Odluka 2001
Koristeći se ovlastenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog djela Mirovnog ugovora; i posebno
uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik
''pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme
koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom'';
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo
u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog
predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora da bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, ''donošenjem obavezujućih odluka,
kada to bude smatrao neophodnim, ''u vezi sa određenim pitanjima, uključujući
(u skladu sa podstavom (c) ovog stava)) i ''druge mjere u svrhu osiguranja implementacije
Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta'';
Pozivajući se dalje na član I.1. pomenutog Aneksa 10. koji se isključivo odnosi
na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka raseljenih osoba i izbjeglica;
Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira daje
pitanju ubrzanja povratka izbjeglica i osiguravanju potpune i nediskriminirajuće
implementacije imovinskih zakona BiH;
Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine,
na najefikasniji i najpravičniji način provedu zakoni u vezi sa
povratom imovine, te da se osigura usklađeno provođenje tih zakona u svakom
entitetu;
Svjestan suštinske potrebe da se osigura da proces usklađivanja ne bude na štetu
izbjeglica i raseljenih lica-povratnika, te da se osigura da proces usklađivanja
bude u duhu Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Nadalje svjestan da Komisija za imovinske zahtjeve kao Daytonska institucija
igra suštinsku ulogu u provođenju Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir,
te da je iz tog razloga implementacija odluka Komisije od najveće važnosti;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću
odluku:
O D L U K A
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IZMJENAMA
I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠENJU ODLUKA
KOMISIJE ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE
RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA
Dolje navedeni Zakon će stupiti na snagu kao što je i navedeno u članu 7. na
privremenoj osnovi, dok Federalni Parlament ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj
formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Z A K O N
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O IZVRŠENJU ODLUKA KOMISIJE
ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE
RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA
Član 1.
U članu 4. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve
raseljenih lica i izbjeglica (''Službene novine Federacije BiH'', br. 43/99
i 51/00)
u njegovom izmijenjenom i dopunjenom obliku (u daljem tekstu: Zakon)
dodaje se novi stav 3. koji glasi:
''Ako je zahtjev za izvršenje odluke Komisije podnesen od strane osobe
koja nije navedena u dispozitivu odluke, organ uprave će odlučiti da li se on/ona
može smatrati članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava
navedenog u odluci.''
Sadašnji stav 3. postaje stav 4.
Član 2.
U članu 5. stav 2. se mijenja i glasi:
''Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje stanarsko pravo
mora se podnijeti u roku od 18 mjeseci od dana donošenja odluke Komisije.''
Član 3.
U članu 7. stav 6. se mijenja i glasi:
''Ako je tražilac izvršenja podnio kod nadležnog organa uprave zahtjev za povrat
u posjed iste imovine ili stana, u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona
o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno
napuštenim nekretninama u svojini građana, te ukoliko to lice naknadno podnese
odluku Komisije za izvršenje, nadležni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje
koji se odnose na obje odluke i donijeti zaključak o
dozvoli izvršenja u skladu sa ovim članom.''
Član 4.
Član 11. se mijenja i glasi:
''Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija može obavijestiti
nadležne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o
podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje.
Nadležni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije, osim ukoliko
ne primi zvaničnu obavijest od Komisije kojom se posebno zahtijeva
obustava do donošenja odluke po zahtjevu za ponovno razmatranje.
Odlučujući po zahtjevu za ponovno razmatranje, Komisija može:
a) odbaciti zahtjev kao neprihvatljiv, neblagovremen ili podnesen od
neovlaštenog lica;
b) odbaciti zahtjev kao neosnovan; ili
c) prihvatiti zahtjev, raniju odluku staviti van snage i donijeti novu odluku.
Odluka Komisije kojom se prihvata zahtjev za ponovno razmatranje i stavlja
van snage ranija odluka, ili odbija prijem ili odbacuje zahtjev za ponovno razmatranje,
dostavlja se podnosiocu zahtjeva za ponovno razmatranje i svim
drugim licima kojima je ranija odluka dostavljena, kao i organu uprave odgovornom
za izvršenje.''
Član 5.
Član 12. se mijenja i glasi:
''Žalba protiv zaključka o dozvoli izvršenja odluke Komisije, prema stavu
2. člana 10. ovog zakona, podnosi se nadležnom drugostepenom organu
u skladu sa Zakonom o upravnom postupku putem upravnog organa koji je donio
zaključak o dozvoli izvršenja, u roku od 8 dana od dana dostavljanja zaključka
o dozvoli izvršenja.
Osnov za žalbu ograničen je na sljedeće:
a) odluka Komisije na kojoj se temelji zaključak o dozvoli izvršenja
ne postoji ili je stavljena van snage od strane Komisije u toku
postupka ponovnog razmatranja;
b) da li izvršenik ima pravo na alternativni smještaj ili da li je vremenski
rok u kojem izvršenik mora napustiti imovinu u skladu sa važećim
zakonima; ili
c) iz drugih razloga zbog kojih se može podnijeti žalba protiv zaključka
o dozvoli izvršenja u skladu sa Zakonom o upravnom postupku.''
Član 6.
Iza člana 12. dodaje se novi član 12a. koji glasi:
''Član 12a.
Nadležni organ uprave upućuje podnosioca žalbe na pokretanje postupka
pred nadležnim sudom u roku od 30 dana da bi dokazao da je nosilac prava
iz odluke Komisije prenio svoja prava na podnosioca žalbe, na dobrovoljan i
zakonit način, nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije.
Nadležni sud može donijeti posebnu naredbu kojom se obustavlja postupak
izvršenja pred nadležnim organom uprave do donošenja odluke suda kada apelant
može da pokaže dokaz u formi pismenog ugovora o prenosu prava u skladu sa domaćim
zakonom i nastanku nenadoknadive štete za izvršenika u
slučaju da se postupak izvršenja nastavi.''
Član 7.
Ova odluka se objavljuje bez odlaganja u ''Službenim novinama Federacije BiH''
i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.
Broj 122/01
4. decembra 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.
Federalni zakoniZakoni Tuzlanskog kantona
Službene novine Tuzlanskog kantona
| 
