ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU

DIO PRVI OPCE ODREDBE I OSNOVNA NACELA

Clanak 1.

(1) Ovim zakonom utvrdjuju se pravila kaznenog postupka po kojima su duzni postupati opcinski sudovi, kantonalnozupanijski sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije ), tuzitelj i drugi sudionici u kaznenom postupku predvidjeni ovim zakonom, kada postupaju u kaznenim stvarima. (2) Pravila utvrdjena ovim zakonom treba da osiguraju da nitko nevin ne bude osudjen, a da se krivcu izrekne kaznena sankcija pod uvjetima koje predvidja Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Kazneni zakon Federacije), drugi zakoni Federacije, zakoni kantonazupanija i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana kaznena djela i na temelju zakonito provedenog postupka. (3) Prije donosenja pravomocne presude okrivljeni moze biti ogranicen u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uvjetima koje odredjuje ovaj zakon.

Clanak 2.

Kaznenu sankciju moze pocinitelju kaznenog djela izreci samo nadlezan sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu.

Clanak 3.

Svatko se smatra nevinim za kazneno djelo dok se pravomoc nom presudom ne utvrdi njegova krivnja.

Clanak 4.

(1) Gradjanin od koga ovlasteni duznosnik organa unutarnjih poslova prikuplja izvjesca koja bi mogla biti korisna za uspjesno vodjenje kaznenog postupka nije duzan dati bilo kakvu izjavu ili odgovoriti na bilo koje pitanje koje mu postavi ovlasteni duznosnik, osim podataka o svojem identitetu, o cemu ga je duzan pouciti ovlasteni duznosnik organa unutarnjih poslova. (2) Osumnjiceni za kojega postoje osnovi sumnje da je pocinio kazneno djelo ima pravo uzeti branitelja i da branitelj bude nazocan njegovu ispitivanju od strane ovlastenoga duznosnika. (3) Ako je osumnjiceni lisen slobode ima pravo da mu se na njegov zahtjev imenuje branitelj, ukoliko prema svom imovnom stanju ne moze snositi troskove obrane. (4) Prije nego sto ovlasteni duznosnik organa unutarnjih poslova pristupi prikupljanju izvjesca od osumnjicenog iz stavka 2. ovog clanka, duzan je osumnjicenog pouciti o pravima iz st. 1. i 2. ovog clanka. (5) Prije nego sto ovlasteni duznosnik organa unutarnjih poslova pristupi prikupljanju izjesca od osumnjicenog iz stavka 3. ovog clanka, duzan je osumnjicenog pouciti o njegovim pravima iz st. 1, 2. i 3. ovog clanka. (6) Okrivljeni vec na prvom ispitivanju mora biti izvjesten o djelu za koje se tereti i o osnovama optuzbe. (7 ) Okrivljenom se mora omoguciti da se izjasni o svim cinjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve cinjenice i dokaze koji mu idu u korist.

Clanak 5.

U kaznenom postupku u ravnopravnoj su uporabi bosanski jezik i hrvatski jezik, a sluzbeno pismo je latinica.

Clanak 6.

(1) Kazneni postupak se vodi na jednom od jezika iz clanka 5. ovog zakona. (2) Stranke, svjedoci i druge osobe koje sudjeluju u postupku imaju pravo pri izvodjenju istraznih ili drugih sudskih radnji ili na glavnom pretresu upotrebljavati svoj jezik. Ako se sudska radnja, odnosno glavni pretres ne vodi na jeziku te osobe, osigurat ce se usmeno prevodjenje onoga sto ona, odnosno drugi iznosi, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala. (3) O pravu na prevodjenje poucit ce se osoba iz stavka 2. ovog clanka, koja se moze odreci tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku ce se zabiljeziti da je data pouka i izjava sudionika. (4) Prevodjenje obavlja tumac.

Clanak 7.

(1) Tuzbe, zalbe i drugi podnesci upucuju se sudu na jeziku iz clanka 5. ovog zakona, a na jednom od tih jezika sud upucuje pozive, odluke i druga sudska pismena. (2) Okrivljenom koji je u pritvoru, na izdrzavanju kazne ili na obveznom psihijatrijskom lijecenju i cuvanju u zdravstvenoj ustanovi, dostavit ce se i prijevod pismena iz stavka 1. ovog clanka, na jeziku kojim se sluzi u postupku.

Clanak 8.

(1) Zabranjeno je od osumnjicenog, okrivljenog ili bilo koje druge osobe koja sudjeluje u postupku iznudjivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. (2) Sud ne moze zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i medjunarodnim ugovorima, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona.

Clanak 9.

(1) Okrivljeni ima pravo braniti se sam ili uz strucnu pomoc branitelja koga sam izabere iz reda odvjetnika. (2) Ako okrivljeni ili osobe iz clanka 63. stavak 3. ovog zakona, u slucaju obvezne obrane ne uzme branitelja, sud ce radi osiguranja obrane postaviti okrivljenom branitelja po sluzbenoj duznosti, kad je to odredjeno ovim zakonom. (3) Okrivljenom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje obrane.

Clanak 10.

Osoba koja je neopravdano osudjena za kazneno djelo ili je bez temelja lisena slobode ima pravo biti rehabilitirana, pravo na naknadu stete iz proracunskih sredstava, kao i druga prava utvrdjena zakonom.

Clanak 11.

Okrivljenog ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, koje bi iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku, ili da se zbog toga ne koriste svojim pravima, sud ce pouciti o pravima koja im po ovom zakonu pripadaju i o posljedicama propustanja radnje.

Clanak 12.

Sud je duzan nastojati da se postupak provede bez odugovlac enja i onemoguciti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Clanak 13.

(1) Sud, nadlezni tuzitelj i organ unutarnjih poslova duzni su istinito i potpuno utvrditi cinjenice koje su vazne za donosenje zakonite odluke. (2) Oni su duzni da s jednakom paznjom ispituju i utvrde kako cinjenice koje terete osumnjicenog ili okrivljenog, tako i one koje im idu u korist, te da prije pocetka postupka i u tijeku postupka osumnjicenom i okrivljenom, odnosno njihovim braniteljima, stave na raspolaganje sve cinjenice i dokaze koji im idu u korist.

Clanak 14.

Pravo suda, nadleznog tuzitelja i organa unutarnjih poslova da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje cinjenica nije vezano ni ograniceno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Clanak 15.

(1) Kazneni postupak pokrece se po zahtjevu ovlastenog tuzitelja. (2) Za djela za koja se goni po sluzbenoj duznosti, ovlasteni tuzitelj je nadlezni tuzitelj, a za djela za koje se goni po privatnoj tuzbi, ovlasteni tuzitelj je privatni tuzitelj. (3) Ako nadlezni tuzitelj zakljuci da nema osnova za pokretanje ili produzenje kaznenog postupka, na njegovo mjesto moze stupiti osteceni kao tuzitelj pod uvjetima odredjenim ovim zakonom.

Clanak 16.

Nadlezni tuzitelj je duzan poduzeti kazneno gonjenje ako postoje dokazi da je ucinjeno kazneno djelo za koje se goni po sluzbenoj duznosti.

Clanak 17.

(1) U kaznenom postupku sudovi sude u zbornom sastavu sukladno ovom zakonu. (2) U prvostupanjskim sudovima za laksa kaznena djela sudi sudac pojedinac.

Clanak 18.

Kad je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ogranicenje odredjenih prava, ove posljedice, ako zakonom nije drukcije odredjeno, nastupaju stupanjem optuznice na pravnu snagu, a za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novcana kazna ili zatvor do tri godine od dana kad je donesena osudjujuca presuda, bez obzira na to je li postala pravomoc na.

Clanak 19.

(1) Ako primjena kaznenog zakona ovisi od prethodnog rjesenja kakvog pravnog pitanja za cije je rjesenje nadlezan sud u kojem drugom postupku ili neki drugi drzavni organ, sud koji sudi u kaznenom predmetu moze sam rijesiti i to pitanje po odredbama koje vaze za dokazivanje u kaznenom postupku. Rjesenje ovog pravnog pitanja od strane kaznenog suda ima ucinak samo za kazneni predmet koji ovaj sud raspravlja. (2) Ako je o takvom prethodnom pitanju vec donio odluku sud u kojem drugom postupku ili drugi drzavni organ, takva odluka ne veze kazneni sud u pogledu ocjene je li ucinjeno odredjeno kazneno djelo.

II NADLEZNOST SUDOVA

1. Stvarna nadleznost i sastav suda

Clanak 20.

Vrhovni sud Federacije i sudovi u kantonimazupanijama sude u kaznenim stvarima u granicama svoje stvarne nadleznosti odredjene federalnim, odnosno kantonalnozupanijskim zakonom.

Clanak 21.

(1) U prvom stupnju sudovi sude u vijecima sastavljenim od dva suca i trojice sudaca porotnika za kaznena djela za koja se po zakonu moze izreci kazna zatvora u trajanju od petnaest godina ili teza kazna, a u vijecima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika za kaznena djela za koja je propisana blaza kazna. Za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novcana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, u prvostupanjskom sudu sudi sudac pojedinac. (2) U drugom stupnju sudovi sude u vijecima sastavljenim od pet sudaca za kaznena djela za koja se po zakonu moze izreci kazna zatvora u trajanju od petnaest godina ili teza kazna, a u vijecima sastavljenim od trojice sudaca za kaznena djela za koja je propisana blaza kazna. Kad sud sudi u drugom stupnju na pretresu, vijece je sastavljeno od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika. (3) U trecem stupnju sudovi sude u vijecima sastavljenim od pet sudaca. (4) Radnje u istrazi obavlja sudac prvostupanjskog suda (u daljnjem tekstu: istrazni sudac). (5) Predsjednik suda i predsjednik vijeca odlucuju u slucajevima predvidjenim u ovom zakonu. (6) Prvostupanjski sudovi, u vijecu sastavljenom od trojice sudaca, odlucuju o zalbama protiv rjesenja istraznog suca i drugih rjesenja kad je to odredjeno ovim zakonom, donose odluke u prvom stupnju izvan glavnoga pretresa, provede postupak, donose presudu po odredbama clanka 502. st. 2. do 6. ovog zakona i stavljaju prijedloge u slucajevima predvidjenim u ovom ili u drugom zakonu. (7) Vrhovni sud Federacije odlucuje o zahtjevu za zastitu zakonitosti u vijecu sastavljenom od pet sudaca, a u slucaju odlucivanja o zahtjevu za zastitu zakonitosti protiv presuda Vrhovnog suda Federacije taj sud odlucuje u opcoj sjednici. (8) Ako ovim zakonom nije drukcije odredjeno, sudovi viseg stupnja odlucuju u vijecu sastavljenom od trojice sudaca, kao i u slucajevima koji nisu predvidjeni u odredbama st. 1. do 7. ovoga clanka. 2. Mjesna nadleznost

Clanak 22.

(1) Mjesno nadlezan je sud na cijem podrucju je kazneno djelo izvrseno ili pokusano. (2) Ako je kazneno djelo izvrseno ili pokusano na podrucjima raznih sudova ili na granici tih podrucja, ili je neizvjesno na kojem je podrucju izvrseno ili pokusano, nadlezan je onaj od tih sudova koji je po zahtjevu ovlastenog tuzitelja prvi zapoceo postupak, a ako postupak jos nije zapocet sud kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

Clanak 23.

Ako je kazneno djelo ucinjeno na domacem brodu ili domacem zrakoplovu dok se nalazi u domacem pristanistu, nadlezan je sud na cijem se podrucju nalazi to pristaniste. U ostalim slucajevima kad je kazneno djelo ucinjeno na domacem brodu ili domacem zrakoplovu, nadlezan je sud na cijem se podrucju nalazi maticna luka broda, odnosno zrakoplova ili domace pristaniste u kome se brod, odnosno zrakoplov prvi put zaustavi.

Clanak 24.

(1) Ako je kazneno djelo ucinjeno putem tiska, nadlezan je sud na cijem je podrucju informacija tiskana. Ako to mjesto nije poznato ili je informacija tiskana u inozemstvu, nadlezan je sud na cijem se podrucju rastura tiskana informacija. (2) Odredbe stavka 1. ovog clanka sukladno ce se primijeniti i ako je informacija objavljena putem radija ili televizije.

Clanak 25.

(1) Ako nije poznato mjesto izvrsenja kaznenog djela ili ako je to mjesto izvan teritorija Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Federacija ), nadlezan je sud na cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste. (2) Ako je sud na cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste vec zapoceo postupak, ostaje nadlezan i ako se saznalo za mjesto izvrsenja kaznenog djela. (3) Ako nije poznato mjesto izvrsenja kaznenog djela, a niti prebivaliste ili boraviste okrivljenog, ili se oba mjesta nalaze izvan teritorija Federacije, nadlezan je sud na cijem se podrucju okrivljeni uhiti ili se sam prijavi.

Clanak 26.

Ako je neka osoba ucinila kaznena djela u Federaciji i izvan teritorija Federacije, a izmedju tih djela postoji medjusobna sveza i isti dokazi, nadlezan je sud koji je nadlezan za kazneno djelo ucinjeno u Federaciji.

Clanak 27.

Ako se prema odredbama ovog zakona ne moze ustanoviti koji je sud mjesno nadlezan, Vrhovni sud Federacije odredit ce jedan od stvarno nadleznih sudova pred kojim ce se provesti postupak. 3. Spajanje i razdvajanje postupka

Clanak 28.

(1) Ako je ista osoba okrivljena za vise kaznenih djela, pa je za neka od tih djela nadlezan nizi, a za neka visi sud, nadlezan je visi sud, a ako su nadlezni sudovi iste vrste, nadlezan je onaj sud koji je po zahtjevu ovlastenog tuzitelja prvi zapoceo postupak, a ako postupak jos nije zapocet sud kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka. (2) Prema odredbama stavka 1. ovog clanka odredjuje se nadleznost i u slucaju ako je osteceni istodobno ucinio kazneno djelo prema okrivljenom. (3) Za suizvrsitelje, po pravilu je nadlezan sud koji je kao nadlezan za jednog od njih prvi zapoceo postupak. (4) Sud koji je nadlezan za izvrsitelja kaznenog djela nadlezan je po pravilu i za suucesnike, prikrivace, osobe koje su pomogle ucinitelju poslije izvrsenja kaznenog djela, kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje kaznenog djela, izvrsenje kaznenog djela ili ucinitelja. (5) U svim slucajevima iz st. 1. do 4. ovog clanka, provest ce se, po pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. (6) Sud moze odluciti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu i u slucaju kad je vise osoba okrivljeno za vise kaznenih djela, ali samo ako izmedju izvrsenih kaznenih djela postoji medjusobna sveza i ako postoje isti dokazi. Ako je za neka od ovih kaznenih djela nadlezan visi, a za neka nizi sud, jedinstveni postupak moze se provesti samo pred visim sudom. (7) Sud moze odluciti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za vise kaznenih djela, ili protiv vise osoba za isto kazneno djelo. (8) O spajanju postupka odlucuje sud koji je nadlezan za sprovodjenje jedinstvenog postupka. Protiv rjesenja kojim je odredjeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopustena zalba. (9) Po odredbama ovog clanka postupit ce se i ako jedinstveni postupak treba provesti za vise kaznenih djela za koja su nadlezni sudovi u raznim kantonimazupanijama.

Clanak 29.

(1) Sud koji je po clanku 28. ovog zakona nadlezan moze iz vaznih razloga ili iz razloga svrsishodnosti do zavrsetka glavnog pretresa odluciti da se postupak za pojedina kaznena djela ili protiv pojedinih okrivljenih razdvoji i posebno dovrsi ili preda drugom nadleznom sudu. (2) Rjesenje o razdvajanju postupka donosi nadlezan sud po saslusanju stranaka i branitelja. (3) Protiv rjesenja kojim je odredjeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dopustena zalba. 4. Prenosenje mjesne nadleznosti

Clanak 30.

(1) Kad je nadlezan sud iz pravnih ili stvarnih razloga, sprijecen da postupa, duzan je, po saslusanju stranaka i branitelja, o tome izvijestiti neposredno visi sud, koji ce odrediti drugi stvarno nadlezan sud na svom podrucju. (2) Protiv ovog rjesenja nije dopustena zalba.

Clanak 31.

(1) Sud odredjen kantonalnozupanijskim zakonom moze za vodjenje postupka odrediti drugi stvarno nadlezan sud na svom podrucju, ako postoje vazni razlozi. (2) Vrhovni sud Federacije moze za vodjenje postupka odrediti drugi stvarno nadlezan sud na teritoriju drugog kantonaz upanije ako postoje vazni razlozi. (3) Rjesenje u smislu st.1. i 2. ovog clanka, moze se donijeti na prijedlog istraznog suca, suca pojedinca ili predsjednika vijeca, ili na prijedlog jedne od stranaka ili branitelja. 5. Posljedice nenadleznosti i sukob nadleznosti

Clanak 32.

(1) Sud je duzan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadleznost i cim primijeti da nije nadlezan oglasit ce se nenadleznim i po pravomocnosti rjesenja uputit ce predmet nadleznom sudu. (2) Ako u tijeku glavnoga pretresa sud ustanovi da je za sudjenje nadlezan nizi sud, nece dostaviti predmet tom sudu nego ce sam provesti postupak i donijeti odluku. (3) Nakon sto optuznica stupi na pravnu snagu, sud se ne moze oglasiti mjesno nenadleznim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadleznosti. (4) Nenadlezan sud je duzan poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

Clanak 33.

(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadleznom smatra da je nadlezan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut ce postupak za rjesavanje sukoba nadleznosti. (2) Kad je povodom zalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se ovaj oglasio nenadleznim odluku donio drugostupanjski sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadleznosti i sud kome je predmet ustupljen ako je drugostupanjski sud nadlezan za rjesavanje sukoba nadleznosti izmedju tih sudova.

Clanak 34.

(1) Sukob nadleznosti izmedju sudova rjesava zajednicki neposredno visi sud. (2) Prije nego sto donese rjesenje povodom sukoba nadleznosti, sud ce zatraziti misljenje nadleznog tuzitelja koji postupa pred tim sudom, okrivljenog ili branitelja. Protiv ovog rjesenja nije dopustena zalba. (3) Prilikom odlucivanja o sukobu nadleznosti, sud moze istodobno po sluzbenoj duznosti donijeti odluku o prenosenju mjesne nadleznosti ako su ispunjeni uvjeti iz clanka 31. ovog zakona. (4) Dok se ne rijesi sukob nadleznosti izmedju sudova, svaki od njih je duzan poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

III IZUZECE

Clanak 35.

Sudac ili sudacporotnik ne moze vrsiti sudske duznosti: 1) ako je ostecen kaznenim djelom; 2) ako mu je okrivljeni, njegov branitelj, tuzitelj, osteceni, njihov zakonski zastupnik ili punomocnik, bracni odnosno izvanbracni partner ili srodnik po krvi u pravoj crti do bilo kojeg stupnja, u pobocnoj crti do cetvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja; 3) ako je s okrivljenim, njegovim braniteljem, tuziteljem ili ostecenim u odnosu staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika; 4) ako je u istom kaznenom predmetu vrsio istrazne radnje, ili je sudjelovao u ispitivanju optuznice ili je sudjelovao u postupku kao tuzitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili punomocnik ostecenog odnosno tuzitelja, ili je saslusan kao svjedok ili kao vjestak; 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donosenju odluke nizeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donosenju odluke koja se pobija zalbom; 6) ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Clanak 36.

(1) Sudac ili sudacporotnik cim sazna za pokretanje kojeg od razloga za izuzece iz clanka 35. toc.1. do 5. ovog zakona, duzan je da prekine svaki rad na tom predmetu i o tome izvjesti predsjednika suda koji ce mu odrediti zamjenu. Ako se radi o izuzecu predsjednika suda, on ce odrediti sebi zamjenika izmedju sudaca tog suda, a ako to nije mogucno zatrazit ce od predsjednika neposredno viseg suda da odredi zamjenu. (2) Ako sudac ili sudacporotnik smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzece (clanak 35. tocka 6.), izvijestit ce o tome predsjednika suda.

Clanak 37.

(1) Izuzece mogu traziti i stranke. (2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzece do pocetka glavnog pretresa, a ako su za razlog izuzeca iz clanka 35. toc.1. do 5. ovog zakona saznale kasnije, zahtjev podnose odmah po saznanju. (3) Zahtjev za izuzece suca viseg suda stranka moze staviti u zalbi ili u odgovoru na zalbu. (4) Stranka moze traziti izuzece samo poimenicno odredjenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa, odnosno suca viseg suda. (5) Stranka je duzna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od zakonskih osnova za izuzece. U zahtjevu se ne mogu ponovno navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtjevu za izuzece koji je odbijen.

Clanak 38.

(1) O zahtjevu za izuzece iz clanka 37. ovog zakona odlucuje predsjednik suda. (2) Ako se trazi izuzece samo predsjednika suda, ili predsjednika suda i suca ili suca porotnika, odluku o izuzecu donosi predsjednik neposredno viseg suda, a ako se trazi izuzece predsjednika Vrhovnog suda Federacije, odluku o izuzecu donosi opca sjednica toga suda. (3) Prije donosenja rjesenja o izuzecu pribavit ce se izjava suca, suca porotnika, odnosno predsjednika suda, a po potrebi, provest ce se i drugi izvidjaji. (4) Protiv rjesenja kojim se usvaja zahtjev za izuzece nije dopustena zalba. Rjesenje kojim se zahtjev za izuzece odbija moze se pobijati posebnom zalbom, a ako je takvo rjesenje doneseno poslije podignute optuzbe, onda samo zalbom na presudu. (5) Ako je zahtjev za izuzece iz clanka 35. tocka 6. ovog zakona podnesen poslije pocetka glavnog pretresa ili ako je postupljeno protivno odredbama clanka 37. st. 4. i 5. ovog zakona, zahtjev ce se odbaciti u cjelini, odnosno djelimicno. Protiv rjesenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopustena zalba. Rjesenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnom pretresu vijece. U donosenju tog rjesenja moze sudjelovati sudac cije se izuzece trazi.

Clanak 39.

Kada sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzece, duzan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako se radi o izuzecu iz clanka 35. tocka 6. ovog zakona, moze do donosenja rjesenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.

Clanak 40.

(1) Odredbe o izuzecu suca i suca porotnika sukladno ce se primjenjivati i na nadlezne tuzitelje i osobe koje su na temelju zakona o tuziteljstvu ovlastene da nadleznog tuzitelja zastupaju u postupku, zapisnicare, tumace i strucne osobe, kao i na vjestake, ako za njih nije sto drugo odredjeno (clanak 239). (2) Nadlezni tuzitelj odlucuje o izuzecu osoba koje su na temelju zakona o tuziteljstvu ovlastene da ga zastupaju u kaznenom postupku. O izuzecu nadleznog tuzitelja odlucuje neposredno visi nadlezni tuzitelj, a o izuzecu federalnog tuzitelja odlucuje kolegij zamjenika federalnog tuzitelja. (3) O izuzecu zapisnicara, tumaca, strucne osobe i vjestaka odlucuje vijece, predsjednik vijeca ili sudac. (4) Kad ovlastene sluzbene osobe organa unutarnjih poslova poduzimaju istrazne radnje na temelju ovog zakona, o njihovom izuzecu odlucuje istrazni sudac. Ako prilikom poduzimanja ovih radnji sudjeluje zapisnicar, o njegovom izuzecu odlucuje sluzbena osoba koja poduzima radnju.

IV NADLEZNI TUZITELJ

Clanak 41.

(1) Osnovno pravo i osnovna duznost nadleznog tuzitelja je gonjenje pocinitelja kaznenih djela. (2) Za kaznena djela za koja se goni po sluzbenoj duznosti nadlezni tuzitelj ima pravo i duzan je: 1) poduzeti potrebne mjere u svezi s otkrivanjem kaznenih djela i pronalazenjem pocinitelja i radi usmjeravanja prethodnog kaznenog postupka te nadzirati aktivnosti organa unutarnjih poslova koje se odnose na otkrivanje kaznenih djela i njihovih pocinitelja; 2) zahtijevati sprovodjenje istrage; 3) podizati i zastupati optuznicu, odnosno optuzni prijedlog pred nadleznim sudom; 4) izjavljivati zalbe protiv nepravomocnih sudskih odluka i podnositi izvanredne pravne lijekove protiv pravomoc nih sudskih odluka. (3) Nadlezni tuzitelj obavlja i druge radnje odredjene ovim zakonom.

Clanak 42.

Federalni tuzitelj, odnosno nadlezni tuzitelj u kantonuz upaniji postupa pred sudovima sukladno federalnom, odnosno kantonalnozupanijskom zakonu.

Clanak 43.

Mjesna nadleznost nadleznog tuzitelja odredjuje se prema odredbama koje vaze za nadleznost suda onog podrucja za koje je tuzitelj postavljen.

Clanak 44.

Kad postoji opasnost od odlaganja, radnje u postupku poduzet ce i nenadlezni tuzitelj u kantonuzupaniji, ali o tome mora odmah izvijestiti nadleznog tuzitelja.

Clanak 45.

Nadlezni tuzitelj poduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlasten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona o tuziteljstvu ovlastene da ga zastupaju u kaznenom postupku.

Clanak 46.

Sukob nadleznosti izmedju nadleznih tuzitelja rjesava zajednic ki neposredno visi tuzitelj.

Clanak 47.

Nadlezni tuzitelj moze odustati od zahtjeva za gonjenje do zavrsetka glavnog pretresa pred prvostupanjskim sudom, a pred visim sudom u slucajevima predvidjenim u ovom zakonu.

V OSTECENI I PRIVATNI TUZITELJ

Clanak 48.

(1) Za kaznena djela za koja se goni po privatnoj tuzbi, tuzba se podnosi u roku od tri mjeseca od dana kad je osoba ovlastena na podnosenje privatne tuzbe saznala za kazneno djelo i pocinitelja. (2) Ako je podignuta privatna tuzba zbog kaznenog djela uvrede, okrivljeni moze do zavrsetka glavnog pretresa i poslije proteka roka iz stavka 1. ovog clanka, podici tuzbu protiv tuzitelja koji mu je uvredu nanio istom prilikom (protutuzba). U ovakvom slucaju sud donosi jednu presudu. (3) Ako se u roku iz stavka 1. ovog clanka, osteceni obratio za posredovanje mirovnom vijecu ovlastenom za posredovanje u mirenju, rok za podnosenje privatne tuzbe pocinje teci od dana kada je postupak pred mirovnim vijecem okoncan, a ako postupak nije okoncan u roku od tri mjeseca protekom toga roka. Ako je u postupku pred mirovnim vijecem doslo do izmirenja, osteceni gubi pravo na podnosenje privatne tuzbe.

Clanak 49.

(1) Privatna tuzba podnosi se nadleznom sudu. (2) Kad je osteceni podnio kaznenu prijavu, a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se goni po privatnoj tuzbi, prijava ce se smatrati kao blagovremena privatna tuzba, ako je podnesena u roku predvidjenom za privatnu tuzbu.

Clanak 50.

(1) Za maloljetnike i osobe koje su potpuno lisene poslovne sposobnosti privatnu tuzbu podnosi njihov zakonski zastupnik. (2) Maloljetnik koji je navrsio sesnaest godina moze i sam podnijeti privatnu tuzbu.

Clanak 51.

Ako privatni tuzitelj umre u tijeku roka za podnosenje privatne tuzbe ili u tijeku postupka, njegov bracni, odnosno izvanbrac ni partner, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelj, braca i sestre mogu u roku od tri mjeseca poslije njegove smrti podnijeti tuzbu, odnosno dati izjavu da postupak produzuju.

Clanak 52.

Ako je kaznenim djelom osteceno vise osoba, gonjenje ce se poduzeti, odnosno produziti, po privatnoj tuzbi svakog ostecenog.

Clanak 53.

Privatni tuzitelj moze svojom izjavom sudu pred kojim se vodi postupak odustati od privatne tuzbe do zavrsetka glavnog pretresa. U tom slucaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tuzbu.

Clanak 54.

(1) Ako privatni tuzitelj ne dodje na glavni pretres iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uruciti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravista, smatrat ce se da je odustao od tuzbe, ako ovim zakonom nije sto drugo odredjeno (clanak 424.). (2) Predsjednik vijeca dopustit ce povracaj u prijasnje stanje privatnom tuzitelju koji iz opravdanog razloga nije mogao doci na glavni pretres ili da blagovremeno izvijesti sud o promjeni adrese ili boravista, ako u roku od osam dana po prestanku smetnje podnese molbu za povracaj u prijasnje stanje. (3) Poslije proteka tri mjeseca od dana propustanja ne moze se traziti povracaj u prijasnje stanje. (4) Protiv rjesenja kojim se dopusta povracaj u prijasnje stanje nije dopustena zalba.

Clanak 55.

(1) Osteceni i privatni tuzitelj imaju pravo da u tijeku istrage ukazu na sve cinjenice i da predlazu dokaze koji su od vaznosti za utvrdjivanje kaznenog djela, pronalazenje ucinitelja kaznenog djela i utvrdjivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva. (2) Na glavnom pretresu oni imaju pravo predloziti dokaze, postavljati pitanja optuzenom, svjedocima i vjestacima, iznositi primjedbe i objasnjenja u pogledu njihovih iskaza i davati druge izjave i stavljati druge prijedloge. (3) Osteceni, osteceni kao tuzitelj i privatni tuzitelj imaju pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji sluze kao dokaz. Njima se izuzetno moze privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa, odnosno razgledanje predmeta ako to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje, ali za ostecenog kao tuzitelja i privatnog tuzitelja ovo uskracivanje moze trajati samo dok ne budu izvijesteni da je istraga zavrsena (clanak 168.). Ostecenom se moze uskratiti razmatranje spisa i dok ne bude saslusan kao svjedok. Protiv rjesenja o uskracivanju dopustena je zalba vijecu (clanak 21. stavak 6.), koja ne zadrzava izvrsenje rjesenja. (4) Istrazni sudac i predsjednik vijeca upoznat ce ostecenog i privatnog tuzitelja s pravima navedenim u st. 1. do 3. ovog clanka.

Clanak 56.

(1) Kad nadlezni tuzitelj nadje da nema temelja da poduzme gonjenje za kazneno djelo za koje se goni po sluzbenoj duznosti ili kad nadje da nema temelja da poduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih suucesnika ili kad se po ovom zakonu smatra da je odustao od gonjenja, duzan je u roku od osam dana o tome izvijestiti ostecenog i uputiti ga da moze sam poduzeti gonjenje. Ovako ce postupiti i sud ako je donio rjesenje o obustavi postupka uslijed odustanka nadleznog tuzitelja od gonjenja ili kad se po ovom zakonu smatra da je nadlezni tuzitelj odustao od gonjenja. (2) Osteceni ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti gonjenje u roku od osam dana od kada je primio izvjesce iz stavka 1. ovog clanka. (3) Ako je nadlezni tuzitelj odustao od optuznice, osteceni moze preuzimajuci gonjenje ostati pri podignutoj optuznici ili podici novu. (4) Osteceni koji nije izvijesten da nadlezni tuzitelj nije poduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja moze svoju izjavu da produzuje postupak dati pred nadleznim sudom u roku od tri mjeseca od dana kada je nadlezni tuzitelj odbacio prijavu, odnosno od dana kad je doneseno rjesenje o obustavi postupka. (5) Kad nadlezni tuzitelj, odnosno sud izvjestava ostecenog da moze poduzeti gonjenje, dostavit ce mu i pouku koje radnje moze poduzeti radi ostvarivanja ovog prava. (6) Ako osteceni kao tuzitelj umre u tijeku trajanja roka za poduzimanje gonjenja ili u tijeku trajanja postupka, njegov bracni odnosno izvanbracni partner, djeca, roditelji, usvojenici, usvojioci, braca i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti poduzeti gonjenje, odnosno dati izjavu da postupak produzuju.

Clanak 57.

(1) Kad nadlezni tuzitelj odustane od optuznice na glavnom pretresu, osteceni je duzan odmah se izjasniti hoce li produziti gonjenje. Ako osteceni nije nazocan na glavnom pretresu, a uredno je pozvan ili mu se poziv nije mogao uruciti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravista, smatrat ce se da nece da produzi gonjenje. (2) Predsjednik vijeca prvostupanjskog suda dopustit ce povracaj u prijasnje stanje ostecenom koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doci na glavni pretres, na kome je donesena presuda kojom se optuzba odbija zbog odustanka nadleznog tuzitelja od optuznice, ako osteceni u roku od osam dana od prijema presude podnese molbu za povracaj u prijasnje stanje i ako u toj molbi izjavi da produzuje gonjenje. U ovom slucaju zakazat ce se ponovno glavni pretres i presudom donesenom na osnovu novoga glavnog pretresa ukinut ce se ranija presuda. Ako uredno pozvan osteceni ne dodje na novi glavni pretres, ranija presuda ostaje na snazi. Odredbe clanka 54. st. 3. i 4. ovog zakona, primijenit ce se i u ovom slucaju.

Clanak 58.

(1) Ako osteceni u zakonskom roku ne pokrene ili ne produzi gonjenje, ili ako osteceni kao tuzitelj ne dodje na glavni pretres iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uruciti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravista smatrat ce se da je odustao od gonjenja. (2) U slucaju nedolaska ostecenog kao tuzitelja na glavni pretres na koji je bio uredno pozvan primijenit ce se odredbe clanka 54. st. 2. do 4. ovog zakona.

Clanak 59.

(1) Osteceni kao tuzitelj ima ista prava koja ima nadlezni tuzitelj, osim onih koja pripadaju nadleznom tuzitelju kao drzavnom organu. (2) U postupku koji se vodi po zahtjevu ostecenog kao tuzitelja, nadlezni tuzitelj ima pravo da do zavrsetka glavnog pretresa sam preuzme gonjenje i zastupanje optuzbe.

Clanak 60.

(1) Ako je osteceni maloljetnik ili osoba koja je potpuno lisena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik je ovlasten davati sve izjave i poduzimati sve radnje na koje je po ovom zakonu ovlasten osteceni. (2) Osteceni koji je navrsio sesnaest godina ovlasten je sam davati izjave i poduzimati radnje u postupku.

Clanak 61.

(1) Privatni tuzitelj, osteceni i osteceni kao tuzitelj, kao i njihovi zakonski zastupnici, mogu svoja prava u postupku obavljati i preko punomocnika. (2) Ostecenom kao tuzitelju, kad se postupak vodi po njegovu zahtjevu za kazneno djelo za koje se po zakonu moze izreci kazna zatvora preko pet godina, postavit ce se, na njegovo trazenje, punomocnik ako osteceni kao tuzitelj, prema svom imovnom stanju ne moze snositi troskove zastupanja. Punomocnika postavlja predsjednik suda iz reda odvjetnika. O snosenju troskova zastupanja sud ce odluciti naknadno, sukladno ovom zakonu. Ako u sjedistu suda nema dovoljno odvjetnika, za punomocnika se moze postaviti osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna je ostecenom kao tuzitelju pruziti strucnu pomoc.

Clanak 62.

Privatni tuzitelj, osteceni kao tuzitelj i osteceni, kao i njihovi zakonski zastupnici i punomocnici, duzni su o svakoj promjeni adrese ili boravista izvjestiti sud.

VI BRANITELJ

Clanak 63.

(1) Osumnjiceni za kojega postoje osnovi sumnje da je pocinio kazneno djelo ima pravo na branitelja ( clanak 4 ). (2) Okrivljeni moze imati branitelja u tijeku cijelog kaznenog postupka. Okrivljeni se prije prvog ispitivanja mora pouciti da ima pravo uzeti branitelja i da branitelj moze biti nazocan njegovu ispitivanju. (3) Ukoliko osumnjiceni odnosno okrivljeni sam ne uzme branitelja, osumnjecenom odnosno okrivljenom mogu branitelja uzeti njegov zakonski zastupnik, bracni odnosno izvanbracni partner, srodnik po krvi u pravoj crti, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj. (4) Za branitelja se moze uzeti samo odvjetnik, a njega moze zamijeniti odvjetnicki pripravnik. Ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje se po zakonu moze izreci kazna zatvora u trajanju preko pet godina ili teza kazna, odvjetnika moze zamijeniti odvjetnicki pripravnik samo ako ima polozen pravosudni ispit predvidjen federalnim zakonom. Pred Vrhovnim sudom Federacije branitelj moze biti samo odvjetnik. (5) Ako u sjedistu suda nema dovoljno odvjetnika, predsjednik suda ce, na zahtjev okrivljenog ili osobe iz stavka 3. ovog clanka, odobriti da se za branitelja uzme diplomirani pravnik sposoban da okrivljenom pruzi pomoc u obrani. (6) Branitelj je duzan da podnese punomocje organu unutarnjih poslova odnosno sudu pred kojim se vodi postupak. Okrivljeni moze dati branitelju i usmeno punomocje na zapisnik kod organa unutarnjih poslova odnosno suda pred kojim se vodi postupak.

Clanak 64.

(1) Vise okrivljenih mogu imati zajednickog branitelja samo ako se protiv njih ne vodi kazneni postupak za isto kazneno djelo ili ako to nije u suprotnosti s interesima njihove obrane. (2) Jedan okrivljeni moze imati vise branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja.

Clanak 65.

(1) Branitelj ne moze biti osteceni, bracni, odnosno izvanbrac ni drug ostecenog ili tuzitelja, niti njihov srodnik po krvi u pravoj crti do bilo kog stupnja, u pobocnoj crti do cetvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja. (2) Branitelj ne moze biti ni osoba koja je kao svjedok pozvana na glavni pretres, osim ako je po ovom zakonu oslobodj ena duznosti svjedocenja i izjavila je da nece svjedociti ili ako se branitelj saslusava kao svjedok u slucaju iz clanka 221. tocka 2. ovog zakona. (3) Branitelj ne moze biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili nadlezni tuzitelj.

Clanak 66.

(1) Ako je okrivljeni nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspjesno brani ili ako se postupak vodi zbog kaznenog djela za koje se moze izreci kazna dugotrajnog zatvora, okrivljeni mora imati branitelja vec prilikom prvog ispitivanja. (2) Okrivljeni mora imati branitelja odmah nakon sto mu je odredjen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje. (3) Poslije podignute optuznice zbog kaznenog djela za koje se po zakonu moze izreci deset godina zatvora ili teza kazna, okrivljeni mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optuznice. (4) Okrivljeni kome se sudi u odsustvu (clanak 295.) mora imati branitelja cim se donese rjesenje o sudjenju u odsustvu. (5) Ako okrivljeni u slucajevima obvezne obrane iz st. 1. do 4. ovog clanka, ne uzme sam branitelja, predsjednik suda ce mu postaviti branitelja po sluzbenoj duznosti za daljnji tijek kaznenog postupka do pravomocnosti presude, a ako je izrecena kazna dugotrajnog zatvora i za postupak po izvanrednim pravnim lijekovima. Kad se okrivljenom po sluzbenoj duznosti postavi branitelj poslije podignute optuznice, izvjestit ce se o tome okrivljeni zajedno s dostavljanjem optuznice. Ako optuzeni u slucaju obvezne obrane ostane bez branitelja u tijeku postupka, a sam ne uzme drugog branitelja, predsjednik suda pred kojim se vodi postupak postavit ce branitelja po sluzbenoj duznosti. (6) Za branitelja ce se postaviti odvjetnik, ali ako u sjedistu suda nema dovoljno odvjetnika, za branitelja se moze postaviti i druga osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna je da okrivljenom pruzi pomoc u obrani, a postupak se vodi za kazneno djelo za koje se moze izreci kazna zatvora do pet godina.

Clanak 67.

(1) Kad ne postoje uvjeti za obveznu obranu, a postupak se vodi za kazneno djelo za koje se moze izreci kazna zatvora tri godine ili teza kazna, okrivljenom ce se, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne moze snositi troskove obrane. O ovom pravu okrivljeni ce se pouciti prije prvog ispitivanja. (2) Ako nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje branitelja iz stavka 1. ovog clanka, okrivljenom ce se postaviti branitelj ako sud ocijeni da to zbog slozenosti slucaja zahtijevaju interesi obrane. (3) Zahtjev za postavljanje branitelja po stavku 1. ovog clanka moze se staviti u tijeku cijelog kaznenog postupka. Branitelja postavlja predsjednik suda, s tim da ce o snosenju troskova sud odluciti naknadno, sukladno ovom zakonu. Glede odredjivanja branitelja primijenit ce se odredba stavka 6. clanka 66. ovog zakona.

Clanak 68.

(1) Umjesto postavljenog branitelja (cl. 66. i 67.) okrivljeni moze sam uzeti drugog branitelja. U tom slucaju razrijesit ce se postavljeni branitelj. (2) Postavljeni branitelj moze samo iz opravdanih razloga traziti da bude razrijesen. (3) O razrjesenju branitelja u slucaju iz st. 1. i 2. ovog clanka, odlucuje prije glavnog pretresa istrazni sudac, odnosno predsjednik vijeca, na glavnom pretresu vijece, a u zalbenom postupku predsjednik prvostupanjskog vijeca, odnosno vijece nadlezno za odlucivanje u postupku po zalbi. Protiv ovog rjesenja nije dopustena zalba. (4) Predsjednik suda moze, na trazenje okrivljenog ili uz njegovu suglasnost, razrijesiti postavljenog branitelja koji neuredno vrsi duznost. Umjesto razrijesenog branitelja predsjednik suda ce postaviti drugog branitelja. O razrjesenju branitelja koji je odvjetnik izvijestit ce se odvjetnicka komora.

Clanak 69.

Poslije donosenja rjesenja o provodjenju istrage ili poslije neposrednog podnosenja optuznice (clanak 152.), a i prije toga ako je neka osoba ispitana u svojstvu okrivljenog, branitelj ima pravo razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji sluze kao dokaz.

Clanak 70.

(1) Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, branitelj se moze s njim dopisivati i razgovarati bez nadzora. Tijekom razgovora, okrivljeni i branitelj se mogu promatrati, ali se ne moze slusati njihov razgovor izravno ili neizravno od strane ovlastene sluzbene osobe. (2) Prava iz stavka 1. ovog clanka pripadaju i Ombudsmanima Federacije.

Clanak 71.

(1) Branitelj je ovlasten da u korist okrivljenog poduzima sve radnje koje moze poduzeti okrivljeni. (2) Prava i duznosti branitelja prestaju kad okrivljeni opozove punomoc.

VII PODNESCI I ZAPISNICI

Clanak 72.

(1) Privatne tuzbe, optuznice i optuzni prijedlozi ostecenog kao tuzitelja, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i priopcenja podnose se pismeno ili se daju usmeno na zapisnik. (2) Podnesci iz stavka 1. ovog clanka moraju biti razumljivi i sadrzavati sve sto je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. (3) Ako u ovom zakonu nije drukcije odredjeno, sud ce podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrzi sve sto je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne ucini u odredjenom roku, sud ce podnesak odbaciti. (4) U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj ce se upozoriti na posljedice propustanja.

Clanak 73.

(1) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. (2) Ako ovakvi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud ce pozvati podnositelja da u odredjenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnositelj ne postupi po naredjenju suda, sud ce potrebne primjerke prepisati o trosku podnositelja.

Clanak 74.

(1) Sud ce kazniti novcanom kaznom do 500 KM, branitelja, punomocnika, zakonskog zastupnika, ostecenog, privatnog tuzitelja ili ostecenog kao tuzitelja koji u podnesku ili u usmenoj rijeci vrijedja sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. Rjesenje o kaznjavanju donosi istrazni sudac, odnosno vijece pred kojim je data izjava, a ako je ona ucinjena u podnesku sud koji o podnesku treba odluciti. Protiv ovog rjesenja dopustena je zalba. Ako nadlezni tuzitelj ili osoba koja ga zastupa vrijedja drugoga, o tome ce se izvijestit nadlezni tuzitelj. O kaznjavanju odvjetnika, odnosno odvjetnickog pripravnika izvjestit ce se odvjetnicka komora. (2) Kaznjavanje po stavku 1. ovog clanka ne utjece na gonjenje i izricanje kazne za kazneno djelo izvrseno vrijedjanjem.

Clanak 75.

(1) O svakoj radnji poduzetoj u tijeku kaznenog postupka sastavit ce se zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije mogucno, onda neposredno poslije toga. (2) Zapisnik pise zapisnicar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe, ili se radnja poduzima van sluzbenih prostorija organa, a zapisnicar se ne moze osigurati, zapisnik moze pisati osoba koja poduzima radnju. (3) Kad zapisnik pise zapisnicar, zapisnik se sastavlja na taj nacin sto osoba koja poduzima radnju kazuje glasno zapisnicaru sto ce unijeti u zapisnik. (4) Osobi koja se ispituje dopustit ce se da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slucaju zloupotrebe ovo pravo joj se moze uskratiti.

Clanak 76.

(1) U zapisnik se unose naziv drzavnog tijela pred kojim se vrsi radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja zapoceta i zavrsena, imena i prezimena nazocnih osoba i u kojem svojstvu prisustvuju, kao i naznacenje kaznenog predmeta po kojem se poduzima radnja. (2) Zapisnik treba da sadrzi bitne podatke o tijeku i sadrzini poduzete radnje. U zapisnik se u obliku pripovijedanja ubiljezava samo bitna sadrzina datih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik ce se doslovno unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dat. Ako su prilikom poduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to ce se naznaciti u zapisniku, a oduzete stvari ce se prikljuciti zapisniku ili ce se navesti gdje se nalaze na cuvanju. (3) Prilikom poduzimanja radnji kao sto je uvidjaj, pretresanje stana ili osoba, ili prepoznavanje osoba ili predmeta (clanak 228), u zapisnik ce se unijeti i podaci koji su vazni s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrdjivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i velicina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crtezi, planovi, fotografije, filmski snimci i sl., to ce se navesti u zapisniku i prikljuciti zapisniku.

Clanak 77.

(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije nista izbrisati, dodati ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati citka. (2) Sva preinacenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od strane osoba koje potpisuju zapisnik.

Clanak 78.

(1) Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazocne radnjama u postupku, kao i stranke, branitelj i osteceni, ako su nazocni, imaju pravo procitati zapisnik ili zahtijevati da im se procita. Na to je duzna da ih upozori osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku ce se naznaciti je li upozorenje ucinjeno i je li zapisnik procitan. Zapisnik ce se uvijek procitati ako nije bilo zapisnicara i to ce se naznaciti u zapisniku. (2) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od vise listova, ispitana osoba potpisuje svaki list. (3) Na kraju zapisnika potpisat ce se tumac, ako ga je bilo, svjedoci cija je nazocnost obvezna pri poduzimanju istraznih radnji, a pri pretresanju i osoba koja se pretresa ili ciji se stan pretresa. Ako zapisnik ne pise zapisnicar (clanak 75. stavak 2.), zapisnik potpisuju osobe koje su nazocne radnji. Ako takvih osoba nema ili nisu u stanju shvatiti sadrzinu zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka osim ako nije mogucno osigurati njihovu nazocnost. (4) Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kaziprsta desne ruke, a zapisnicar ce ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se uslijed nemogucnosti da se stavi otisak desnog kaziprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku ce se naznaciti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. (5) Ako ispitana osoba nema obje ruke procitat ce zapisnik, a ako je nepismena zapisnik ce joj se procitati, i to ce se zabiljeziti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije da potpise zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabiljezit ce se to u zapisniku i navest ce se razlog odbijanja. (6) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku ce se naznaciti dan i sat kad je nastao prekid, kao i dan i sat kad se radnja nastavlja. (7) Ako je bilo prigovora u pogledu sadrzine zapisnika, navest ce se u zapisniku i ti prigovori. (8) Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je poduzela radnju i zapisnicar.

Clanak 79.

(1) Kad je u ovom zakonu odredjeno da se na iskazu okrivljenog, svjedoka ili vjestaka ne moze zasnovati sudska odluka, istrazni sudac ce po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog stranaka donijeti rjesenje o izdvajanju zapisnika o ovim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do zavrsetka istrage, odnosno davanja suglasnosti istraznog suca da se optuznica moze podici bez sprovodjenja istrage (clanak 152. stavak 1.). Protiv ovog rjesenja dopustena je posebna zalba. (2) Po pravomocnosti rjesenja izdvojeni zapisnici se zatvaraju u poseban omot i cuvaju kod istraznog suca odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku. (3) Poslije zavrsene istrage, kao i poslije davanja suglasnosti da se optuznica moze podici bez provodjenja istrage (clanak 152. stavak 1.), istrazni sudac ce postupiti po odredbama st.1. i 2. ovog clanka i u pogledu svih izvjesca koja su u smislu clanka 143. ovog zakona, organima unutarnjih poslova dali okrivljeni, svjedoci ili vjestaci. Kad nadlezni tuzitelj podigne optuznicu bez provodjenja istrage (clanak 152. stavak 6.), postupit ce sukladno clanku 150. stavak 5. ovog zakona.

Clanak 80.

(1) Istrazni sudac moze odrediti da se izvodjenje istrazne radnje snimi pomocu magnetofona. O tome ce istrazni sudac prethodno izvijestiti osobu koja se ispituje, odnosno saslusava. (2) Snimak mora sadrzavati podatke iz clanka 76. stavak 1. ovog zakona, podatke potrebne za identificiranje osobe cija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se snimaju izjave vise osoba, mora se osigurati da se iz snimka moze jasno razaznati tko je dao izjavu. (3) Na zahtjev saslusane osobe, snimka ce se odmah reproducirati, a ispravke ili objasnjenja te osobe ce se snimiti. (4) U zapisnik o istraznoj radnji unijet ce se da je izvrseno magnetofonsko snimanje, tko je snimanje izvrsio, da je osoba koja se saslusava prethodno izvjestena o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se magnetofonska vrpca cuva ako nije prilozena spisima predmeta. (5) Istrazni sudac moze odrediti da se magnetofonski snimak u cjelini ili djelimicno prepise. Istrazni sudac ce prijepis pregledati, ovjeriti i prikljuciti zapisniku o poduzimanju istrazne radnje. (6) Magnetofonska vrpca cuva se u sudu do vremena do kojeg se cuva i kazneni spis. (7) Istrazni sudac moze dopustiti da osobe koje imaju opravdan interes pomocu magnetofona snime izvodjenje istrazne radnje. (8) Odredbe st. l. do 7. ovog clanka, sukladno se primjenjuju i kad se vrsi filmsko ili drugo snimanje istrazne radnje.

Clanak 81.

Za zapisnik o glavnom pretresu vaze i odredbe cl. 303. do 306. ovog zakona.

Clanak 82.

(1) O vijecanju i glasovanju sastavit ce se poseban zapisnik. (2) Zapisnik o vijecanju i glasovanju sadrzi tijek glasovanja i odluku koja je donesena. (3) Ovaj zapisnik potpisuju svi clanovi vijeca i zapisnicar. Odvojena misljenja prikljucit ce se zapisniku o vijecanju i glasovanju, ako nisu unesena u zapisnik. (4) Zapisnik o vijecanju i glasovanju zatvorit ce se u poseban omot. Ovaj zapisnik moze razgledati samo visi sud kad rjesava o pravnom lijeku i u tom slucaju duzan je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznaci da je razgledao zapisnik.

VIII ROKOVI

Clanak 83.

(1) Rokovi predvidjeni ovim zakonom ne mogu se produzavati, osim kad to zakon izricito dopusta. Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom odredjen radi zastite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenog, taj rok se moze skratiti ako to zahtijeva okrivljeni pismeno ili usmeno na zapisnik pred sudom. (2) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego sto rok istekne predata onom tko je ovlasten da je primi. (3) Kad je izjava upucena preko poste preporucenom posiljkom ili telegrafskim putem, dan predaje posti smatra se kao dan predaje onome kome je upucena. Predaja vojnoj posti u mjestima gdje ne postoji redovna posta smatra se kao predaja posti preporucenom posiljkom. (4) Okrivljeni koji se nalazi u pritvoru moze izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod suda koji vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdrzavanju kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere sigurnosti ili odgojne mjere moze takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smjesteno. Dan kad je sastavljen takav zapisnik, odnosno kad je izjava predata upravi ustanove smatra se kao dan predaje tijelu koje je nadlezno da je primi. (5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili ocigledne omaske podnositelja predat ili upucen nenadleznom sudu prije isteka roka, pa nadleznom sudu stigne poslije isteka roka, uzet ce se da je na vrijeme podnesen.

Clanak 84.

(1) Rokovi se odredjuju na sate, dane, mjesece i godine. (2) Sat ili dan kad je dostavljanje ili priopcenje izvrseno, odnosno u koji pada dogadjaj od kada treba racunati trajanje roka, ne uracunava se u rok vec se za pocetak roka uzima prvi naredni sat, odnosno dan. U jedan dan racuna se 24 sata, a mjesec se racuna po kalendarskom vremenu. (3) Rokovi odredjeni po mjesecima, odnosno godinama svrsavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpoceo. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu, rok se zavrsava posljednjeg dana tog mjeseca. (4) Ako posljednji dan roka pada na drzavni blagdan ili u subotu ili u nedjelju ili u neki drugi dan kada drzavni organ nije radio, rok istjece protekom prvog narednog radnog dana.

Clanak 85.

(1) Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu zalbe na presudu ili na rjesenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, sud ce dopustiti povracaj u prijasnje stanje radi izjave zalbe ako u roku od osam dana poslije prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povracaj u prijasnje stanje i ako istodobno s molbom preda i zalbu. (2) Poslije proteka tri mjeseca od dana propustanja ne moze se traziti povracaj u prijasnje stanje.

Clanak 86.

(1) O povracaju u prijasnje stanje odlucuje predsjednik vijeca koje je donijelo presudu ili rjesenje koje se pobija zalbom. (2) Protiv rjesenja kojim se dopusta povracaj u prijasnje stanje nije dopustena zalba. (3) Kad je okrivljeni izjavio zalbu na rjesenje kojim se ne dopusta povracaj u prijasnje stanje, sud je duzan da ovu zalbu, zajedno sa zalbom na presudu ili na rjesenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, kao i s odgovorom na zalbu i svim spisima, dostavi visem sudu na rjesavanje.

Clanak 87.

Molba za povracaj u prijasnje stanje ne zadrzava, po pravilu, izvrsenje presude, odnosno rjesenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud nadlezan za rjesavanje molbe moze odluciti da se s izvrsenjem zastane do donosenja odluke po molbi.

IX TROSKOVI KAZNENOG POSTUPKA

Clanak 88.

(1) Troskovi kaznenog postupka su izdaci ucinjeni povodom kaznenog postupka od njegovog pokretanja do njegovog zavrsetka i izdaci za poduzete istrazne radnje prije istrage. (2) Troskovi kaznenog postupka obuhvacaju: 1) troskove za svjedoke, vjestake, tumace i strucne osobe, kao i troskove uvidjaja; 2) podvozne troskove okrivljenog; 3) izdatke za dovodjenje okrivljenog, odnosno osobe lisene slobode; 4) podvozne i putne troskove sluzbenih osoba; 5) troskove lijecenja okrivljenog za vrijeme dok se nalazi u pritvoru, kao i troskove porodjaja; 6) pausalni iznos; 7) nagradu i nuzne izdatke branitelja, nuzne izdatke privatnog tuzitelja i ostecenog kao tuzitelja i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagradu i nuzne izdatke njihovih punomocnika; 8) nuzne izdatke ostecenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nuzne izdatke njegovog punomocnika. (3) Pausalni iznos utvrdjuje sud u okviru iznosa odredjenih odgovarajucim propisom, s obzirom na trajanje i slozenost postupka i imovno stanje osobe obvezne da plati ovaj iznos. (4) Troskovi iz toc.1. do 5. stavka 2. ovog clanka, kao i nuzni izdaci postavljenog branitelja i postavljenog punomocnika ostecenog kao tuzitelja (cl. 67. i 93.), u postupku zbog kaznenih djela za koja se goni po sluzbenoj duznosti isplacuju se iz sredstava organa unutarnjih poslova odnosno suda koji vodi kazneni postupak unaprijed, a naplacuju se kasnije od osoba koje su duzne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi kazneni postupak duzan je sve troskove koji su unaprijed isplaceni unijeti u popis koji ce se priloziti spisima. (5) Troskovi prevodjenja na jezik stranke, svjedoka i druge osobe koja sudjeluje u kaznenom postupku koji nastaju primjenom odredaba ovog zakona nece se naplacivati od osoba koje su po odredbama ovog zakona duzne da naknade troskove kaznenog postupka.

Clanak 89.

(1) U svakoj presudi i rjesenju kojim se obustavlja kazneni postupak odlucit ce se tko ce snositi troskove postupka i koliko oni iznose. (2) Ako nedostaju podaci o visini troskova, posebno rjesenje o visini troskova donijet ce istrazni sudac, sudac pojedinac ili predsjednik vijeca kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troskova moze se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja pravomocne presude ili rjesenja osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. (3) Kad je o troskovima kaznenog postupka odluceno posebnim rjesenjem, o zalbi protiv tog rjesenja odlucuje vijece (clanak 21. stavak 6.).

Clanak 90.

(1) Okrivljeni, osteceni, osteceni kao tuzitelj, privatni tuzitelj, branitelj, zakonski zastupnik, punomocnik, svjedok, vjestak, tumac i strucna osoba (clanak 160.), bez obzira na ishod kaznenog postupka, snose troskove svog dovodjenja, odlaganja istrazne radnje ili glavnog pretresa i druge troskove postupka koje su prouzrocili svojom krivnjom, kao i odgovarajuci dio pausalnog iznosa. (2) O troskovima iz stavka 1. ovog clanka donosi se posebno rjesenje osim ako se o troskovima koje snose privatni tuzitelj i okrivljeni rjesava u odluci o glavnoj stvari.

Clanak 91.

(1) Kad sud okrivljenog oglasi krivim, izreci ce u presudi da je duzan naknaditi troskove kaznenog postupka. (2) Osoba koja je okrivljena za vise kaznenih djela nece se osuditi na naknadu troskova u pogledu djela za koja je oslobodj ena od optuzbe, ukoliko se ti troskovi mogu izdvojiti iz ukupnih troskova. (3) U presudi kojom je vise okrivljenih oglaseno krivim, sud ce odrediti koliki ce dio troskova snositi svaki od njih, a ako to nije mogucno, osudit sve okrivljene da solidarno snose troskove. Placanje pausalnog iznosa odredit ce se za svakog okrivljenog posebno. (4) U odluci kojom rjesava o troskovima, sud moze osloboditi okrivljenog od duznosti da naknadi u cjelini ili djelimicno troskove kaznenog postupka iz clanka 88. stavak 2. toc.1. do 6. ovog zakona, ako bi njihovim placanjem bilo dovedeno u pitanje izdrzavanje okrivljenog ili osoba koje je on duzan izdrzavati. Ako se ove okolnosti utvrde poslije donosenja odluke o troskovima, predsjednik vijeca moze posebnim rjesenjem osloboditi okrivljenog od duznosti naknade troskova kaznenog postupka.

Clanak 92.

(1) Kad se obustavi kazneni postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljeni oslobadja od optuzbe ili kojom se optuzba odbija, izreci ce se u rjesenju, odnosno presudi da troskovi kaznenog postupka iz clanka 88. stavak 2. toc.1. do 5. ovog zakona, kao i nuzni izdaci okrivljenog i nuzni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret sredstava suda, osim u slucajevima odredjenim u sljedecim stavcima. (2) Osoba koja je svjesno podnijela laznu prijavu snosit ce troskove kaznenog postupka. (3) Privatni tuzitelj je duzan naknaditi troskove kaznenog postupka iz clanka 88. stavak 2. toc.1. do 6. ovog zakona, nuzne izdatke okrivljenog, kao i nuzne izdatke i nagradu njegovog branitelja, ako je postupak zavrsen presudom kojom se okrivljeni oslobadja od optuzbe ili presudom kojom se optuzba odbija ili rjesenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optuzba odbija zbog smrti okrivljenog ili oboljenja od neke trajne dusevne bolesti ili zbog toga sto je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja uslijed odugovlacenja postupka koje se ne moze pripisati u krivicu privatnog tuzitelja. Ako je postupak obustavljen uslijed odustanka od tuzbe, okrivljeni i privatni tuzitelj mogu se poravnati u pogledu njihovih medjusobnih troskova. Ako ima vise privatnih tuzitelja, svi ce snositi troskove solidarno. (4) Kad sud odbije optuzbu zbog nenadleznosti, odluku o troskovima donijet ce nadlezni sud.

Clanak 93.

(1) Nagradu i nuzne izdatke branitelja i punomocnika privatnog tuzitelja ili ostecenog duzna je platiti zastupana osoba, bez obzira na to tko je po odluci suda duzan snositi troskove kaznenog postupka, osim ako po odredbama ovog zakona nagrada i nuzni izdaci branitelja padaju na teret sredstava suda. Ako je okrivljenom bio postavljen branitelj, a placanjem nagrade i nuznih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdrzavanje okrivljenog ili izdrzavanje osoba koje je on obvezan izdrzavati, nagrada i nuzni izdaci branitelja isplatit ce se iz sredstava suda. Ovako ce se postupiti i ako je ostecenom kao tuzitelju bio postavljen punomocnik. (2) Branitelj i punomocnik koji nisu odvjetnici nemaju pravo na nagradu. Oni imaju pravo na nuzne izdatke, a branitelj i na izgubljenu zaradu.

Clanak 94.

O duznosti placanja troskova koji nastanu kod viseg suda odlucuje konacno taj sud sukladno odredbama cl. 88. do 93. ovog zakona.

Clanak 95.

Blize propise o naknadi troskova kaznenog postupka koji nastanu pred sudom kantonazupanije, odnosno opcinskog suda donosi nadlezan organ kantonazupanije, a propise o naknadi troskova kaznenog postupka koji nastanu pred Vrhovnim sudom Federacije federalni ministar pravde.

X IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI

Clanak 96.

(1) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao uslijed izvrsenja kaznenog djela raspravit ce se na prijedlog ovlastenih osoba u kaznenom postupku ako se time ne bi znatno odugovlacio ovaj postupak. (2) Imovinskopravni zahtjev moze se odnositi na naknadu stete, povracaj stvari ili ponistavanje odredjenog pravnog posla.

Clanak 97.

(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku moze podnijeti osoba koja je ovlastena da takav zahtjev ostvaruje u parnicnom postupku. (2) Ako su uslijed kaznenog djela ostecena sredstva drzave Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, kantonaz upanije, grada i opcine, organ koji je zakonom ovlasten da se stara o zastiti tih sredstava moze u kaznenom postupku sudjelovati sukladno ovlastenjima koja ima na temelju toga zakona.

Clanak 98.

(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku podnosi se organu kome se podnosi kaznena prijava ili sudu pred kojim se vodi postupak. (2) Prijedlog se moze podnijeti najkasnije do zavrsetka glavnog pretresa pred prvostupanjskim sudom. (3) Osoba ovlastena na podnosenje prijedloga duzna je da odredjeno oznaci svoj zahtjev i da podnese dokaze. (4) Ako ovlastena osoba nije stavila prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku do podizanja optuzbe, izvijestit ce se da moze taj prijedlog staviti do zavrsetka glavnog pretresa. Ako su uslijed kaznenog djela ostecena sredstva drzave Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, kantonazupanije, grada i opcine, a prijedlog nije stavljen, sud ce o tome izvijestiti organ iz clanka 97. stavak 2. ovog zakona.

Clanak 99.

(1) Ovlastene osobe (clanak 97.) mogu do zavrsetka glavnog pretresa odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku i ostvariti ga u parnicnom postupku. U slucaju odustanka od prijedloga, takav prijedlog se ne moze ponovno staviti, osim ako ovim zakonom nije sto drugo odredjeno. (2) Ako je imovinskopravni zahtjev poslije stavljenog prijedloga, a prije zavrsetka glavnog pretresa presao na drugu osobu po pravilima imovinskog prava, pozvat ce se ta osoba da se izjasni ostaje li kod prijedloga. Ako se uredno pozvani ne odazove, smatra se da je odustao od stavljenog prijedloga.