VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Koristeci se ovlastenjima koja su mi data clanom V Aneksa
10. (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opceg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik
konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja pomenutog Sporazuma o
civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevsi u obzir clan
II 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruza
pomoc, kada to ocijeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme
koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajuci se na stav XI 2. Zakljucaka Vijeca za implementaciju mira
koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijece
za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi
svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja
za probleme, kako je prethodno receno, “donosenjem obavezujucih
odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa odredjenim
pitanjima, ukljucujuci (u skladu sa tackom (c) ovog stava) i “mjere
u svrhu obezbjedjenja implementacije Mirovnog sporazuma na citavoj teritoriji
Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatujuci da Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpska nisu
rijesile dogovorom dugorocni problem medjuentitetske linije razgranicenja
izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV u okviru Aneksa 2. Opceg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, te da u vezi s tim postoji spor;
Uzimajuci u obzir da su problemi sa kojima se, izmedju ostalog, suocavaju
oni koji zele da se vrate u svoje domove u Dobrinji i dalje tako ozbiljni
da mi je duznost kao Visokog predstavnika da obezbjedim rjesenje gore
navedenog spora;
Imajuci u vidu pisma koja sam 8. septembra i 13. novembra 2000. godine
uputio Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj nalazuci im
da otpocnu proces obavezujuce arbitraze kako je to navedeno u Aneksu
5.
(Sporazuma o arbitrazi) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
te cinjenicu da oni nisu ispostovali taj nalog, kojim bi se razrijesio
gore navedeni spor;
Konstatujuci zatim da rjesenje gore navedenog problema nece samo imati
pozitivan utjecaj na povratak stanovnika Dobrinje svojim domovima, nego
ce i stvoriti pozitivan ambijent za punu implementaciju Aneksa 7. (Sporazum
o izbjeglicama i raseljenim osobama) Opceg okvirnog sporazuma za mir
u Bosni i Hercegovini koji, u clanu II. 1. apeluje na potpisnice Sporazuma
da “na svojoj teritoriji stvore politicke, ekonomske i socijalne
uslove povoljne za dobrovoljni povratak i neometanu reintegraciju izbjeglica
i raseljenih osoba”;
Uzimajuci u obzir sve gore navedeno, donosim sljedecu:
O D L U K U
1. Provest ce se obavezujuca arbitraza izmedju Federacije Bosne i Hercegovine
i Republike Srpske u cilju razrjesenja spora u vezi sa medjuentitetskom
linijom razgranicenja izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV.
2. Sudija Diarmuid P. Sheridan imenuje se za jedinog arbitra za razrjesenje
gore navedenog spora.
3. Pitanje o kojem arbitar treba da donese odluku jeste odgovarajuce
i precizno utvrdjivanje medjuentitetske linije razgranicenja izmedju
Dobrinje I i Dobrinje IV uz konsultacije sa i obavjestavanje komandanta
IFOR-a (SFOR-a) te ce se smatrati da je do razgranicenja doslo “zajednickim
dogovorom” a u cilju “dogovorenog prilagodjavanja”.
4. Arbitar ce, u cilju fer i nepristrasnog presudjivanja izmedju strana
u sporu, uzeti u obzir slijedece:
a) liniju kako je opisana na karti iz Aneksa 2. Opceg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini (GFAP);
b) de facto liniju koja se primjenjuje nakon potpisivanja GFAP-a;
c) stavove stanovnika i raseljenih osoba i izbjeglica koje se zele vratiti
u svoje predratne domove;
d) sve odluke ili presude sudova ili sudskih organa vezane za pitanje
koje je predmet spora;
e) sve relevantne pravne principe i principe pravicnosti.
5. Arbitar ce definisati sva proceduralna pitanja i zahtjeve potrebne
za arbitrazu.
6. Uz strane u sporu, arbitar moze traziti misljenja i odobriti prisustvo
grupama i institucijama ukoliko te grupe i institucije uvjere arbitra
da imaju legitiman interes u ovom pitanju.
7. Drzava Bosna i Hercegovina ima pravo da daje primjedbe i da se pojavljuje
pred arbitrom, i Arbitrazna odluka ce se u sve svrhe u vezi sa Aneksom
2. GFAP-a smatrati donesenom uz saglasnost drzave Bosne i Hercegovine.
8. Organi vlasti drzave Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine
i Republike Srpske ce u potpunosti saradjivati sa arbitrom i omogucit
ce mu potpuni pristup svim dokumentima, kartama, teritorijama i zgradama
ako arbitar odluci da one mogu biti znacajne za njegov rad.
9. Arbitrazna odluka ce prije izdavanja biti dostavljena Uredu Visokog
predstavnika u cilju njenog objavljivanja u “Sluzbenom glasniku
BiH” i sluzbenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike
Srpske.
10. Arbitrazna odluka koju donosi arbitar je konacna i obavezujuca za
drzavu Bosnu i Hercegovinu, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku
Srpsku i smatrat ce se u sve svrhe u vezi sa clanom II Aneksa 2. GFAP-a,
da je “zajednicki dogovor” i “dogovoreno prilagodjavanje”
iz navedenog clana II i stava 3 ove odluke.
11. U slucaju da strane, odnosno jedna ili vise strana iz Aneksa II
GFAP-a, u roku od sedam dana od dana objavljivanja kako je navedeno
u stavu 9. ove odluke, ne izvrse konsultacije i obavjestavanje kako
se to trazi u skladu sa clanom II navedenog Aneksa (i kako je navedeno
u stavu 3. ove odluke), odmah cu preduzeti sve potrebne mjere koje one
treba da preduzmu a u cilju prilagodjavanja (ukoliko je potrebno) medjuentitetske
linije razgranicenja i njenoga uskladjivanja sa Arbitraznom odlukom.
Sve ove mjere koje mozda budem morao preduzeti su apsolutno obavezujuce
za navedene strane.
12. Ova odluka stupa na snagu odmah i bit ce objavljena bez odlaganja
u “Sluzbenom glasniku BiH” i “Sluzbenim novinama Federacije
BiH” i “Sluzbenom glasniku Republike Srpske”.
Broj 84/01
5. februara 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.
