I – TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim zakonom uređuje se porez na promet proizvoda i usluga na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Članak 2.

Porez na promet proizvoda i usluga je prihod Federacije, kantona, distrikta Sarajevo i općina, a raspodjela prihoda uređuje se posebnim propisom.

Članak 3.

Tarifom poreza na promet određuju se proizvodi i usluge na koje se obračunavaju i plaćaju porezi i utvrđuju poreske stope. Tarifa poreza na promet je sastavni dio ovog zakona.

Članak 4.

Pravne osobe u smislu ovog zakona smatraju se poduzeća i druge pravne osobe koje taj status imaju sukladno zakonu.

Sa pravnim osobama iz stavka 1. ovog članka izjednačene su fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno zakonu, kao i građansko pravne osobe.

II – POREZ NA PROMET PROIZVODA

1. Predmet oporezivanja

Članak 5.

Porez na promet proizvoda plaća se na promet proizvoda koji služe krajnjoj potrošnji.

Članak 6.

Prometom proizvoda koji služi krajnjoj potrošnji smatra se svaka prodaja proizvoda, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Prometom proizvoda koji služi krajnjoj potrošnji, u smislu ovog zakona smatra se i:

1. promet proizvoda koji je plaćen gotovinom, čekom s tekućeg računa i kreditnom karticom građana;
2. uvoz, uključujući i privremeni uvoz;
3. uzimanje vlastitih proizvoda, koje je proizvela ili nabavila pravna osoba za vlastitu krajnju potrošnju;
4. davanje proizvoda bez naknade (ustupanje, zamjena i dr .) koje izvrši pravna osoba;
5. manjak proizvoda kod pravne osobe, osim manjka proizvoda koji je nastao djelovanjem više sile ili je posljedica kažnjivog djela;
6. rashod (rastur, kalo, kvar i lom) koji je veći od rashoda dozvoljenog općim aktom pravne osobe, odnosno ovlaštenog strukovnog udruženja u Federaciji;
7. korištenje proizvoda koje građanin ili pravna osoba izradi za vlastitu uporabu, a koji podliježu obvezi godišnje registracije;
8. davanje bez naknade (ustupanje, zamjena i dr .) motornog vozila ili plovnog objekta, koje obavi građanin, ako se na to davanje ne plaća druga vrsta poreza. Prometom proizvoda iz ove točke ne smatraju se pokloni iz prvog nasljednog reda.

Članak 7.

Ne smatra se prometom proizvoda koji služi krajnoj potrošnji:

1. prodaja proizvoda, pravnoj osobi koja se bavi trgovinom, a koja je te proizvode nabavila radi daljne prodaje;
2. prodaja proizvoda, pravnoj osobi koja se bavi ugostiteljskom djelatnošću, drugoj pravnoj osobi koja je registrirana za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a koja te proizvode nabavlja radi prerade, odnosno daljnje prodaje;
3. prodaja rabljenih stvari neposredno između građana i putem komisione prodaje, osim prodaje ili davanja bez naknade rabljenih putničkih automobila, ostalih motornih vozila i plovnih objekata, kao i prodaja poljoprivrednih proizvoda koja se obavlja među građanima na pijacama i sajmovima;
4. uvoz proizvoda, radi daljnje prodaje;
5. prodaja proizvoda pravnoj osobi koja se bavi remontom, popravkom i servisiranjem proizvoda radi ugradnje u proizvode koji se popravljaju i servisiraju.

Članak 8.

Proizvode iz članka 7. stavak 1. toč. 1., 2. i 5. ovog zakona kupcima iz tog članka može prodati pravna osoba koja se bavi proizvodnjom, pravna osoba koja se bavi trgovinom koja je registrirana za obavljanje prometa na veliko, te poduzeće koje je registrirano za uvoz pod slijedećim uvjetima:

1. da se proizvodi prodaju sa skladišta ili drugih prodajnih mjesta, koja se za te proizvode zadužuju po prodajnoj cijeni, a u koju nije uključen (ukalkuliran) porez na promet proizvoda ili tranzitno (promet na veliko).

Izuzetno, od odredbe ove točke prodaja proizvoda može se vršiti i iz prodavnica koje se sa proizvodima zadužuju po prodajnim cijenama sa uključenim porezom na promet uz uvjet da porezni obveznik vodi evidenciju o proizvodima koji su prodati sa porezom na promet odnosno bez poreza na promet.

2. da se proizvodi prodaju na temelju pismene narudžbenice kupca za svaku pojedinačnu nabavku uz obvezno izdavanje fakture i uz bezgotovinsko plaćanje (virmanom sa žiro-računa kupca na žiro-račun prodavca, kompenzacijom, cesijom i sl.);
3. da je kupac, prije preuzimanja proizvoda, odnosno prije ispostavljanja fakture, dao prodavcu pismenu izjavu, odnosno specifikaciju materijala koja mora biti numerirana, datirana i potpisana od ovlašćene osobe, da će kupljene proizvode koristiti isključivo za svrhe iz članka 7. stavak 1. toč. 1., 2, i 5. ovog zakona;
4. da je u fakturi o prodaji proizvoda prodavac unio napomenu da su proizvodi prodati bez obračunavanja poreza na promet proizvoda, te na temelju pismene izjave odnosno specifikacije materijala;
5. da prodavac primljenu izjavu kupca, odnosno specifikaciju materijala priključi kopiji fakture o prodatim proizvodima.

Pored osoba iz stavka 1. ovog članka, pravne osobe i građani mogu prodavati, pod uvjetom da se plaćanje obavlja sa žiro-računa kupca na žiro-račun prodavca:

1. vlastite i druge proizvode pravnim osobama koje te proizvode nabavljaju radi daljnje prodaje, prerade ili kao opremu;
2. poljoprivredne proizvode pravnoj osobi ili radnji koje se bave proizvodnjom, ugostiteljstvom odnosno trgovinom, koje te proizvode nabavljaju radi daljnje prodaje, reprodukcije ili prerade;
3. industrijske i druge otpatke (krpe i druge tekstilne otpatke, staro željezo, staklo, otpadni ili rabljeni papir, karton, ljepenku i dr.) pravnoj osobi ili radnji koje se bave proizvodnjom ili trgovinom.

Federalni ministar financija – Federalni ministar finansija (u daljem tekstu: ministar) propisat će u kojim slučajevima se plaćanje neće obaviti preko žiro-računa.

Članak 9.

Pravne osobe mogu nabavljati opremu za obavljanje registrirane djelatnosti, pod uvjetima iz članka 8. ovog zakona, bez plaćanje poreza na promet.

Pravne osobe koje obavljaju registriranu proizvođačku djelatnost, mogu nabavljati pod uvjetima iz članka 8. ovog zakona reprodukcijski materijal bez plaćanja poreza na promet.

Osobe iz stavka 2. ovog članka mogu pod uvjetima iz članka 8. ovog zakona nabavljati reprodukcijski materijal direktno iz uvoza, na način predviđen posebnim propisima.

Pravne osobe iz oblasti zdravstva mogu nabavljati proizvode i potrošni materijal bez plaćanja poreza na promet za potrošnju u liječenju i njezi bolesnika.

Muzeji, biblioteke, arhivi, zavodi za zaštitu spomenika kulture, arheološke i restauratorske institucije mogu za svoju djelatnost nabavljati reprodukcijski materijal bez plaćanja poreza na promet.

Članak 10.

Opremom u smislu članka 9. stavak 1. ovog zakona smatraju se osnovna sredstva za obavljanje djelatnosti, te njihovi rezervni dijelovi, stvari sitnog inventara određene prema propisima o amortizaciji, uređaji i dijelovi uređaja za zaštitu okolice, sredstva za zaštitu na radu i ličnu zaštitu, osim putničkih automobila, motorkotača iznad 50m3 i njihovih rezervnih dijelova i namještaja za opremanje administrativnih prostorija.

Putničkim automobilima u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se terenski automobili, te automobili za prijevoz putnika s najviše devet sjedišta uključujući sjedište za vozača.

Izuzetno, opremom u smislu ovog članka smatra se novi putnički automobil kojeg za obavljanje auto taksi prijevoza nabavljaju fizičke i pravne osobe, najviše jedanput u toku tri godine, pod uvjetima iz članka 8. ovog zakona.

Novim putničkim automobilom, u smislu stavka 3. ovog članka, smatra se putnički automobil koji uopće nije bio registriran ni korišten.

Fizičke i pravne osobe mogu u periodu od tri godine nabaviti samo jedan putnički automobil. Ako fizička i pravna osoba iz ovog stavka prestane obavljati djelatnost auto taksi prijevoza, putnički automobil proda ili upotrijebi u druge svrhe prije isteka roka od tri godine, naplatit će se propisana stopa poreza.

Članak 11.

Reprodukcijski materijal bez plaćanja poreza na promet mogu nabavljati pravne osobe koje obavljaju proizvođačku djelatnost.

Proizvođačkom djelatnošću iz stavka 1. ovog članka smatra se djelatnost koju obavljaju industrijska, rudarska, poljoprivredna, šumarska, vodoprivredna, ribarska, saobraćajna, proizvodno-zanatske pravne osobe, proizvođačke zadruge, osim građevinsko-zanatskih zadruga, proizvodne jedinice u sastavu neproizvodnih pravnih osoba, koje su registrirane za obavljanje jedne ili više proizvodnih djelatnosti, te naučnoistraživački ili istraživačko-razvojni instituti i zavodi, laboratoriji, eksperimentalne radionice i pogoni za unapređenje proizvodnje.

Članak 12.

Reprodukcijskim materijalom iz članka 11. ovog zakona smatra se:

1. materijal, sirovine, poluproizvodi, dijelovi i pomoćni materijal koji se preradom, doradom, ugradnjom, nanošenjem ili na drugi način troši u procesu proizvodnje i ulazi u supstancu finalnog proizvoda;
2. materijali koji se troše u procesu proizvodnje pri izradi proizvoda, a ne ulaze u supstancu finalnog proizvoda, kao na primjer: materijali za otapanje, nagrizanje, odmašćivanje i sl., ljevaonički pijesak i drugi sličan materijal;
3. pogonski i ogrijevni materijal u procesu proizvodnje;
4. ekološki prihvatljiva ambalaža i drugi razgradivi materijal za pakovanje, te materijal koji služi za sitne popravke, održavanje i čišćenje opreme i proizvodnih prostorija ili se kao pomoćni, odnosno potrošni materijal troši u procesu proizvodnje;
5. ambalaža za pakovanje lijekova koja je u neposrednom kontaktu sa lijekom, odnosno čini njegov sastavni dio.

Reprodukcijskim materijalom, u smislu stavka 1. ovog članka, ne smatra se kancelarijski materijal i pribor i tekuća goriva i maziva osim:

1. naftnih derivata, ako ih poduzeće kemijske industrije ili drugo poduzeće koje proizvodi naftne derivate ili mineralna maziva upotrebljava kao osnovni materijal za daljnju preradu odnosno proizvodnju drugih naftnih derivata;
2. brajštoka i baznog ulja, ako ih proizvođačko poduzeće nabavlja kao reprodukcijski materijal za proizvodnju mazivnih ulja, te za proizvodnju kabla, transformatora i amortizera i ako ih poduzeće registrirano za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije nabavlja za povremeno nadopunjavanje ili zamjenu u transformatorima;

3. avionskog benzina i mlaznog goriva ako se nabavljaju za pogon aviona u vlasništvu pravnih osoba, te primarnog benzina ako ga elektrane na plin nabavljaju za proizvodnju električne energije;
4. mazuta što ga rafinerije u procesu proizvodnje naftnih derivata upotrebljavaju kao sirovinu i pogonsko gorivo za svoje potrebe;
5. dizel goriva D-2 za potrebe rudnika i termoelektrane;
6. tečnog naftnog plina (propan-butan) ukoliko se koristi kao pogonski materijal odnosno energija.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada) utvrđuje količine dizel-goriva D-2 iz stavka 2. točka 5. ovog članka na prijedlog nadležnog ministarstva istekom godine za slijedeću godinu.

2. Porezni obveznik

Članak 13.

Porezni obveznik poreza na promet proizvoda je pravna osoba i građani koji su prodali proizvode krajnjem potrošaču.

Izuzetno, od odredbe iz stavka 1. ovog članka, porezni obveznik poreza na promet određenog proizvoda može biti pravna osoba i građanin koja je kupila proizvod, u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Članak 14.

Porezni obveznik poreza na promet proizvoda je pravna osoba i građanin koja je uvezla proizvod za vlastitu potrošnju ili uporabu, držatelj konsignacijskog skladišta i posredničke (komisione) pravne osobe.

Porezni obveznik poreza na promet proizvoda je građanin i pravna osoba koja je i na drugi način izvršila promet proizvoda (ugradnja dijelova putem remonta i servisa), uzela vlastite proizvode za vlastitu uporabu, dala proizvode bez naknade i pravna osoba kod koje je utvrđen manjak i rashod proizvoda iznad rashoda dozvoljenog općim aktom poreznog obveznika ili aktom strukovnog udruženja Federacije.

Porezni obveznik poreza na promet proizvoda je pravna osoba i građanin koja proizvode, nabavljene uz porezno oslobađanje, uporabi u svrhe za koje nije predviđeno porezno oslobađanje.

Porezni obveznik poreza na promet proizvoda je pravna osoba koja neposredno od građanina kupi proizvode.

Porezni obveznik poreza na promet proizvoda je pravna osoba odnosno građanin – kupac motornog vozila koje podliježe obvezi godišnje registracije. U prometu rabljenih motornih vozila ili plovnih objekata neposredno između građana, porezni obveznik je prodavatelj tih vozila odnosno plovnih objekata, a ako se ta kupoprodaja obavi putem posrednika, porezni obveznik je kupac.

3. Porezna osnovica

Članak 15.

Porezna osnovica poreza na promet proizvoda je prodajna cijena proizvoda koja u sebi ne sadrži porez na promet proizvoda. Prodajnom cijenom proizvoda koja služi kao porezna osnovica na koju se obračunava porez na promet proizvoda, smatra se ukupna bruto naknada koja se plaća prodavatelju za kupljene proizvode, a u koju se uračunavaju i svi ostali troškovi koje je prodavatelj imao i zaračunao kupcu.

U poreznu osnovicu poreza na promet proizvoda ne uračunavaju se troškovi prijevoza koji nisu sadržani u prodajnoj cijeni proizvoda, već su nastali po nalogu i za račun kupca za prijevoz kupljenih proizvoda, a koje prodavatelj posebno fakturira kupcu uz izdavanje posebne fakture, a odnose se na troškove prijevoza od sjedišta trgovine do sjedišta – prebivališta kupca.

Popust na cijenu proizvoda koji prodavatelj daje kupcu u vidu rabata, može se odbiti od porezne osnovice samo ako je pismeno ugovoren i ako je kupcu neposredno odobren u fakturi.

U poreznu osnovicu za obračun poreza na promet proizvoda obračunava se iznos posebnog poreza koji se plaća sukladno propisima o posebnom oporezivanju pojedinih proizvoda.

Članak 16.

Porezna osnovica poreza na promet pri uvozu proizvoda za vlastitu krajnju potrošnju je vrijednost tog proizvoda utvrđena po carinskim propisima, uključujući carinu i druga uvozna davanja koja se plaćaju pri uvozu.

Porezna osnovica poreza na promet za vlastiti proizvod koji se rabi za vlastitu potrošnju je prodajna cijena po kojoj se taj proizvod prodaje drugom krajnjem potrošaču.

Porezna osnovica poreza na promet za proizvod koji se daje bez naknade je prodajna cijena koja bi se postigla prodajom tog proizvoda krajnjem potrošaču.

Porezna osnovica poreza na promet proizvoda na utvrđeni manjak, osim manjka koji je nastao djelovanjem više sile ili kažnjive radnje kao i na rashod proizvoda (kalo, rasip, lom i kvar) koji je veći od rashoda dozvoljenog općim aktom poreznog obveznika, odnosno aktom strukovnog udruženja u Federaciji, je vrijednost utvrđenog manjka odnosno rashoda.

Porezna osnovica poreza na promet za proizvod koji podliježe obvezi godišnje registracije, a koji građanin ili pravna osoba sama izrađuje, je prometna vrijednost tog proizvoda u momentu nastanka porezne obveze. Prometnu vrijednost utvrđuje Federalno ministarstvo financija – Federalno ministarstvo finansija – Porezna uprava (u daljem tekstu: Porezna uprava) u mjestu sjedišta, odnosno prebivališta poreznog obveznika.

Poreznu osnovicu poreza na promet motornih vozila i plovnih objekata u prometu neposredno između građana utvrđuje Porezna uprava prema prebivalištu prodavatelja, a putem posrednika prema prebivalištu kupca.

U prometu rabljenih motornih vozila kada je kupac pravna osoba, osim u slučajevima iz članka 7. stavak 1. točka 1. ovog zakona, poreznu osnovicu utvrđuje Porezna uprava prema sjedištu kupca.

Osnovicu poreza na promet rabljenih motornih vozila koja prodaju pravne osobe, utvrđuje Porezna uprava prema sjedištu, odnosno prebivalištu kupca.

4. Porezne stope

Članak 17.

Porezne stope poreza na promet proizvoda su proporcionalne i jedinstvene za sve proizvode u Federaciji, a određuju se u procentu na poreznu osnovicu.

5. Porezna oslobađanja

Članak 18.

Porez na promet proizvoda ne plaća se na promet:

1. prehrambenih proizvoda
- sve vrste kruha;
- sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano i kondenzirano, maslaca i ostalih mliječnih proizvoda, mlijeka za bebe, uključujući dječju hranu za dojenčad izrađenu od mlijeka, te mlijeka u prahu,
- sve vrste jestivog ulja (od suncokreta, soje, masline, kukuruznih klica i drugih ulja koja služe za ljudsku prehranu i margarina, osim drugih prerađevina od ulja),
- jestive masti - životinjske i biljne, koje služe za ljudsku prehranu, kao što su: topljena i prešana mast, topljeni loj i maslo i biljno maslo;

2. proizvoda koji se izvoze;
3. lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava koji se stavljaju u promet sukladno propisima o njihovom stavljanju u promet;
4. stočne hrane bez koncentrata;
5. proizvoda koji se uvoze, a za koje je propisano oslobađanje od plaćanja carine, proizvoda koji se prodaju u slobodnim carinskim prodavaonicama, kao i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorom koji je zaključila Bosna i Hercegovina ili Federacija;
6. proizvoda koje pod uvjetima reciprociteta nabavljaju strana diplomatska i konzularna predstavništva i strano diplomatsko i konzularno osoblje na temelju potvrde Ministarstva vanjskih poslova;
7. proizvoda što ih humanitarne organizacije registrirane kod nadležnog organa dobiju bez naknade ili ih nabavljaju pod uvjetima iz članka 8. ovog zakona, a rabe ih za namjene za koje su utemeljene, osim putničkih automobila, nafte i naftnih derivata, duhana i duhanskih prerađevina, alkohola i alkoholnih pića, piva, kave i prerađevina od kave, s tim da ih dalje ne prodaju, izuzev značaka, markica i drugih grafičkih proizvoda s otisnutim vlastitim znakom, a sadržajem vezanim za djelatnost;
8. sredstava naoružanja za armijske snage Federacije, policiju i službu sigurnosti;
9. vode (H2 O);
10. knjiga, brošura, časopisa i publikacija stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog karaktera, te udžbenika za predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko obrazovanje, službenih glasila, dnevnih i tjednih novina.

Mišljenja o tome da se radi o proizvodima iz ove točke daje nadležno federalno ministarstvo.

11. bebi – opreme, osim igračaka;
12. ortopedskih sprava i pomagala, te aparata za poboljšanje sluha i vida;
13. osobnih automobila za invalidne osobe koje se jednom u razmaku od pet godina uvoze ili nabavljaju u Federaciji za namjene, na način i pod uvjetima propisanim carinskim propisima. Ako invalidna osoba osobni automobil otuđi ili da na uporabu drugoj osobi prije isteka roka od pet godina od dana nabave, naplatit će se porez na promet proizvoda kao da je porezna obveza nastala u času nabave i kamata iz članka 31. ovog zakona, od dana nabave do dana plaćanja poreza;
14. proizvoda što ih kao spomeničke, muzejske i arhivske vrijednosti otkupljuju muzeji i arhivi;
15. opreme za poljoprivrednu proizvodnju;
16. pčelarskih proizvoda, opreme za pčelarstvo i sredstava za zaštitu zdravlja pčela.

Članak 19.

Porez na promet proizvoda ne plaća se na proizvode ili dijelove proizvoda koji se u garantnom roku zamjenjuju kupcu bez naknade.

Na novi proizvod iste vrste koji se zamjenjuje za proizvod koji je vraćen u garantnom roku, ne plaća se porez na promet proizvoda. Ako je prodajna cijena novog proizvoda veća od prodajne cijene vraćenog proizvoda, odnosno veća od vrijednosti koja se kupcu priznaje za vraćeni proizvod, plaća se porez na promet proizvoda za razliku u cijeni, ako tu razliku plaća kupac.

Ako porezni obveznik – pravna osoba otkupi od građana rabljeno motorno vozilo po isteku dvije godine od dana kad ga je prodavatelj nabavio ili ako otkupi od pravne osobe ili građana rabljeno motorno vozilo bez obzira na to kada ga je prodavatelj nabavio, a na koje je u ranijem prometu plaćen porez na promet proizvoda, odnosno koje je bilo oslobođeno od plaćanja poreza na promet pa to vozilo popravi, obnovi ili na drugi način osposobi za redovnu uporabu i to pod uvjetom da vrijednost takvih usluga i materijala uporabljenog za te usluge iznosi najmanje 10% od vrijednosti otkupljenog rabljenog motornog vozila, te ga proda krajnjem potrošaču, poreznu osnovicu čini pozitivna razlika između prodajne i nabavne cijene.

Ako porezni obveznik iz stavka 3. ovog članka, koji prodaje nova motorna vozila, preuzme od kupca koji nije pravna osoba rabljeno motorno vozilo iste vrste, po isteku dvije godine od dana kada ga je kupac nabavio ili ako preuzme od kupca – pravne osobe rabljeno motorno vozilo bez obzira na to kada ga je on nabavio, te u zamjenu za to motorno vozilo da kupcu novo vozilo iste vrste, poreznu osnovicu čini razlika između prodajne cijene novog vozila i vrijednosti koja se priznaje kupcu za preuzeto rabljeno vozilo što se zamjenjuje. Ako je prilikom zamjene rabljenog motornog vozila, u smislu ovog stavka, pozitivna razlika manja od 30% porez se obračunava primjenom porezne stope koja važi za novo vozilo, na osnovicu koju čini 30% od vrijednosti novog vozila.

III – POREZ NA PROMET USLUGA

1. Predmet oporezivanja

Članak 20.

Porez na promet usluga plaća se na promet usluga koje se obavljaju uz naknadu.

Članak 21.

Porez na promet usluga ne plaća se na:

1. kreditne usluge (kamate), usluge deponirane štednje, usluge osiguranja života, osiguranja za ozljede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti u smislu posebnog zakona;
2. zdravstvene i veterinarske usluge, te usluge socijalne zaštite;
3. usluge što ih obavljaju humanitarne organizacije u okviru registrirane djelatnosti;
4. usluge vjerskih institucija;
5. usluge koje obavljaju organi uprave u okviru utvrđenih nadležnosti i agencije Federacije od kojih Vlada zatraži da pružaju usluge Vladi, građanima, pravnim i fizičkim osobama;
6. obrazovne i kulturne usluge (usluge predškolskog, osnovnog, srednjeg, višeg i visokog obrazovanje), usluge muzeja, galerija i knjižnica, kazališne i kino predstave, koncertne priredbe klasične glazbe, športske i koncertne priredbe kod kojih se ukupno ostvareni prihod daje u humanitarne svrhe;
7. izvozne usluge kojim se smatraju usluge koje obave domaće pravne i fizičke osobe sa sjedištem u Federaciji stranim pravnim i fizičkim osobama sa sjedištem u inozemstvu, a naplaćene su sukladno propisima kojim je uređeno vanjskotrgovinsko i devizno poslovanje, na usluge oplemenjivanja (lohn) i usluge što ih obave suorganizatori lohn posla ( izvoznika) neovisno od načina naplate usluge;
8. usluge prijevoza u međunarodnom prometu;
9. usluge što ih pravne i fizičke osobe obavljaju diplomatskim i konzularnim predstavništvima, stranom diplomatskom i konzularnom osoblju pod uvjetima reciprociteta;
10. usluge ekshumacije koje se vrše na zahtjev nadležnih organa;
11. usluge meljave pšenice za potrebe robnih pričuva.

2. Porezni obveznik

Članak 22.

Porezni obveznik poreza na promet je pravna osoba i građanin koji obavi uslugu za koju je propisano plaćanje poreza po ovom zakonu.

Izuzetno, od odredbe stavka 1. ovog članka, porezni obveznik poreza na promet usluga je pravna osoba ako:

- uslugu obavi građanin pravnoj osobi,
- uslugu obavi strana pravna ili fizička osoba pravnoj osobi.

3. Porezna osnovica

Članak 23.

Porezna osnovica poreza na promet usluga je iznos naknade za obavljenu uslugu, plaćen u novcu, robom ili protuuslugom.

Porez na promet usluga nije sadržan u poreznoj osnovici nego tereti korisnika usluge.

Porezna osnovica poreza na promet usluga je:

- kod obavljanja vanjskotrgovinskih usluga primljena provizija ili druga naknada ostvarena u vidu redovnog ili izvanvanrednog prihoda;

- kod usluga zastupanja pravnih i fizičkih osoba provizija i druga naknada ostvarena u vidu redovnih ili izvanrednih prihoda;
- kod obavljanja agencijskih, posredničkih ili komisionih poslova ostvarena provizija i druga naknada u vidu redovnih i izvanrednih prihoda;
- kod obavljanja bankarskih i berzanskih usluga ostvareni prihod po osnovu provizije i druge naknade za obavljene poslove;
- kod usluga osiguranja, odnosno reosiguranja, ostvarena premija osiguranja;
- kod igara na sreću vrijednost primljenih uplata za sudjelovanje u igrama na sreću za igre za koje se utvrđuje fond dobitaka, a za ostale igre na sreću vrijednost primljenih uplata za učešće u igrama na sreću po odbitku igračima;
- kod usluga obavljanja platnog prometa, provizija koju ostvari pravna ili fizička osoba obavljanjem platnog prometa;
- kod građevinskih usluga vrijednost usluge koja u sebi ne sadrži vrijednost ugrađenog građevinskog materijala i porez na promet proizvoda koji je plaćen na taj građevinski materijal.

Prilikom popravke proizvoda, porezna osnovica poreza na promet usluga može se umanjiti za vrijednost rezervnih dijelova na koje je pri nabavi plaćen porez na promet proizvoda što ih je izvršitelj usluge ugradio prilikom popravke proizvoda, a koji su u fakturi za obavljene usluge posebno iskazani i za koje je priložena odgovarajuća dokumentacija.

4. Porezna stopa

Članak 24.

Stope poreza na promet usluga su proporcionalne i jedinstvene za sve usluge u Federaciji, a određuju se u procentu na poreznu osnovicu.

IV – NASTANAK OBVEZE OBRAČUNAVANJA I PLAĆANJA POREZA
NA PROMET PROIZVODA I POREZA NA PROMET USLUGA

1. Obračunavanje poreza na promet proizvoda i
poreza na promet usluga

Članak 25.

Obveznik poreza koji proda proizvode krajnjem potrošaču ili na drugi način obavi promet proizvoda, odnosno koji je obavio uslugu uz naknadu, dužan je obračunati porez na promet proizvoda, odnosno porez na promet usluga.

Obveza obračunavanja poreza na promet proizvoda i poreza na promet usluga nastaje u času kada je obavljen promet proizvoda, odnosno kada je obavljena usluga za koje je propisano plaćanje poreza na promet.
Smatra se da je promet proizvoda obavljen, odnosno da je usluga izvršena:

1) u času izdavanja računa o prodaji proizvoda, odnosno obavljene usluge;
2) u času isporuke proizvoda, ako je isporuka obavljena prije izdavanja računa (prodaja za gotovo), odnosno u času obavljanja usluge ako je usluga obavljena bez izdavanja računa;
3) u času uzimanja vlastitih proizvoda za vlastitu krajnju potrošnju ili uporabu;
4) u času nastanka obveze plaćanja carine i uvoznih davanja;
5) u času prelaska preko carinske crte, ako se radi o privremenom uvozu motornih vozila;
6) u času isporuke proizvoda koji su dani bez naknade;
7) u času utvrđivanja manjka i rashoda proizvoda (kalo, lom, kvar) koji premašuje manjak i rashod dozvoljen općim aktom poreznog obveznika ili aktom strukovnog udruženja Federacije.

Porez na promet obračunava se u knjigovodstvenim i drugim dokumentima (kalkulacijama, fakturama i sl.) poreznog obveznika primjenom propisane porezne stope na poreznu osnovicu.

Porez na promet proizvoda pri uvozu proizvoda za vlastitu krajnju potrošnju, osim za motorna vozila koja podliježu obvezi godišnje registracije, a koje uvoze pravne osobe i građani, obračunava carinarnica zajedno sa obračunom carine i drugih uvoznih dažbina.

Porez na promet motornih vozila koja uvoze ili nabavljaju u zemlji pravne osobe i građani, obračunava Porezna uprava u mjestu prebivališta građanina, odnosno sjedišta pravne osobe – kupca.

Porez na promet proizvoda koji podliježu obvezi godišnje registracije a koje pravna osoba, odnosno građani sami izrađuju, obračunava Porezna uprava u mjestu sjedišta pravne osobe odnosno prebivališta građanina.

Porez na promet rabljenih motornih vozila ili plovnih objekata, a koji se obavlja neposredno između građana, obračunava Porezna uprava u mjestu prebivališta prodavatelja. Ako se ti proizvodi prodaju putem posrednika, porez na promet obračunava i naplaćuje Porezna uprava u mjestu prebivališta kupca.

2. Plaćanje poreza na promet proizvoda i
poreza na promet usluga

Članak 26.

Obračunati porez na promet proizvoda, odnosno porez na promet usluga, obveznik poreza dužan je uplatiti u rokovima propisanim ovim zakonom na račune utvrđene aktom ministra.

Članak 27.

Porez na promet proizvoda i porez na promet usluga porezni obveznik plaća u roku od pet dana po isteku tjedna, a porezni obveznik fizička osoba iz članka 4. stavak 2. ovog zakona u roku od 15 dana po isteku mjeseca.

Porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka plaća porez na promet proizvoda i usluga na vrijednost prodanih proizvoda i obavljenih usluga naplaćenih u tijeku tjedna. U naplaćenu realizaciju u smislu ovog stavka uračunava se i vrijednost prodanih, a nenaplaćenih proizvoda i usluga ako je od dana izdavanja računa, odnosno od dana isporuke robe, ako je isporuka robe obavljena prije izdavanja računa, proteklo više od 30 dana. Prilikom prodaje ili uvoza motornih vozila i plovnih objekata koji podliježu obvezi godišnje registracije kao i za proizvode koje pravne osobe ili građani sami izrađuju, a koji podliježu obvezi godišnje registracije, porez na promet plaća se u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, odnosno od dana nastanka obveze plaćanja carine i carinskih davanja sukladno carinskim propisima, kao i u roku od 15 dana od dana izrade proizvoda. Bez dokaza o plaćenom porezu na promet odnosno bez dokaza o oslobađanju od plaćanja poreza, osim kod privremenog uvoza, ne može se obaviti registracija motornog vozila, plovnog objekta ili drugog proizvoda koji podliježe obvezi registracije.

Izuzetno, od st. 1. i 2. ovog članka , pravne i fizičke osobe koje su izvezle proizvode, a nisu ih naplatile u roku od 120 dana od dana kada su proizvodi izvezeni, odnosno u istom roku nisu osigurali dokaze o izvozu u smislu članka 18. stavak 1. točka 2. ovog zakona, dužna su prvog dana nakon proteka 120 dana

obračunati i uplatiti propisani porez na promet kao da se radi o prometu proizvoda sa krajnjim potrošačem u Federaciji.

Izuzetno, od st. 1. i 2. ovog članka u naplaćenu realizaciju kod javnih poduzeća uračunava se i vrijednost prodanih, a nenaplaćenih proizvoda i usluga, ako je od dana izdavanja računa, odnosno od dana isporuke proizvoda, ako je isporuka obavljena prije izdavanja računa, proteklo više od 90 dana.

Ako se izvezeni proizvodi ili usluge naknadno naplate porezni obveznik ima pravo zatražiti povrat uplaćenog poreza.

Članak 28.

Porezni obveznik – pravna osoba i fizička osoba iz članka 4. stavak 2. ovog zakona sastavlja izvješće o obračunatom i plaćenom porezu na promet mjesečno i podnosi ga Poreznoj upravi u roku i to pravna osoba u roku od 15 dana po isteku mjeseca, a fizička osoba iz članka 4. stavak 2. ovog zakona do kraja mjeseca za protekli mjesec.

Ako se prilikom prijema izvješća iz stavka 1. ovog članka utvrdi da obračunati porez nije uplaćen, Porezna uprava donosi rješenje o blokadi žiro-računa poreznog obveznika za dužni iznos poreza i pokreće postupak prisilne naplate.

Članak 29.

Porezni obveznik – pravna i fizička osoba konačno obračunava porez na promet za proteklu godinu na temelju podataka o vrijednosti prodanih i naplaćenih proizvoda i vrijednosti obavljenih i naplaćenih usluga sa stanjem na dan 31. prosinca godine za koju se obavlja obračun.

Konačan obračun poreza na promet sastavlja se i podnosi do 28. veljače tekuće godine za proteklu godinu.

Članak 30.

Porezni obveznik – fizička osoba iz članka 4. stavak 2. ovog zakona dužan je do kraja siječnja naredne godine za prethodnu godinu podnijeti konačan obračun poreza na promet zajedno sa poreznom prijavom o ukupnom ostvarenom i naplaćenom prometu.

Konačno utvrđivanje poreza na promet za poreznog obveznika iz stavka 1. ovog članka obavlja Porezna uprava na temelju podataka iz konačnog obračuna i podataka sa kojima raspolaže u rokovima za utvrđivanje poreza od obavljanja djelatnosti.

3. Zatezne kamate

Članak 31.

Na iznos poreza na promet proizvoda i usluga koji nije plaćen u zakonom propisanom roku plaća se kamata u visini utvrđenoj odlukom Vlade Federacije.

Smatra se da porez na promet nije plaćen u propisanom roku i kad nije uplaćen na propisani uplatni račun.

4. Prisilna naplata poreza na promet proizvoda i
poreza na promet usluga

Članak 32.

Ako porezni obveznik – pravna osoba u propisanom roku i na propisani račun ne izvrši uplatu poreza na promet, Porezna uprava izdat će ovlaštenoj organizaciji za obavljanje platnog prometa (u daljem tekstu: OOPP) nalog za prisilnu naplatu putem prijenosa sredstava sa računa poreznog obveznika na odgovarajući uplatni račun poreza.

Ako se na način iz stavka 1. ovog članka ne može u potpunosti namiriti porezna obveza, Porezna uprava donosi rješenje o prisilnoj naplati poreza iz cjelokupne imovine poreznog obveznika.

Kod poreznog obveznika fizičke osobe iz članka 4. stavak 2. ovog zakona prisilna naplata će se obaviti sukladno Zakonu o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.

Troškovi prisilne naplate padaju na teret poreznog obveznika.

5. Mjesto plaćanja poreza na promet proizvoda i
poreza na promet usluga

Članak 33.

Porez na promet proizvoda i usluga plaća se prema mjestu u kome je promet obavljen, odnosno u kome je usluga obavljena, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Članak 34.

Porez na promet proizvoda plaća se:

1) prema mjestu sjedišta pravne osobe, odnosno prema sjedištu poslovne jedinice (prodavaonice, stovarišta, konsignacionog skladišta ili druge poslovne jedinice) koja je proizvode prodala krajnjem potrošaču;
2) pri prodaji proizvoda preko predstavništava, izložbenih ili sajamskih prostora, prema sjedištu predstavništva, izložbenog ili sajamskog prostora bez obzira na to odakle se kupcu isporučuju i fakturiraju proizvodi;
3) pri prodaji proizvoda putem prospekata ili pokretnih prodavaonica prema sjedištu poreznog obveznika;
4) pri prodaji proizvoda koji obavljaju fizičke osobe iz članka 4. stavak 2. ovog zakona prema sjedištu radnje koja je obavila promet. Ako se proizvodi, osim motornih vozila, prodaju na sajmovima izvan područja općine u kojoj se fizička osoba iz članka 4. stavak 2. ovog zakona zadužuje porezom na dobit, porez na promet plaća se prema mjestu održavanja sajma, odnosno u mjestu gdje je promet obavljen;
5) pri prodaji i uvozu motornih vozila koja podliježu obvezi godišnje registracije prema sjedištu, odnosno prebivalištu kupca;
6) pri prodaji rabljenih motornih vozila, koja se obavlja neposredno između građana prema prebivalištu prodavatelja;
7) pri prodaji proizvoda koji podliježu obvezi godišnje registracije, a koju građani i pravne osobe sami izrađuju prema prebivalištu građana, odnosno sjedištu pravne osobe.

Porez na promet usluga plaća se:

1) za usluge koje obave pravne osobe – prema sjedištu pravne osobe, odnosno sjedištu poslovne jedinice koja je te usluge obavila;
2) za usluge priređivanja igara na sreću – prema sjedištu pravne osobe, odnosno sjedištu poslovne jedinice pravne osobe priređivača igara na sreću;
3) za usluge koje obavlja fizička osoba iz članka 4. stavak 2. ovog zakona prema sjedištu radnje koja je obavila uslugu;
4) za usluge priređivanja igara na sreću koje obavi fizička osoba čija radnja nema status pravne osobe – prema sjedištu radnje koja obavlja priređivanje igara na sreću;
5) za usluge zakupa pokretnih stvari – prema sjedištu odnosno prebivalištu zakupodavatelja, a za usluge zakupa nekretnine prema mjestu u kome se nalazi nekretnina.

V – ISKAZIVANJE I PRIMJENA POREZNIH STOPA, EVIDENTIRANJE
POREZA NA PROMET PROIZVODA I POREZA NA PROMET USLUGA,
TE DOSTAVLJANJE PODATAKA I DOKUMENTACIJE

Članak 35.

Za proizvode za koje su u Tarifi određene različite porezne stope, zavisno od njihove vrste, kvaliteta, sirovinskog sustava, cijene ili drugih svojstava proizvođač, prodavatelj, carinarnica odnosno uvoznik dužni su u fakturi o prodaji proizvoda, odnosno u drugom dokumentu koji prati prodani proizvod ili na etiketi i dr , označiti namjenu, vrstu, kvalitetu, cijenu ili drugo svojstvo proizvoda, a u fakturi – poreznu osnovicu, tarifni broj i stopu po kojima se obračunava i plaća porez na promet tih proizvoda prilikom prodaje krajnjim potrošačima.

Smatra se da je proizvod izrađen od određenog materijala ako je taj materijal sadržan u proizvodu više od 50% po vrijednosti, u odnosu na ukupnu vrijednost proizvoda. Ako su u određenom proizvodu zastupljena više od dva različita materijala, smatra se da je proizvod izrađen od pretežno sadržanog materijala po vrijednosti, u odnosu na ukupnu vrijednost proizvoda.

Ako se dva ili više proizvoda prodaju u kompletu, garnituri i sl. i ako nije moguće utvrditi za svaki taj proizvod poreznu osnovicu ili ako su ti proizvodi povezani u nerazdvojivu cjelinu, na prodajnu cijenu koja čini poreznu osnovicu kompleta, garniture i sl. primjenjuje se najviša porezna stopa koja važi za te proizvode kad se posebno stavljaju u promet.

Za proizvode koji su oslobođeni od plaćanja poreza na promet proizvoda, porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka dužan je da se u fakturi o prodaji tih proizvoda pozove na odredbu kojom je uvedeno porezno oslobađanje. U fakturi o prodaji proizvoda koji su oslobođeni od plaćanja poreza na promet po članku 18, ovog zakona prodavatelj obvezno iskazuje stopu 0%.

Odredbe st. 1. i 4. ovog članka odnose se i na pravnu osobu koja se bavi trgovinom, a koja obavlja promet proizvoda na veliko, kad takve proizvode prodaje pravnim osobama koje se bave trgovinom, a koje su za te proizvode obveznici poreza na promet proizvoda, odnosno kad ih kao reprodukcijski materijal prodaju pravnoj osobi koja se bavi proizvodnjom.

Ako proizvođač, prodavatelj odnosno uvoznik iz stavka 1. odnosno iz stavka 5. ovog članka, ne unese ili netočno unese u fakturu podatke iz st. 1. i 4. ovog članka, zbog čega u daljnjem prometu porezni obveznik ne obračuna, odnosno obračuna i uplati manje poreza na promet proizvoda nego što je trebalo, razlika manje obračunatog i plaćenog poreza naplatit će se od proizvođača, uvoznika ili trgovca.

Prodavatelj motornih vozila i plovnih objekata, koji podliježu obvezi godišnje registracije, dužan je bez odlaganja, a najkasnije u roku od pet dana dostaviti račun Poreznoj upravi u mjestu prebivališta građanina, odnosno sjedišta pravne osobe.

Ako motorna vozila koja podliježu obvezi godišnje registracije uvoze pravne osobe odnosno građani, carinarnica je dužna da u roku od pet dana od dana plaćanja carine o tome pismeno obavijesti Poreznu upravu.

Članak 36.

Porezni obveznik dužan je u svom knjigovodstvu osigurati podatke o poreznim osnovicama po tarifnim brojevima i istim poreznim stopama na temelju kojih se utvrđuje i plaća porez. Analitičko evidentiranje poreznih osnovica na koje se primjenjuju različite porezne stope iz istog tarifnog broja ili drugih tarifnih brojeva, porezni obveznik može osigurati i vanknjigovodstvenom evidencijom.

Radi omogućavanja kontrole korištenja proizvoda nabavljenih bez plaćanja poreza na promet proizvoda, kupac – pravna osoba dužna je voditi evidenciju o nabavi i utrošku tih proizvoda po vrsti, količini i vrijednosti proizvoda, koja se mora podudarati sa podacima iz računa o kupovini, otpremnice, dostavnice tovarnog lista ili drugog dokumenta.

Porezni obveznik – pravna osoba koja ugrađuje, odnosno zamjenjuje dijelove bez naknade u garantnom roku, vodi evidenciju o utrošku tih dijelova.

Članak 37.

Ministar može propisati da su porezni obveznici – fizičke osobe iz članka 4. stavak 2. ovog zakona dužne voditi određene evidencije radi obračuna poreza na promet.

Članak 38.

Porezni obveznik – pravna osoba za svaki pojedinačno ostvareni promet proizvoda, odnosno za svaku pojedinačno obavljenu uslugu, dužan je kupcu proizvoda, odnosno korisniku usluge, izdati račun o vrsti, količini i cijeni prodanih proizvoda, odnosno obavljenih usluga, a promet naplaćen u gotovom novcu evidentirati preko registarske blagajne, te odgovarajući isječak vrpce na kojoj je taj promet evidentiran izdati kupcu proizvoda, odnosno korisniku usluga. Računi, odnosno isječci vrpce su porezno – knjigovodstvena dokumentacija poreznog obveznika na temelju kojih je evidentiran ostvareni promet. Obveza izdavanja računa, odnosno registriranja prometa preko registarske blagajne, odnosi se na svaku osobu koja kod poreznog obveznika prodaje proizvode, odnosno obavlja uslugu.

Izuzetno, od stavka 1. ovog članka obveza registriranja prometa putem registarske blagajne, kao i izdavanja računa ako to kupac izričito ne zahtijeva, ne odnosi se na prodavaonice koje pretežni dio prometa ostvaruju prodajom štampe, te duhanskih prerađevina i na promet na tržnicama i drugim slobodnim prostorima.

Porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka dužan je za prodane proizvode, odnosno obavljene usluge kupcu obvezno izdati račun, odnosno odgovarajući isječak registarske vrpce, bez obzira na to da li je kupac to posebno zahtijevao ili ne. Kupac proizvoda, odnosno korisnik obavljene usluge, dužan je takav porezni dokument sačuvati neposredno po izlasku iz radnje ili drugog poslovnog objekta i pokazati ga, na zahtjev, inspektoru Financijske policije – Finansijske policije i Porezne uprave tržišnom, odnosno turističkom inspektoru, a o tome je porezni obveznik dužan na svakom prodajnom mjestu vidno istaknuti obavijest.

Ministar propisuje naputak o primjeni ovog zakona o evidentiranju prometa preko registar-blagajne obvezne podatke koje mora sadržati isječak registar-vrpca, rok do kojega ti podaci moraju biti osigurani i rok za korištenje sadašnjih registar-blagajni, te o obliku, sadržaju i načinu isticanja obavijesti na prodajnim mjestima o obvezi prodavatelja da izda i kupca da uzme račun odnosno registar-vrpcu.

Članak 39.

Porezni obveznik poreza na promet, koji obavlja promet proizvoda po prodajnim cijenama sa uračunatim porezom na promet proizvoda, dužan je osigurati podatke o prodajnim cijenama bez poreza na promet. Ako se taj porez povećava, smanjuje ili ukida, dužan je da na dan stupanja na snagu propisa kojima se povećava, smanjuje ili ukida porez na promet proizvoda obavi popis proizvoda na zalihama i da utvrdi nove prodajne cijene sa povećanim, smanjenim, odnosno ukinutim porezom na promet proizvoda. Porezni obveznik, dužan je da po jedan primjerak zapisnika o popisu proizvoda na zalihama i porezu na promet sadržanom na tim zalihama odmah a najkasnije u roku od tri dana dostavi ovlaštenoj tržnoj inspekciji i Poreznoj upravi.

VI – ZASTARA

Članak 40.

Pravo na utvrđivanje porezne obveze i naplatu poreza na promet, kamata, kazni i troškova prisilne naplate, zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je nastala porezna obveza.

Pravo poreznog obveznika na povrat iznosa uplaćenog na ime poreza na promet, kamata i troškova prisilne naplate i novčanih kazni koje nije trebalo platiti, zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je obavljeno plaćanje.

Članak 41.

Rok zastare prava na utvrđivanje porezne obaveze i na naplatu poreza na promet, kamata, kazni i troškova prisilne naplate i novčanih kazni prekida se svakom radnjom poreznog obveznika, odnosno kažnjene osobe, poduzetog kod nadležnog organa radi tog povrata.

Poslije svakog prekida roka zastare počinje teći novi rok zastare.

Zastara nastupa u svakom slučaju po isteku deset godina od dana kada je prvi put počela teći.

VII – KONTROLA OBRAČUNAVANJA I
PLAĆANJA POREZA NA PROMET

Članak 42.

Nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem poreza na promet obavlja Porezna uprava i Financijska policija – Finansijska policija.

Članak 43.

Ako se u tijeku kontrole utvrdi da porezni obveznik ne raspolaže evidencijom i dokumentacijom i zbog toga nije moguće utvrditi obvezu poreza na promet, ovlašteni djelatnik organa nadležnog za kontrolu poduzima i slijedeće radnje i mjere:

a) nalaže poreznom obvezniku popis proizvoda u poslovnom prostoru gdje se nalaze proizvodi;
b) nalaže poreznom obvezniku da uplati u korist određenog računa porez u visini tržne vrijednosti zatečene robe odnosno proizvoda za koje porezni obveznik ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju o zaduženju, odnosno nabavci;
c) procjenom utvrđuje obvezu poreznog obveznika i nalaže mu uplatu.

Članak 44.

Organ nadležan za kontrolu poreza na promet može rješenjem privremeno zabraniti poreznom obvezniku daljnji rad pečaćenjem poslovnih prostorija, onemogućavanjem korištenja postrojenja, uređaja i druge opreme za rad, odnosno raspolaganje sredstvima na žiro i drugim računima dok se ne uklone razlozi za postojanje zabrane:

- ako nadležni organ ne može pronaći poreznog obveznika na prijavljenoj adresi sjedišta poreznog obveznika, da bi obavio kontrolu;
- ako porezni obveznik ne dozvoli kontrolu nadležnom organu;
- ako porezni obveznik ne osigura uvjete za obavljanje kontrole;
- ako porezni obveznik ometa ovlaštenu osobu prilikom kontrole;
- ako porezni obveznik ne posjeduje evidenciju i dokumentaciju o prometu proizvoda;
- ako porezni obveznik ne da na uvid dokumentaciju u svezi sa utvrđivanjem obveze poreza na promet;
- ako porezni obveznik ne obračunava, ne uplaćuje ili ne plaća porez na promet;
- ako porezni obveznik u tijeku jedne kalendarske godine u tri ponovljena slučaja ne izda kupcu račun ili isječak vrpce registar-blagajne prilikom prodaje proizvoda ili obavljene usluge;
- ako porezni obveznik ne obavi popis po nalogu organa koji obavlja kontrolu (članak 43.).

Žalba izjavljena protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

VIII – PRAVNA SREDSTVA

Članak 45.

Protiv rješenja o utvrđivanju porezne obveze i naplati poreza na promet Porezne uprave može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Žalba se podnosi Poreznoj upravi – Središnjem uredu putem Porezne uprave koja je donijela prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja o utvrđivanju porezne obveze i naplati poreza na promet koje donose inspektori Financijske policije – Finansijske policije žalba se podnosi po Zakonu o Financijskoj policiji – Finansijskoj policiji.

Protiv rješenja o utvrđivanju porezne obveze i naplati poreza na promet, koje donosi Carinska uprava, žalba se podnosi po carinskim propisima.

Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

IX – OBNOVA POSTUPKA

Članak 46.

Pravosnažno rješenje o utvrđivanju porezne obveze i o naplati poreza na promet za porezne obveznike koji nisu pravne osobe, može se izmijeniti i po službenoj dužnosti u roku od pet godina od dana pravosnažnosti rješenja i to ako se utvrdi da su propisi nepravilno primijenjeni na štetu ili u korist poreznog obveznika ili ako se utvrde računske greške.

Članak 47.

Odredbe zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na obnovu postupka neće se primjenjivati u konkretnoj upravnoj stvari koja se odnosi na utvrđivanje porezne obveze i naplatu poreza u vrijeme dok u toj upravnoj stvari traje utvrđivanje porezne obveze i naplata poreza.

X – POVRAT POREZA

Članak 48.

Porezni obveznik od koga je naplaćen porez na promet, a koji nije bio dužan uplatiti, ima pravo na povrat plaćenog poreza i plaćene kamate, troškova prisilne naplate i novčane kazne.

Porezni obveznik od koga je po nalogu organa naplaćen porez koji nije bio dužan platiti ili kome u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva nije vraćen porez na koji je ostvario pravo na povrat, na iznos poreza koji nije bio dužan platiti odnosno na iznos poreza koji nije vraćen u propisanom roku ima pravo na kamatu iz članka 31. stavak 1. ovog zakona.

Porezni obveznik – pravna i fizička osoba podnosi zahtjev za povrat pogrešno ili više plaćenog poreza na promet Poreznoj upravi prema mjestu sjedišta. Zahtjev se može podnijeti samo ako je kupac koji je platio porez pismeno zatražio od poreznog obveznika povrat pogrešno ili više plaćenog poreza na promet. Uz zahtjev porezni obveznik prilaže i dokaz o plaćenom porezu. Povrat poreza na promet obavlja se na teret odgovarajućeg uplatnog računa, a u korist kupca.

Građanin koji je platio porez na promet proizvoda na motorno vozilo ili plovni objekat koji podliježe obvezi godišnje registracije ili je platio kamatu, novčanu kaznu i troškove prisilne naplate, a koje nije bio dužan platiti, podnosi zahtjev za povrat plaćenog poreza, kamata, novčane kazne i troškova prisilne naplate Poreznoj upravi u kojoj je porez plaćen.

Kupac – inozemna osoba ima pravo na povrat plaćenog poreza na promet na proizvode kupljene od prodavatelja – pravne osobe, koje iznose sa sobom iz zemlje, pod uvjetom da vrijednost kupljenih proizvoda po jednom računu ne iznosi manje od 500 KM, a što se regulira posebnim propisom.

Pravo na povrat iz stavka 4. ovog članka ne odnosi se na kupljene derivate nafte, alkohola i alkoholnih pića, piva, duhana i duhanskih prerađevina, kave i prerađevina od kave, zlata i predmeta od zlata.

Zahtjev za povrat pogrešno ili više plaćenog poreza na promet pri uvozu podnosi se carinarnici koja je porez obračunala i naplatila.

Pravo na povrat poreza, kamata, novčane kazne i troškova prisilne naplate nadležni organ uprave utvrđuje rješenjem.

XI – KAZNENE ODREDBE

Članak 49.

Novčanom kaznom od 5.000 KM do 150.000 KM kaznit će se za prekršaj porezni obveznik – pravna osoba:

1) ako u svojstvu kupca prilikom nabave proizvoda da prodavatelju netočne ili neistinite podatke na temelju kojih proizvode nabavlja za namjene zbog kojih se po odredbama ovog zakona ne plaća porez na promet ili se plaća po stopi nižoj od stope propisane Tarifom ( čl. 7. i 8. );
2) ako nabavljene proizvode koji predstavljaju materijal za reprodukciju ili opremu uporabi za druge svrhe (čl. 8. i 9.);
3) ako nabavljene proizvode na koje nije plaćen porez na promet proizvoda zbog njihove namjene proda bez obračuna poreza, kupcu koji po odredbama ovog zakona nema pravo na povlaštenu nabavu (čl. 7. i 8.);
4) ako u fakturi o prodaji ne unese propisane podatke ili unese netočne podatke (članak 35. st. 1. i 4.);
5) ako pri prodaji proizvoda preko prodavaonice ili drugih poslovnih jedinica u čiju je prodajnu cijenu uračunat porez na promet, posebno ne iskazuje prodajnu cijenu bez poreza na promet (čl. 8. i 39.);
6) ako proizvođač, odnosno uvoznik derivata nafte ne obilježava pojedinačno svaki proizvedeni, odnosno uvezeni proizvod (Tar. br. 1.);
7) ako ne vodi evidenciju po količinama i vrstama proizvoda na način predviđen ovim zakonom ili ako je vodi netočno (članak 36);
8) ako kod promjene poreznih stopa ne obavi popis proizvoda na zalihama ili ako u nove cijene ne uračuna povećani, odnosno smanjeni porez na promet (članak 39);
9) ako ulje za loženje (EL i LS) stavlja u promet na benzinskim pumpama ili drugim maloprodajnim mjestima ili ako uporabi ulje za loženje ekstra lako (L) ili ulje za loženje lako specijalno (LS) za svrhe za koje se prema ovom zakonu ne mogu rabiti odnosno koristiti (Tar. br. 1.).

Za radnje iz stavka 1. ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi, novčanom kaznom od 1.500 KM. Za prekršaj učinjen u povratu u roku od tri godine, u smislu točke 9. stavak 1. ovog članka, poreznom obvezniku – pravnoj osobi, uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja motornog vozila (kamiona, osobnog automobila i dr .), traktora, plovnog objekta, ili drugog motora kojim je takvo djelo učinjeno.

Članak 50.

Novčanom kaznom od 500 KM do 5.000 KM, kaznit će se za prekršaj – fizička osoba kao porezni obveznik:

- ako ne dozvoli kontrolu nadležnom organu;
- ako ne osigura uvjete za obavljanje kontrole;
- ako ometa službenu osobu kod obavljanja kontrole;
- ako nema propisanu evidenciju i dokumentaciju u svezi sa porezom na promet;
- ako ne da na uvid evidenciju i dokumentaciju u svezi sa porezom na promet;
- ako ne obračunava, netočno obračunava ili ne uplaćuje propisani porez na promet;
- ako ne obavi popis naložen mu od strane organa koji obavlja kontrolu.

Za prekršaj učinjen u povratu u roku od tri godine, u smislu stavka 1. ovog članka, fizičkoj osobi uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja odobrenja za rad u vremenu od tri mjeseca do jedne godine.

Članak 51.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 100.000 KM kaznit će se za prekršaj porezni obveznik – pravna osoba:

1) ako ne obračuna ili netočno obračuna porez na promet ili ako obračunati porez ne uplati na propisan način (čl. 25., 26. i 27.);
2) ako porez na promet proizvoda i usluga ne obračunava na način predviđen ovim zakonom, odnosno ako ga obračunava netočno ili ako obračunati porez ne uplati u propisanom roku (članak 28.);
3) ako ne podnese konačan obračun poreza na promet zajedno sa poreznom prijavom i ne uplati porez na promet proizvoda i usluga (članak 30.).

Za radnje iz stavka 1. ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM.

Članak 52.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 100.000 KM kaznit će se za prekršaj porezni obveznik pravna osoba:

1) ako ne podnese ili ne podnese pravovremeno izvješće o obračunatom i uplaćenom porezu na promet ili konačan obračun poreza na promet (čl. 28. i 29.);
2) ako prilikom prodaje proizvoda ili pri obavljanju usluga ne izda kupcu račun ili isječak trake registarske blagajne odnosno ne evidentira ili netočno evidentira promet ili ne istakne obavijest o obvezi izdavanja odnosno uzimanja računa (članak 38.);
3) ako ometa ovlaštenu osobu prilikom obavljanja kontrole obračuna i plaćanja poreza na promet, odnosno ako ne predoči evidenciju i dokumentaciju u roku kojeg odredi organ nadležan za kontrolu (članak 44.);
4) ako prodavatelj ne ispostavi i ne pošalje odmah, odnosno bez odlaganja, a najduže u roku pet dana od dana obavljenog prometa kopiju fakture o prodaji motornog vozila Poreznoj upravi prema mjestu sjedišta, odnosno prebivališta kupca – poreznog obveznika (članak 35. stavak 7.).

Za radnje iz stavka 1. ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 100 KM.

Za radnju iz stavka 1. točke 2. ovog članka kaznit će se odgovorna osoba za prekršaj u desetostrukom iznosu neizdanog računa ili isječka vrpce registarske blagajne kupcu prilikom prodaje proizvoda, odnosno obavljene usluge (članak 38.).

Članak 53.

Novčanom kaznom od 500 KM do 2.500 KM kaznit će se za prekršaj fizička osoba kao porezni obveznik:

1) ako pri promjeni poreznih stopa ne obavi popis proizvoda na zalihama ili ako u nove cijene ne uračuna povećani, odnosno smanjeni porez na promet (članak 39.);
2) ako prilikom prodaje proizvoda ili pri obavljanju usluge ne izda kupcu račun ili isječak trake registarske blagajne, odnosno ako ne evidentira ili netočno evidentira promet ili ne istakne obavijest o obvezi izdavanja odnosno uzimanja računa (članak 38);
3) ako ometa ovlaštenu osobu prilikom obavljanja kontrole obračuna i plaćanja poreza na promet, odnosno ako ne predoči evidenciju i dokumentaciju u roku kojeg odredi organ nadležan za kontrolu (članak 44.);
4) ako knjigu prometa i knjigu obračuna poreza na promet proizvoda, odnosno druge porezne evidencije propisane ovim zakonom, vodi neažurno i netočno ili ih prije uporabe ne ovjeri kod ovlaštenog organa (članak 37.);
5) ako ispostavi Porezne uprave ne dostavi kopiju carinske deklaracije o uvozu opreme i reprodukcijskog materijala i drugih proizvoda vezanih za obavljanje djelatnosti (čl. 7., 9. i 11.);
6) ako u fakturi o prodaji proizvoda ne unese propisane podatke ili ne unese točne podatke (članak 35. st. 1. i 4.).

Novčanom kaznom od 100 KM kaznit će se i osoba koja kod poreznog obveznika obavlja promet proizvoda, odnosno obavlja usluge, ako ne izda račun odnosno ako ne registrira promet preko registarske blagajne, ako mu je porezni obveznik osigurao izdavanje računa, odnosno registriranje prometa preko registarske blagajne (članak 38.).

Članak 54.

Novčanom kaznom od 250 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj fizička osoba ili građanin kao porezni obveznik:

1) ako nabavljeni reprodukcijski materijal ili opremu uporabi za druge svrhe osim za svrhe predviđene ovim zakonom ( čl. 10. i 12. );
2) ako uporabi ulje za loženje ekstra lako (EL) ili ulje za loženje lako specijalno (LS) u svrhe za koje se prema ovom zakonu ne mogu rabiti odnosno koristiti (Tar. br. 1.).

Za prekršaj učinjen u smislu točke 2. stavka 1. ovog članka, fizičkoj osobi ili građaninu, uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja motornog vozila (kamiona, osobnog automobila i dr .), traktora, plovnog objekta, ili drugog motora kojim je takvo djelo učinjeno.

Članak 55.

Novčanom kaznom od 250 KM do 5.000 KM, kaznit će se za prekršaj fizička osoba kao porezni obveznik:

1) ako ne vodi poslovne knjige i druge porezne evidencije propisane ovim zakonom (članak 37.);
2) ako ne podnese ili ne podnese pravodobno izvješće o obračunatom i uplaćenom porezu na promet ili konačni obračun poreza na promet (članak 29.).

Novčanom kaznom iz stavka 1. ovog članka kaznit će se fizička osoba, ako ulje za loženje (EL i LS) stavlja u promet na benzinskim pumpama ili drugim maloprodajnim mjestima ili ako u motorno vozilo ili drugi motor kupca nalije ulje za loženje ekstra lako (EL) ili ulje za loženje lako specijalno (LS) umjesto dizel goriva.

Članak 56.

Za prekršaje iz čl. 49., 52., 53., 54. i 55. ovog zakona učinjene u povratu u roku od tri godine, nadležni organ može uz novčanu kaznu izreći zaštitnu mjeru oduzimanja odobrenja za rad, u vremenu od tri mjeseca do jedne godine.

Članak 57.

Kupcu proizvoda, odnosno korisniku usluga na koje se plaća porez na promet po ovom zakonu može se izreći kazna za prekršaj na licu mjesta od 10 KM ako ovlaštenom organu kontrole odbije pokazati račun ili odrezak trake registarske blagajne koje mu je trebao izdati prodavatelj proizvoda ili izvršitelj usluge (članak 38. stavak 3.).

Članak 58.

Novčanom kaznom od 100 KM kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u nadležnom organu uprave, ako izda dozvolu za uvoz proizvoda iz članka 60. ovog zakona pravnoj osobi koja ne posjeduje potvrdu Porezne uprave o izmirenim obvezama.

XII – POSEBNE ODREDBE

Članak 59.

Radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu odnosno gospodarstvu ili zbog drugih izuzetnih potreba, Vlada Federacije može kao privremenu mjeru tekuće ekonomske politike povećati stope poreza na promet za pojedine proizvode ili grupe proizvoda koje su određene u Tarifi do 50%, a može te stope smanjivati i ukidati.

Kao privremenu mjeru tekuće ekonomske politike Vlada Federacije može propisati da se porez na promet plaća i na promet pojedinih proizvoda namijenjenih izvozu ili uvozu, te na pojedine proizvode uvoditi dodatni porez ako je to potrebno radi stabilnosti gospodarstva i snabdjevenosti tržišta, odnosno radi ostvarivanja ciljeva socijalne politike.

Privremene mjere iz st. 1. i 2. ovog članka mogu trajati najduže šest mjeseci, a Vlada Federacije ima obvezu da o početku, trajanju i završetku trajanja takve mjere odmah, a najkasnije u roku od sedam dana, pismeno izvijesti Parlament Federacije.

Članak 60.

Uvoz nafte i naftnih derivata, alkohola (etanola) i alkoholnih pića, bezalkoholnih pića, piva, duhanskih prerađevina, kave i prerađevina od kave, te zlata i proizvoda izrađenih od zlata i drugih plemenitih metala mogu obavljati pravne i fizičke osobe registrirane za uvoz uz posebno odobrenje nadležnog ministarstva, samo uz prethodnu potvrdu o izmirenim obvezama koju izdaje Ministarstvo financija – Ministarstvo finansija.

Članak 61.

Ministar će donijeti provedbene propise za primjenu odredaba ovog zakona.

XIII – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 62.

Proizvode zatečene na zalihama na dan početka primjene Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», broj: 6/95) porezni obveznici će popisati i formirati nove prodajne cijene sa uračunatim porezom na promet po tarifnim brojevima Tarife.

Članak 63.

Postupci pokrenuti za utvrđivanje gospodarskih prijestupa do dana početka primjene Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», broj: 6/95) dovršit će se po odredbama propisa kojim je uređeno oporezivanje proizvoda i usluga u prometu.

Članak 64.

Do uvođenja nadzornih markica za duhanske prerađevine, obveza obračunavanja i plaćanja poreza na promet za duhanske prerađevine nastaje sukladno propisu o posebnom porezu na duhanske prerađevine.

Članak 65.

Danom stupanja na snagu Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», broj: 6/95) prestaju važiti propisi o oporezivanju proizvoda i usluga u prometu koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije.

Članak 66.

Prečišćeni tekst Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga primjenjuje se od dana kada je objavljen u «Službenim novinama Federacije BiH».

TARIFA POREZA NA PROMET

1. POREZ NA PROMET PROIZVODA

Tarifni broj 1.

Na promet svih proizvoda koji služe krajnjoj potrošnji, osim na promet proizvoda koji su predviđeni u Tarifnom broju 2. ove tarife, ili za koje je ovim zakonom predviđeno porezno oslobađanje, plaća se porez na promet proizvoda po stopi od 20%.

NAPOMENA:

1. Porezni obveznici naftnih derivata – proizvođači obvezni su prije isporuke ulja za loženje ekstra lakog i lakog specijalnog (EL i LS) iz prijavljenih rafinerijskih skladišta obojiti ga crvenom bojom uz dodavanje indikatora (markera) prema važećim propisima o standardima, osim pri izvozu.

Uvoziti se može samo ulje za loženje (EL i LS) koje je obojeno crvenom bojom uz dodatak indikatora (markera) prema važećim propisima o standardima.

Ulje za loženje (EL i LS) ne smije se stavljati u promet na benzinskim pumpama ili drugim maloprodajnim mjestima za prodaju naftnih derivata. Prodaja ulja za loženje (EL i LS) može se obavljati samo iz posebno utvrđenih skladišta koja se moraju prijaviti Poreznoj upravi.

2. Ulje za loženje ekstra lako (EL) i ulje za loženje lako specijalno (LS) ne smije se koristiti za pogon motornih vozila, vozila na motorni pogon, plovnih objekata i drugih motora. Kontrolu uporabe i korištenja ulja za loženje u motornim vozilima, vozilima na motorni pogon, plovnim objektima i drugim motorima, obavljaju ovlašteni službenici saobraćajne i financijske policije, te tržišne i porezne inspekcije.
3. Ako se tečni naftni plin koristi za pogon motornih vozila i motornih plovnih objekata, porez na promet proizvoda plaća se po stopi od 60%.

Tarifni broj 2.

Na promet slijedećih proizvoda, porez na promet proizvoda plaća se po stopi od 10% i to:

1. informativnog materijala za zdravstvene, odgojne humanitarne svrhe i svrhe zaštite okoliša, te kataloga muzeja, kulturnih, umjetničkih, znanstvenih, stručnih i drugih izložbi;
2. turističkog, propagandnog i informativnog materijala koji se u vidu prospekata, plakata, brošura i turističkih karata, vodiča, cjenika, planova gradova, informativnih letaka, naljepnica, filmova i videokaseta turističkog sadržaja dijeli besplatno;
3. školskih učila, školskih svesaka, školskog pisaćeg i crtaćeg pribora;
4. markica Federalnog ministarstva financija i sudskih i administrativnih taksenih biljega;
5. električne i toplotne energije, lignita, mrkog, kamenog i drvenog uglja, briketa od uglja, plina dobivenog destilacijom uglja, ogrijevnog drveta, prirodnog zemnog plina;
6. mazuta i lož-ulja;
7. tečnog naftnog plina u bocama i kontejnerima;
8. osnovnih proizvoda poljoprivrede i ribarstva;
9. proizvoda koji služe za ljudsku prehranu, osim kave i prerađevina od kave i proizvoda iz članka 18. ovog zakona;
10. deterdženata, svih vrsta sapuna, krema i pjena za brijanje, paste i četkica za zube, pjenušavih kupki i šampona za kosu i kupanje, toaletnog papira, vate, higijenskih i zaštitnih uložaka i toaletnih papirnih ručnika;
11. dječje odjeće do broja 14 i dječje obuće do broja 34, osim odjeće i obuće izrađene od kože reptila i plemenitih krzna divljih životinja;
12. rabljenih osobnih automobila, ostalih motornih vozila i plovnih objekata;
13. proizvoda osim grafičkih proizvoda, motornih vozila, vozila na motorni pogon, nafte i naftnih derivata, duhanskih prerađevina, alkohola i alkoholnih i bezalkoholnih pića, mineralnih i gaziranih voda, piva, kave i prerađevina od kave, što ih proizvode:

a) poduzeća ili pogoni registrirani za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida;
b) invalidne osobe u procesu liječenja i rehabilitacije u okviru organizacija invalida;
c) vjerske i socijalno-humanitarne organizacije za zaštitu starih i iznemoglih osoba i djece;
d) đačke radionice,

uz uvjet da su prodani krajnjim potrošačima direktno iz proizvodnje ili vlastitih prodajnih mjesta i da su obilježeni jedinstvenim znakom;
14. pogrebne opreme;
15. solarnih bojlera, generatora, ćelija, kolektora, toplinskih crpki i druge opreme za korištenje sunčane energije, odnosno fotonapona;
16. ekološki prihvatljive ambalaže za krajnju potrošnju u trgovini i ugostiteljstvu;
17. proizvoda za građevinarstvo, drvne i rezane građe i pribora, građevinska stolarija, sve vrste drvenih ploča, električnih kablova, cijevi za vodovodne instalacije sa pripadajućim priborom, cijevi za kanalizaciju sa pripadajućim priborom i podni sifoni;
18. prirodnih i umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja i svih vrsta sjemena i sadnog materijala.

NAPOMENA:

1. Osnovnim proizvodima poljoprivrede i ribarstva iz točke 8. ovog tar. broja podrazumijevaju se:

- sve vrste sirovog i sušenog žita, drugog bilja (industrijskog, povrtlarskog, začinskog i ljekovitog), kao i biljni čajevi i dr . slama, šaš, trska, liko, trava i sl.;
- cvijeće, grožđe, voće, gljive i drugi plodovi poljoprivrede i šumarstva;
- sve vrste stoke, peradi, divljači, te proizvodi od njih (sirova i prerađena koža, vuna, perje, dlake, papci, rogovi, kopita i sl., jaja, med, vosak) i svilene bube;
- morska i slatkovodna riba, rakovi, školjkaši, vodozemci, mekušci, ikra i dr .

2. Proizvodima koji služe za ljudsku prehranu iz točke 9. ovog tar. broja podrazumijevaju se: životne namirnice koje služe za ljudsku hranu, ne prerađene i prerađene, kao i začini i sve druge materije koje se dodaju tim namirnicama radi konzerviranja, popravljanja izgleda, okusa ili mirisa, radi bojenja, poboljšanja sastava ili postizanja nekog drugog svojstva.

Tim proizvodima pripadaju pored ostalog: proizvodi od voća (npr. marmelada, pekmez, kompot, kandirano i ušećereno voće, voćni sokovi, koncentrirani voćni napici, koncentrati voćnog soka i soka od povrća u prahu, sušeno voće i povrće u prahu, voćni žele, voćni sirup, sladoled, kaša od voća i povrća i sl.), proizvodi od škroba i brašna, konditorski i drugi pekarski proizvodi (keks, napolitanke, kolači), škrob namijenjen ljudskoj prehrani, želatina za jelo, ekstrakt za pripremanje kolača i slični proizvodi.

2. POREZ NA PROMET USLUGA

Tarifni broj 1.
Na promet svih usluga, osim onih za koje je ovim zakonom predviđeno porezno oslobađanje, porez na promet usluga plaća se po stopi od 10%.

NAPOMENA:
1. Pod obavljanjem prometa na veliko podrazumijeva se kupovina proizvoda i prodaja proizvoda u nepromijenjenom stanju sa stovarišta (skladišta i sl.) ili tranzitno, osim prodaje za gotov novac drugoj pravnoj osobi temeljem njegove pismene narudžbenice i uz obvezno izdavanje fakture.
2. Vanjsko trgovinskim uslugama podrazumijevaju se:
- usluge uvoza i izvoza robe u svoje ime, a za tuđi račun,
- pomorsko-tehničke usluge na moru i podmorju i druge usluge u svezi s međunarodnim transportom (međunarodno otpremništvo, skladištenje, lučke i aerodromske usluge, agencijske usluge u transportu i sl.),
- posredovanje i zastupanje u prometu roba i usluga,
- usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta u izvozu i uvozu robe,
- usluge atestiranja, faktoringa i financijskog inženjeringa,
- usluge organizacije međunarodnih sajmova,
- usluge konsignacijske prodaje i servisiranja, odnosno održavanja uvezene robe,
- usluge snabdijevanja stranih prijevoznih sredstava (brodova, zrakoplova i dr .).