VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Koristeci se ovlastima koje su mi date clankom V Aneksa
10. (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Opceg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konacni
autoritet u zemlji glede tumacenja pomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi
Mirovnog ugovora; i posebno uzevsi u obzir clanak II 1. (d) gore narecenog
Sporazuma, prema kojemu Visoki predstavnik “pruza pomoc, kada to
ocijeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se pojave
u svezi s civilnom provedbom”;
Pozivajuci se na stavak XI 2. Zakljucaka Vijeca za provedbu mira koje
se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijece
za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi
svoj konacni autoritet u zemlji glede tumacenja Sporazuma o civilnoj
provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za
probleme, kako je prethodno receno, “donosenjem obvezujucih odluka,
kada to bude smatrao neophodnim”, u svezi s odredjenim pitanjima,
ukljucujuci (u skladu sa tockom (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu
osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na citavom teritoriju Bosne i
Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatirajuci da Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpska
nisu rijesile dogovorom dugorocni problem medjuentitetske crte razgranicenja
izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV u okviru Aneksa 2. Opceg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, te da u svezi s tim postoji spor;
Uzimajuci u obzir da su problemi sa kojima se, izmedju ostalog, suocavaju
oni koji se zele vratiti u svoje domove u Dobrinji i dalje tako ozbiljni
da mi je duznost kao Visokog predstavnika osigurati rjesenje gore narecenoga
spora;
Imajuci u vidu pisma koja sam 8. rujna i 13. studenoga 2000. godine
uputio Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj nalazuci im
da otpocnu proces obvezujuce arbitraze kako je to navedeno u Aneksu
5. (Sporazuma o arbitrazi) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, te cinjenicu da oni nisu ispostovali taj nalog, kojim bi
se razrijesio gore nareceni spor;
Konstatirajuci zatim da rjesenje gore narecenog problema nece samo imati
pozitivan utjecaj na povratak stanovnika Dobrinje svojim domovima, nego
ce i stvoriti pozitivno okruzenje za punu provedbu Aneksa 7. (Sporazum
o izbjeglicama i prognanicima) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini koji, u clanku II. 1. apelira na potpisnice Sporazuma
da “na svojem teritoriju stvore politicke, gospodarske i socijalne
uvjete povoljne za dobrovoljni povratak i neometanu reintegraciju izbjeglica
i prognanika”;
Uzimajuci u obzir sve gore nareceno, donosim sljedecu:
O D L U K U
1. Provest ce se obvezujuca arbitraza izmedju Federacije Bosne i Hercegovine
i Republike Srpske u cilju razrjesenja spora u svezi s medjuentitetskom
crtom razgranicenja izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV.
2. Sudac Diarmuid P. Sheridan imenuje se za jedinog arbitra za razrjesenje
gore narecenog spora.
3. Pitanje o kojemu arbitar treba da donese odluku jeste odgovarajuce
i precizno utvrdjivanje medjuentitetske crte razgranicenja izmedju Dobrinje
I i Dobrinje IV uz konzultacije sa i obavjestavanje zapovjenika IFOR-a
(SFOR-a) te ce se smatrati da je do razgranicenja doslo “zajednickim
dogovorom” a u cilju “dogovorenog prilagodjavanja”.
4. Arbitar ce, u cilju fer i nepristrasnog presudjivanja izmedju strana
u sporu, uzeti u obzir slijedece:
a) crtu kako je opisana na karti iz Aneksa 2. Opceg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini (GFAP);
b) de facto crtu koja se primjenjuje nakon potpisivanja GFAP-a;
c) stavove stanovnika i prognanika izbjeglica koje se zele vratiti u
svoje predratne domove;
d) sve odluke ili presude sudova ili sudskih organa vezane za pitanje
koje je predmet spora;
e) sva relevantna pravna nacela i nacela pravicnosti.
5. Arbitar ce definirati sva proceduralna pitanja i zahtjeve potrebne
za arbitrazu.
6. Uz strane u sporu, arbitar moze traziti misljenja i odobriti prisustvo
grupama i institucijama ukoliko te grupe i institucije uvjere arbitra
da imaju legitiman interes u ovom pitanju.
7. Drzava Bosna i Hercegovina ima pravo davati primjedbe i pojavljivati
se pred arbitrom, i Arbitrazna odluka ce se u sve svrhe u svezi s Aneksom
2. GFAP-a smatrati donesenom uz suglasnost drzave Bosne i Hercegovine.
8. Organi vlasti drzave Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine
i Republike Srpske ce u potpunosti suradjivati sa arbitrom i omogucit
ce mu potpuni pristup svim dokumentima, kartama, teritorijima i zgradama
ako arbitar odluci da one mogu biti znacajne za njegov rad.
9. Arbitrazna odluka ce prije izdavanja biti dostavljena Uredu Visokog
predstavnika u cilju njenog objavljivanja u “Sluzbenom glasniku
BiH” i sluzbenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike
Srpske.
10. Arbitrazna odluka koju donosi arbitar je konacna i obvezujuca za
drzavu Bosnu i Hercegovinu, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku
Srpsku i smatrat ce se u sve svrhe u svezi s clankom II Aneksa 2. GFAP-a,
da je “zajednicki dogovor” i “dogovoreno prilagodjavanje”
iz navedenog clanka II i stavka 3 ove odluke.
11. U slucaju da strane, odnosno jedna ili vise strana iz Aneksa II
GFAP-a, u roku od sedam dana od dana objavljivanja kako je navedeno
u stavku 9. ove odluke, ne izvrse konzultacije i obavjestavanje kako
se to trazi sukladno clanku II narecenoga Aneksa (i kako je navedeno
u stavku 3. ove odluke), odmah cu poduzeti sve potrebne mjere koje one
treba da poduzmu a u cilju prilagodjavanja (ukoliko je potrebno) medjuentitetske
crte razgranicenja i njenoga uskladjivanja sa Arbitraznom odlukom.
Sve ove mjere koje mozda budem morao poduzeti su apsolutno obvezujuce
za narecene strane.
12. Ova odluka stupa na snagu odmah i bit ce objavljena bez odlaganja
u “Sluzbenom glasniku BiH” i “Sluzbenim novinama Federacije
BiH” i “Sluzbenom glasniku Republike Srpske”.
Broj 84/01
5. veljace 2001. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.
