Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira odrzane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za narečene probleme “donosenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta;

Imajući u vidu članak I, stavak 7, točku (d) Ustava Bosne i Hercegovine u kojem se, pored ostalog, predviđa da: “Drzavljani Bosne i Hercegovine mogu imati drzavljanstvo druge drzave, pod uvjetom da postoji bilateralni ugovor između Bosne i Hercegovine i te drzave kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupstina sukladno članku IV, stavak 4, točka (d).”

Uzimajući u obzir članak 39, stavak 1 Zakona o drzavljanstvu Bosne i Hercegovine (“Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 4/97 i 13/99) u kojem se, pored ostalog, predviđa da: “Sve osobe koje su prije stupanja na snagu ovog zakona dragovoljno stekle drugo drzavljanstvo gube drzavljanstvo BiH, ukoliko se za 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, ne odreknu drugog drzavljanstva, osim ako nije drugačije određeno bilateralnim sporazumom, odnosno sporazumima. Odricanje drzavljanstva se ne trazi ako to nije dozvoljeno ili se ne moze razumno zahtijevati”;

Uzimajući u obzir također napore koje je poduzelo Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine u obraćanju različitim zemljama u svezi s zaključivanjem bilateralnih sporazuma, premda je do sada samo jedan takav sporazum potpisan;

Konstatirajući da se ubrzo primiče rok nakon kojeg ističe prijelazni period za posjedovanje dvojnog drzavljanstva kako je utvrđeno u članku 39, stavak 1. Zakona o drzavljanstvu Bosne i Hercegovine, te da postoji zurna potreba za određivanjem dodatnog vremenskog perioda kako bi se osiguralo da drzavljani Bosne i Hercegovine koji posjeduju dvojno drzavljanstvo sada ne budu suočeni sa izborom između drzavljanstva Bosne i Hercegovine i stranog drzavljanstva;

Konstatirajući također da je na petoj sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine, odrzanoj 23. prosinca 2002. godine, jednoglasno usvojena izmjena u navedenom članku 39. stavak 1. s ciljem da se u njemu utvrđeni prvobitni rok od pet godina zamijeni rokom od petnaest godina;

Uzimajući u obzir činjenicu da je predsjedatelj Zastupničkog doma, nadovezujući se na pomenuto jednoglasno usvajanje, ukazao na činjenicu da jos uvijek nije konstituiran Dom naroda Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine, te da je kao posljedica toga potrebna intervencija Visokog predstavnika time sto će se djelovati umjesto Doma naroda kako bi se omogućilo da ta izmjena postane pravomoćna prije isticanja roka iz postojećeg zakona;

Imajući na umu sva prethodno narečena pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću odluku koja odmah stupa snagu

ODLUKA
KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENI ZAKONA O DRŽAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE , U DODATKU KAO SASTAVNI DIO OVE ODLUKE

Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine na dan utvrđen u članku 2. Zakona, na privremenom osnovu dok ga ne usvoji Parlamentarna skupstina Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ovaj zakon će za posljedicu imati produzenje roka predviđenog člankom 39. stavak 1. navedenog Zakona o drzavljanstvu do 1. siječnja 2013. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Sluzbenom glasniku BiH”, “Službenim novinama Federacije BiH”, “Sluzbenom glasniku Republike Srpske” i “Sluzbenom glasniku Brčko Distrikta BiH”.

Broj 92/02
31. prosinca 2002. godine

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.