VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Koristeci se ovlastenjma koja su mi data clanom V Aneksa
10. (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opceg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik
konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja gore pomenutog Sporazuma
o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevsi u obzir
clan II. 1. (d) istog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik "pomaze,
kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim u rjesavanju svih problema
koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";
Pozivajuci se na stav XI. 2. Zakljucaka Konferencije za implementaciju
mira odrzane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijece
za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi
svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja
za probleme, u skladu sa gore navedenim "donosenjem obavezujucih
odluka, kada to ocijeni neophodnim," o odredjenim pitanjima, ukljucujuci
i (prema podstavu (c) stava XI.2) mjere kojim se osigurava implementacija
Mirovnog sporazuma na cijelom podrucju Bosne i Hercegovine i njenih
entiteta, koje "mogu ukljuciti poduzimanje mjera protiv osoba koje
obavljaju javnu funkciju ili zvanicnika... za koje Visoki predstavnik
ustanovi da krse zakonske obaveze preuzete u sukladu sa Mirovnim sporazumom
ili uslove za implementaciju istog";
Konstatirajuci da je u stavu X.4 Aneksa Deklaracije koju je Vijece za
implementaciju mira donijelo 16. decembra 1998. godine u Madridu navedeno
da je Vijece potvrdilo da se vodjama kojima Visoki predstavnik zabrani
da vrse zvanicnu funkciju "takodjer moze zabraniti do daljnjeg
da se kandiduju na izborima ili da obavljaju bilo koju drugu izabranu
ili imenovanu javnu funkciju ili funkciju unutar politickih stranaka."
Iz razloga navedenih u daljnjem tekstu ovim donosim sljedecu
O D L U K U
Smjenjuje se gospodin Ante Jelavic sa funkcije clana Predsjedništva
Bosne i Hercegovine i zabranjuje mu se da obavlja bilo koju zvanicnu,
izabranu ili imenovanu javnu funkciju te da se kandiduje na izborima,
kao i da obavlja funkciju unutar politickih stranaka, osim u slucaju
ako mu ja licno ili sve do onog trenutka kada mu ja licno, donosenjem
nove Odluke, eksplicitno dozvolim da obavlja ili da se kandiduje za
iste.
Ova odluka stupa na snagu odmah i nece zahtijevati bilo kakve daljnje
proceduralne mjere. Gospodin Jelavic mora odmah napustiti svoj ured
koji je koristio kao clan Predsjednistva Bosne i Hercegovine a isto
tako prestaje odmah i sa vrsenjem funkcije predsjednika HDZ BiH.
RAZLOZI ZA SMJENU
Kao clan Predsjednistva Bosne i Hercegovine i kao predsjednik znacajne
politicke stranke u Bosni i Hercegovini, HDZ BiH, gospodin Jelavic je
obavezan i bio je obavezan da vrsi sustinsku duznost davanja aktivne
podrske ustavnom poretku zemlje. Nadalje, gospodin Jelavic je imao eksplicitnu
duznost da bude u sluzbi gradjana i konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine,
narocito hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine, putem zakonskih institucija
zemlje na svim nivoima.
Umjesto toga, gosp. Jelavic je direktno narusio ustavni poredak Federacije
Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine.
Narusavanje ustavnog poretka je kulminiralo u subotu, 3. marta 2001.
godine u Mostaru, provodjenjem neustavne inicijative koju je predvodio
gosp. Jelavic, na podrivanju ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine
i Bosne i Hercegovine i osnivanju nezakonitih paralelnih struktura.
Opcenito gledajuci, gosp. Jelavic je svojim ponasanjem jasno pokazao
kako je njegov cilj onemogucavanje rada institucija uspostavljenih Opcim
okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini te je, prema tome,
vrsio ozbiljnu opstrukciju implementacije navedenog Sporazuma i to slijedecim
aktivnostima:
Prilikom registriranja za opce izbore u novembru 2000. godine, HDZ BiH
se zvanicno obavezao da ce se pridrzavati Mirovnoga sporazuma i provoditi
izborne rezultate. Gosp. Jelavic nije ispostovao ovu obavezu.
Dana 11. novembra 2000. godine, uprkos veoma jasnim upozorenjima, upucenih
i javno i privatno, da bi takve radnje predstavljale krsenje Pravila
i propisa Privremene izborne komisije, gosp. Jelavic je na sami dan
odrzavanja izbora organizirao i promovirao politicku manifestaciju,
ciji je cilj bio ometanje normalnog demokratskog procesa. Ova manifestacija,
kojoj je pogresno pripisivao naziv "referendum", predstavljala
je flagrantno krsenje osnovnog demokratskog principa da se na dan odrzavanja
izbora ne vrse nikakve politicke aktivnosti. Izborna apelaciona potkomisija
je bila primorana da poduzme odgovarajuce mjere, cime je i sama potvrdila
da je ovaj osnovni demokratski princip prekrsen.
Dana 3. februara 2001. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, nakon
postupka koji je pokrenuo HDZ BiH, donio odluku da Pravila i propisi
Privremene izborne komisije, odnosno pitanje procedure biranja delegata
u Dom naroda Federacije, nije u njegovoj nadleznosti, buduci da su ova
Pravila i propisi doneseni u skladu sa medjunarodnim mandatom povjerenim
OSCE-u u ovome dijelu. Efekat ove odluke Suda je bio da je izbor delegata
izvrsen legitimno na osnovu ovih Pravila i propisa. Uprkos cinjenici
da je gosp. Jelavic ranije prihvatio obavezu da ce ispostovati odluku
Ustavnog suda, on je odlucio da ignorira obaveze koje je prihvatila
njegova stranka, tj. da provede izborne rezultate, i umjesto toga je
ustvari, pokusao da gradjane ove zemlje, ukljucujuci i one koji su glasali
za HDZ BiH, drzi kao taoce. Ovakvo ponasanje se moze smatrati sracunatim
pokusajima gosp. Jelavica na prekidanju svakodnevnih drzavotvornih aktivnosti
ove zemlje, narusavanju ustavnog poretka uspostavljenog na osnovu gore
pomenutog Opceg okvirnog sporazuma, te, prema tome, i krsenju vladavine
zakona.
Gosp. Jelavic je stalno ignorirao svoje ustavne obaveze i jasno je pokazao
da ce ignorirati ukazane mu mogucnosti da nastavi provoditi politicku
aktivnost unutar, a ne van, ustavnog okvira ove zemlje. On je jasno
pokazao da nema namjeru iskoristiti normalne demokratske mehanizme koji
postoje u Bosni i Hercegovini za provodjenje promjena. Neustavno ponasanje
gosp. Jelavica je kulminiralo njegovim ucescem u necemu sto se moze
nazvati stranackim skupom odrzanim u Mostaru 3. marta 2001. godine,
kojom prilikom su njegovi ucesnici podstaknuti da donesu svojevrsnu
"odluku" o osnivanju neustavnih i nezakonitih paralelnih struktura.
Gosp. Jelavic je morao u potpunosti biti svjestan da ovaj "skup"
pod imenom "Hrvatski narodni sabor" nije imao nadleznost da
donosi zakonite odluke.
U petak, 2. marta 2001. godine, dan prije odrzavanja stranackog skupa
u obliku "mitinga" u Mostaru. Visoki predstavnik je uputio
javni apel u kojemu je jasno naveo da ce "svako za koga se utvrdi
da je ukljucen u nezakonite ili antidejtonske aktivnosti, ukljucujuci
osnivanje i odrzavanje paralelnih struktura, biti podlozan sankcijama
u skladu sa mojim mandatom. Aktivnosti koje imaju za cilj podrivanje
legitimnih institucija Federacije i Drzave nece se tolerirati."
Provodeci "miting", gospodin Jelavic je otisao toliko daleko
da je zanemario cast i ugled najvise funkcije u drzavi na koju je izabran
u septembru 1998. godine. Gospodin Jelavic je bez ikakve sumnje pokazao
da je izgubio sposobnost postivanja ustavnog poretka ove zemlje i istovremeno
potvrdio svoju spremnost na krsenje Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine i Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na
nepostivanje vladavine prava.
Obracanja gospodina Jelavica, osobito u proteklih nekoliko mjeseci,
koja su kulminirala govorom u Busovaci 28. februara 2001. godine su
obecastila cjelokupno Predsjednistvo Bosne i Hercegovine, a narocito
funkciju clana Predsjednistva iz reda hrvatskog naroda. U svojstvu clana
Predsjednistva Bosne i Hercegovine, gospodin Jelavic je imao zakonsku
i moralnu obavezu da promovira stabilnost i pomirenje. Medjutim, izbor
gospodina Jelavica je bio podrivanje postignutog napretka u mirovnoj
implementaciji sijanjem mrznje i straha. U jednom pristojnom drustvu
nema mjesta za neodgovornu retoriku gospodina Jelavica, koja predstavlja
izdaju najboljih interesa onih koji su, na zalost, bili navedeni da
mu ukazu svoje povjerenje.
Zakljucak
S obzirom na gore navedeni vid ponasanja, nema potrebe u ovom dokumentu
navoditi sveukupne aktivnosti i ponasanje koje je dovelo do neizbjezne
smjene sa duznosti gospodina Jelavica koji je svojim djelovanjem nanio
ljagu i podrivao visoku funkciju koju je obavljao. Takvo ponasanje je
kulminiralo "mitingom" u Mostaru i nezakonitoj inicijativi
koja predstavlja njegov kljucni dio, a to je zahtjev za uspostavom neustavnih
paralelnih institucija koje bitno i direktno idu u pravcu narusavanja
ustavnog poretka i u Federaciji i u Bosni i Hercegovini.
Ono sto je narocito zalosno i sto je potrebno imati na umu prilikom
sagledavanja toka djelovanja i poteza koje je gospodin Ante Jelavic
namjerno poduzimao jeste cinjenica da je gospodinu Jelavicu moralo biti
izuzetno dobro poznato da se sva pitanja koja smatra problematicnim
mogu rjesavati uobicajenim ustavnim sredstvima. Sasvim je jasno da gospodin
Ante Jelavic nije uocio da neophodan dio demokratskog procesa u javnom
zivotu predstavlja poredjenje zahtjeva bilo koje stranke, osobe ili
grupe osoba sa onim na sta drugi imaju pravo.
Gotovo da i nema sumnje da bi nasljednik gospodina Jelavica u Predsjednistvu
Bosne i Hercegovine trebao bolje sluziti hrvatskom narodu u Bosni i
Hercegovini. Pod uvjetom da je takav nasljednik spreman na rad unutar
drzave, Federacije i kantona, postoji velika nada da se moze graditi
prosperitetna i mirna buducnost za hrvatski narod, druge konstitutivne
narode i sve gradjane Bosne i Hercegovine.
Broj 93/1
7. marta 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.
