Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za navedene probleme “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta;

Imajući u vidu član I, stav 7, tačku (d) Ustava Bosne i Hercegovine u kojem se, pored ostalog, predviđa da: “Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da postoji bilateralni ugovor između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV, stav 4, tačka (d).”

Uzimajući u obzir član 39, stav 1 Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 4/97 i 13/99) u kojem se, pored ostalog, predviđa da: “Sva lica koja su prije stupanja na snagu ovog zakona dobrovoljno stekla drugo državljanstvo gube državljanstvo BiH, ukoliko se za 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, ne odreknu drugog državljanstva, osim ako nije drugačije određeno bilateralnim sporazumom, odnosno sporazumima. Odricanje državljanstva se ne traži ako to nije dozvoljeno ili se ne može razumno zahtijevati”;

Uzimajući u obzir takođe napore koje je preduzelo Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine u obraćanju različitim zemljama u vezi sa zaključivanjem bilateralnih sporazuma, premda je do sada samo jedan takav sporazum potpisan;

Konstatirajući da se ubrzo primiče rok nakon kojeg ističe prijelazni period za posjedovanje dvojnog državljanstva kako je utvrđeno u članu 39, stav 1. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, te da postoji hitna potreba za određivanjem dodatnog vremenskog perioda kako bi se osiguralo da državljani Bosne i Hercegovine koji posjeduju dvojno državljanstvo sada ne budu suočeni sa izborom između državljanstva Bosne i Hercegovine i stranog državljanstva;

Konstatirajući takođe da je na petoj sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, održanoj 23. decembra 2002. godine, jednoglasno usvojena izmjena u navedenom članu 39. stav 1. s ciljem da se u njemu utvrđeni prvobitni rok od pet godina zamijeni rokom od petnaest godina;

Uzimajući u obzir činjenicu da je predsjedavajući Predstavničkog doma, nadovezujući se na pomenuto jednoglasno usvajanje, ukazao na činjenicu da još uvijek nije konstituiran Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te da je kao posljedica toga potrebna intervencija Visokog predstavnika time što će se djelovati umjesto Doma naroda kako bi se omogućilo da ta izmjena postane pravosnažna prije isticanja roka iz postojećeg zakona;

Imajući na umu sva prethodno navedena pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću odluku koja odmah stupa snagu.

ODLUKA
KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENI ZAKONA O DRŽAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE, U DODATKU KAO SASTAVNI DIO OVE ODLUKE

Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine na dan utvrđen u članu 2. Zakona, na privremenoj osnovi dok ga ne usvoji Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova. Ovaj zakon će za posljedicu imati produženje roka predviđenog članom 39. stav 1. navedenog Zakona o državljanstvu do 1. januara 2013. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”, “Službenim novinama Federacije BiH”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH”.

Broj 92/02
31. decembra 2002.
Sarajevo

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.