Odluka 2001
Koristeći se ovlastima koje su mi date člankom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj
provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
navedenog Sporazuma o provedbi civilnog djela Mirovnog ugovora; i posebito uzevši
u obzir članak II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik ''pruža
pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji
se pojave u svezi s civilnom provedbom'';
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se
sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru
Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja
za probleme, kako je prethodno rečeno, ''donošenjem obvezujućih odluka, kada to
bude smatrao neophodnim, ''u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno
podstavku (c) ovog stavka)) i ''druge mjere u svrhu osiguranja implementacije
Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta'';
Pozivajući se dalje na članak I.1. pomenutog Aneksa 10. koji se isključivo odnosi
na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka prognanika i izbjeglica;
Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za provedbu mira daje pitanju
ubrzanja povratka izbjeglica i osiguravanju cjelovite i nediskriminirajuće
provedbe imovinskih zakona BiH;
Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine,
na najučinkovitiji i najpravičniji način provedu zakoni u svezi s
privatizacijom imovine, te da se osigura usklađeno provođenje tih zakona u svakom
entitetu, koje će biti podložno samo varijacijama koje će biti neophodno izvršiti
zbog različitih modela privatizacije u svakom entitetu;
Svjestan suštinske potrebe da se osigura da proces usklađivanja ne predstavlja
prepreku izbjeglicama i prognanicima-povratnicima, te da se osigura da proces
usklađivanja bude u duhu Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
i sukladno zaključcima Imovinske konferencije u Tesliću, prema
kojima je 15. studeni 2001. godine postavljen kao rok za cjelovitu harmonizaciju;
Nadalje svjestan da dužnosnici Federacije BiH nadležni za rješavanje izbjegličkih
i stambenih pitanja nisu bili u mogućnosti da postignu dogovor o konkretnim odredbama
neophodnim za gore spomenuti proces usklađivanja, što je dovelo do značajnih opstrukcija
u procesu privatizacije koji obuhvata izbjeglice i prognanike-povratnike;
Konstatirajući da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine
zatražilo poduzimanje koraka od strane Ureda Visokog predstavnika kako bi se uskladili
entitetski zakoni koji reguliraju povrat imovine
u cilju zaštite osnovnih ljudskih prava i ubrzavanja procesa povratka izbjeglica.
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću
odluku:
O D L U K A
O DONOŠENJU NAPUTKA O DOKAZIMA KOJI SE
PRILAŽU UZ ZAHTJEV ZA OTKUP NAPUŠTENIH
STANOVA SUKLADNO ČLANKU 8b. ZAKONA O
PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI
STANARSKO PRAVO
Točka 1.
Ovim naputkom utvrđuje se vrsta dokaza koje nositelj stanarskog prava mora osigurati
uz zahtjev za otkup, a kojima se dokazuje da je nositelj stanarskog prava napustio
smještaj koji je privremeno koristio u svojstvu zakonitog ili nezakonitog korisnika,
ili da nositelj stanarskog prava nije dužan, prema odredbama Zakona o prestanku
primjene Zakona o napuštenim stanovima, napustiti smještaj koji trenutačno koristi.
Točka 2.
Nositelj stanarskog prava koji želi otkupiti stan u čiji posjed je uveden, a
koji je prije toga zakonito ili nezakonito privremeno koristio napuštenu imovinu,
dužan je uz zahtjev za otkup stana priložiti Zapisnik iz kojeg se vidi da je
nositelj stanarskog prava sa svim članovima obiteljskog domaćinstva napustio
tu imovinu u kojoj je privremeno bravio i:
- da su ključevi predati nadležnom organu za stambene poslove; ili
- da je izvršeno pečaćenje imovine; ili
- da je predratni nositelj stanarskog prava ušao u posjed svoje imovine.
Zapisnik mora biti ovjeren i potpisan od strane odgovorne osobe nadležnog organa
uprave.
Točka 3.
Nositelj stanarskog prava koji želi otkupiti napušteni stan, a koji prema odredbama
Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima nije dužan napustiti
smještaj koji trenutačno koristi, dužan je uz zahtjev za kupovinu stana priložiti
jedan od slijedećih dokaza:
- potvrdu nadležnog općinskog odjela da nije koristio napuštenu imovinu; ili
- ugovor o zakupu ili podstanarskom odnosu zaključen sa vlasnikom
odnosno nekretnine, potpisan i ovjeren od strane mjesno nadležnog
suda; ili
- potvrdu o prijavljenom boravku kod rođaka ili prijatelja uz priložen
dokaz o zakonskom osnovu njihovog korištenja imovine; ili
- potvrdu nadležnog odjela za izbjeglice i prognanike za osobe koje su
bile smještene u kolektivnom ili tranzitnom centru kojom se, uz
prilaganje potvrde potpisane i ovjerene od strane rukovoditelja centra,
potvrđuje da su te osobe takav smještaj napustile.
U slučaju kada se utvrdi da nositelj stanarskog prava ne može prikupiti tražene
dokumente kao dokaze, nadležni organ će uzeti u obzir i izjave od najmanje dva
svjedoka koje su potpisane i ovjerene na sudu pod punom materijalnom i kaznenom
odgovornošću.
Točka 4.
Nositelj stanarskog prava koji želi otkupiti napušteni stan, a koji boravi ili
je boravio izvan Bosne i Hercegovine, nje dužan osigurati dokaz da je napustio
tuđu imovinu. U tom smislu je dovoljno priložiti bilo koji valjan dokument o
boravku izvan Bosne i Hercegovine.
Izuzetno, nositelj stanarskog prava koji želi otkupiti napušteni stan, a koji
boravi ili je boravio na teritoriju Republike Hrvatske, uz zahtjev za kupovinu
stana
prilaže:
- dokaz izdan od nadležnog organa da je napustio imovinu koju je
koristio; ili
- dokaz izdan od nadležnog organa da nije koristio tuđu imovinu.
Točka 5.
Ukoliko zahtjev za otkup napuštenog stana podnosi član obiteljskog domaćinstva
nositelja stanarskog prava sukladno članku 9. Zakona o prodaji stanova na kojima
postoji stanarsko pravo, on je dužan uz zahtjev priložiti dokaz iz ovog naputka
za sebe, nositelja stanarskog prava i ostale članove obiteljskog domaćinstva
koji su taj status imali u vrijeme napuštanja stana.
Točka 6.
Nadležni organi dužni su, na zahtjev osoba iz toč. 2. i 3. ovog naputka, tražene
dokaze izdati bez naknade.
Točka 7.
Nadležni organi za stambena pitanja dužni su sukladno Zakonu kao dokaz da je
upravni postupak okončan staviti klauzulu pravosnažnosti na rješenje o vraćanju
stana u posjed.
Točka 8.
Ukoliko je nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za otkup napuštenog stana
bez priloženog dokaza utvrđenog ovim naputkom, vlasnik stana je dužan primiti
zahtjev i zatražiti od podnositelja da zahtjev naknadno dopuni odgovarajućim
dokazom.
Točka 9.
Ova odluka se objavljuje bez odlaganja u ''Službenim novinama Federacije BiH''
i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.
Broj 126/01
4. prosinca 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.
Federalni zakoniZakoni Tuzlanskog kantona
Službene novine Tuzlanskog kantona
| 
