Zakoni 2002
Z A K O N
O REGISTRIRANIM ZALOGAMA NA POKRETNIM STVARIMA I ČLANSKIM UDJELIMA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se utemeljivanje prava zaloga na pokretnim stvarima bez
predaje stvari založnom povjeritelju i na članskim udjelima (u daljnjem tekstu:
registrirana zaloga), prava i obveze ugovornih strana, namirenje založnih povjeritelja,
prestanak registrirane zaloge, sadržaj i način vođenja registra zaloga.
Članak 2.
Registriranom zalogom se mogu osiguravati novčane tražbine domaćih i stranih
fizičkih i pravnih osoba izražene u domaćoj ili stranoj valuti, ako potječu
iz ugovora o kreditu ili drugih bankarskih poslova, ugovora o kupnji na primarnom
tržištu kapitala vjerovničkih vrijednosnih papira i ugovora u gospodarstvu (trgovinski
ugovori).
II. PREDMET REGISTRIRANE ZALOGE
Članak 3.
Registrirana zaloga može se utemeljiti na:
1. pokretnim stvarima (na pojedinim stvarima kao i skupini stvari),
2. članskim udjelima u pravnoj osobi.
Registrirana zaloga vrijednosnih papira uređuje se posebnim propisima.
Članak 4.
Predmet registrirane zaloge mogu biti sve individualno određene pokretne stvari,
koje se mogu označavanjem njihovih karakteristika pouzdano identificirati, osim
plovila i zrakoplova upisanih u posebnom registru.
Predmet registrirane zaloge mogu biti i pokretne stvari koje će založni dužnik
steći naknadno. U takvom slučaju zaloga nastaje u trenutku kada založni dužnik
stekne pravo vlasništva na stvari.
Registrirana zaloga može se uspostaviti i na grupama pokretnih stvari određenih
po rodu, koje čine ekonomsku cjelinu (npr. roba u određenom skladištu ili prodavaonici,
inventar u određenim poslovnim prostorijama i slično).
U slučaju iz stavka 3. ovog članka stranke sporazumno sačinjavaju popisni list
pojedinih vrsta pokretnih stvari i njihove vrijednosti, koji obostrano potpisuju,
i ovaj popisni list postaje sastavni dio ugovora o zalozi.
Članak 5.
Registrirana zaloga može se pod uvjetima iz članka 4. ovog zakona utemeljiti
i na suvlasničkom dijelu pokretne stvari.
Članak 6.
Članski udio u pravnoj osobi može biti predmet registrirane zaloge samo kada
zakonom nije predviđeno da se za njega izdaje vrijednosni papir (npr. ulozi
u društvu s ograničenom odgovornošću i slično).
Zaloga iz stavka 1. ovog članka može se uspostaviti i na dijelu članskog udjela
u pravnoj osobi.
III. UTEMELJIVANJE REGISTRIRANE ZALOGE
Članak 7.
Ugovor o zalozi mora biti zaključen u pismenom obliku i sadržavati predmet
zaloge i oznaku glavne tražbine, određenu po pravnom temelju i visini. Ako u
ugovoru o zalozi nije drukčije određeno i upisano u registar zaloga, registriranom
zalogom su osigurane tražbine ugovornih i zakonskih kamata i troškova povezanih
sa zasnivanjem i naplatom glavne tražbine.
Ugovor o zalozi može biti zaključen i kao sporedni (pobočni) ugovor uz ugovor
o zasnivanju glavne tražbine.
Članak 8.
Registriranom zalogom mogu se osiguravati i buduće, kao i uvjetne tražbine,
ali u tom slučaju u ugovoru mora biti određen i u registar upisan rok do kojega
zaloga traje i naveden najviši iznos do kojega se osigurava glavna tražbina.
Prije isteka roka koji ne može biti duži od tri godine od dana upisa zaloge
u registar, založni povjeritelj mora dokazati ovjerenom izjavom dužnika ili
pravomoćnom sudskom odlukom da je osigurana tražbina nastala odnosno da je prestala
biti uvjetna i zatražiti upis ove činjenice u registar.
Članak 9.
Stranke u ugovoru o registriranoj zalozi su povjeritelj osigurane tražbine,
kao založni povjeritelj i vlasnik - imatelj predmeta zaloge, kao založni dužnik.
Založni dužnik može biti i osoba koja nije obveznik osigurane tražbine.
Članak 10.
Na temelju zahtjeva založnog povjeritelja, registrirana zaloga se stječe upisom
u registar zaloga, koji vodi sud određen zakonom kantona (u daljnjem tekstu:
registarski sud).
Smatra se da je zaloga upisana onog dana kada je registarski sud primio zahtjev
za upis. Sud je dužan na primljenom zahtjevu navesti dan prijama zahtjeva za
upis.
Po danu prijama zahtjeva za upis određuje se rang prvenstva zaloge. Registrirane
zaloge upisane istog dana imaju isti rang.
Registrirana zaloga proizvodi pravni učinak prema trećim osobama danom upisa
u registar zaloga.
Članak 11.
Založni povjeritelj ima pravo da se iz predmeta registrirane zaloge namiri
prije svih povjeritelja založnog dužnika čije tražbine nisu osigurane zalogom,
kao i prije svih povjeritelja koji su založno pravo stekli poslije dana stjecanja
registrirane zaloge, makar i po temelju sudske odluke ili sporazuma zaključenog
pred sudom.
Povjeritelj registrirane zaloge ima pravo prvenstvenog namirenja i pred založnim
povjeriteljima koji se pozivaju na ranije stečenu neregistriranu zalogu osim
ako se ona temelji na sudskoj odluci o uspostavljanju prinudnog založnog prava
donesenoj u izvršnom postupku prije dana upisa registrirane zaloge u registar
zaloga.
Članak 12.
Registrirana zaloga se prenosi prijenosom tražbine koju osigurava.
Registrirana zaloga se može dati u podzalog samo radi osiguranja tražbina navedenih
u članku 2. ovog zakona.
Prenesena zaloga i podzaloga stječu se danom upisa u registar zaloga.
IV. PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA
Članak 13.
Založni dužnik ostaje u posjedu predmeta registrirane zaloge i ima pravo koristiti
ga prema njegovoj namjeni, postupajući s pažnjom koja se zahtijeva u prometu.
Založni dužnik je dužan čuvati predmet zaloge povećanom pažnjom i osigurati
ga od rizika predviđenih ugovorom o zalozi, a u nedostatku ovakve ugovorne obveze,
od uobičajenih rizika. U slučaju oštećenja ili gubitka predmeta osiguranja tijekom
trajanja zaloge, povjeritelj stječe zalogu na osiguranoj sumi, odnosno naknadi
na koju ima pravo založni dužnik.
Založni povjeritelj ima pravo kontrolirati kako se koristi predmet zaloge.
Ako ovo pravo ometa založni dužnik, povjeritelj može zahtijevati da sud, koji
bi bio nadležan za izvršenje na predmetu zaloge, zaključkom, koji će donijeti
nakon potrebnih izvida, ovo pravo osigura.
Članak 14.
Založni dužnik može predmet zaloge dati na korištenje i trećoj osobi (zakup
i slično).
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, založni dužnik je dužan osigurati korištenje
predmeta zaloge i kontrolu povjeritelja na način propisan člankom 13. st. 2.
i 3. ovog zakona.
Članak 15.
Ugovorom o registriranoj zalozi može se isključiti pravo založnog dužnika da
predmet zaloge daje na iskorištavanje trećoj osobi. Ovo ograničenje djeluje
prema trećim osobama od trenutka upisa u registar zaloga.
Ništavi su ugovori o iskorištavanju predmeta registrirane zaloge zaključeni
između založnog dužnika i treće osobe poslije dana upisa ograničenja u registar
zaloga.
Članak 16.
Založni povjeritelj može zahtijevati i prije dospijeća prinudnu naplatu osigurane
tražbine iz predmeta zaloge, ako založni dužnik ne ispunjava obveze iz čl. 13.
do 15. ovog zakona.
U slučaju nepoštovanja obveza iz stavka 1. ovog članka, založni povjeritelj
može zahtijevati i osiguranje predmeta registrirane zaloge oduzimanjem iz posjeda
založnog dužnika ili treće osobe i predajom u posjed založnom povjeritelju ili
osobi koju on odredi.
Mjeru osiguranja iz stavka 2. ovog članka nalaže rješenjem, na zahtjev povjeritelja,
sud koji bi bio nadležan za provođenje izvršenja.
Rješenje iz stavka 3. ovog članka sud je dužan donijeti istoga dana kada je
povjeritelj podnio zahtjev, bez prethodnog izvida i saslušanja stranaka. Rješenje
je izvršno na dan izdavanja.
S ciljem izvršenja rješenja kojim je dozvoljeno osiguranje iz stavka 3. ovog
članka, povjeritelj je ovlašten obratiti se policiji koja je dužna bez odlaganja
omogućiti povjeritelju da predmet registrirane zaloge bude oduzet iz posjeda
založnog dužnika i predat u posjed osobama iz stavka 2. ovog članka. Prilikom
oduzimanja predmeta registrirane zaloge založnom dužniku se uručuje primjerak
rješenja. Ovlaštenje povjeritelja se obvezno navodi u rješenju o izvršenju.
Založni dužnik ima pravo prigovora na rješenje iz stavka 3. ovog članka u roku
od tri dana od dana prijama. Sud će nakon izvida i saslušanja stranaka donijeti
odluku o prigovoru najkasnije u roku od tri dana od dana podnošenja prigovora.
Odluka o prigovoru je konačna i žalba nije dozvoljena.
Prigovor iz stavka 6. ovog članka ne zadržava izvršenje rješenja.
Članak 17.
Ako založena individualno određena pokretna stvar prestane postojati tako što
se redovitom uporabom pripoji drugoj pokretnoj stvari založnog dužnika, registrirana
zaloga se temelji na novoj pokretnoj stvari u dijelu koji je razmjeran vrijednosti
prestale stvari u momentu pripajanja.
Registrirana zaloga iz stavka 1. ovog članka upisuje se u registar zaloga na
zajednički zahtjev založnog povjeritelja i dužnika ili na temelju odluke suda.
Članak 18.
Ukoliko redovitom uporabom založena individualno određena pokretna stvar postane
sastavni dio ili priraštaj nepokretne stvari založnog dužnika, založni povjeritelj
može zahtijevati upis hipoteke na nekretninu radi osiguranja tražbine do visine
vrijednosti pokretne stvari u momentu pripajanja.
Članak 19.
Založni dužnik je ovlašten otuđivati stvari odnosno članske udjele koji su
predmet registrirane zaloge, ako drukčije nije određeno ovim zakonom.
U slučaju otuđenja individualno određene pokretne stvari ili članskog udjela
u pravnoj osobi, nakon što je registrirana zaloga upisana u registar zaloga,
stjecatelj registrirane zaloge stupa u prava i obveze založnog dužnika.
Založni dužnik - otuđivatelj je dužan podnijeti prijavu o zaključenju ugovora
o otuđenju iz stavka 2. ovog članka, u roku od tri dana po njegovom zaključenju,
radi upisa u registar zaloga novog vlasnika registrirane založene stvari odnosno
članskog udjela.
Članak 20.
Ugovorom o zalozi može se zabraniti založnom dužniku ili ga ograničiti da otuđuje
ili dalje zalaže založene individualno određene pokretne stvari i članske udjele
u pravnoj osobi.
Zabrane i ograničenja iz stavka 1. ovog članka djeluju prema trećim osobama
od dana upisa u registar zaloga. Ništav je ugovor protivan ovim zabranama i
ograničenjima ako je zaključen nakon njihovog upisa u registar zaloga.
Članak 21.
Založni dužnik registrirane zaloge na grupi pokretnih stvari (članak 4. stavak
3. ovog zakona) dužan je u vrijeme dospjeća osigurane tražbine posjedovati stvari
koje čine grupu u vrijednosti naznačenoj u popisnom listu iz članka 4. stavak
4. ovog zakona.
Članak 22.
Ako založni dužnik ne postupi po odredbi članka 19. stavak 3. ovog zakona ili
prekrši zabranu iz članka 20. ovog zakona, založni povjeritelj može zahtijevati
prinudnu naplatu osigurane tražbine i prije njezinog dospijeća.
V. PRESTANAK REGISTRIRANE ZALOGE
Članak 23.
Registrirana zaloga prestaje brisanjem iz registra zaloga.
Brisanje registrirane zaloge mogu zahtijevati založni povjeritelj ili založni
dužnik, kao i osoba koja je stekla predmet zaloge, u sljedećim slučajevima:
1. ako se založni povjeritelj odrekao zaloge,
2. ako je prestala osigurana tražbina,
3. ako prestane predmet zaloge,
4. ako je realizirana prioritetna zaloga na cijelom predmetu registrirane zaloge,
5. ako dođe do prijenosa prava vlasništva na predmetu zaloge na založnog povjeritelja.
Članak 24.
Ako brisanje registrirane zaloge zahtijeva osoba koja nije založni povjeritelj
dužna je uz zahtjev podnijeti pismenu izjavu založnog povjeritelja o suglasnosti
za brisanje registrirane zaloge ili primjerak pravomoćne sudske odluke kojom
se utvrđuje da je registrirana zaloga prestala.
Članak 25.
Registrirana zaloga prestaje i u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad založnim
dužnikom odnosno vlasnikom predmeta registrirane zaloge ako od dana upisa zaloge
u registar zaloga do dana otvaranja stečajnog postupka nije proteklo više od
60 dana.
VI. NAMIRENJE ZALOŽNIH POVJERITELJA
Članak 26.
Kod registrirane zaloge na individualno određenoj pokretnoj stvari, založni
povjeritelj se može, ako je ugovorom o zalozi predviđeno i upisano u registar
zaloga, namiriti prenošenjem na sebe prava vlasništva na predmetu zaloge sa
založnog dužnika, odnosno treće osobe na koju je založni dužnik prenio vlasništvo
poslije upisa registrirane zaloge u registar zaloga.
Do namirenja založnog povjeritelja na način utvrđen u stavku 1. ovog članka
može doći samo ako je u ugovoru određena i u registar zaloga upisana vrijednost
predmeta registrirane zaloge.
Ukoliko je vrijednost predmeta registrirane zaloge veća od neizmirenog dijela
osigurane tražbine u vrijeme namirenja, založni povjeritelj je dužan isplatiti
razliku vrijednosti založnom dužniku u roku od osam dana od dana stjecanja prava
vlasništva ili u ugovorenom roku.
Članak 27.
Ako osigurana tražbina ne bude po dospijeću podmirena založni povjeritelj može
zahtijevati da se u registru zaloga upiše da je registrirana zaloga prestala
prijenosom prava vlasništva na predmetu zaloge na založnog povjeritelja.
O podnesenom zahtjevu registarski sud izvješćuje založnog dužnika odnosno treću
osobu na koju je prenesen predmet registrirane zaloge.
Do prijenosa prava vlasništva dolazi danom upisa izjave založnog povjeritelja
u registar zaloge i smatra se da je tim danom namirena osigurana tražbina do
visine vrijednosti predmeta registrirane zaloge.
Članak 28.
Založni dužnik ili treća osoba na koju je prenesen predmet registrirane zaloge
može u roku od sedam dana od dana prijama obavijesti iz članka 27. stavak 2.
ovog zakona zatražiti da sud koji bi bio nadležan za provođenje izvršenja na
predmetu zaloge odredi vrijednost predmeta zaloge prenesenog u vlasništvo založnog
povjeritelja, ako smatra da je vrijednost određena u ugovoru niža od tržišne
cijene u vrijeme prijenosa.
Osoba iz stavka 1. ovog članka može u istom roku ustati tužbom radi utvrđivanja
da nisu ispunjeni uvjeti iz ugovora o zalozi za prijenos prava vlasništva na
predmetu zaloge u korist založnog povjeritelja. Ukoliko ovaj rok propusti, ne
može se više koristiti ovim pravnim sredstvom niti istjecati ovakav prigovor
u bilo kojem pravnom postupku.
Članak 29.
Založni povjeritelj koji je postao vlasnik predmeta registrirane zaloge, može
zahtijevati predaju u posjed individualno određene pokretne stvari od svakog
kod koga se nađe u posjedu, a ukoliko se predmet zaloge ne pronađe, ima pravo
na naknadu štete od založnog dužnika ili treće osobe kojoj je založni dužnik
prenio stvar nakon upisa registrirane zaloge.
Članak 30.
Kada su predmet registrirane zaloge pokretne stvari ili članski udjeli u pravnoj
osobi, založni povjeritelj je ovlašten namiriti potraživanje prodajom predmeta
registrirane zaloge.
U slučaju neuspjele prodaje individualno određene pokretne stvari založni povjeritelj
zadržava pravo namirenja prijenosom prava vlasništva na toj stvari.
Pravo namirenja prijenosom prava vlasništva u slučaju iz stavka 2. ovog članka
stječe založni povjeritelj i kada to pravo nije ugovoreno, a ostvaruje se na
način određen u članku 26. ovog zakona. Ukoliko stvar nema tržišnu cijenu njezina
vrijednost se utvrđuje procjenom.
Članak 31.
Zahtjev za namirenje prodajom predmeta registrirane zaloge, založni povjeritelj
podnosi sudu koji bi bio nadležan za izvršenje na predmetu zaloge, te registarskom
sudu koji bilježi u registru zaloga da je pokrenut postupak prodaje predmeta
registrirane zaloge.
Na temelju zahtjeva kojemu je priložen izvod iz registra zaloga, sud donosi
rješenje o prodaji predmeta zaloge putem javne prodaje (dražbom) ili neposrednom
pogodbom, ako predmet zaloge ima tržišnu cijenu. Članski udjeli u pravnoj osobi
mogu se prodati samo putem dražbe.
Protiv rješenja iz stavka 2. ovog članka nije dopuštena žalba, a založni dužnik
odnosno treća osoba može u roku od sedam dana od dana prijama rješenja, tužbom
zahtijevati da se utvrdi da ne postoje uvjeti predviđeni zakonom odnosno ugovorom
o zalozi za prodaju predmeta registrirane zaloge.
Postupak prodaje će se nastaviti i u slučaju podnošenja tužbe iz stavka 3.
ovog članka, ukoliko parnični sud rješenjem o privremenoj mjeri ne naredi da
se s postupkom prodaje zastane do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.
Članak 32.
Ako je ugovorom o zalozi predviđeno i u registar zaloga upisano pravo založnog
povjeritelja na namirenje prodajom, neovisno o prigovoru (tužbi i slično) založnog
dužnika, postupak prodaje sud će nastaviti ne čekajući dovršenje parnice. U
ovom slučaju postupak se može obustaviti samo ako prije prodaje postane pravomoćna
odluka parničnog suda kojom se utvrđuje da ne postoje uvjeti namirenja.
Založni povjeritelj odgovara za štetu ako pravomoćnom presudom bude utvrđeno
da nisu postojali uvjeti namirenja.
Članak 33.
Postupak prodaje registrirane zaloge provodi se po odredbama Zakona o izvršnom
postupku na pokretnim stvarima, odnosno članskim udjelima u pravnoj osobi.
Članak 34.
Prije prodaje grupe pokretnih stvari (članak 4. stavak 3. ovog zakona) sud
će, putem sudskog izvršitelja, popisati stvari iz grupe. Od trenutka popisa
založni dužnik ne može otuđivati popisane stvari. Zabrana otuđenja popisanih
stvari se upisuje u registar zaloga.
Predmet prodaje su stvari iz grupe i kada je njihova vrijednost veća od vrijednosti
stvari navedenih u popisnom listu (članak 4. stavak 4. ovog zakona).
Ukoliko se u grupi ne nađu stvari u vrijednosti navedenoj u popisnom listu,
založni povjeritelj može zahtijevati izvršenje na imovini založnog dužnika do
vrijednosti nedostajućih stvari iz popisnog lista, posebnim prijedlogom za izvršenje,
na temelju izvoda iz registra zaloga i popisa iz stavka 1. ovog članka, koji
imaju značaj vjerodostojnih isprava, pa i kada založni dužnik nije obveznik
tražbine osigurane ovom zalogom.
Članak 35.
Prilikom namirenja založnih povjeritelja iz registrirane zaloge po odredbama
glave VI. ovog zakona ne plaća se porez na promet, niti bilo kakve druge javne
dažbine.
VII. REGISTAR ZALOGA
Članak 36.
Registar zaloga je javna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka, a sastoji
se od dnevnika, uložaka založnih dužnika i zbirke isprava.
Podatci iz rješenja o upisu se bez odlaganja pohranjuju u Centralnu bazu podataka
(CBP), koju uspostavlja i vodi Federalno ministarstvo pravde.
Upis je proveden kada Centralna baza podataka uzvratnom informacijom potvrdi
prijam i unos podataka iz informacije registarskog suda.
Svatko može zahtijevati izvod iz registra o upisanim podatcima bilo od registarskog
suda ili Centralne baze podataka, odnosno potvrdu da nije upisana zaloga.
Osoba na koju se odnosi podatak upisan u registar zaloga ne može isticati prigovor
onom tko se poziva na taj podatak.
Tko se u pravnom prometu, postupajući savjesno, pouzda u podatke upisane u registar
zaloga ne snosi štetne pravne posljedice koje iz toga mogu nastati.
Članak 37.
Mjesna nadležnost registarskog suda se određuje prema sjedištu, odnosno prebivalištu
založnog dužnika.
Članak 38.
Postupak za upis u registar zaloga pokreće se zahtjevom ovlaštene osobe na
propisanom obrascu.
Članak 39.
Na temelju zahtjeva za upis zaloge u registar zaloga upisuju se:
1. datum podnošenja zahtjeva,
2. oznake stranaka (ime i prezime fizičke osobe i jedinstveni matični broj građana
odnosno firma pravne osobe i broj pod kojim je evidentirana u odgovarajućem
registru), te adresa prebivališta odnosno sjedišta za strane osobe i identifikacijska
oznaka po propisima države pripadnosti,
3. opis predmeta zaloge s naznakom registarskog broja ako predmet zaloge podliježe
registraciji i načinom obilježavanja ako je ugovorom o zalozi predviđeno obilježavanje,
a kod zaloge skupine pokretnih stvari i podatke iz popisnog lista o vrijednosti
pojedinih vrsta tih stvari,
4. naznaka da će predmet zaloge založni dužnik steći naknadno,
5. iznos osigurane tražbine, s navođenjem stope ugovorne kamate i od kada kamata
teče, te najviši iznos do kojega se osigurava buduća odnosno uvjetna tražbina
i rok do kojega traje zaloga koja osigurava takvu tražbinu,
6. ugovoreni način namirenja osigurane tražbine (namirenje prijenosom prava
vlasništva na založnog povjeritelja - prodaja predmeta zaloge neovisno o prigovoru
založnog dužnika),
7. ugovorena ograničenja za založnog dužnika (zabrana davanja predmeta zaloge
drugom na iskorištavanje, zabrana otuđenja predmeta zaloge, zabrana ili ograničenja
daljeg zalaganja predmeta zaloge i sl.).
Izmjene i dopune u odnosu na predmet zaloge ili brisanje zaloge imaju značaj
upisa.
Zabilježbom se u registru evidentira pokretanje postupka za namirenje osiguranih
tražbina i pokretanje postupka po tužbi za brisanje zaloge i po tužbama koje
predviđa ovaj zakon.
Članak 40.
Postupak pred registarskim sudom provodi sudac pojedinac.
Članak 41.
Zahtjev za upis podnosi se registarskom sudu neposredno ili putem pošte i odmah
po prijamu nadležni sud ga upisuje u dnevnik suda, što se potvrđuje na obrascu
zahtjeva navođenjem broja dnevnika i dana prijama. O podnošenju zahtjeva odmah
se informira Centralna baza podataka.
Ako sud kojemu je zahtjev podnesen nije stvarno ili mjesno nadležan, zahtjev
će bez odlaganja uputiti nadležnom sudu, o čemu izvješćuje podnositelja. U ovom
slučaju kao dan podnošenja zahtjeva smatra se dan kada je zahtjev primljen kod
nadležnog suda.
Članak 42.
Sudac registarskog suda će nepotpun ili neuredan zahtjev vratiti podnositelju,
određujući rok za otklanjanje nedostataka koji ne može biti duži od sedam dana.
Ako ispravljen odnosno dopunjen zahtjev bude sudu vraćen u određenom roku,
smatrat će se da je podnesen na dan kada je prvi put primljen, a ako bude vraćen
po isteku roka, smatrat će se novim zahtjevom.
Članak 43.
Sudac registarskog suda obrazloženim rješenjem odbit će zahtjev za upis ako
nisu ispunjeni uvjeti određeni ovim zakonom ili je zahtjev vraćen bez ispravke
ili dopune, odnosno nije vraćen u ostavljenom roku.
Protiv rješenja iz stavka 1. ovog članka podnositelj zahtjeva može izjaviti
žalbu drugostupanjskom sudu u roku od osam dana od dana prijama rješenja.
Ako drugostupanjski sud odbije žalbu, registarski sud nalaže brisanje podataka
o podnesenom zahtjevu za upis u Centralnoj bazi podataka.
Odredbe ovog članka shodno se primjenjuju i kada sudac registarskog suda djelomično
odbije zahtjev za upis.
Članak 44.
Ako sudac registarskog suda odobri zahtjev za upis, rješenjem nalaže upis koji
se odmah obavlja i u Centralnoj bazi podataka. Rješenje kojim je zahtjev u cjelini
odobren ne mora biti obrazloženo.
Rješenje se dostavlja podnositelju zahtjeva i drugoj ugovornoj strani, a u slučaju
iz članka 19. stavak 3. ovog zakona i osobi na koju je prenesen predmet zaloge,
s informacijom o izvršenom upisu u Centralnu bazu podataka.
Protiv rješenja iz stavka 2. ovog članka druga ugovorna strana odnosno stjecatelj
predmeta zaloge može izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana prijama rješenja
čije se podnošenje bilježi u Centralnoj bazi podataka. Ova zabilježba se briše
ako žalba bude odbijena.
Ako u postupku po žalbi rješenje registarskog suda bude preinačeno tako što
je zahtjev za upis odbijen, registarski sud naložit će odmah po prijamu spisa
brisanje u Centralnoj bazi podataka.
Članak 45.
Rješenje o zabilježbi u registru zaloga donosi se po službenoj dužnosti čim
je sudac registarskog suda od nadležnog suda ili stranke izvješćen o pokretanju
postupka iz članka 39. stavak 3. ovog zakona i protiv ovog rješenja ne može
se izjaviti žalba.
Članak 46.
Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u postupku registracije zaloge nisu dozvoljena
izvanredna pravna sredstva.
Članak 47.
U postupku registracije zaloge, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, shodno
će se primjenjivati propisi kojima je uređeno vođenje sudskog registra, osim
odredaba o objavljivanju registriranih podataka u službenim glasilima.
Članak 48.
Propisima donesenim radi primjene ovog zakona može se predvidjeti zabilježba
uspostave zaloge i u registrima u koje se upisuju pojedini predmeti zaloge (npr.
u registru motornih vozila i slično).
VIII. POSEBNE ODREDBE
Članak 49.
Prodavac ili kupac mogu zahtijevati da se u registru zaloga upiše da je prodavac
zadržao pravo vlasništva na prodatoj pokretnoj stvari sve dok kupac ne isplati
cijenu u potpunosti. Zahtjevu se obvezno prilaže primjerak ugovora o prodaji
na kojemu su potpisi ugovornih strana ovjereni kod nadležnog organa za ovjeravanje.
Zahtjev za upis se podnosi sudu nadležnom prema prebivalištu odnosno sjedištu
kupca, na propisanom obrascu.
U postupku po podnesenom zahtjevu shodno će se primijeniti odredbe čl. 40. do
48. ovog zakona.
Članak 50.
Upis zadržanja prava vlasništva vrši se i kada kupac nije registriran kao založni
dužnik, otvaranjem posebnog uloška.
Članak 51.
Upisano zadržavanje prava vlasništva briše se na zahtjev prodavca, a na zahtjev
kupca samo ako je zahtjevu priložena ovjerena izjava prodavca o potpunoj isplati
cijene ili primjerak pravomoćne sudske odluke o utvrđenju prava vlasništva kupca.
Članak 52.
Sud koji odredi prethodne i privremene mjere na stvarima i članskim udjelima,
koji na temelju članka 3. ovog zakona mogu biti predmet registrirane zaloge,
dužan je istog dana izvijestiti o tome registarski sud i zahtijevati upis tih
mjera, kao i njihov sadržaj u registar zaloga.
Obveza iz stavka 1. ovog članka postoji i za sud koji je u izvršnom postupku
donio odluku o uspostavljanju prinudnog založnog prava na stvarima i članskim
udjelima iz članka 3. ovog zakona.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 53.
Na odnose koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjivat će se opći
propisi o pravu zaloga.
Članak 54.
Federalni ministar pravde donosi propise o ustrojstvu, povezivanju i načinu
vođenja registra zaloga i centralne baze podataka, te povezivanju registra zaloga
s drugim javnim knjigama.
Federalni ministar pravde propisuje sadržaj obrasca zahtjeva za upis i zabilježbu
u registar zaloga, kao i koje priloge mora imati zahtjev.
Članak 55.
Propise iz članka 54. ovog zakona Federalni ministar pravde dužan je donijeti
u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Članak 56.
Bliže propise o zabilježbi registrirane zaloge i zadržavanja prava vlasništva
u druge javne knjige, donose zajednički Federalni ministar pravde i federalni
ministar koji je nadležan uređivati vođenje druge javne knjige.
Članak 57.
Federalno ministarstvo pravde dužno je, u roku iz članka 58. ovog zakona koji
se odnosi na početak primjene zakona, osigurati organizacijske, kadrovske, tehničke
i druge uvjete za početak rada Centralne baze podataka (CBP) iz članka 36. ovog
zakona.
Članak 58.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama
Federacije BiH", a otpočet će se primjenjivati po isteku godine dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
prof. dr. Ivo Komšič, v.r.
Predsjedatelj
Zastupničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Ismet Briga, v.r.
Federalni zakoniZakoni Tuzlanskog kantona
Službene novine Tuzlanskog kantona
|