Odluka 2001
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog djela Mirovnog ugovora; i posebno
uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik
''pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme
koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijm'';
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo
u Bonu 9. i 10. decambra 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog
predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora da bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, ''donošenjem obavezujućih odluka,
kada to bude smatrao neophodnim, ''u vezi sa određenim pitanjima, uključujući
(u skladu sa podstavom (c) ovog stava)) i ''druge mjere u svrhu osiguranja implementacije
Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta'';
Pozivajući se dalje na član I.1. pomenutog Aneksa 10. koji se isključivo odnosi
na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka raseljenih osoba i izbjeglica;
Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira daje
pitanju ubrzanja povratka izbjeglica i osiguravanju potpune i nediskriminirajuće
implementacije imovinskih zakona BiH;
Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine,
na najefikasniji i najpravičniji način provedu zakoni u vezi sa
privatizacijom imovine, te da se osigura usklađeno provođenje tih zakona u svakom
entitetu, koje će biti podložno samo varijacijama koje će biti neophodno izvršiti
zbog različitih modela privatizacije u svakom entitetu;
Svjestan suštinske potrebe da se osigura da proces usklađivanja ne predstavlja
prepreku izbjeglicama i raseljenim licima-povratnicima, te da se osigura da proces
usklađivanja bude u duhu Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
i u skladu sa zaključcima Imovinske konferencije u Tesliću, prema kojima je 15.
novembar 2001. godine postavljen kao rok za potpunu harmonizaciju;
Nadalje svjestan da dužnosnici Federacije BiH nadležni za rješavanje izbjegličkih
i stambenih pitanja nisu bili u mogućnosti da postignu dogovor o konkretnim odredbama
neophodnim za gore spomenuti proces usklađivanja, što je dovelo do značajnih opstrukcija
u procesu privatizacije koji obuhvata izbjeglice i raseljena lica-povratnike;
Konstatujući da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine
zatražilo poduzimanje koraka od strane Ureda Visokog predstavnika kako bi se uskladili
entitetski zakoni koji regulišu povrat imovine
u cilju zaštite osnovnih ljudskih prava i ubrzavanja procesa povratka izbjeglica.
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću
odluku:
O D L U K A
O DONOŠENJU UPUTSTVA O DOKAZIMA KOJI SE
PRILAŽU UZ ZAHTJEV ZA OTKUP NAPUŠTENIH
STANOVA U SKLADU SA ČLANOM 8b. ZAKONA O
PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI
STANARSKO PRAVO
Tačka 1.
Ovim uputstvom utvrđuje se vrsta dokaza koje nosilac stanarskog prava mora obezbijediti
uz zahtjev za otkup, a kojima se dokazuje da je nosilac stanarskog prava napustio
smještaj koji je privremeno koristio u svojstvu zakonitog ili nezakonitog korisnika,
ili da nosilac stanarskog prava nije dužan, prema odredbama Zakona o prestanku
primjene Zakona o napuštenim stanovima, napustiti smještaj koji trenutačno koristi.
Tačka 2.
Nosilac stanarskog prava koji želi otkupiti stan u čiji posjed je uveden, a
koji je prije toga zakonito ili nezakonito privremeno koristio napuštenu imovinu,
dužan je uz zahtjev za otkup stana priložiti Zapisnik iz kojeg se vidi da je
nosilac stanarskog prava sa svim članovima porodičnog domaćinstva napustio tu
imovinu u kojoj je privremeno bravio i:
- da su ključevi predati nadležnom organu za stambene poslove; ili
- da je izvršeno pečaćenje imovine; ili
- da je predratni nosilac stanarskog prava ušao u posjed svoje imovine.
Zapisnik mora biti ovjeren i potpisan od strane odgovornog lica nadležnog organa
uprave.
Tačka 3.
Nosilac stanarskog prava koji želi otkupiti napušteni stan, a koji prema odredbama
Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima nije dužan napustiti
smještaj koji trenutno koristi, dužan je uz zahtjev za otkup stana priložiti
jedan od slijedećih dokaza:
- potvrdu nadležnog općinskog odjela da nije koristio napuštenu imovinu; ili
- ugovor o zakupu ili podstanarskom odnosu zaključen sa vlasnikom
odnosne nekretnine, potpisan i ovjeren od strane mjesno nadležnog
suda; ili
- potvrdu o prijavljenom boravku kod rođaka ili prijatelja uz priložen
dokaz o zakonskom osnovu njihovog korištenja imovine; ili
- potvrdu nadležnog odjela za raseljena lica i izbjeglice za osobe koje su
bile smještene u kolektivnom ili tranzitnom centru kojom se, uz
prilaganje potvrde potpisane i ovjerene od strane rukovodioca centra,
potvrđuje da su te osobe takav smještaj napustile.
U slučaju kada se utvrdi da nosilac stanarskog prava ne može prikupiti tražene
dokumente kao dokaze, nadležni organ će uzeti u obzir i izjave od najmanje dva
svjedoka koje su potpisane i ovjerene na sudu pod punom materijalnom i krivičnom
odgovornošću.
Tačka 4.
Nosilac stanarskog prava koji želi otkupiti napušteni stan, a koji boravi ili
je boravio izvan Bosne i Hercegovine, nije dužan obezbijediti dokaz da je napustio
tuđu imovinu. U tom smislu je dovoljno priložiti bilo koji valjan dokument o
boravku izvan Bosne i Hercegovine u datom vremenskom periodu.
Izuzetno, nosilac stanarskog prava koji želi otkupiti napušteni stan, a koji
boravi ili je boravio na teritoriji Republike Hrvatske, uz zahtjev za otkup
stana
prilaže:
- dokaz izdan od nadležnog organa da je napustio imovinu koju je
koristio; ili
- dokaz izdan od nadležnog organa da nije koristio tuđu imovinu.
Tačka 5.
Ukoliko zahtjev za otkup napuštenog stana podnosi član porodičnog domaćinstva
nosioca stanarskog prava u skladu sa članom 9. Zakona o prodaji stanova na kojima
postoji stanarsko pravo, dužan je uz zahtjev priložiti dokaz iz ovog uputstva
za sebe, nosioca stanarskog prava i ostale članove porodičnog domaćinstva koji
su taj status imali u vrijeme napuštanja stana.
Tačka 6.
Nadležni organi dužni su, na zahtjev osoba iz tač. 2. i 3. ovog uputstva, tražene
dokaze izdati bez naknade.
Tačka 7.
Nadležni organi za stambena pitanja dužni su u skladu sa Zakonom kao dokaz da
je upravni postupak okončan staviti klauzulu pravosnažnosti na rješenje o vraćanju
stana u posjed.
Tačka 8.
Ukoliko je nosilac stanarskog prava podnio zahtjev za otkup napuštenog stana
bez priloženog dokaza utvrđenog ovim uputstvom, vlasnik stana je dužan primiti
taj zahtjev i zatražiti od podnosioca da zahtjev naknadno dopuni odgovarajućim
dokazom.
Tačka 9.
Ova odluka se objavljuje bez odlaganja u ''Službenim novinama Federacije BiH''
i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.
Broj 126/01
4. decembra 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.
Federalni zakoniZakoni Tuzlanskog kantona
Službene novine Tuzlanskog kantona
| 
