ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU

Clanak 400.

(1) Kad nadlezni tuzitelj vrati spise, sud ce, ako ne odredi da se izvidjaj dopuni, na osnovu rezultata izvidjaja zahtjev uvaziti i dopustiti ponavljanje kaznenog postupka ili ce zahtjev odbiti, ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja kaznenog postupka. (2) Ako sud nadje da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuzenog postoje i za kojeg od suoptuzenih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupit ce po sluzbenoj duznosti kao da takav zahtjev postoji. (3) U rjesenju kojim se dopusta ponavljanje kaznenog postupka sud ce odluciti da se odmah odredi novi glavni pretres ili da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako ove nije bilo. (4) Ako je zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka podnesen u korist osudjenog, a sud smatra s obzirom na podnesene dokaze da osudjeni moze u ponovljenom postupku biti osudjen na takvu kaznu da bi se uracunavanjem vec izdrzane kazne imao pustiti na slobodu ili da moze biti oslobodjen od optuzbe ili da optuzba moze biti odbijena, odredit ce da se izvrsenje presude odlozi, odnosno prekine. (5) Kad rjesenje kojim se dopusta ponavljanje kaznenog postupka postane pravomocno, obustavit ce se izvrsenje kazne, ali sud ce, po prijedlogu nadleznog tuzitelja, odrediti pritvor ako postoje uvjeti iz clanka 183. ovog zakona.

Clanak 401.

(1) Za novi postupak koji se vodi na temelju rjesenja kojim je dopusteno ponavljanje kaznenog postupka vaze iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku sud nije vezan za rjesenja donesena u ranijem postupku. (2) Ako se novi postupak obustavi do pocetka glavnog pretresa, sud ce rjesenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. (3) Kad sud u novom postupku donese presudu, izreci ce da se ranija presuda djelimicno ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud ce optuzenom uracunati izdrzanu kaznu, a ako je ponavljanje odredjeno samo za neko od djela za koje je optuzeni bio osudjen, sud ce izreci novu jedinstvenu kaznu po odredbama kaznenog zakona. (4) Sud je u novom postupku vezan zabranom propisanom u clanku 371. ovog zakona.

Clanak 402.

(1) Kazneni postupak u kome je neka osoba osudjena u odsustvu (clanak 295.), a nastupila je mogucnost da mu se ponovno sudi u njegovoj nazocnosti, ponovit ce se i izvan uvjeta predvidjenih u clanku 395. ovog zakona, ako osudjeni ili njegov branitelj podnese zahtjev za ponavljanje postupka u roku od jedne godine od dana kad je osudjeni saznao za presudu kojom je osudjen u odsustvu. (2) U rjesenju kojim se dopusta ponavljanje kaznenog postupka po odredbi stavka 1. ovog clanka, sud ce odrediti da se osudjenom dostavi optuznica ako mu ranije nije dostavljena, a moze odrediti da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo. (3) Po isteku roka iz stavka 1. ovog clanka, kao i kad se ponavljanje postupka zahtijeva na stetu okrivljenog kome je sudjeno u odsustvu, ponavljanje postupka je dopusteno samo pod uvjetima predvidjenim u clanku 395. ovog zakona. 2. Zahtjev za zastitu zakonitosti

Clanak 403.

(1) Protiv pravomocne sudske odluke i protiv sudskog postupka koji je prethodio donosenju sudske odluke, moze se podnijeti zahtjev za zastitu zakonitosti u sljedecim slucajevima: 1) zbog krsenja kaznenog zakona; 2) zbog povrede odredaba kaznenog postupka predvidjenih u clanku 358. stavak 1. ovog zakona; 3) zbog drugih povreda odredaba kaznenog postupka ako su te povrede utjecale na zakonitost sudske odluke. (2) Zahtjev za zastitu zakonitosti nije moguce uloziti zbog pogresnog ili nepotpuno utvrdjenog cinjenicnog stanja, ni protiv odluke Vrhovnog suda Federacije u kojoj je bilo odluceno o zahtjevu za zastitu zakonitosti. (3) Bez obzira na odredbu stavka 1. ovog clanka federalni tuzitelj moze uloziti zahtjev za zastitu zakonitosti zbog svake povrede zakona.

Clanak 404.

(1) Zahtjev za zastitu zakonitosti mogu podnijeti federalni tuzitelj, osudjeni i branitelj. Nakon smrti osudjenog mogu u njegovu korist podnijeti zahtjev za zastitu zakonitosti osobe iz clanka 354. stavak 2. ovog zakona. (2) Federalni tuzitelj moze podnijeti zahtjev za zastitu zakonitosti kako na stetu tako i u korist osudjenog. (3) Osudjeni, branitelj i osobe iz clanka 354. stavak 2. ovog zakona mogu podnijeti zahtjev za zastitu zakonitosti u roku od tri mjeseca od dana kada je osudjeni primio pravomocnu sudsku odluku. Ako protiv odluke prvostupanjskog suda nije bila podnijeta zalba, ovaj se rok racuna od pravomocnosti te odluke. (4) Ako je odlukom Europskog suda za ljudska prava, Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Suda za ljudska prava Federacije Bosne i Hercegovine utvrdjeno da su bila pravomoc nom sudskom odlukom na stetu osudjenog povrijedjena prava covjeka ili temeljne slobode, rok za podnosenje zahtjeva za zastitu zakonitosti se racuna od dana urucenja odluke navedenih sudova osudjenom. (5) Bez obzira na odredbu stavka 2. clanka 403. ovog zakona moguce je zahtjev za zastitu zakonitosti iz stavka 4. ovog clanka podnijeti i protiv odluke Vrhovnog suda.

Clanak 405.

(1) Zahtjev za zastitu zakonitosti se podnosi sudu koji je donio odluku u prvom stupnju. (2) Predsjednik vijeca prvostupanjskog suda odbacit ce rjesenjem zahtjev za zastitu zakonitosti ako je podnesen protiv odluke Vrhovnog suda Federacije (clanak 403. stavak 2.), ako je ulozen od strane neovlastene osobe (clanak 404. stavak 1.), i ako je podnesen neblagovremeno (clanak 404. stavak 3.). Protiv ovog rjesenja dopustena je zalba drugostupanjskom sudu. (3) Prvostupanjski sud moze s obzirom na sadrzaj zahtjeva za zastitu zakonitosti odrediti da se odgodi, odnosno prekine izvrsenje pravomocne sudske odluke.

Clanak 406.

(1) O zahtjevu za zastitu zakonitosti odlucuje Vrhovni sud Federacije na sjednici. (2) Vrhovni sud Federacije rjesenjem ce odbaciti zahtjev za zastitu zakonitosti ako postoje razlozi iz clanka 405. stavak 2. ovog zakona, a ako ga ne odbaci, zahtjev ce dostaviti protivnoj stranci koja moze u roku od 15 dana od prijema zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev. Federalnom tuzitelju ce se dostaviti primjerak zahtjeva s spisima. (3) Prije odlucivanja o zahtjevu sudac izvjestitelj moze po potrebi pribaviti izvjastaj o istaknutim povredama zakona. (4) S obzirom na sadrzaj zahtjeva Vrhovni sud Federacije moze odrediti da se odgodi ili prekine izvrsenje pravomocne sudske odluke.

Clanak 407.

(1) Prilikom odlucivanja o zahtjevu za zastitu zakonitosti Vrhovni sud Federacije ce se ograniciti samo na ispitivanje onih povreda zakona na koje se poziva podnositelj zahtjeva. (2) Ako Vrhovni sud Federacije utvrdi da razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenog postoje i za kojeg od suokrivljenih u pogledu kojeg nije podignut zahtjev za zastitu zakonitosti, postupit ce po sluzbenoj duznosti kao da takav zahtjev postoji. (3) Ako je zahtjev za zastitu zakonitosti ulozen u korist okrivljenog, Vrhovni sud Federacije je pri donosenju odluke vezan zabranom predvidjenom u clanku 371. ovog zakona.

Clanak 408.

Vrhovni sud Federacije odbit ce presudom zahtjev za zastitu zakonitosti ako utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se poziva podnositelj zahtjeva ili ako je zahtjev ulozen zbog pogresno ili nepotpuno utvrdjenog cinjenicnog stanja.

Clanak 409.

(1) Ako Vrhovni sud Federacije utvrdi da je zahtjev za zastitu zakonitosti osnovan, donijet ce presudu kojom ce s obzirom na prirodu povrede: ili preinaciti pravomocnu odluku; ili u cjelini ili djelimicno ukinuti odluku prvostupanjskog i viseg suda ili samo odluku viseg suda i predmet vratiti na novo odlucivanje ili sudjenje prvostupanjskom ili visem sudu; ili ce se ograniciti samo na to da utvrdi povredu zakona. (2) Ako je zahtjev za zastitu zakonitosti ulozen na stetu okrivljenog, a Vrhovni sud Federacije utvrdi da je utemeljen, utvrdit ce samo da postoji povreda zakona, ne dirajuci u pravomoc nu odluku. (3) Ako drugostupanjski sud po odredbama ovog zakona nije bio ovlasten da otkloni povredu zakona koja je bila ucinjena u prvostupanjskoj odluci ili u sudskom postupku koji je prethodio toj odluci, a Vrhovni sud Federacije utvrdi da je zahtjev ulozen u korist okrivljenog utemeljen i da treba zbog otklanjanja ucinjene povrede ukinuti ili preinaciti prvostupanjsku odluku, ukinut ce ili preinaciti i drugostupanjsku odluku iako njom nije bio povrijedjen zakon.

Clanak 410.

Ukoliko se prilikom odlucivanja o zahtjevu za zastitu zakonitosti pojavi znatna sumnja o istinitosti odlucnih cinjenica utvrdjenih u odluci protiv koje je zahtjev ulozen, Vrhovni sud Federacije ce presudom kojom odlucuje o zahtjevu za zastitu zakonitosti ukinuti tu odluku i narediti da se odrzi novi glavni pretres pred istim ili drugim stvarno nadleznim prvostupanjskim sudom.

Clanak 411.

(1) Ako je pravomocna presuda ukinuta i predmet vracen na novo sudjenje, za osnovu ce se uzeti ranija optuznica ili onaj njen dio koji se odnosi na ukinuti dio presude. (2) Sud je duzan da izvede sve procesne radnje i raspravi pitanja na koja mu je ukazao Vrhovni sud Federacije. (3) Pred prvostupanjskim, odnosno drugostupanjskim sudom stranke mogu isticati nove cinjenice i predlagati nove dokaze. (4) Prilikom donosenja nove odluke sud je vezan zabranom predvidjenom u clanku 371. ovog zakona. (5) Ako je pored odluke nizeg suda, ukinuta i odluka viseg suda, predmet se dostavlja nizem sudu preko viseg suda.

D. POSEBNE ODREDBE ZA SKRACENI POSTUPAK, ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I ZA POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA XXV SKRACENI POSTUPAK

Clanak 412.

U postupku pred sudom koji sudi u prvom stupnju za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novcana kazna ili zatvor do tri godine, primjenjivat ce se odredbe cl. 413. do 426. ovog zakona, a ukoliko u ovim odredbama nije nesto posebno predvidjeno, primjenjivat ce se shodno ostale odredbe ovog zakona.

Clanak 413.

(1) Kazneni postupak pokrece se na osnovu optuznog prijedloga nadleznog tuzitelja, odnosno ostecenog kao tuzitelja ili na osnovu privatne tuzbe. (2) Nadlezni tuzitelj moze podnijeti optuzni prijedlog i na osnovu same krivicne prijave. (3) Optuzni prijedlog i privatna tuzba podnose se u potrebnom broju primjeraka za sud i okrivljenog.

Clanak 414.

(1) Prije podnosenja optuznog prijedloga odnosno privatne tuzbe ovlasteni tuzitelj moze predloziti istraznom sucu da poduzme odredjene istrazne radnje. Ako se istrazni sudac slozi s ovim prijedlogom, poduzet ce istrazne radnje, a zatim ce sve spise dostaviti ovlastenom tuzitelju. Istrazne radnje provode se sto je moguce brze i krace. (2) Ako se istrazni sudac ne slozi s prijedlogom za poduzimanje istraznih radnji, obavijestit ce o tome ovlastenog tuzitelja. (3) Kad u slucajevima iz st. 1. i 2. ovog clanka nadlezni tuzitelj primi spise, odnosno obavjestenje od istraznog suca, moze odluciti da podnese optuzni prijedlog ili ce donijeti rjesenje o odbacivanju krivicne prijave.

Clanak 415.

(1) Pritvor se moze odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je ucinila kazneno djelo: 1) ako se krije ili ako se ne moze utvrditi njegova istovjetnost ili ako postoje druge okolnosti koje ocigledno ukazuju na opasnost od bijega; 2) ako je u pitanju kazneno djelo protiv javnog reda ili morala za koje se moze izreci kazna zatvora od tri godine, a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da ce okrivljeni ponoviti to kazneno djelo ili da ce izvrsiti kazneno djelo kojim prijeti. (2) Prije podnosenja optuznog prijedloga pritvor moze trajati samo onoliko koliko je potrebno da se provedu istrazne radnje, ali ne duze od osam dana. O zalbi protiv rjesenja o pritvoru rjesava vijece (clanak 21. stavak 6). (3) U pogledu pritvora od predaje optuznog prijedloga do zavrsetka glavnog pretresa primjenjuju se sukladno odredbe clanka 190. ovog zakona, s tim sto je vijece duzno da svakih mjesec dana ispita postoje li razlozi za pritvor. (4) Kad se okrivljeni nalazi u pritvoru, sud je duzan postupati s narocitom hitnoscu.

Clanak 416.

(1) Ako je kaznenu prijavu podnio osteceni, a nadlezni tuzitelj u roku od mjesec dana po prijemu prijave ne podnese optuzni prijedlog niti obavijesti ostecenog da je odbacio prijavu, osteceni ima pravo da kao tuzitelj poduzme gonjenje podnosenjem optuznog prijedloga sudu. (2) Ako u slucaju iz stavka 1. ovog clanka osteceni odustane od gonjenja ili se po zakonu smatra da je od gonjenja odustao, nadlezni tuzitelj moze, bez obzira na uvjete propisane za ponavljanje postupka ponovno pokrenuti postupak, ako nije odbacio prijavu ostecenog.

Clanak 417.

(1) Optuzni prijedlog, odnosno privatna tuzba treba sadrzavati: ime i prezime okrivljenog s osobnim podacima ukoliko su poznati, kratak opis kaznenog djela, oznacenje suda pred kojim se ima odrzati glavni pretres, prijedlog koje dokaze treba izvesti na glavnom pretresu i prijedlog da se okrivljeni oglasi krivim i osudi po zakonu. (2) U optuznom prijedlogu moze se predloziti da se okrivljeni stavi u pritvor. Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru ili se za vrijeme provodjenja istraznih radnji nalazio u pritvoru, naznacit ce se u optuznom prijedlogu koliko je vremena pritvoren.

Clanak 418.

(1) Kad sud primi optuzni prijedlog ili privatnu tuzbu, sudac (predsjednik vijeca, odnosno sudac pojedinac) ce prethodno ispitati je li sud nadlezan, treba li sprovesti pojedine istrazne radnje ili dopuniti provedene istrazne radnje i postoje li uvjeti za odbacivanje optuznog prijedloga, odnosno privatne tuzbe. (2) Ako sudac ne donese nijedno od rjesenja iz stavka 1. ovog clanka, zakazat ce odmah glavni pretres. (3) Ako sudac smatra da treba da se provedu pojedine istrazne radnje, provest ce ih sam, ili ce zatraziti da to ucini istrazni sudac.

Clanak 419.

(1) Ako sudac nadje da je za sudjenje nadlezan drugi sud, ustupit ce predmet po pravomocnosti rjesenja tom sudu, a ako nadje da je za sudjenje nadlezan visi sud, ustupit ce predmet na dalji postupak nadleznom tuzitelju koji postupa pred visim sudom. Ako nadlezni tuzitelj smatra da je za sudjenje nadlezan sud koji mu je dostavio predmet, zatrazit ce odluku vijeca suda pred kojim postupa. (2) Poslije zakazivanja glavnog pretresa sud se ne moze po sluzbenoj duznosti oglasiti mjesno nenadleznim.

Clanak 420.

(1) Sudac ce odbaciti optuzni prijedlog ili privatnu tuzbu ako nadje da postoje razlozi za obustavljanje postupka predvidjeni u clanku 265. tocka 1. do 3. ovog zakona, a ako su provedene istrazne radnje i iz razloga predvidjenog u tocki 4. tog clanka. (2) Rjesenje s kratkim obrazlozenjem dostavlja se ovlastenom tuzitelju, okrivljenom i branitelju.

Clanak 421.

(1) Sudac poziva na glavni pretres okrivljenog i njegovog branitelja, ovlastenog tuzitelja, ostecenog i njihove zakonske zastupnike i punomocnike, svjedoke, vjestake i tumaca, a po potrebi pribavit ce i predmete koji trebaju sluziti kao dokaz na glavnom pretresu. (2) Okrivljenom ce se u pozivu naznaciti da na glavni pretres moze doci sa dokazima za svoju obranu ili da dokaze blagovremeno priopci sudu kako bi se mogli pribaviti za glavni pretres. U pozivu ce se okrivljeni upozoriti da ce se glavni pretres odrzati i u njegovom odsustvu ako za to postoje zakonski uvjeti (clanak 424. stavak 4.). Okrivljenom ce se uz poziv dostaviti i prijepis optuznog prijedloga, odnosno privatne tuzbe i poucit ce se da ima pravo da uzme branitelja, ali da se, u slucaju kad obrana nije obvezna, zbog nedolaska branitelja na glavni pretres ili uzimanja branitelja tek na glavnom pretresu, ne mora odloziti glavni pretres. (3) Poziv okrivljenom mora se dostaviti tako da izmedju dostavljanja poziva i dana glavnog pretresa ostane dovoljno vremena za pripremanje obrane, a najmanje tri dana.

Clanak 422.

Glavni pretres se drzi u mjestu suda. U hitnim slucajevima, narocito kad treba izvrsiti uvidjaj ili kad je to u interesu lakseg provodjenja dokaznog postupka, moze se po odobrenju predsjednika suda glavni pretres odrediti i u mjestu gdje je kazneno djelo ucinjeno ili gdje se ima poduzeti uvidjaj, ako su ta mjesta na podrucju tog suda.

Clanak 423.

(1) Prigovor mjesne nenadleznosti moze se staviti najkasnije do pocetka glavnog pretresa. (2) Sudac koji je provodio istrazne radnje izuzet je da na glavnom pretresu sudjeluje kao predsjednik vijeca ili kao sudac pojedinac.

Clanak 424.

(1) Glavni pretres odrzat ce se i ako ne dodje nadlezni tuzitelj koji je uredno pozvan. U tom slucaju osteceni ima pravo da na glavnom pretresu zastupa optuzbu u granicama optuznog prijedloga. (2) Glavni pretres ce se odrzati i ako ne dodje osteceni kao tuzitelj koji je uredno pozvan. (3) Glavni pretres se moze odrzati i ako ne dodje privatni tuzitelj koji ima prebivalise van podrucja suda kojem je podnesena privatna tuzba, ako je sudu stavio prijedlog da se glavni pretres odrzi u njegovom odsustvu. (4) Ako okrivljeni ne dodje na glavni pretres, iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uruciti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravista, sud moze odluciti da se glavni pretres odrzi i u njegovom odsustvu pod uvjetom da njegova nazocnost nije nuzna i da je prije toga bio ispitan.

Clanak 425.

(1) Glavni pretres pocinje objavljivanjem glavne sadrzine optuznog prijedloga ili privatne tuzbe. Zapoceti glavni pretres dovrsit ce se po mogucnosti bez prekidanja. (2) Ako sudac u tijeku glavnog pretresa nadje da cinjenice na kojima se zasniva optuzba ukazuju na kazneno djelo za cije je sudjenje nadlezno vijece, obrazovat ce se vijece i pretres ce poceti iznova. (3) Po zakljucenju glavnog pretresa sud ce odmah izreci presudu i objaviti je s bitnim razlozima. Presuda se mora izraditi pismeno u roku od osam dana od dana objavljivanja. (4) Protiv presude zalba se moze izjaviti u roku od osam dana od dana dostavljanja prijepisa presude. (5) Stranke i osteceni se mogu odreci prava na zalbu odmah po objavljivanju presude. U takvom slucaju prijepis presude dostavit ce se stranci i ostecenom samo ako to zahtijevaju. Ako su se obje stranke i osteceni po objavljivanju presude odrekli prava na zalbu i ako nitko od njih nije zahtijevao dostavljanje presude, pismeno izradjena presuda ne mora sadrzavati obrazlozenje. (6) Odredbe clanka 348. ovog zakona sukladno ce se primjenjivati i u pogledu ukidanja pritvora poslije izricanja presude. (7) Kad sud izrekne u presudi kaznu zatvora, moze odrediti da se okrivljeni stavi u pritvor, odnosno da ostane u pritvoru, ako postoje razlozi iz clanka 415. stavak 1. ovog zakona. Pritvor u takvom slucaju moze trajati do pravomocnosti presude, ali najduz e dok okrivljenom ne istekne kazna koju je izrekao prvostupanjski sud. (8) Ako nadlezni tuzitelj nije bio nazocan glavnom pretresu (clanak 424. stavak 1.), osteceni ima pravo da u svojstvu tuzitelja izjavi zalbu protiv presude, bez obzira da li se zali i nadlezni tuzitelj.

Clanak 426.

(1) Prije zakazivanja glavnog pretresa za kaznena djela iz nadleznosti suca pojedinca za koje se goni po privatnoj tuzbi, sudac pojedinac moze pozvati samo privatnog tuzitelja i okrivljenog da odredjenog dana dodju u sud radi prethodnog razjasnjavanja stvari, ako smatra da bi to bilo cjelishodno za brze okoncanje postupka. Okrivljenom se uz poziv dostavlja i prijepis privatne tuzbe. (2) Ako ne dodje do izmirenja stranaka i povlacenja privatne tuzbe, sudac ce uzeti izjave od stranaka i pozvati ih da stave svoje prijedloge u pogledu pribavljanja dokaza. (3) Ako sudac pojedinac ne nadje da postoje uvjeti za odbacivanje tuzbe, donijet ce odluku o tome koji ce se dokazi izvesti na glavnom pretresu i zakazat ce po pravilu, odmah glavni pretres i priopcit ce to strankama.

Clanak 427.

(1) Kad drugostupanjski sud rjesava o zalbi protiv presude prvostupanjskog suda donesene po skracenom postupku, kojom je izrecena kazna zatvora, o sjednici vijeca obavijestit ce stranke i branitelja u smislu clanka 364. stavak 3. i clanka 365. stavak 1. ovog zakona, a u ostalim slucajevima ce se stranke obavjestiti o sjednici vijeca drugostupanjskog suda samo ako predsjednik vijeca ili vijece nadju da bi nazocnost stranaka ili jedne od njih bilo korisno za razjasnjenje stvari. (2) Ako je rijec o kaznenom djelu za koje se postupak vodi po zahtjevu nadleznog tuzitelja, predsjednik vijeca ce prije sjednice vijeca dostaviti spise nadleznom tuzitelju koji moze staviti svoj pismeni prijedlog.

XXVI POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE

Clanak 428.

(1) Sudska opomena izrice se rjesenjem. (2) Ukoliko u ovoj glavi nije sto drugo predvidjeno, odredbe ovog zakona koje se odnose na presudu kojom se okrivljeni oglasava krivim primjenjuju se sukladno i na rjesenje o sudskoj opomeni.

Clanak 429.

(1) Rjesenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po zavrsetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeca upozorit ce okrivljenog da mu se za kazneno odjelo koje je ucinio ne izrice kazna, jer se ocekuje da ce i sudska opomena na njega dovoljno utjecati da vise ne vrsi kaznena djela. Ako se rjesenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsustvu okrivljenog, sud ce ovakvo upozorenje unijeti u obrazlozenje rjesenja. Na odricanje od prava na zalbu i pismenu izradu rjesenja sukladno se primjenjuju odredbe clanka 425. stavak 5. ovog zakona. (2) U izreci rjesenja o sudskoj opomeni, pored osobnih podataka o optuzenom, navest ce se samo da se optuzenom izrice sudska opomena za djelo koje je predmet optuzbe i zakonski naziv kaznenog djela. Izreka rjesenja o sudskoj opomeni obuhvata i potrebne podatke iz clanka 346. stavka 1. toc. 5. i 7. ovog zakona. (3) U obrazlozenju rjesenja sud ce iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju sudske opomene.

Clanak 430.

(1) Rjesenje o sudskoj opomeni moze se pobijati zbog osnova navedenih u clanku 357. toc. 1. do 3. ovog zakona, kao i zbog toga sto nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. (2) Ako rjesenje o sudskoj opomeni sadrzi odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi, o troskovima kaznenog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu, ova odluka se moze pobijati iz razloga sto sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno sto je odluku o troskovima kaznenog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama.

Clanak 431.

Povreda kaznenog zakona u slucaju izricanja sudske opomene postoji, osim po pitanjima navedenim u clanku 359. toc. 1. do 4. ovog zakona, i kad je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoraceno ovlastenje koje sud ima po zakonu.

Clanak 432.

(1) Ako je zalbu protiv rjesenja o sudskoj opomeni izjavio tuzitelj na stetu okrivljenog, drugostupanjski sud moze donijeti presudu kojom se okrivljeni proglasava krivim i osudjuje na kaznu ili kojom se izrice uvjetna osuda, ako nadje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlucne cinjenice, ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. (2) Povodom bilo cije zalbe protiv rjesenja o sudskoj opomeni drugostupanjski sud moze donijeti presudu kojom se optuzba odbija ili se okrivljeni oslobadja od optuzbe, ako nadje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlucne cinjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. (3) Kad postoje uvjeti iz clanka 377. ovog zakona, drugostupanjski sud ce donijeti rjesenje kojim se odbija zalba kao neosnovana i potvrdjuje rjesenje prvostupanjskog suda o sudskoj opomeni.

XXVII POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

1. Opce odredbe

Clanak 433.

(1) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su pocinile kazneno djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno sudjenja nisu navrsile dvadeset jednu godinu. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. (2) Odredbe cl. 435. do 437., cl. 440. do 443., cl. 453. i 455., clanka 457. st. 1. i 2. i clanka 465. ovog zakona, primjenjuju se u postupku prema mladjoj punoljetnoj osobi ako se do pocetka glavnog pretresa ustanovi da dolazi u obzir da se toj osobi izrekne odgojna mjera u smislu clanka 98. Kaznenog zakona Federacije, a do tog vremena ono nije navrsilo dvadeset jednu godinu.

Clanak 434.

Kad se u tijeku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvrsenja kaznenog djela nije navrsio cetrnaest godina, kazneni postupak ce se obustaviti i o tome ce se obavijestiti organ starateljstva.

Clanak 435.

(1) Maloljetniku se ne moze suditi u odsustvu. (2) Pri poduzimanju radnji kojima je nazocan maloljetnik, a narocito pri njegovom ispitivanju, organi koji sudjeluju u postupku duzni su postupati obazrivo, vodeci racuna o dusevnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika, kako vodjenje kaznenog postupka ne bi stetno utjecalo na razvoj maloljetnika. (3) U isto vrijeme ovi organi sprjecavat ce pogodnim mjerama svako nedisciplinirano ponasanje maloljetnika.

Clanak 436.

(1) Maloljetnik mora imati branitelja od pocetka pripremnog postupka. (2) Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik na kome se vodi kazneni postupak sud ce mu odrediti tumaca. (3) Ako u slucajevima iz stavka 1. ovog clanka sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, njega ce postaviti po sluzbenoj duznosti sudac za maloljetnike. (4) Branitelj maloljetnika moze biti samo odvjetnik.

Clanak 437.

Nitko ne moze biti oslobodjen od duznosti da svjedoci o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje dusevne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove licnosti i prilika u kojima zivi (clanak 453.), izuzev roditelja, staratelja, usvojitelja, socijalnog djelatnika, vjerskog ispovjednika i branitelja.

Clanak 438.

(1) Kad je maloljetnik sudjelovao u izvrsenju kaznenog djela zajedno sa punoljetnom osobom, postupak prema njemu ce se izdvojiti i provesti po odredbama ove glave. (2) Postupak prema maloljetniku moze se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po opcim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjasnjenje stvari. Rjesenje o tome donosi vijece za maloljetnike nadleznog suda, na obrazlozeni prijedlog nadleznog tuzitelja. Protiv ovog rjesenja nije dopustena zalba. (3) Kad se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne ucinitelje, u pogledu maloljetnika ce se uvijek primijeniti odredbe cl. 435. do 437., cl. 440. do 443., cl. 453. i 455., clanka 457. st. 1. i 2. i clanka 464. ovog zakona, kad se na glavnom pretresu razjasnjavaju pitanja koja se odnose na maloljetnika, kao i cl. 465., 471. i 472. ovog zakona, a ostale odredbe ove glave ukoliko njihova primjena nije u suprotnosti s vodjenjem spojenog postupka.

Clanak 439.

Kad je osoba izvrsila neko kazneno djelo kao maloljetna, a neka kao punoljetna, sprovest ce se jedinstven postupak po clanku 28. ovog zakona, pred vijecem koje sudi punoljetnim osobama.

Clanak 440.

(1) U postupku prema maloljetnicima, pored ovlastenja koja su izricito predvidjena u odredbama ove glave, organ starateljstva ima pravo da se upozna s tijekom postupka, da u tijeku postupka stavlja prijedloge i da ukazuje na cinjenice i dokaze koji su od vaznosti za donosenje pravilne odluke. (2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku nadlezni tuzitelj ce obavijestiti nadlezni organ starateljstva.

Clanak 441.

(1) Maloljetnik se poziva osobno i preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. (2) Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrsi se shodno odredbama clanka 116. ovog zakona, s tim da se maloljetniku nece dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploci suda, niti ce se primijeniti odredba clanka 112. stavka 2. ovog zakona.

Clanak 442.

(1) Ne smije se objaviti tijek kaznenog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom postupku, a niti se moze obavljati video i audio snimanje tijeka postupka. (2) Pravomocna odluka suda moze se objaviti ali bez navodjenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se moze utvrditi njegov identitet.

Clanak 443.

Organi koji sudjeluju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traze obavjestenja, izvjesca ili misljenja, duzni su najhitnije postupiti kako bi se postupak sto prije zavrsio. 2. Sastav suda

Clanak 444.

(1) U sudovima u Federaciji postoje vijeca za maloljetnike. U prvostupanjskim sudovima postoji jedan ili vise sudaca za maloljetnike. (2) Vijece za maloljetnike u prvostupanjskom sudu i vijece za maloljetnike u drugostupanjskom sudu, osim vijeca za maloljetnike u Vrhovnom sudu Federacije, sastavljeno je od suca za maloljetnike i dvojice sudaca porotnika. Sudac za maloljetnike je predsjednik vijeca. (3) U Vrhovnom sudu Federacije odredjuje se rasporedom poslova vijece za maloljetnike, koje je sastavljeno od trojice sudaca. Kad vijece za maloljetnike sudi na pretresu, sastavljeno je od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika. (4) Suci porotnici biraju se iz redova profesora, ucitelja, odgojitelja i drugih osoba koje imaju iskustvo u odgajanju maloljetnika. (5) Vijeca za maloljetnike visih sudova, u sastavu predvidjenom u st. 2. i 3. ovog clanka, odlucuju o zalbama, kao i u drugim slucajevima odredjenim ovim zakonom. (6) Sudac za maloljetnike prvostupanjskog suda provodi pripremni postupak i obavlja druge poslove u postupku prema maloljetnicima.

Clanak 445.

Sud nadlezan za odlucivanje u drugom stupnju odlucuje po zalbama protiv odluka vijeca za maloljetnike prvostupanjskog suda i po zalbama protiv rjesenja nadleznog tuzitelja i suca za maloljetnike u slucajevima predvidjenim u ovom zakonu, kao i u slucajevima kad je u ovom zakonu odredjeno da odlucuje vijece za maloljetnike viseg suda.

Clanak 446.

Za postupanje prema maloljetniku mjesno nadlezan je, po pravilu, sud njegovog prebivalista, a ako maloljetnik nema prebivalis te ili ono nije poznato sud boravista maloljetnika. Postupak se moze provesti pred sudom boravista maloljetnika koji ima prebivaliste ili pred sudom mjesta izvrsenja kaznenog djela, ako je ocigledno da ce se kod tog suda lakse provesti postupak.

Clanak 447.

Nadlezni kantonalnizupanijski organ moze odrediti jedan sud koji ce u prvom stupnju biti nadlezan za krivicne predmete maloljetnika za podrucje vise sudova u kantonuzupaniji. 3. Pokretanje postupka

Clanak 448.

(1) Kazneni postupak prema maloljetniku pokrece se za sva kaznena djela samo po zahtjevu nadleznog tuzitelja. (2) Za kaznena dijela za koja se goni po privatnoj tuzbi, postupak se moze pokrenuti ako je osteceni stavio prijedlog za pokretanje postupka nadleznom tuzitelju u roku predvidjenom u clanku 48. ovog zakona. (3) Ako nadlezni tuzitelj ne stavi zahtjev za pokretanje postupka prema maloljetniku, kao i kad odluci da izrekne odgojnu preporuku, obavijestit ce o tome ostecenog. Osteceni ne moze preuzeti postupak, odnosno ne moze podnijeti privatnu tuzbu sudu, ali moze u roku od osam dana od prijema obavjestenja nadleznog tuzitelja zahtijevati da vijece za maloljetnike nadleznog suda odluci o pokretanju postupka.

Clanak 449.

(1) Za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novcana kazna, nadlezni tuzitelj moze odluciti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka iako postoje dokazi da je maloljetnik ucinio kazneno djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na prirodu kaznenog djela i okolnosti pod kojima je ucinjeno, raniji zivot maloljetnika i njegova osobna svojstva. Radi utvrdjivanja ovih okolnosti nadlezni tuzitelj moze zatraziti obavjestenja od roditelja, odnosno staratelja maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a kad je to potrebno moze ove osobe i maloljetnika pozvati u tuziteljstvo radi neposrednog obavjestavanja. On moze zatraziti misljenje od organa starateljstva o svrsishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. (2) Ako za donosenje odluke iz stavka 1. ovog clanka treba da se ispituju osobna svojstva maloljetnika, nadlezni tuzitelj moze, u sporazumu s organom starateljstva, uputiti maloljetnika u prihvatiliste ili u odgojnu ustanovu za ispitivanje ili odgajanje, ali najduze na mjesec dana. (3) Kad je izvrsenje kazne ili odgojne mjere u tijeku, nadlezni tuzitelj moze odluciti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka za drugo kazneno djelo maloljetnika, ako s obzirom na tezinu tog kaznenog dijela, kao i na kaznu, odnosno odgojnu mjeru koja se izvrsava, ne bi imalo svrhe vodjenje postupka i izricanje krivicne sankcije za to djelo. (4) Kad nadlezni tuzitelj u slucajevima iz st. 1. i 3. ovog clanka nadje da nije svrsishodno da se pokrene postupak prema maloljetniku, obavijestit ce o tome, uz navodjenje razloga, organ starateljstva i ostecenog, koji mogu u roku od osam dana zahtijevati od vijeca za maloljetnike da odluci o pokretanju postupka.

Clanak 450.

Prije donosenja odluke hoce li podnijeti zahtjev za pokretanje kaznenog postupka protiv maloljetnika za kazneno djelo iz clanka 448. stavak 2. i clanka 449. stavak 1. ovog zakona, nadlezni tuzitelj je duzan razmotriti mogucnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke sukladno Kaznenom zakonu Federacije.

Clanak 451.

(1) U slucajevima iz clanka 448. stavak 3. i clanka 449. stavak 4. ovog zakona, vijece za maloljetnike rjesava u sjednici nakon sto prethodno pribavi spise od nadleznog tuzitelja. Na sjednicu se poziva nadlezni tuzitelj. (2) Vijece za maloljetnike moze odluciti da se postupak ne pokrene ili da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sucom za maloljetnike. Protiv rjesenja vijeca za maloljetnike nije dopustena zalba. (3) Kad vijece odluci da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sucom za maloljetnike, nadlezni tuzitelj moze sudjelovati u ovom postupku i ima sva ovlastenja koja mu po ovom zakonu pripadaju u postupku. 4. Pripremni postupak

Clanak 452.

(1) Nadlezni tuzitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sucu za maloljetnike nadleznog suda. Prije donosenja odluke o tome hoce li se sloziti s ovim zahtjevom koji se odnosi na kaznena djela iz clanka 450. ovog zakona, sudac za maloljetnike je duzan razmotriti mogucnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke sukladno Kaznenom zakonu Federacije. Ako odluci da izrekne odgojnu preporuku, sudac za maloljetnike ce odluciti da se postupak protiv maloljetnika ne pokrene. Protiv rjesenja suca za maloljetnike nije dopustena zalba. (2) Izvan slucajeva iz stavka 1. ovog clanka, ako se sudac za maloljetnike ne slozi s zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka zatrazit ce da o tome odluci vijece za maloljetnike viseg suda. (3) Sudac za maloljetnike viseg suda moze povjeriti vodjenje pripremnog postupka sucu za maloljetnike nizeg suda na cijem podrucju maloljetnik boravi ako je nizi sud izvan sjedista tog viseg suda. (4) Sudac za maloljetnike moze povjeriti sudskoj policiji ili organu unutarnjih poslova da izvrsi naredbu o pretresanju stana ili o privremenom oduzimanju predmeta na nacin predvidjen ovim zakonom, a organu unutarnjih poslova moze povjeriti i poduzimanje pojedinih radnji u slucajevima predvidjenim u clanku 154. stavak 4. ovog zakona.

Clanak 453.

(1) U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored cinjenica koje se odnose na kazneno djelo, posebno ce se utvrditi godine maloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove dusevne razvijenosti, ispitat ce se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloljetnik zivi i druge okolnosti koje se ticu njegove osobe. (2) Radi utvrdjivanja okolnosti iz stavka 1. ovog clanka sud moze pribaviti izvjesca i saslusati osobe koje mogu dati potrebne podatke izuzev osoba iz clanka 437. ovog zakona. (3) Podatke o licnosti maloljetnika pribavlja sudac za maloljetnike. Sudac za maloljetnike moze zatraziti da te podatke prikupi odredjeni strucni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.) ako ga ima u sudu, a moze njihovo pribavljanje povjeriti organu starateljstva. (4) Kad je za utvrdjivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, njegove dusevne razvijenosti, psihickih svojstava ili sklonosti potrebno da maloljetnika pregledaju vjestaci, za ovaj pregled odredit ce se lijecnici, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

Clanak 454.

(1) Sudac za maloljetnike sam odredjuje nacin izvodjenja pojedinih radnji, drzeci se pri tom odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava okrivljenog na obranu, prava ostecenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlucivanje. (2) Radnjama u pripremnom postupku mogu biti nazocni nadlezni tuzitelj i branitelj. Ispitivanje maloljetne osobe, kad je to potrebno, obavit ce se uz pomoc pedagoga ili druge strucne osobe. Sudac za maloljetnike moze odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude nazocan predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staratelj maloljetnika. Kad su navedene osobe nazocne tim radnjama, mogu stavljati prijedloge i upucivati pitanja osobi koja se ispituje, odnosno saslusava.

Clanak 455.

(1) Sudac za maloljetnike moze narediti da se maloljetnik u tijeku pripremnog postupka smjesti u prihvatiliste, odgojnu ili slicnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je zivio ili radi pruzanja pomoci, zastite ili smjestaja maloljetnika. (2) Troskovi smjestaja maloljetnika isplacuju se unaprijed iz proracunskih sredstava i ulaze u troskove kaznenog postupka.

Clanak 456.

(1) Izuzetno, sudac za maloljetnike moze odrediti da se maloljetnik stavi u pritvor kad za to postoje razlozi iz clanka 183. stavak 2. toc. 1. do 3. ovog zakona. (2) Na temelju rjesenja o pritvoru koje je donio sudac za maloljetnike, pritvor moze trajati najvise mjesec dana. Vijece za maloljetnike istog suda duzno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana. (3) Vijece za maloljetnike istog suda moze u slucaju postojanja zakonskih razloga produziti pritvor za jos dva mjeseca.

Clanak 457.

(1) Maloljetnik izdrzava pritvor, po pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba. (2) Sudac za maloljetnike moze odrediti da maloljetnik bude u pritvoru zajedno s punoljetnim osobama ako bi usamljenje maloljetnika duze trajalo, a postoji mogucnost da se maloljetnik stavi u prostoriju s punoljetnom osobom koja na njega ne bi stetno utjecala. (3) Sudac za maloljetnike ima prema pritvorenim maloljetnicima ista ovlastenja koja po ovom zakonu pripadaju istraznom sucu u pogledu pritvorenika.

Clanak 458.

(1) Nakon sto ispita sve okolnosti koje se odnose na izvrsenje kaznenog djela i na osobu maloljetnika, sudac za maloljetnike dostavlja spise nadleznom tuzitelju koji je duzan u roku od osam dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili staviti obrazlozeni prijedlog vijecu za maloljetnike za kaznjavanje, odnosno za primjenjivanje odgojne mjere. (2) Ako nadlezni tuzitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazlozeni prijedlog vijecu za maloljetnike za kaznjavanje ni u roku od tri mjeseca od dostave spisa suca za maloljetnike smatrat ce se da je odustao od kaznenog gonjenja. (3) Prijedlog nadleznog tuzitelja treba sadrzavati: ime i prezime maloljetnika, njegove godine zivota, opis djela, dokaze iz kojih proizilazi da je maloljetnik izvrsio kazneno djelo, obrazlozenje koje treba da sadrzi ocjenu dusevne razvijenosti maloljetnika i prijedlog da se maloljetnik kazni, odnosno da se prema njemu primijeni odgojna mjera.

Clanak 459.

(1) Ako u tijeku pripremnog postupka nadlezni tuzitelj nadje da nema osnova za vodjenje postupka prema maloljetniku ili da postoje razlozi iz clanka 449. stavak 3. ovog zakona, stavit ce prijedlog sucu za maloljetnike da obustavi postupak. O prijedlogu za obustavljanje postupka obavijestit ce nadlezni tuzitelj i organ starateljstva, koji je duzan, ako se ne slaze s prijedlogom nadleznog tuzitelja, o tome obavijestiti suca za maloljetnike u roku od osam dana od dana prijema obavjestenja nadleznog tuzitelja. (2) Ako se sudac za maloljetnike ne slozi s prijedlogom nadleznog tuzitelja, zatrazit ce da o tome odluci vijece za maloljetnike viseg suda. Vijece za maloljetnike donosi odluku po saslusanju nadleznog tuzitelja. Ovako ce sudac za maloljetnike postupiti i kad se samo organ starateljstva nije slozio s prijedlogom nadleznog tuzitelja. (3) Odredba clanka 451. stavka 3. ovog zakona vazi i kad vijece za maloljetnike ne usvoji prijedloge nadleznog tuzitelja o obustavljanju postupka.

Clanak 460.

Ako nadlezni tuzitelj u slucajevima predvidjenim u cl. 451. i 459. ovog zakona nije sudjelovao u postupku prema maloljetniku, sudac za maloljetnike ce po zavrsenom pripremnom postupku iznijeti predmet vijecu za maloljetnike radi sudjenja.

Clanak 461.

Sudac za maloljetnike obavjestava predsjednika suda svakih mjesec dana koji predmeti maloljetnika nisu okoncani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak jos u tijeku. Predsjednik suda ce poduzeti, po potrebi, mjere da se postupak ubrza. 5. Postupak pred vijecem za maloljetnike

Clanak 462.

(1) Kad primi prijedlog nadleznog tuzitelja, kao i kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga nadleznog tuzitelja, sudac za maloljetnike zakazuje sjednicu vijeca ili glavni pretres. (2) Kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga nadleznog tuzitelja, sudac za maloljetnike iznijet ce na pocetku sjednice, odnosno glavnog pretresa, koje se kazneno djelo stavlja maloljetniku na teret. (3) Kazne i zavodske mjere mogu se izreci samo po odrzanom glavnom pretresu. Ostale odgojne mjere mogu se izreci i u sjednici vijeca. (4) U sjednici vijeca moze se odluciti da se odrzi glavni pretres. (5) O sjednici vijeca obavjestavaju se i njoj mogu biti nazocni nadlezni tuzitelj, branitelj i predstavnik organa starateljstva, maloljetnik i njegovi roditelji, odnosno staratelj. (6) Sudac za maloljetnike priopcit ce maloljetniku odgojnu mjeru koja je prema njemu izrecena u sjednici vijeca.

Clanak 463.

(1) Kad vijece za maloljetnike odlucuje na osnovu glavnog pretresa, sukladno ce se primjenjivati odredbe ovog zakona o pripremama za glavni pretres, o rukovodjenju glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o tijeku glavnog pretresa, ali sud moze odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova primjena u konkretnom slucaju ne bi bila svrsishodna. (2) Pored osoba navedenih u clanku 276. ovog zakona, na glavni pretres pozvat ce se roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva. Nedolazak roditelja, staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprjecava sud da odrzi glavni pretres. (3) Osim maloljetnika, glavnom pretresu mora biti nazocan nadlezni tuzitelj kad je stavio prijedlog u smislu clanka 458. ovog zakona i branitelj. (4) Odredbe ovog zakona o izmjeni i prosirenju optuzbe primjenjivat ce se i u postupku prema maloljetniku, s tim sto je vijece za maloljetnike ovlasteno da i bez prijedloga nadleznog tuzitelja donese odluku na osnovu cinjenicnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu.

Clanak 464.

(1) Kad se sudi maloljetniku, uvijek ce se iskljuciti javnost. (2) Vijece moze dopustiti da glavnom pretresu budu nazocne osobe koje se bave zastitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetnickog kriminaliteta, kao i znanstvenici. (3) U tijeku glavnog pretresa vijece moze narediti da se, osim nadleznog tuzitelja, branitelja i predstavnika organa starateljstva, iz zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. (4) Za vrijeme izvodjenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijece moze narediti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja.

Clanak 465.

U tijeku postupka pred sudom, sudac za maloljetnike ili vijece za maloljetnike moze donijeti odluku o privremenom smjestaju maloljetnika (clanak 455.), a moze i ukinuti odluku koja je o tome ranije donesena.

Clanak 466.

(1) Sudac za maloljetnike duzan je zakazati glavni pretres ili sjednicu vijeca u roku od osam dana od dana prijema prijedloga nadleznog tuzitelja ili od dana zavrsetka pripremnog postupka (clanak 460.) ili od dana kad je u sjednici vijeca odluceno da se odrzi glavni pretres. Za svako produzenje ovog roka sudac za maloljetnike mora imati odobrenje predsjednika suda. (2) Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa vrsi se samo izuzetno. O svakom odlaganju ili prekidanju glavnog pretresa sudac za maloljetnike obavijestit ce predsjednika suda i iznijet ce razloge za odlaganje, odnosno prekidanje. (3) Sudac za maloljetnike duzan je da u roku od tri dana od dana objavljivanja pismeno izradi presudu, odnosno rjesenje.

Clanak 467.

(1) Vijece za maloljetnike nije vezano za prijedlog nadleznog tuzitelja pri odlucivanju hoce li prema maloljetniku izreci kaznu ili ce primjeniti odgojnu mjeru, ali ako se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga nadleznog tuzitelja, ili ako je nadlezni tuzitelj odustao od prijedloga, vijece ne moze maloljetniku izreci kaznu nego samo odgojnu mjeru. (2) Vijece ce rjesenjem obustaviti postupak u slucajevima kad sud na temelju clanka 344. toc.4. do 6. ovog zakona, donosi presudu kojom se optuzba odbija ili kojom se optuzeni oslobadja od optuzbe (clanak 345.), kao i kad vijece nadje da nije svrsishodno izreci maloljetniku ni kaznu niti odgojnu mjeru. (3) Vijece donosi rjesenje i kad izrice odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog rjesenja navodi se samo koja se mjera izrece, ali se maloljetnik nece oglasavati krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazlozenju rjesenja navest ce se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrecene odgojne mjere. (4) Presuda kojom se maloljetniku izrice kazna donosi se u obliku predvidjenom u clanku 346. ovog zakona. (5) Ako vijece za maloljetnike utvrdi da je za sudjenje nadlezno vijece za maloljetnike viseg suda, donijet ce rjesenje o ustupanju predmeta tom sudu.

Clanak 468.

Sud moze maloljetnika osuditi na placanje troskova kaznenog postupka i na ispunjenje imovinskopravnih zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu. Ako je prema maloljetniku primijenjena odgojna mjera, troskovi postupka padaju na teret budzetskih sredstava, a osteceni se radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva upucuje na parnicu. 6. Pravni lijekovi

Clanak 469.

(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrecena kazna, protiv rjesenja kojim je maloljetniku izrecena odgojna mjera i protiv rjesenja o obustavljanju postupka (clanak 467. stavak 2.) mogu izjaviti zalbu sve osobe koje imaju pravo na zalbu protiv presude (clanak 354.), i to u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rjesenja. (2) Branitelj, nadlezni tuzitelj, bracni odnosno izvanbracni partner, srodnik po krvi u pravoj crti, usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu izjaviti zalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. (3) Zalba protiv rjesenja kojim se izrice odgojna mjera koja se izdrzava u ustanovi zadrzava izvrsenje rjesenja ako sud, u suglasnosti s roditeljima maloljetnika, i po saslusanju maloljetnika, ne odluci drukcije. (4) Na sjednici drugostupanjskog vijeca (clanak 365.) uvijek ce se pozvati maloljetnik i njegov branitelj. U slucaju nedolaska maloljetnika i njegovog branitelja koji su uredno obavjesteni ne sprijecava drugostupanjski sud da odrzi sjednicu.

Clanak 470.

(1) Drugostupanjsko vijece moze preinaciti prvostupanjsku odluku izricanjem teze mjere prema maloljetniku samo ako je to predlozeno u zalbi. (2) Ako prvostupanjskom odlukom nije izrecena kazna maloljetnickog zatvora ili zavodska mjera, drugostupanjsko vijece moze tu kaznu odnosno mjeru izreci samo ako odrzi pretres. Maloljetnicki zatvor u duzem trajanju ili teza zavodska mjera od one izrecene prvostupanjskom odlukom, moze se izreci i u sjednici drugostupanjskog vijeca.

Clanak 471.

Zahtjev za zastitu zakonitosti moze se podici kako u slucaju kad je sudskom odlukom povrijedjen zakon tako i u slucaju kad je prema maloljetniku nepravilno primjenjena kazna ili neka odgojna mjera.

Clanak 472.

Odredbe o ponavljanju kaznenog postupka zavrsenog pravomoc nom presudom sukladno ce se primjenjivati i na ponavljanje postupka zavrsenog pravomocnim rjesenjem o primjeni odgojne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku. 7. Nadzor suda nad provodjenjem mjera

Clanak 473.

(1) Uprava ustanove u kojoj se izvrsava odgojna mjera prema maloljetniku duzna je da svakih sest mjeseci dostavi sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvjesce o vladanju maloljetnika. Sudac za maloljetnike tog suda moze i sam obilaziti maloljetnike smjestene u ustanovi. (2) Sudac za maloljetnike moze preko organa starateljstva pribaviti obavjestenje o izvrsenju ostalih odgojnih mjera, a moze odrediti da to ucini i odredjeni strucni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.), ako ga ima u sudu. 8. Obustava izvrsenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama

Clanak 474.

(1) Kad su ispunjeni uvjeti predvidjeni u zakonu za izmjenu odluke o izrecenoj odgojnoj mjeri, odluku o tome donosi sud koji je u prvom stupnju donio rjesenje o odgojnoj mjeri ako sam nadje da je to potrebno, ili na prijedlog nadleznog tuzitelja, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. (2) Prije donosenja odluke sud ce saslusati nadleznog tuzitelja, maloljetnika, roditelja ili staratelja maloljetnika ili druge osobe, a pribavit ce i potrebna izvjsca od ustanove u kojoj maloljetnik izdrzava zavodsku mjeru, od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova. (3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog clanka, donosi se i odluka o obustavljanju izvrsenja odgojne mjere. (4) Odluku o obustavljanju ili izmjeni odgojne mjere donosi vijece za maloljetnike.

DIO TRECI POSEBNI POSTUPCI XXVIII POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI, ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE

Clanak 475.

(1) Ako je okrivljeni ucinio kazneno dijelo u stanju neuracunljivosti, nadlezni tuzitelj ce podnijeti sudu prijedlog da izrekne mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja takvog ucinitelja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno prijedlog za obvezno psihijatrijsko lijecenje ucinitelja na slobodi ako za izvrsenje takve mjere postoje uvjeti predvidjeni u cl. 63. i 64. Kaznenog zakona Federacije. (2) U ovom slucaju okrivljeni, koji se nalazi u pritvoru, nece se pustiti na slobodu nego ce se do zavrsetka postupka za primjenu mjera sigurnosti privremeno smjestiti u odgovarajucu zdravstvenu ustanovu. (3) Poslije stavljanja prijedloga iz stavka 1. ovog clanka okrivljeni mora imati branitelja.

Clanak 476.

(1) O primjeni mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi ili obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi, rjesava, poslije odrzanog glavnog pretresa, sud koji je nadlezan za sudjenje u prvom stupnju. (2) Pored osoba koje se moraju pozvati na glavni pretres, pozvat ce se kao vjestaci i lijecnici psihijatri iz zdravstvene ustanove kojoj je bilo povjereno vjestacenje u pogledu uracunljivosti okrivljenog. Okrivljeni ce se pozvati ako je njegovo stanje takvo da moze biti nazocan glavnom pretresu. O glavnom pretresu ce se obavjestiti bracni odnosno izvanbracni partner okrivljenog i njegovi roditelji, odnosno staratelj, a prema okolnostima i drugi bliski srodnici. (3) Ako sud, na temelju provedenih dokaza, utvrdi da je okrivljeni ucinio odredjeno kazneno djelo i da je u vrijeme izvrsenja kaznenog djela bio neuracunljiv, odlucit ce, na temelju saslusanja pozvanih osoba i nalaza i misljenja vjestaka, hoce li okrivljenom izreci mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi. Pri odlucivanju koju ce od tih mjera sigurnosti izreci, sud nije vezan za prijedlog nadleznog tuzitelja. (4) Ako sud nadje da okrivljeni nije bio neuracunljiv, obustavit ce postupak za primjenu mjera sigurnosti. (5) Protiv rjesenja sudu mogu u roku od osam dana od dana prijema rjesenja izjaviti zalbu sve osobe koje imaju pravo da se zale protiv presude (clanak 354.), osim ostecenog.

Clanak 477.

Mjere sigurnosti iz clanka 475. stavak 1. ovog zakona mogu se izreci kad nadlezni tuzitelj na glavnom pretresu izmijeni podignutu optuznicu, odnosno optuzni prijedlog podnosenjem prijedloga za izricanje tih mjera.

Clanak 478.

Kad sud izrekne kaznu osobi koja je izvrsila kazneno djelo u stanju bitno smanjene uracunljivosti, izreci ce istom presudom i mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako utvrdi da zato postoje zakonski uvjeti (clanak 63. Kaznenog zakona Federacije).

Clanak 479.

Pravomocna odluka kojom je izrecena mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi (cl. 476. i 478.) dostavit ce se sudu koji je nadlezan odluciti o lisenju poslovne sposobnosti. O odluci ce se obavijestiti i organ starateljstva.

Clanak 480.

(1) Sud koji je u prvom stupnju izrekao mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi duzan je svakih sest mjeseci po prethodno pribavljenom misljenju zdravstvene ustanove u kojoj se ucinitelj lijeci i cuva odluciti o potrebi daljeg trajanja ove mjere sigurnosti. (2) Po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove ili organa starateljstva, a po saslusanju nadleznog tuzitelja i branitelja, sud koji je u prvom stupnju izrekao mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi obustavit ce ovu mjeru i odrediti otpustanje ucinitelja iz zdravstvene ustanove, ako na temelju misljenja lijecnika utvrdi da je prestala potreba za lijecenjem i cuvanjem ucinitelja u toj ustanovi, a moze odrediti njegovo obvezno psihijatrijsko lijecenje na slobodi. (3) Kad se iz zdravstvene ustanove otpusta ucinitelj cija je uracunljivost bila bitno smanjena, a u toj ustanovi je proveo manje vremena nego sto iznosi kazna zatvora na koju je osudjen, sud ce rjesenjem o otpustanju odluciti hoce li ta osoba izdrzati ostatak kazne ili ce biti pustena na uvjetni otpust. Ucinitelju koji se pusta na uvjetni otpust moze se izreci i mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi ako zato postoje zakonski uvjeti. (4) Po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove u kojoj se okrivljeni lijeci ili je trebalo da se lijeci, a po saslusanju nadleznog tuzitelja i branitelja, sud moze pocinitelja prema kome je primijenjena mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi izreci mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako ustanovi da se ucinitelj nije podvrgao lijecenju ili ga je samovoljno napustio ili da je i pored lijecenja ostao tako opasan za svoju okolinu da je potrebno njegovo lijecenje i cuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Prije donosenja odluke sud ce po potrebi pribaviti i misljenje lijecnika, a okrivljeni ce se saslusati ako to njegovo stanje dopusta.

Clanak 481.

(1) O primjeni mjere sigurnosti obveznog lijecenja alkoholic ara i narkomana sud odlucuje posto pribavi nalaz i misljenje vjestaka. Vjestak treba da se izjasni i o mogucnostima za lijecenje okrivljenog. (2) Ako je pri izricanju uvjetne osude ucinitelju nalozeno lijecenje na slobodi a on se nije podvrgao lijecenju ili ga je samovoljno napustio, sud moze, po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se ucinitelj lijecio ili je trebalo da se lijeci, a po saslusanju nadleznog tuzitelja i ucinitelja odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvrsenje izrecene mjere obveznog lijecenja alkoholicara ili narkomana u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Prije donosenja odluke sud ce po potrebi pribaviti i misljenje lijecnika.

Clanak 482.

(1) Predmeti koji se po kaznenom zakonu moraju oduzeti, oduzet ce se i kad se kazneni postupak ne zavrsi presudom kojom se optuzeni oglasava krivim, ako to zahtijevaju interesi opce sigurnosti. (2) Posebno rjesenje o tome donosi sud pred kojim se vodio postupak u trenutku kad je postupak zavrsen, odnosno kad je obustavljen. (3) Rjesenje o oduzimanju predmeta iz stavka 1. ovog clanka donosi sud i kad je u presudi kojom je optuzeni oglasen krivim propusteno da se donese takva odluka. (4) Ovjereni prijepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit ce se vlasniku predmeta ako je vlasnik poznat. (5) Protiv odluke iz st. 2. i 3. ovog clanka, vlasnik predmeta ima pravo na zalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.

Clanak 483.

(1) Imovinska korist postignuta izvrsenjem kaznenog djela utvrdjuje se u kaznenom postupku po sluzbenoj duznosti. (2) Sud i drugi organi duzni su u tijeku postupka prikupljati dokaze i izvidjati okolnosti koje su od vaznosti za utvrdjivanje imovinske koristi. (3) Ako je osteceni stavio imovinskopravni zahtjev u pogledu povracaja stvari pribavljenih kaznenim djelom, odnosno u pogledu iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist ce se utvrdjivati samo u onom dijelu koji nije obuhvacen imovinskopravnim zahtjevom.

Clanak 484.

(1) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom (clanak 111. stavak 2. i clanak 113. Kaznenog zakona Federacije), osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik poduzeca odnosno druge pravne osobe, pozvat ce se radi saslusanja u prethodnom postupku i na glavnom pretresu. U pozivu ce se upozoriti da ce se postupak provesti bez njegove nazocnosti. (2) Predstavnik poduzeca odnosno druge pravne osobe saslusat ce se na glavnom pretresu poslije okrivljenog. Na isti nacin postupit ce se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena, ako nije pozvana kao svjedok. (3) Osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik poduzeca odnosno druge pravne osobe ovlasten je da u svezi s utvrdjivanjem imovinske koristi predlaze dokaze i da, po ovlastenju predsjednika vijeca, postavlja pitanja okrivljenom, svjedocima i vjestacima. (4) Iskljucenje javnosti na glavnom pretresu ne odnosi se na osobu na koju je imovinska korist prenesena i predstavnika poduzeca, odnosno drugu pravnu osobu. (5) Ako sud tek u tijeku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, prekinut ce glavni pretres i pozvat ce osobu na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnika poduzeca, odnosno druge pravne osobe.

Clanak 485.

Sud ce visinu iznosa imovinske korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njeno utvrdjivanje bilo povezano s nesrazmjernim teskocama ili sa znatnim odugovlacenjem postupka.

Clanak 486.

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, sud ce po sluzbenoj duznosti po odredbama koje vaze za ovrsni postupak odrediti privremene mjere osiguranja. U takvom slucaju vaze sukladno odredbe clanka 105. st. 2. i 3. ovog zakona.

Clanak 487.

(1) Oduzimanje imovinske koristi sud moze izreci u presudi kojom se optuzeni oglasava krivim, u rjesenju o sudskoj opomeni ili u rjesenju o primjeni odgojne mjere, kao i u rjesenju kojim se izrice mjera sigurnosti iz cl. 63. i 64. Kaznenog zakona Federacije. (2) U izreci presude ili rjesenja sud ce navesti koji se predmet, odnosno novcani iznos, oduzima. (3) Ovjereni prijepis presude, odnosno rjesenja, dostavlja se i osobi na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavniku poduzeca, odnosno druge pravne osobe, ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od te osobe, poduzeca, odnosno druge pravne osobe.

Clanak 488.

Osoba iz clanka 484. ovog zakona moze podnijeti zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Clanak 489.

Odredbe clanka 355. st. 2. i 3. i cl. 363. i 367. ovog zakona, sukladno ce se primjenjivati u pogledu zalbe protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Clanak 490.

Ako u odredbama ove glave nije sto drugo predvidjeno u pogledu postupka za primjenu mjera sigurnosti ili za oduzimanje imovinske koristi, primjenjivat ce se sukladno ostale odredbe ovog zakona.

Clanak 491.

(1) Kad je u uvjetnoj osudi odredjeno da ce se kazna izvrsiti ako osudjeni ne vrati imovinsku korist, ne naknadi stetu ili ne ispuni druge obveze, a osudjeni u odredjenom roku nije ispunio te obveze, sud koji je sudio u prvom stupnju provest ce postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog ovlastenog tuzitelja, a moze i po sluzbenoj duznosti. (2) Sudac koji za to bude odredjen saslusat ce osudjenog, ako je dostupan, i provest ce potrebne izvidjaje radi utvrdjivanja cinjenica i prikupljanja dokaza vaznih za odluku. (3) Poslije toga ce predsjednik vijeca zakazati sjednicu vijeca o kojoj ce obavijestiti tuzitelja, osudjenog i ostecenog. Nedolazak stranaka i ostecenog, ako su uredno obavjesteni, ne sprijecava odrzavanje sjednice vijeca. (4) Ako sud utvrdi da osudjeni nije ispunio obvezu koja mu je bila odredjena presudom, donijet ce presudu kojom ce opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrdjena kazna izvrsi, ili odrediti novi rok za ispunjenje obveze, ili ukinuti taj uvjet. Ako sud nadje da nema osnova za donosenje koje od tih odluka, rjesenjem ce obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.

XXIX POSTUPAK ZA DONOSENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE

Clanak 492.

(1) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom odredjenog vremena i pod uvjetom da osudjeni u tom vremenu ne ucini novo kazneno djelo (clanak 119. st. 1, 3. i 4. Kaznenog zakona Federacije), rjesenje o brisanju osude donosi po sluzbenoj duznosti organ unutarnjih poslova nadlezan za vodjenje kaznene evidencije. (2) Prije donosenja rjesenja o brisanju osude izvrsit ce se potrebna provjeravanja, a narocito ce se prikupiti podaci o tome je li protiv osudjenog u tijeku kazneni postupak za neko novo kazneno djelo ucinjeno prije isteka roka predvidjenog za brisanje osude.

Clanak 493.

(1) Ako nadlezni organ unutarnjih poslova ne donese rjesenje o brisanju osude, osudjena osoba moze traziti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. (2) Ako organ unutarnjih poslova ne postupi po zahtjevu osudjenog u roku od trideset dana od dana prijema zahtjeva, osudjeni moze traziti da sud koji je u prvom stupnju izrekao presudu donese rjesenje o brisanju osude. (3) O ovom trazenju odlucuje sud po saslusanju nadleznog tuzitelja i osudjenog.

Clanak 494.

Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana prestanka vremena provjeravanja, sud koji je u prvom stupnju sudio donijet ce rjesenje kojim se utvrdjuje brisanje uvjetne osude. Ovo rjesenje dostavit ce se osudjenom, nadleznom tuzitelju i organu nadleznom za vodjenje kaznene evidencije.

Clanak 495.

(1) Postupak za brisanje osude na temelju sudske odluke (clanak 119. stavak 5. Kaznenog zakona Federacije) pokrece se na molbu osudjenog. (2) Molba se podnosi sudu koji je sudio u prvom stupnju. (3) Sudac koji za to bude odredjen prethodno ce ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a zatim ce provesti potrebne izvidjaje, utvrditi cinjenice na koje se poziva molitelj i pribaviti dokaze o svim okolnostima koje su vazne za odluku. (4) Sud moze o ponasanju osudjenog zatraziti izvjesce od organa unutarnjih poslova na cijem je podrucju osudjeni boravio poslije izdrzane kazne, a moze takvo izvjesce traziti i od uprave ustanove u kojoj je osudjeni kaznu izdrzao. (5) Poslije izvrsenih izvidjaja, a po saslusanju nadleznog tuzitelja i molitelja, sudac ce dostaviti spise s obrazlozenim prijedlogom vijecu suda koji je sudio u prvom stupnju. (6) Protiv odluke suda po molbi za brisanje osude zalbu mogu izjaviti molitelj i nadlezni tuzitelj. (7) Ako sud odbije molbu zato sto osudjeni svojim ponasanjem nije zasluzio brisanje osude, osudjeni moze molbu ponoviti po isteku dvije godine od dana pravomocnosti rjesenja o odbijanju molbe.

Clanak 496.

U uvjerenju koje se gradjanima daje na temelju kaznene evidencije radi ostvarivanja njihovih prava u inozemstvu ne smije se brisana osuda spominjati.

Clanak 497.

(1) Molba za prestanak mjera sigurnosti zabrane vrsenja poziva, djelatnosti ili duznosti, ili zabrane upravljanja motornim vozilom ili za prestanak pravne posljedice osude koja se odnosi na zabranu sticanja odredjenog prava (clanak 118. Kaznenog zakona Federacije), podnosi se sudu koji je sudio u prvom stupnju. (2) Sudac koji za to bude odredjen prethodno ce ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a zatim ce izvrsiti potrebne izvidjaje, utvrditi cinjenice na koje se poziva molitelj i prikupiti dokaze o svim okolnostima koje su vazne za odluku. (3) O ponasanju osudjenog sudac moze zatraziti izvjesce od organa unutarnjih poslova na cijem je podrucju osudjeni boravio poslije izdrzane, oprostene ili zastarjele glavne kazne, a moze takav izvjestaj traziti i od ustanove u kojoj je osudjeni kaznu izdrzao. (4) Poslije provedenih izvidjaja, a po saslusanju nadleznog tuzitelja i osudjenog, sudac ce dostaviti spise s obrazlozenim prijedlogom sudu nadleznom za donosenje rjesenja po molbi za prestanak mjere sigurnosti, odnosno pravne posljedice osude.

Clanak 498.

U slucaju odbijanja molbe nova molba se ne moze podnijeti prije isteka dvije godine od dana pravomocnosti rjesenja o odbijanju ranije molbe.

XXX POSTUPAK ZA PRUZANJE MEDJUNARODNE PRAVNE POMOCI I IZVRSENJE MEDJUNARODNIH UGOVORA U KAZNENOPRAVNIM STVARIMA

Clanak 499.

Medjunarodna kaznenopravna pomoc vrsi se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom Bosne i Hercegovine ili medjunarodnim ugovorom nije sto drugo odredjeno.