ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU

Clanak 500.

(1) Molbe domacih sudova za pravnu pomoc u kaznenim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem tako sto Federalno ministarstvo pravde molbe dostavlja Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. Na isti nacin dostavljaju se domacim sudovima molbe inozemnih organa za pravnu pomoc od sudova u Federaciji. (2) U hitnim slucajevima, ako postoji uzajamnost, molbe za pravnu pomoc mogu se dostavljati putem Ministarstva civilnih poslova i komunikacija.

Clanak 501.

(1) Kada Federalno ministarstvo pravde primi molbu inozemnog organa za pravnu pomoc putem organa iz clanka 500. ovog zakona, duzno je molbu dostaviti na postupak sudu na cijem podrucju boravi osoba kojoj se ima uruciti kakvo pismeno ili koja se ima ispitati ili suociti ili na cijem podrucju treba izvrsiti kakvu drugu istraznu radnju. (2) Federalno ministarstvo pravde postupa na isti nacin kada dobije molbu putem organa iz clanka 500. stavak 2. ovog zakona. (3) O dozvoljenosti i nacinu izvrsenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa, odlucuje nadlezni sud po domacim propisima. (4) Kad se molba odnosi na kazneno djelo za koje po domacim propisima nije dopustena ekstradicija, nadlezni sud ce preko Federalnog ministarstva pravde zatraziti naputak od Ministarstva civilnih poslova i komunikacija hoce li postupiti po molbi.

Clanak 502.

(1) Domaci sudovi nece postupiti po molbi inozemnog organa kojim se trazi izvrsenje krivicne presude inozemnog suda. (2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog clanka, domaci sud ce izvrsiti pravomocnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predvidjeno medjunarodnim ugovorom, i ako sankciju izrekne i domaci sud prema kaznenom zakonodavstvu Federacije. (3) Nadlezan sud donosi presudu u vijecu iz clanka 21. stavak 6. ovog zakona. O sjednici vijeca obavijestit ce se nadlezni tuzitelj, osudjeni i branitelj. (4) Mjesna nadleznost suda odredjuje se prema posljednjem prebivalistu osudjene osobe u Federaciji, a ako osudjena osoba nije imala prebivaliste u Federaciji prema mjestu rodjenja. Ako osudjena osoba nije imala prebivaliste niti je rodjena u Federaciji, Vrhovni sud Federacije ce odrediti jedan od stvarno nadleznih sudova u Federaciji pred kojim ce se provesti postupak. (5) Stvarna nadleznost suda odredjuje se prema zakonu kantonaz upanije kojim je regulirana organizacija i nadleznost sudova kantonazupanije i opcinskih sudova. (6) U izreku presude iz stavka 3. ovog clanka, sud ce unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inozemne presude i izreci ce sankciju. U obrazlozenju presude iznijet ce razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. (7) Protiv presude iz stavka 6. ovog clanka mogu izjaviti zalbu nadlezni tuzitelj i osudjeni ili njegov branitelj, sukladno odredbama ovog zakona. (8) Ako strani drzavljanin osudjen od domaceg suda ili osoba ovlastena ugovorom, podnese molbu prvostupanjskom sudu da osudjeni izdrzava kaznu u svojoj zemlji, prvostupanjski sud ce postupiti po medjunarodnom ugovoru.

Clanak 503.

Po kaznenim djelima pravljenja i stavljanja u optjecaj krivotvorenog novca, neovlastene proizvodnje, preradjivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje i rasturanja pornografskih spisa, kao i o drugim kaznenim djelima u pogledu kojih se medjunarodnim ugovorima predvidja centralizacija podataka, sud pred kojim se vodi kazneni postupak duzan je da, bez odlaganja, dostavi Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija podatke o kaznenom djelu i ucinitelju, a prvostupanjski sud i pravomocnu presudu putem Federalnog ministarstva pravde.

Clanak 504.

(1) Ako je na teritoriju Federacije kazneno djelo izvrsio stranac koji ima prebivaliste u stranoj drzavi, toj drzavi se mogu, izvan uvjeta predvidjenih u clanku 507. ovog zakona, ustupiti svi kazneni spisi radi kaznenog gonjenja i sudjenja, ako se strana drzava tome ne protivi. (2) Prije donosenja rjesenja o provodjenju istrage, odluku o ustupanju donosi nadlezni tuzitelj. U tijeku istrage ovu odluku na prijedlog nadleznog tuzitelja donosi istrazni sudac, a do pocetka glavnog pretresa vijece (clanak 21. stavak 6). (3) Ustupanje se moze dopustiti za kaznena dijela za koja je predvidjena kazna zatvora do deset godina, kao i za kaznena dijela ugrozavanja javnog prometa. (4) Ako je osteceni drzavljanin Bosne i Hercegovine odnosno Federacije, ustupanje nije dopusteno ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. (5) Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, od strane drzave zatrazit ce se da u roku od petnaest dana izvijesti preuzima li gonjenje.

Clanak 505.

(1) Po prijemu zahtjeva posredstvom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, Federalno ministarstvo pravde duzno je da zahtjev strane drzave da se u Federaciji poduzme gonjenje drzavljanina Bosne i Hercegovine odnosno Federacije ili osobe koja ima prebivaliste u Federaciji za kazneno djelo izvrseno u inozemstvu, dostavi sa spisima nadleznom tuzitelju na cijem podrucju ta osoba ima prebivaliste. (2) Ako je nadleznom organu strane drzave podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit ce se kao da je taj zahtjev podnesen nadleznom sudu. (3) O odluci kojom se odbija da se poduzme kazneno gonjenje, kao i o pravomocnoj odluci donesenoj u kaznenom postupku, obavijestit ce se strana drzava koja je uputila zahtjev.

XXXI POSTUPAK ZA IZRUCENJE OKRIVLJENIH I OSUDJENIH OSOBA

Clanak 506.

(1) Izrucenje okrivljenih ili osudjenih osoba s teritorija Federacije vrsit ce se po odredbama ovog zakona, ako zakonom Bosne i Hercegovine ili medjunarodnim ugovorom nije sto drugo odredjeno. (2) Postupak izrucenja okrivljenih osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak pred Medjunarodnim sudom za sudsko gonjenje osoba odgovornih za ozbiljne povrede medjunarodnog humanitarnog prava pocinjene na teritoriji bivse Jugoslavije od 1991. godine za kaznena djela predvidjena Statutom Medjunarodnog suda uredjuje se posebnim zakonom.

Clanak 507.

(1) Pretpostavke za izrucenje jesu: 1) da osoba cije se izrucenje trazi nije drzavljanin Bosne i Hercegovine i Federacije; 2) da osoba cije se izrucenje trazi ne uziva pravo azila u Bosni i Hercegovini; 3) da djelo zbog koga se trazi izrucenje nije izvrseno na teritoriju Federacije, protiv nje ili njenog drzavljanina; 4) da djelo zbog koga se trazi izrucenje predstavlja kazneno djelo i po domacem zakonu i po zakonu drzave u kojoj je izvrseno; 5) da djelo za koje se trazi izrucenje nije politicko ili vojno kazneno djelo; 6) da po domacem zakonu nije nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja ili zastarjelost izvrsenja kazne prije nego sto je stranac pritvoren ili kao okrivljeni ispitan; 7) da stranac cije se izrucenje trazi nije zbog istog djela od domaceg suda vec osudjen ili da za isto djelo nije od domaceg suda pravomocno oslobodjen, osim ako se sticu uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka predvidjeni ovim zakonom, ili da protiv stranca nije u Federaciji zbog istog djela ucinjenog prema Federaciji odnosno Bosni i Hercegovini pokrenut kazneni postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela ucinjenog prema drzavljaninu Bosne i Herecegovine odnosno Federacije da je polozeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva ostecenog; 8) da je utvrdjena istovjetnost osobe cije se izrucenje trazi; 9) da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac cije se izrucenje trazi ucinio odredjeno kazneno djelo ili da postoji pravomocna presuda; 10) da se izrucenje stranca ne trazi radi kaznenog gonjenja ili kaznjavanja zbog njegove rase, pola, nacionalnog i etnickog podrijetla, religijskog uvjerenja i politickih stavova; i ako se izrucenje ne trazi za kazneno djelo za koje je propisana smrtna kazna prema zakonu drzave koja trazi izrucenje, osim ako drzava koja trazi izrucenje, da jamstvo da se nece izreci ili izvrsiti smrtna kazna. (2) Kao domaci zakon, u smislu tocke 4. stavka 1. ovog clanka, smatra se zakon Bosne i Hercegovine odnosno Federacije.

Clanak 508.

(1) Postupak za izrucenje okrivljenih ili osudjenih stranaca pokrece se po molbi strane drzave. (2) Molba za izrucenje podnosi se diplomatskim putem. (3) Uz molbu za izrucenje moraju se priloziti: 1) sredstva za utvrdjivanje istovjetnosti okrivljenog, odnosno osudjenog (tocan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.); 2) uvjerenje ili drugi podaci o drzavljanstvu stranca; 3) optuznica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan ovoj odluci, u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, u kome treba da je naznaceno ime i prezime osobe cije se izrucenje trazi i ostali podaci potrebni za utvrdjivanje njegove istovjetnosti, opis djela, zakonski naziv kaznenog djela i dokazi za osnovanu sumnju; 4) izvod iz teksta kaznenog zakona strane drzave koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema okrivljenom zbog djela povodom koga se trazi izrucenje, a ako je djelo izvrseno na teritoriju trece drzave, onda i izvod iz teksta kaznenog zakona te drzave. (4) Ako su spomenuti prilozi sastavljeni na stranom jeziku, treba da je prilozen i ovjeren prijevod na jednom od sluzbenih jezika u Federaciji.

Clanak 509.

(1) Ministarstvo inozemnih poslova Bosne i Hercegovine primljenu molbu za izrucenje stranca dostavlja posredstvom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, Federalnom ministarstvu pravde, koje je duzno tu molbu odmah dostaviti istraz nom sucu suda na cijem podrucju stranac boravi ili na cijem se podrucju zatekne. (2) Ako se ne zna prebivaliste ili boraviste stranca cije se izrucenje trazi, Federalno ministarstvo pravde je duzno da prethodno te cinjenice utvrdi preko Federalnog ministarstva unutarnjih poslovaFederalnog ministarstva unutrasnjih poslova. (3) Ako molba odgovara uvjetima iz clanka 508. ovog zakona, istrazni sudac izdat ce nalog da se stranac pritvori, ako postoje razlozi za pritvor iz clanaka 183. ovog zakona, odnosno poduzet ce druge mjere za osiguranje njegove nazocnosti, osim ako je vec iz same molbe ocigledno da nema mjesta izrucenju. (4) Istrazni sudac ce, posto ustanovi istovjetnost stranca, ovom bez odlaganja saopciti zbog cega se i na osnovu kojih dokaza trazi njegovo izrucenje i pozvat ce ga da navede sta ima u svoju obranu. (5) O ispitivanju i obrani stranca sastavit ce se zapisnik. Istrazni sudac uputit ce stranca da moze uzeti brantelja ili ce mu ga postaviti po sluzbenoj duznosti, ako je u pitanju kazneno djelo za koje je obrana po ovom zakonu obvezna.

Clanak 510.

(1) U hitnim slucajevima, kad postoji opasnost da ce stranac pobjeci ili da ce se sakriti, a strana drzava je zatrazila privremeno pritvaranje stranca, nadlezni organ unutarnjih poslova moze stranca lisiti slobode radi provodjenja istraznom sucu nadleznog suda na osnovu molbe nadleznog inozemnog organa, bez obzira na to kako je upucena. U molbi treba da budu navedeni podaci za utvrdjivanje istovjetnosti stranca, priroda i naziv kaznenog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv inozemnog organa koji je zatrazio pritvor i izjava da ce izrucenje biti trazeno redovnim putem. (2) Kad se odredi pritvor, sukladno s odredbom stavka 1. ovog clanka, i stranac bude sproveden istraznom sucu, istrazni sudac ce nakon njegovog ispitivanja obavjestiti o pritvoru Ministarstvo inozemnih poslova Bosne i Hercegovine preko Ministarstva civilnih poslova i komunikacija i Federalnog ministarstva pravde. (3) Istrazni sudac ce pustiti na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor, ili ako molba za izrucenje ne bude podnesena u roku koji je on odredio vodeci racuna o udaljenosti drzave koja trazi izrucenje, a koji ne moze biti duzi od tri mjeseca od dana pritvaranja stranca. O ovom roku obavijestit ce se strana drzava. Na molbu strane drzave vijece nadleznog suda moze produziti ovaj rok, u opravdanim slucajevima, najvise jos za dva mjeseca. (4) Kad propisana molba bude podnesena u odredjenom roku, postupit ce istrazni sudac po clanku 509. st. 3. i 4. ovog zakona.

Clanak 511.

(1) Po saslusanju nadleznog tuzitelja i branitelja, istrazni sudac ce, po potrebi, provesti i druge izvidjajne radnje radi utvrdjivanja postoje li pretpostavke za izrucenje stranca, odnosno za predaju predmeta na kojima je ili pomocu kojih je ucinjeno kazneno djelo, ako su ti predmeti oduzeti od stranca. (2) Po provedenim izvidjajima istrazni sudac ce spise izvidjaja, sa svojim misljenjem, dostaviti vijecu nadleznog suda. (3) Ako je protiv stranca cije se izrucenje trazi kod domaceg suda u tijeku kazneni postupak zbog istog ili drugog kaznenog djela, naznacit ce to istrazni sudac u spisima.

Clanak 512.

(1) Ako vijece nadleznog suda nadje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izrucenje, donijet ce rjesenje da se molba za izrucenje odbija. Ovo rjesenje dostavit ce taj sud po sluzbenoj duznosti Vrhovnom sudu Federacije, koji ce, po saslusanju federalnog tuzitelja, potvrditi, ukinuti ili preinaciti rjesenje. (2) Ako je stranac u pritvoru, vijece nadleznog suda moze odluciti da on ostane u pritvoru do pravomocnosti rjesenja o odbijanju izrucenja. (3) Pravomocno rjesenje kojim se izrucenje odbija dostavit ce se, preko Federalnog ministarstva pravde i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, Ministarstvu inozemnih poslova Bosne i Hercegovine, koje ce o tome izvjestiti stranu drzavu.

Clanak 513.

Ako vijece nadleznog suda nadje da su ispunjene zakonske pretpostavke za izrucenje stranca (clanak 507.), utvrdit ce to rjesenjem. Protiv tog rjesenja stranac ima pravo zalbe Vrhovnom sudu Federacije.

Clanak 514.

Ako Vrhovni sud Federacije povodom zalbe nadje da su ispunjene zakonske pretpostavke za izrucenje stranca, odnosno ako protiv takvog rjesenja prvostupanjskog suda ne bude ulozena zalba, predmet se dostavlja Federalnom ministarstvu pravde, koje odlucuje o izrucenju. Federalno ministarstvo pravde dostavit ce rjesenje o izrucenju Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija.

Clanak 515.

(1) Federalno ministarstvo pravde donosi rjesenje kojim izrucenje dopusta ili ne dopusta. Ovo ministarstvo moze donijeti rjesenje da se izrucenje odlozi zato sto je zbog drugog kaznenog djela kod domaceg suda u tijeku kazneni postupak protiv stranca cije se izrucenje trazi ili sto se stranac nalazi na izdrazavanju kazne u Federaciji. (2) Federalno ministarstvo pravde moze odbiti izrucenje ako su u pitanju kaznena djela za koja je u domacem zakonu predvidjena kazna zatvora do tri godine, ili ako je inozemni sud izrekao kaznu lisenja slobode do jedne godine.

Clanak 516.

(1) U rjesenju kojim dopusta izrucenje stranca Federalno ministarstvo pravde ce navesti: 1) da se on ne moze goniti za drugo kazneno djelo prije izrucenja za ucinjeno kazneno djelo; 2) da se prema njemu ne moze izvrsiti kazna za drugo kazneno djelo prije izrucenja za ucinjeno kazneno djelo; 3) da se prema njemu ne moze primijeniti teza kazna od one na koju je osudjen; 4) da se on ne smije izruciti trecoj drzavi radi gonjenja za kazneno djelo ucinjeno prije dopustenog izrucenja. (2) Osim razloga iz stavka 1. ovog clanka, Federalno ministarstvo pravde moze postaviti i druge uvjete za izrucenje.

Clanak 517.

(1) O rjesenju kojim je odluceno o izrucenju obavijestit ce se strana drzava diplomatskim putem. (2) Federalno ministarstvo pravde duzno je, u suradnji s Ministarstvom civilnih poslova i komunikacija, na osnovu rjesenja kojim se dopusta izrucenje narediti da se stranac sprovede do granice, gdje ce se na ugovorenom mjestu predati organima strane drzave koja je trazila izrucenje.

Clanak 518.

(1) Ako izrucenje iste osobe trazi vise stranih drzava zbog istog kaznenog djela, dat ce se prvenstvo molbi drzave ciji je drzavljanin ta osoba, a ako ta drzava ne trazi izrucenje, onda molbi drzave na cijoj teritoriji je kazneno djelo izvrseno, a ako je djelo izvrseno na teritoriju vise drzava ili se ne zna gdje je izvrseno molbi drzave koja je prva trazila izrucenje. (2) Ako izrucenje iste osobe trazi vise stranih drzava zbog razlicitih kaznenih djela, dat ce se prvenstvo molbi one drzave ciji je drzavljanin ta osoba, a ako ova drzava ne trazi izrucenje, onda molbi drzave na cijem podrucju je izvrseno najteze kazneno djelo, a ako su djela iste tezine molbi drzave koja je prva trazila izrucenje.

Clanak 519.

(1) Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj drzavi, kod nadleznog suda u Federaciji vodi kazneni postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj drzavi domaci sud kaznio, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija na zahtjev Federalnog ministarstva pravde moze podnijeti molbu za izrucenje. (2) Molba se podnosi stranoj drzavi diplomatskim putem i njoj se prilazu isprave i podaci iz clanka 508. ovog zakona.

Clanak 520.

(1) Kad postoji opasnost da ce osoba za koju se trazi izrucenje pobjeci ili da ce se sakriti, Federalno ministarstvo pravde moze i prije nego sto se postupi po clanku 519. ovog zakona, traziti da se protiv te osobe poduzmu potrebne mjere radi njenog pritvaranja. (2) U molbi za privremeno pritvaranje posebno ce se naznaciti podaci o istovjetnosti trazene osobe, priroda i naziv kaznenog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv organa koji je odredio pritvor, odnosno podaci o pravomocnosti presude, kao i izjava da ce se izrucenje traziti redovnim putem.

Clanak 521.

(1) Ako trazena osoba bude izrucena, moci ce se kazneno goniti, odnosno prema njoj ce se moci izvrsiti kazna samo za kazneno djelo za koje je izrucenje odobreno. (2) Ako je takva osoba pravomocno osudjena od domaceg suda i za druga prije izrucenja ucinjena kaznena djela za koja izrucenje nije odobreno, primijenit ce se sukladno odredbe clanka 392. ovog zakona. (3) Ako je izrucenje odobreno pod odredjenim uvjetima u pogledu vrste ili visine kazne koja se moze izreci, odnosno izvrsiti i pod tim uvjetima bude prihvaceno, sud je pri izricanju kazne vezan tim uvjetima, a ako se radi o izvrsenju vec izrecene kazne, sud koji je sudio u posljednjem stupnju preinacit ce presudu i saobrazit ce izrecenu kaznu uvjetima izrucenja. (4) Ako je izrucena osoba bila pritvorena u stranoj drzavi zbog kaznenog djela zbog koga je izrucena, vrijeme koje je provela u pritvoru uracunat ce se u kaznu.

Clanak 522.

(1) Ako izrucenje trazi strana drzava od druge strane drzave, a trazena osoba bi se imala sprovesti preko teritorija Federacije, sprovodjenje moze, na molbu zainteresirane drzave, dopustiti Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija uz misljenje Federalnog ministarstva pravde, pod uvjetom da se ne radi o drzavljaninu Bosne i Hercegovine odnosno Federacije i da se izrucenje ne vrsi za politicko ili vojno kazneno djelo. (2) Molba za sprovodjenje osobe preko teritorija Federacije mora sadrzavati sve podatke iz clanka 508. ovog zakona. (3) Pod uvjetom uzajamnosti troskovi provodjenja osobe preko teritorija Federacije padaju na teret sredstava proracuna Federacije.

XXXII POSTUPAK ZA NAKNADU STETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUDJENIH I NEOSNOVANO LISENIH SLOBODE

Clanak 523.

(1) Pravo na naknadu stete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomocno izrecena kaznena sankcija ili koja je oglasena krivom, a oslobodjena od kazne, a kasnije je povodom izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoc no obustavljen ili je pravomocnom presudom oslobodjena od optuzbe, ili je optuzba odbijena, osim u sljedecim slucajevima: 1) ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuzba odbija doslo zbog toga sto je u novom postupku osteceni kao tuzitelj, odnosno privatni tuzitelj, odustao od gonjenja, a do odustanka je doslo na osnovu sporazuma s okrivljenim; 2) ako je povodom zahtjeva za ponavljanje postupka na stetu okrivljenog novi postupak obustavljen na osnovu clanka 135. ovog zakona; 3) ako je u novom postupku presudom optuzba odbijena zbog nenadleznosti suda, a ovlasteni tuzitelj je poduzeo gonjenje pred nadleznim sudom. (2) Osudjeni nema pravo na naknadu stete ako je svojim laznim priznanjem ili na drugi nacin namjerno prouzrocio svoju osudu, osim ako je na to bio prinudjen. (3) U slucaju osude za kaznena djela u sticaju, pravo na naknadu stete moze se odnositi i na pojedina kaznena djela u pogledu kojih su ispunjeni uvjeti za priznanje naknade.

Clanak 524.

(1) Pravo na naknadu stete zastarijeva za pet godina od dana pravomocnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljeni oslobodj en od optuzbe ili kojom je optuzba odbijena, odnosno pravomocnosti prvostupanjskog rjesenja kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom zalbe rjesavao visi sud od dana prijema odluke viseg suda. (2) Prije podnosenja sudu tuzbe za naknadu stete, osteceni je duzan da se sa svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde, radi postizanja sporazuma o postojanju stete i vrsti i visini naknade. (3) U slucaju iz clanka 523. stavak 1. tocka 3. ovog zakona o zahtjevu se moze rjesavati samo ako ovlasteni tuzitelj nije poduzeo gonjenje pred nadleznim sudom u roku od tri mjeseca od dana prijema pravomocne presude. Ako po isteku ovog roka ovlasteni tuzitelj poduzme gonjenje pred nadleznim sudom, prekinut ce se postupak za naknadu stete do okoncanja kaznenog postupka.

Clanak 525.

(1) Ako zahtjev za naknadu stete ne bude usvojen ili, po njemu Federalno ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnosenja zahtjeva, osteceni moze kod nadleznog suda podnijeti tuzbu za naknadu stete. Ako je postignut sporazum samo u pogledu dijela zahtjeva, osteceni moze tuzbu podnijeti u pogledu ostatka zahtjeva. (2) Dok traje postupak iz stavka 1. ovog clanka ne tece zastarjelost predvidjena u clanku 524. stavak 1. ovog zakona. (3) Tuzba za naknadu stete podnosi se protiv Federacije.

Clanak 526.

(1) Nasljednici nasljedjuju pravo ostecene osobe na naknadu stete. Ako je osteceni vec stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama vec postavljenog zahtjeva za naknadu stete. (2) Nasljednici ostecene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu stete, odnosno pokrenuti postupak ako je ostecena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti i od zahtjeva se nije odrekla.

Clanak 527.

(1) Pravo na naknadu stete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru a nije doslo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomocnim rjesenjem ili je pravomocnom presudom oslobodjena od optuzbe ili je optuzba odbijena; 2) koja je izdrzavala kaznu lisenja slobode, a povodom ponavljanja kaznenog postupka ili zahtjeva za zastitu zakonitosti izrecena joj je kazna lisenja slobode u kracem trajanju od kazne koju je izdrzala ili je izrecena kaznena sankcija koja se ne sastoji u lisenju slobode ili je oglasena krivom a oslobodjena od kazne; 3) koja je uslijed pogreske ili nezakonitog rada organa neosnovano lisena slobode, ili je zadrzana duze u pritvoru ili ustanovi za izdrzavanje kazne ili mjere; 4) koja je u pritvoru provela duze vremena nego sto traje kazna zatvora na koju je osudjena. (2) Osobi koja je po clanku 187. ovog zakona lisena slobode bez zakonskog osnova, pripada pravo na naknadu stete ako protiv nje nije odredjen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je lisena slobode uracunato u izrecenu kaznu za kazneno djelo ili za prekrsaj. (3) Naknada stete ne pripada osobi koja je svojim nedopus tenim postupcima prouzrocila lisenje slobode. U slucajevima iz tocke 1. stavka 1. ovog clanka iskljuceno je pravo na naknadu stete i ako su postojale okolnosti iz clanka 523. stavak 1. toc. 1. i 3., ili ako je postupak obustavljen na osnovu clanka 135. ovog zakona. (4) U postupku za naknadu stete u slucajevima iz st. 1. i 2. ovog clanka, sukladno ce se primjenjivati odredbe ove glave.

Clanak 528.

(1) Ako je slucaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lisenje slobode neke osobe prikazivan u javnom sredstvu informiranja i time bio povrijedjen ugled te osobe, sud ce, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom javnom sredstvu informiranja priopcenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lisenja slobode. Ako slucaj nije prikazivan u javnom sredstvu informiranja, ovakvo priopcenje ce se, na zahtjev te osobe, dostaviti organu, poduzecu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj osoba radi, a ako je to za njegovu rehabilitaciju potrebnopolitickoj stranci ili udruzenju gradjana. Poslije smrti osudjene osobe pravo na podnosenje ovog zahtjeva pripada njenom bracnom odnosno izvanbracnom partneru, djeci, roditeljima, braci i sestrama. (2) Zahtjev iz stavka 1. ovog clanka moze se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu stete. (3) Neovisno od uvjeta predvidjenih u clanku 523. ovog zakona, zahtjev iz stavka 1. ovog clanka moze se podnijeti i kad je povodom izvanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je uslijed pravne kvalifikacije u ranijoj presudi bio teze povrijedjen ugled osudjene osobe. (4) Zahtjev iz st. 1. do 3. ovog clanka podnosi se u roku od sest mjeseci (clanak 524. stavak 1.), sudu koji je u kaznenom postupku sudio u prvom stupnju. O zahtjevu odlucuje vijece (clanak 21. stavak 6.). Prilikom rjesavanja o zahtjevu sukladno se primjenjuju odredbe clanka 523. stavak 2. i 3. i clanka 527. stavak 3. ovog zakona.

Clanak 529.

Sud koji je u kaznenom postupku sudio u prvom stupnju donijet ce po sluzbenoj duznosti rjesenje kojim se ponistava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rjesenje se dostavlja organu nadleznom za vodjenje kaznene evidencije. O ponistenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Clanak 530.

Osoba kojoj je dopusteno razmatranje i prepisivanje spisa (clanak 124.) koji se odnose na neopravdanu osudu ili na neosnovano lisenje slobode, ne moze upotrijebiti podatke iz tih spisa na nacin koji bi bio od stete za rehabilitaciju osobe protiv koje je vodjen kazneni postupak. Predsjednik suda je duzan da na ovo upozori osobu kojoj je dopusteno razmatranje, i to ce se zabiljeziti na spisu uz potpis te osobe.

Clanak 531.

(1) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lisenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni staz, odnosno staz osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lisenja slobode staz izgubila. U staz se uracunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je doslo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lisenja slobode, a koja nije nastala krivicom te osobe. (2) Prilikom svakog rjesavanja o pravu na koje utjece duzina radnog staza, odnosno staza osiguranja, nadlezni organ, poduzece ili druga pravna osoba uzet ce u obzir staz priznat odredbom stavka 1. ovog clanka. (3) Ako organ, poduzece ili druga pravna osoba iz stavka 2. ovog clanka ne uzme u obzir staz priznat odredbom stavka 1. ovog clanka, ostecena osoba moze zahtijevati da sud naveden u clanku 525. stavak 1. ovog zakona utvrdi da je priznavanje ovog vremena nastupilo po zakonu. Tuzba se podnosi protiv organa, poduzeca ili druge pravne osobe, koja osporava priznati staz i protiv Federacije (clanak 525. stavak 3.). (4) Na zahtjev organa, poduzeca ili druge pravne osobe kod koje se pravo iz stavka 2. ovog clanka ostvaruje, isplatit ce se iz sredstava budzeta Federacije (clanak 525. stavak 3.) propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stavka 1. ovog clanka staz priznat. (5) Staz osiguranja priznat odredbom stavka 1. ovog clanka u cjelini se uracunava u mirovinski staz.

XXXIII POSTUPAK ZA IZDAVANJE TJERALICE I OBJAVE

Clanak 532.

Ako se ne zna prebivaliste ili boraviste okrivljenog, kad je to po odredbama ovog zakona neophodno, sud ce zatraziti od organa unutarnjih poslova da okrivljenog potrazi i da sud obavijesti o njegovoj adresi.

Clanak 533.

(1) Izdavanje tjeralice moze se narediti kad se okrivljeni protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje se goni po sluzbenoj duznosti i za koje se po zakonu moze izreci kazna zatvora od tri godine ili teza kazna nalazi u bijegu, a postoji naredba za njegovo dovodjenje ili rjesenje o odredjivanju pritvora. (2) Izdavanje tjeralice naredjuje sud pred kojim se vodi kazneni postupak. (3) Izdavanje tjeralice naredit ce se i u slucaju bjekstva okrivljenog iz ustanove u kojoj izdrzava kaznu, bez obzira na visinu kazne, ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdrzava zavodsku mjeru vezanu sa lisenjem slobode. Naredbu u takvom slucaju izdaje upravnik ustanove. (4) Naredba suda ili upravnika ustanove za izdavanje tjeralice dostavlja se organima unutarnjih poslova radi izvrsenja.

Clanak 534.

(1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u svezi s kaznenim djelom, ili ove predmete treba pronaci, a narocito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronadjenog nepoznatnog lesa, naredit ce se izdavanje objave kojom ce se zatraziti da se podaci ili obavjestenja dostave organu koji vodi postupak. (2) Organi unutarnjih poslova mogu objavljivati i fotografije leseva i nestalih osoba ako postoje osnovi sumnje da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba, doslo uslijed kaznenog djela.

Clanak 535.

Organ koji je naredio izdavanje tjeralice ili objave duzan je da je odmah povuce kad se pronadje trazena osoba ili predmet, ili kad nastupi zastarjelost kaznenog gonjenja ili izvrsenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih tjeralica ili objava nije vise potrebna.

Clanak 536.

(1) Tjeralicu i objavu raspisuje organ unutarnjih poslova nadlezan po mjestu onog organa pred kojim se vodi kazneni postupak, odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na izdrzavanju kazne ili zavodske mjere.2) Radi obavjestenja javnosti o tjeralici ili objavi mogu se koristiti i sredstva javnog informiranja. (3) Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdata tjeralica nalazi u inozemstvu, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija moze raspisati i medjunarodnu tjeralicu. (4) Na molbu inozemnog organa Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija moze raspisati tjeralicu i za osobu za koju se sumnja da se nalazi u Federaciji, ako je u molbi data izjava da ce se u slucaju pronalazenja te osobe zatraziti njeno izrucenje.

XXXIV PRIJELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clanak 537.

Nadlezna tijela kantonazupanija mogu donositi dopunska pravila ovog postupka, koja moraju biti sukladna ovom zakonu.

Clanak 538.

(1) Ako se kod suda koji sudi samo u prvom stupnju zbog nedovoljnog broja sudaca ne moze obrazovati vijece predvidjeno u clanku 21. stavak 6. ovog zakona, poslove iz nadleznosti tog vijeca obavljat ce vijece neposredno viseg suda, ako odredbama st. 2. i 3. ovog clanka, nije drukcije odredjeno. (2) Poslije predaje optuznice, odnosno optuznog prijedloga, pritvor odredjuje ili ukida, po saslusanju nadleznog tuzitelja ako se postupak vodi po njegovom zahtjevu, predsjednik vijeca, odnosno sudac pojedinac, a na glavnom pretresu vijece. (3) Sudac prvostupanjskog suda donosi odluku o zahtjevu za ponavljanje postupka (clanak 398. stavak 1.).

Clanak 539.

(1) U postupcima po zahtjevima za izvanredno ublazavanje kazne koji nisu rijeseni do dana stupanja na snagu ovog zakona, postupak ce se nastaviti i dovrsiti sukladno dosadasnjim propisima. (2) U postupcima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona ulozen zahtjev za zastitu zakonitosti ili podnesen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomocne presude, postupak ce se nastaviti i dovrsiti po odredbama ovog zakona.

Clanak 540.

Ako je na dan stupanja na snagu ovog zakona bio u tijeku neki rok, taj rok ce se racunati po odredbama ovog zakona, osim ako je dotadasnji rok duzi.

Clanak 541.

Ako do stupanja na snagu ovog zakona ne otpocne s radom sudska policija, ovlastenja sudske policije predvidjena u ovom zakonu izvrsavat ce organi unutarnjih poslova do pocetka rada sudske policije.

Clanak 542.

Zahtjev za zastitu zakonitosti iz cl. 403. do 411. ovog zakona, mogu osudjeni, njegov branitelj i osobe iz clanka 354. stavak 2. ovog zakona podnijeti samo u pogledu pravomocnih presuda za kaznena djela izvrsena nakon 1. srpnja 1977. godine.

Clanak 543.

(1) Predmete primljene u rad kod sudova do stupanja na snagu ovog zakona u kojima ce doci do izmjene u pravnoj ocjeni kaznenog djela ili do izmjene stvarne nadleznosti suda, dovrsit ce ti sudovi. (2) Ako visi sud nakon stupanja na snagu ovog zakona ukine odluku nizeg suda, predmet ce ustupiti nadleznom sudu.

Clanak 544.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena propisa o kaznenom postupku o pitanjima koja su uredjena ovim zakonom, a koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Clanak 545.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Mariofil Ljubic, v. r.
Predsjedatelj Zastupnickog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r.