VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Koristeci se ovlastima koje su mi date u clanku V Aneksa 10. (Sporazuma o sprovedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Opcega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja navedenog Sporazuma o sprovedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajuci u obzir clanak II. 1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojemu Visoki prestavnik "pruza pomoc kada to ocijeni potrebnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se jave u svezi s civilnom sprovedbom";
Pozivajuci se na stavak XI. 2. Zakljucaka sa Konferencije o sprovedbi mira koja je odrzana u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijece za sprovedbu mira pozdravilo namjeru Visokoga predstanika da upotrijebi svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o sprovedbi civilnoga dijela mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno receno, "donosenjem obvezujucih odluka, kada to procjeni da je to neophodno" u svezi sa odredjenim pitanjima, ukljucujuci (u skladu sa tockom (c) ovog stavka) "mjere u svrhu osiguranja sprovedbe Mirovnoga sporazuma na cijelom podrucju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta";
Pozivajuci se dalje na stavak I. 2. a Zakljucaka spomenute Konferencije u Bonu prema kojima je uoceno ''da je nepristrano i neovisno pravosudje'' od ''sustinskog znacaja za vladavinu zakona i pomirbu u Bosni i Hercegovini'', da proces imenovanja sudaca i tuzitelja mora biti temeljen na profesionalnim sposobnistima, da je nuzno uspostavljanje ustanova za obrazovanje sudaca i tuzitelja i da je kontrola pravosudnog sustava element od sustinskog znacaja za spomenuti proces;
Imajuci u vidu stavak II. 2. Aneksa Deklaracije Vijeca za sprovedbu mira (Madrid, 16. prosinca 1998. godine) u kojemu se ''naglasava vaznost pojacanih napora u sprovedbi pravosudne reforme koje koordinira Visoki predstavnik, kako bi se pruzila podrska naporima organa vlasti u Bosni i Hercegovini'' i ''apelira na Visokoga predstavnika da dalje razvija sveobuhvatni strategijski plan reforme pravosudja, kojim se utvrdjuju kratkorocni i dugorocni prioriteti, u dogovoru sa tim organima, Vijece Europe, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama'';
Rukovodeci se stavkom 2. i stavkom 3. moje Odluke o osnivanju Neovisnog pravosudnog povjerenstva od 14. ozujka 2001. godine (''Sluzbeni glasnik BiH'', broj 10/01, ''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 14/01, ''Sluzbeni glasnik Republike Srpske'', broj 17/01) u kojima se navodi da ce ''Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva ukljuciti pitanja koja se odnose na unaprjedjenje vladavine zakona i reformu pravosudja''.
Odgovornosti Neovisnog pravosudnog povjerenstva bit ce u skladu sa ovim mandatom i obuhvatit ce: (……) - vodjenje i uskladjivanje reformi koje utjecu na sudstvo, tuziteljstva, strucne udruge i srodne strukture,
postupke ili institucije, ukljucujuci pruzanje pomoci ili potpore u procesu razvitka novih pravnih propisa''. Dalje ''u izvrsavanju svog mandata i
odgovornosti, Neovisno pravosudno povjerenstvo imat ce sljedece ovlasti: (……) - da predlaze Visokom predstavniku da koristi svoje ovlasti prema Dayton-skome mirovnom sporazumu ili uvjetima za njegovu sprovedbu'';
Shvatajuci da je potreban potpuno neovisan i nepristran sudski i tuziteljski sustav kako bi se osigurala vladavina zakona u oblasti kaznenog, gradjanskog i gospodarskog prava i kako bi se zajamcio napredak u oblasti ljudskih prava i sloboda i pomirbe u Bosni i Hercegovini;
Razmatrajuci Zakon o sudackoj i tuziteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine od 17. svibnja 2000. godine (''Sluzbene novine Federacije BiH'', br. 22/00 i 20/01);
Uocavajuci da odredjeni organi izvrsne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine odbijaju djelovati u okviru uspostavljenog pravnog sustava
i ne ispunjavaju svoje zakonske obveze u skladu sa naprijed navedenim
zakonom i tako onemogucuju napore pravosudne reforme i ucinkovito
ostvarivanje pravde;
Uocavajuci da se sudacko i tuziteljsko imenovanje, disciplinski postupci i postupci smjenjivanja moraju vrsiti u skladu sa objektivnim kriterijima koji su utemeljeni na strucnim kvalifkacijama i transparentnim postupcima kako bi se osiguralo pravosudje koje je zastitnik vladavine zakona u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Imajuci na umu da masovni, istodobni prestanak mandata sucima i tuziteljima izaziva znacajan poremecaj u ostvarivanju pravde na ucinkovit i ispravan nacin;
U cilju jamcenja strucnog, ucinkovitog i nepristranog odabira, imenovanja, disciplinskog postupka i postupka smjenjivanja sudaca i tuzitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Razmotrivsi i imajuci u vidu sve naprijed navedeno, ovim donosim sljedecu

O D L U K U

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O SUDACKOJ I TUZITELJSKOJ FUNKCIJI U
FEDERACIJI BOSNE i HERCEGOVINE, KOJI JE
PRILOZEN UZ OVU ODLUKU I CINI NJEZIN
SASTAVNI DIO, STUPA NA SNAGU KAO ZAKON
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE NA DAN
3. KOLOVOZA 2001. GODINE.

Clanak 1.

U clanku 4., iza prve recenice stavka 2. Zakona o sudackoj i tuziteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine (''Sluzbene novine Federacije BiH'', br. 22/00, 20/01) (u daljnjem tekstu: Zakon) dodaje se sljedeca recenica: ''Izuzetno, profesori pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini iz
oblasti ustavnog prava, kaznenog prava ili procesnog kaznenog prava,
gradjanskog prava ili gradjanskog procesnog prava, upravnog prava,
gospodarskog prava ili obiteljskog prava mogu biti imenovani za suce
Ustavnog suda Federacije bez polozenog pravosudnog ispita.''

Clanak 2.

U clanku 5., stavak 4., iza rijeci: ''kantonalno povjerenstvo te preporuke
dostavlja'' brisu se rijeci: ''nadleznom kantonalnom ministarstvu pravde'',
a dostaju se rijeci: ''odgovarajucem tijelu sukladno ovom Zakonu.''

Clanak 3.

U clanku 9., iza stavka 2. dodaje se sljedeci novi stavak 3. koji glasi:
''Povjerenstva i tijela koja vrse imenovanje osigurat ce da sva slobodna mjesta u Povjerenstvima budu popunjena prije isteka mandata svakog
od clanova povjerenstva u skladu sa postupcima utvrdjenim pravilnikom nadleznog povjerenstva.''

Clanak 4.

U clanku 16., stavak 4., iza rijeci: ''potreba sudova i tuziteljstava.'', dodaju
se sljedece recenice koje glase: ''Nakon toga, sva nova slobodna mjesta
moraju biti oglasena najmanje 160 (sto sezdeset) dana prije datuma isteka
mandata suca ili tuzitelja koji vrse tu funkciju. U slucaju iznenadno ili
neocekivano slobodnog mjesta suca ili tuzitelja, natjecaj mora biti objavljen u roku od 30 (trideset) dana od dana upraznjenja tog mjesta.''

Clanak 5.

U clanku 17., stavak 3., rijeci: ''30 dana'' zamjenjuju se rijecima: ''60''.

Clanak 6.

Clanak 20. mijenja se i glasi:
''U slucaju imenovanja na federalnoj razini, federalno Povjerenstvo
(za potrebe ovog clanka 20. ''Veliko povjerenstvo''), pregledat ce sve primljene prijave o Pravilniku kojim se regulira predlaganje sudaca/tuzilaca i kriterijima navedenim u cl. 4. i 18. ovoga zakona.
Pored toga, Povjerenstvo ce obaviti pojedinacne usmene razgovore sa
kandidatima u skladu sa postupcima navedenim Pravilnikom kojim se regulira predlaganje sudaca/tuzilaca.
Kada predlaze kandidate organu koji vrsi imenovanje, Povjerenstvo je duzno tom organu dostaviti detaljne podatke za svakog predlozenog kandidata uz preslik odgovarajuceg prijavnog materijala.
Povjerenstvo ce predloziti kandidate organu koji vrsi imenovanje u skladu sa sljedecim pravilima:
- Za 1 (jedno) slobodno mjesto za istu funkciju, Povjerenstvo ce
predloziti 2 (dva) kandidata;
- Za 2 (dva) ili 3 (tri) slobodna mjesta za istu funkciju, Povjerenstvo
ce predloziti broj kandidata jednak broju slobodnih mjesta plus
1 (jedan);
- Za 4 (cetiri) ili 5 (pet) slobodnih mjesta za istu funkciju,
Povjerenstvo ce predloziti broj kandidata jednak broju slobodnih
mjesta plus 2 (dva);
- Za vise od 5 (pet) ali ne vise od 10 (deset) slobodnih mjesta za
istu funkciju Povjerenstvo ce predloziti broj kandidata jednak broju
slobodnih mjesta plus 3 (tri) kandidata;
- Za vise od 10 (deset) ali ne vise od 20 (dvadeset) slobodnih mjesta,
Povjerenstvo ce predloziti broj kandidata jednak broju slobodnih
mjesta plus 4 (cetiri);
- Za vise od 20 (dvadeset) slobodnih mjesta za istu funkciju,
Povjerenstvo ce predloziti broj kandidata jednak broju slobodnih
mjesta plus 6 (sest) kandidata;
Povjerenstvo nije obvezno postupati po clanku 20. stavak 3. samo pod uvjetima:
(i) ako ne postoji dovoljan broj prijavljenih kandidata da se zadovolje zahtjevi iz clanka 20. stavka 3. ili
(ii) ako Povjerenstvo, nakon sto je razmotrilo sve prijavljene
kandidate za slobodno mjesto, utvrdi da postoji nedovoljan
broj prijavljenih kandidata koji zadovoljavaju kriterije navedene
u cl. 4. i 18. ovog zakona,
(iii) primjena tocke (i) ili tocke (ii) ovog stavka od strane
Povjerenstva nece predstavljati razlog da organ koji vrsi
imenovanje uspori ili prekine postupak imenovanja.

Ukoliko Povjerenstvo ne predlozi broj kandidata kako je propisano stavkom 3. ovoga clanka, dostavit ce organu koji vrsi imenovanje detaljne
razloge u svezi s tim u pismenom obliku.
Organu koji vrsi imenovanje predlozit ce se kandidati po redoslijedu prvenstva pri izboru, tako da ce se kao prvi kandidat predloziti prvi
izbor Povjerenstva, kao drugi kandidat predlozit ce se drugi izbor Povjerenstva i tim redom do kraja liste.
Za imenovanje sudaca i tuzitelja na kantonalnoj i opcinskoj razini, nadlezno kantonalno Povjerenstvo primijenit ce isti postupak, s tim da ce kantonalno Povjerenstvo utvrditi prijedlog kandidata i njihov redoslijed skupa sa nadleznim Federalnim Povjerenstvom.
Povjerenstvo ce preporucenom postom poslati listu predlozenih kandidata
nadleznom organu koji vrsi imenovanje.''

Clanak 7.

Dodaje se novi clanak 20a. koji glasi:
''U slucaju predlaganja i imenovanja tuzitelja, primjenjivat ce se sljedeci postupak:
Organ koji vrsi imenovanje bit ce:
- Predsjednik Federacije uz suglasnost dopredsjednika Federacije,
za imenovanja na federalnoj razini;
- Predsjednik kantona uz suglasnost dopredsjednika kantona,
za imenovanja na kantonalnoj i opcinskoj razini za kantone sa
posebnim rezimom (sredisnjo-bosanski i hercegovacko-neretvanski), kao i za podrucje grada Mostara;
- Predsjednik odgovarajuceg kantona, za ostala kantonalna i
opcinska imenovanja.

Nakon sto od Povjerenstva primi listu predlozenih kandidata, organ koji vrsi imenovanje treba u roku od 20 (dvadeset) dana imenovati kandidate
sa te liste.
Organ koji vrsi imenovanje treba imenovati kandidate po redoslijedu kako su poredani na listi predlozenih kandidata. U slucaju da izmijeni
redoslijed, organ koji vrsi imenovanje detaljno ce u pismenom obliku obrazloziti Povjerenstvu svoje razloge za svakog kandidata pojedinacno.
U slucaju da organ koji vrsi imenovanje ne imenuje nikoga od predlozenih kandidata sa liste koju je dostavilo nadlezno Povjerenstvo u roku od 20 (dvadeset) dana od dana prijema liste, smatrat ce se da su kandidati, ciji broj odgovara broju slobodnih mjesta, imenovani od strane organa nadleznog za imenovanje po redoslijedu sa liste Povjerenstva.
U slucaju da organ koji vrsi imenovanje imenuje manji broj predlozenih kandidata od broja slobodnih mjesta u roku od 20 (dvadeset) dana od dana prijema te liste, broj predlozenih kandidata jednak broju preostalih slobodnih mjesta smatrat ce se imenovanima na tu funkciju prema listi kandidata od strane organa nadleznog za vrsenje imenovanja, uzimajuci prvo-rangiranog preostalog kandidata sa liste i tako redom dok se ne popune slobodna mjesta.
Sva imenovanja iz clanka 20a., bilo da su izvrsena od strane organa koji vrsi imenovanje ili da se u skladu sa ovim zakonom smatraju izvrsenim od strane organa koji vrsi imenovanje, stupit ce na snagu odmah, a Povjerenstvo ce, sto je moguce prije, osigurati objavljivanje u odgovarajucim sluzbenim novinama.
Organ koji vrsi imenovanje moze odbiti imenovati kandidata sa liste predlozenih kandidata jedino u slucaju da taj kandidat ne ispunjava minimalne uvjete propisane u clanku 4. ovog zakona za mjesto za koje je on/ona predlozen/a. U toma slucaju, organ koji vrsi imenovanje obavijestit ce nadlezno Povjerenstvo ali ne kasnije od 10 (deset) dana od prijema liste predlozenih kandidata, navodeci specificne kriterije koje kandidat nije ispunio.
Povjerenstvo ce onda u periodu od 10 (deset) dana organu koji vrsi imenovanje predloziti drugog kandidata ili dokazati da kandidat ispunjava minimalne uvjete propisane zakonom ili ce pismenim putem obavijestiti organ koji vrsi imenovanje da nema drugog kandidata koji bi mogao biti predlozen, navodeci razloge. Organ koji vrsi imenovanje imat ce period od 20 (dvadeset) dana od prijema odgovora od strane Povjerenstva u kojem treba imenovati kandidate na upraznjena mjesta, a u skladu sa postupkom uredjenim u clanku 20a., stavak 3. do stavka 7.
Odredba clanka 20a. primjenjivat ce se na sva predlaganja kandidata koja su u tijeku na dan stupanja na snagu ovog zakona.
U slucaju da je nadlezno Povjerenstvo vec poslalo listu predlozenih kandidata nadleznom organu koji vrsi imenovanje, rok naveden u clanku 20a., stavak 3. pocet ce teci od dana stupanja ovog zakona na snagu.''

Clanak 8.

Dodaje se novi clanak 20b. koji glasi:
''U slucajevima koji se odnose na predlaganje i menovanje sudaca, primijenit ce se sljedeci postupak:
Povjerenstvo ce poslati listu predlozenih kandidata organu koji vrsi imenovanje sudaca, a koji je odredjen Ustavom Federacije BiH. Organ za imenovanje treba imenovati kandidate po redoslijedu kako su poredani na toj listi. U slucaju da ne prati redoslijed Povjerenstva, organ koji vrsi imenovanje ce, u pismenom obliku i detaljno, dostaviti Povjerenstvu konkretne razlge za svakog kandidata pojedinacno.
Organ koji vrsi imenovanje moze odbiti imenovati kandidata sa liste predlozenih kandidata jedino u slucaju da taj kandidat ne ispunjava minimalne uvjete propisane u clanku 4. ovog zakona, za mjesto za koje je on/ona predlozen/a. U tom slucaju, organ koji vrsi imenovanje obavijestit ce nadlezno Povjerenstvo ali ne kasnije od 10 (deset) dana od prijema liste predlozenih kandidata, navodeci specificne kriterije koje kandidat nije ispunio.
Povjerenstvo ce onda u periodu od 10 (deset) dana organu koji vrsi imenovanje predloziti drugog kandidata ili ce dokazati da taj kandidat ispunjava minimalne uvjete propisane zakonom ili pismenim putem obavijestiti organ koji vrsi imenovanje da nema drugog kandidata koji bi mogao biti predlozen, navodeci razloge.
Odredbe clanka 20b. primjenjivat ce se na predlaganja kandidata koja su u tijeku na dan stupanja na snagu ovog zakona na snagu.''

Clanak 9.

Dodaje se novi clanak 20c. koji glasi:
''Kandidat se ne moze imenovati na funkciju suca ili tuzitelja ukoliko ga
Povjerenstvo nije predlozilo za tu funkciju.
Kandidat ce biti obavijesten je li ga Povjerenstvo predlozilo ili ne za
imenovanje.''

Clanak 10.

Clanak 21. mijenja se i glasi:
''U roku od 90 (devedeset) dana od dana stupanja ovog zakona na snagu,
sva Federalna i kantonalna povjerenstva ce, u okviru svoje nadleznosti,
izdat posebne potvrde svim sucima i tuziteljima na funkciju, navodeci
datum isteka mandata svakog pojedinog suca ili tuzitelja i navodeci na
jasan i nedvosmislen nacin da obavljanje funkcije suca, tuzitelja ili clana
Povjerenstva (gdje je to primjenjivo) nakon isteka njihovog mandata
predstavlja povredu zakona.
Nakon toga, u vrijeme imenovanja bilo kojeg tuzitelja u skladu sa ovim
zakonom, nadlezno Federalno ili kantonalno povjerenstvo ukljuceno u proces imenovanja mora dostaviti imenovanom posebnu potvrdu u kojoj je naveden datum kada mu istice mandat.''

Clanak 11.

Dodaje se clanak 21a. koji glasi:
''Nadlezno Federalno ili kantonalno Povjerenstvo ce, u roku koji nije kraci od 180 (sto osamdeset) dana prije isteka mandata bilo kojeg suca,
tuzitelja ili clana povjerenstva izdati obavijest tom sucu, tuzitelju ili
clanu povjerenstva, obavjescujuci ga o predstojecem isteku njegovog/njezinog mandata i navodeci na jasan i nedvosmislen nacin da
obavljanje funkcije suca, tuzitelja ili clana povjerenstva (gdje je to primjenjivo) nakon isteka mandata predstavlja povredu zakona.
U isto vrijeme kada se izdaje obavijest spomenuta u prethodnom stavku, Federalno ili kantonalno Povjerenstvo poslat ce preslik obavijesti o isteku mandata navedenog u prethodnom stavku nadleznom Federalnom ili kantonalnom ministarstvu pravde, nadleznom sudu ili tuziteljstvu i svakom drugom nadleznom organu koji vrsi imenovanje u skladu sa ovim zakonom, kako bi oni pravilno mogli izvrsiti svoje obveze navedene u
cl. 6., 7., 8., 9. i 16. ovog zakona.
U slucaju da mandat suca, tuzitelja ili clana povjerenstva istjece u roku od
180 (sto osamdeset) dana ili kracem roku nakon sto je izvrsena provjera
u skladu sa stavkom 1. clanka 21., nadlezno Federalno ili kantonalno Povjerenstvo mora takodjer poslati ''obavijest o isteku mandata u roku od
180 (sto osamdeset) dana'' nadleznom Federalnom ili kantonalnom ministarstvu pravosudja, nadleznom sudu ili tuziteljstvu i svakom drugom
nadleznom organu koji vrsi imenovanje u skladu sa ovim zakonom, kako bi oni bez odlaganja mogli izvrsiti svoje duznosti navedene u cl. 6., 7., 8., 9. i 16. ovog zakona''.

Clanak 12.

Clanak 22. mijenja se i glasi:
''Prije pokretanja postupka za smjenjivanje suca ili tuzitelja, organ ovlasten odgovarajucim zakonom za pokretanje tog postupka zatrazit ce misljenje od Federalnog povjerenstva.
Organ koji zahtijeva misljenje po ovom clanku dostavit ce Federalnom povjerenstvu navod(e) koji cini(e) osnovu postupka za smjenjivanje, te ce priloziti sve dokaze ukljucujuci isprave i izjave svjedoka kojima se dokazuju ti navodi.
Nadlezno kantonalno Povjerenstvo razmatrat ce i glasati sa Federalnim povjerenstvom u slucajevima koji se odnose na postupke smjenjivanja sudaca i tuzitelja na opscinskim i kantonalnim razinama.
Niti jedan postupak smjenjivanja nece se pokrenuti protiv suca ili tuzitelja ukoliko Federalno Povjerenstvo prethodno ne da misljenje u kojemu ce navesti da postoji dovoljna cinjenicna i pravna osnova za pokretanje postupka smjenjivanja suca ili tuzitelja, a koji ce se onda voditi u skladu sa odgovarajucim zakonom.
Misljenje Federalnog povjerenstva nece biti predmetom preispitivanja u bilo kojem sudskom ili upravnom postupku.''

Clanak 13.

Clanak 27. mijenja se i glasi:
''Organ koji je po zakonu ovlasten udaljiti suca ili tuzitelja s vrsenja funkcije trazit ce misljenje od Federalnog povjerenstva u pogledu postojanja dovoljnih cinjenicnih i pravnih osnova za udaljenje u roku od
5 (pet) dana nakon udaljenja suca ili tuzitelja s vrsenja njegove funkcije.
Organ koji zahtijeva misljenje u skladu sa ovim clankom dostavit ce
Federalnom povjerenstvu navod(e) koji cini (e) osnovu za udaljenje
i priloziti sve dokaze ukljucujuci isprave i izjave svjedoka kojima se dokazuju ti navodi.
Ukoliko se ne zatrazi misljenje i ne podnese dokumentacija kako se zahtijeva prema st. 1. i 2. ovog clanka, to ce imati za posljedicu da se udaljenje s vrsenja funkcije automatski opoziva, i sudac ili tuzitelj koji
su bili udaljeni odmah vrate vrsenju svoje funkcije.
Ukoliko Federalno povjerenstvo zakljuci da nema dovoljno cinjenicnih i pravnih osnova za udaljenje suca ili tuzitelja, sudac ili tuzitelj ce odmah
po nalogu Federalnog povjerenstva biti vracen da obavlja svoju funkciju.
Misljenje Federalnog povjerenstva nece biti predmetom preispitivanja u
bilo kojem sudskom ili upravnom postupku.
Sudac i tuzitelj nece biti udaljeni s vrsenja funkcije za period dulji od
180 (sto osamdeset) dana od dana udaljenja s vrsenja funkcije, ako se u tom roku ne pokrene postupak smjenjivanja.
Ukoliko udaljenje bude trajalo duze od 180 (sto osamdeset) dana bez pokretanja postupka za smjenjivanje, udaljenje ce se po nalogu Federalnog povjerenstva ponistiti.
Nadlezno kantonalno povjerenstvo razmotrit ce i glasati sa Federalnim povjerenstvom u slucajevima postupaka udaljenja s vrsenja funkcije koji se vode protiv sudaca ili tuzitelja na opcinskim ili kantonalnim razinama.
U slucaju da je u tijeku udaljenje suca ili tuzitelja s vrsenja funkcije
organ koji je izvrsio udaljenje, mora se pridrzavati postupka koji je utvrdjen u st. 1. do 7. ovog clanka koji se odnosi na udaljenje tog suca ili tuzitelja. Rokovi utvrdjeni u stavku 1. ovog clanka pocet ce teci 5 (pet)
dana od stupanja ovog zakona na snagu.''

Clanak 14.

U clanku 74., iza rijeci: ''odgovarajucim kantonalnim povjerenstvom
provodeci'' brisu se rijeci: ''preliminarnu naknadnu i konacnu provjeru'',
a dodaju se rijeci: ''konacnu provjeru''.

Clanak 15.

Ovaj zakon stupa na snagu na dan potpisivanja i bit ce objavljen bez
odlaganja u ''Sluzbenim novinama Federacije BiH''.

Broj 113/01
3. kolovoza 2001.
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.