Odluka 2001
Koristeći se ovlastima koje su mi date člankom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj
provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
navedenog Sporazuma o provedbi civilnog djela Mirovnog ugovora; i posebito uzevši
u obzir članak II. 1. (d) istog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik ''pruža
pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji
se pojave u svezi s civilnom provedbom'';
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se
sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru
Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja
za probleme, kako je prethodno rečeno, ''donošenjem obvezujućih odluka, kada to
bude smatrao neophodnim, ''u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno
podstavku (c) ovog stavka)) i ''druge mjere u svrhu osiguranja implementacije
Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta'';
Pozivajući se dalje na članak I.1. pomenutog Aneksa 10. koji se isključivo odnosi
na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka prognanika i izbjeglica;
Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za provedbu mira daje pitanju
ubrzanja povratka izbjeglica i osiguranju cjelovite i nediskriminirajuće
provedbe imovinskih zakona BiH;
Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine,
na najučinkovitiji i najpravičniji način provedu zakoni u svezi s
povratom imovine, te da se osigura usuglašeno provođenje tih zakona u svakom
entitetu;
Svjestan suštinske potrebe da se osigura da proces usklađivanja ne bude na štetu
izbjeglica i prognanika - povratnika, te da se osigura da proces usklađivanja
bude u duhu Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Nadalje svjestan da Komisija za imovinske zahtjeve kao Daytonska institucija
igra suštinsku ulogu u provedbi Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir,
te da je iz toga razloga provedba odluka Komisije od najveće važnosti;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću
odluku:
O D L U K A
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IZMJENAMA
I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠENJU ODLUKA
POVJERENSTVA ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE
PROGNANIKA I IZBJEGLICA
Dolje navedeni Zakon će stupiti na snagu kao što je i navedeno u članku 7. na
privremenoj osnovi, dok Federalni Parlament ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj
formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Z A K O N
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O IZVRŠENJU ODLUKA POVJERENSTVA
ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE
PROGNANIKA I IZBJEGLICA
Članak 1.
U članku 4. Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve
prognanika i izbjeglica (''Službene novine Federacije BiH'', br. 43/99 i 51/00)
u njegovom izmijenjenom i dopunjenom obliku (u daljnjem tekstu: Zakon)
dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
''Ako je zahtjev za izvršenje odluke Povjerenstva podnesen od strane osobe
koja nije navedena u dispozitivu odluke, organ uprave će odlučiti da li se ona
može smatrati članom obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava
navedenog u odluci.''
Sadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
Članak 2.
U članku 5. stavak 2. mijenja se i glasi:
''Zahtjev za izvršenje odluke Povjerenstva kojom se potvrđuje stanarsko pravo
mora se podnijeti u roku od 18 mjeseci od dana donošenja odluke Povjerenstva.''
Članak 3.
U članku 7. stavak 6. mijenja se i glasi:
''Ako je tražitelj izvršenja podnio kod nadležnog organa uprave zahtjev za povrat
u posjed iste imovine ili stana, sukladno Zakonu o prestanku primjene Zakona
o napuštenim stanovima ili Zakonu o prestanku primjene Zakona o privremeno
napuštenim nekretninama u svojini građana, te ukoliko ta osoba naknadno
podnese odluku Povjerenstva za izvršenje, nadležni organ uprave će spojiti postupke
za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zaključak o
dozvoli izvršenja sukladno ovome članku.''
Članak 4.
Članak 11. mijenja se i glasi:
''Po prijamu zahtjeva za ponovno razmatranje Povjerenstvo može izvijestiti
nadležne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Povjerenstva o
podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje.
Nadležni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Povjerenstva, osim ukoliko
ne primi zvaničnu obavijest od Povjerenstva kojom se posebno zahtijeva
obustava do donošenja odluke po zahtjevu za ponovno razmatranje.
Odlučujući po zahtjevu za ponovno razmatranje, Povjerenstvo može:
a) odbaciti zahtjev kao neprihvatljiv, neblagovremen ili podnesen od
neovlaštene osobe;
b) odbaciti zahtjev kao neutemeljen; ili
c) prihvatiti zahtjev, raniju odluku staviti van snage i donijeti novu odluku.
Odluka Povjerenstva kojom se prihvata zahtjev za ponovno razmatranje i stavlja
van snage ranija odluka, ili odbija prijem ili odbacuje zahtjev za ponovno razmatranje,
dostavlja se podnositelju zahtjeva za ponovno razmatranje i svim
drugim osobama kojima je ranija odluka dostavljena, kao i organu uprave odgovornom
za izvršenje.''
Članak 5.
Članak 12. mijenja se i glasi:
''Priziv protivu zaključka o dozvoli izvršenja odluke Povjerenstva, prema stavku
2. članka 10. ovoga zakona, podnosi se nadležnom drugostupanjskom organu
sukladno Zakonu o upravnom postupku putem upravnog organa koji je donio
zaključak o dozvoli izvršenja, u roku od 8 dana od dana dostavljanja zaključka
o dozvoli izvršenja.
Temelj za priziv ograničen je na sljedeće:
a) odluka Povjerenstva na kojoj se temelji zaključak o dozvoli izvršenja
ne postoji ili je stavljena van snage od strane Povjerenstva tijekom
postupka ponovnog razmatranja;
b) da li izvršenik ima pravo na alternativni smještaj ili da li je vremenski
rok u kojemu izvršenik mora napustiti imovinu sukladan važećim
zakonima; ili
c) iz drugih razloga zbog kojih se može podnijeti priziv protivu zaključka
o dozvoli izvršenja sukladno Zakonu o upravnom postupku.''
Članak 6.
Nakon članka 12. dodaje se novi članak 12a. koji glasi:
''Članak 12a.
Nadležni organ uprave upućuje podnositelja priziva na pokretanje postupka
pred nadležnim sudom u roku od 30 dana da bi dokazao da je nositelj prava
iz odluke Povjerenstva prenio svoja prava na podnositelja priziva, na dragovoljan
i zakonit način, nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke
Povjerenstva.
Nadležni sud može donijeti posebnu naredbu kojom se obustavlja postupak
izvršenja pred nadležnim organom uprave do donošenja odluke suda kada apelant
može pokazati dokaz u formi pismenog ugovora o prenosu prava sukladno domaćem
zakonu i nastanku nenadoknadive štete za izvršenika u
slučaju da se postupak izvršenja nastavi.''
Članak 7.
Ova odluka se objavljuje bez odlaganja u ''Službenim novinama Federacije BiH''
i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.
Broj 122/01
4. prosinca 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.
Federalni zakoniZakoni Tuzlanskog kantona
Službene novine Tuzlanskog kantona
| 
