Pozivajući se na stavak XI.2. Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira koji se sastao u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donosenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i druge mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, koje “mogu obuhvatati mjere protiv osoba na javnim duznostima”;

Uzimajući u obzirda je u stavku X.4 Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira donesene u Madridu 16. prosinca 1998. konstatirano je da Vijeće prihvata da se osobama kojima visoki predstavnik zabrani obnasanje javne duznosti “moze do daljnjeg zabraniti i kandidiranje na izborima te obnasanje bilo koje izabrane ili imenovane javne duznosti kao i duznosti u okviru političkih stranaka”;

Konstatirajući da je Vijeće za provedbu mira na sjednicama odrzanim 10. prosinca 1997. godine u Bonu, 16. prosinca 1998. godine u Madridu i 23-24. svibnja 2000. godine u Briselu izrazio svoju duboku zabrinutost u svezi s duboko ukorijenjenom korupcijom u Bosni i Hercegovini, koja moze dovesti do podrivanja demokratskog upravljanja i rasipanja javnih resursa, te spriječiti razvoj trzisnog gospodarstva;

Imajući na umu da je Vijeće na sjednici koja je 16. prosinca 1998. odrzana u Madridu izrazilo svoju zabrinutost kako slijedi: “Vijeće izrazava duboku zabrinutost zbog nastavka korupcije i utaje javnih fondova. Vijeće pozdravlja rad visokog predstavnika na izradi sveobuhvatne strategije za borbu protiv korupcije (...)Visoki predstavnik će voditi aktivnosti u koordiniranju napora međunarodne zajednice u cilju eliminiranja mogućnosti za korupciju, utaju poreza i preusmjeravanje javnih prihoda, osiguravajući transparentnost u svim fazama rada organa vlasti …”;

Konstatirajući da je na konferenciji u Briselu koja je odrzana 23-24. svibnja 2000. godine Vijeće za provedbu mira izdalo Deklaraciju u kojoj apelira na “visokog predstavnika da uporabi svoje ovlasti sukladno svojem mandatu u cilju osiguranja potpunog i ubrzanog realiziranja u svim sektorima provedbe civilnog dijela Mirovnog ugovora, uključujući uklanjanje prepreka koje stoje na putu ekonomske reforme”.

Uzimajući u obzirda je u navedenoj Deklaraciji od 23-24. svibnja 2000. godine Vijeće za provedbu mira konstatiralo da: “Vijeće ostaje veoma zabrinuto zbog ukorijenjene korupcije u Bosni i Hercegovini koja narusava demokratsku vlast, pustosi javne resurse i sprečava razvoj trzisnog gospodarstva. Sveobuhvatna strategija OHR-a za borbu protiv korupcije predstavlja čvrst temelj za borbu protiv korupcije. Od svih javnih duznosnika očekuje se pruzanje aktivne i bezrezervne potpore ovoj strategiji, kao i institucijama koje je provode.”;

Uzimajući također u obzir Odluku visokog predstavnika o specijalnom revizoru za Federaciju Bosne i Hercegovine od 2. ozujka 2001. godine (“Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 9/01 od 23. ozujka 2001.) te dodatnu Odluku visokog predstavnika o specijalnom revizoru za Federaciju Bosne i Hercegovine od 1. kolovoza 2002. godine (“Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 40/02 od 21. kolovoza 2002.) i izvjesće pomenutog specijalnog revizora o Ministarstvu socijalne politike, rada, raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine izdato 20. ozujka 2003. godine (u daljem tekstu: izvjesće);

S obzirom na to da je visoki predstavnik pismom od 20. ozujka 2003. godine zahtijevao od predsjednika Nove hrvatske inicijative, kao političke stranke kojoj pripada gospodin Mijat Tuka, da apelira na gospodina Mijata Tuku da dobrovoljno podnese ostavku u roku od sedam dana na svoj polozaj člana Zastupničkog doma Federacije Bosne i Hercegovine te s obzirom na činjenicu da je gospodin Mijat Tuka izjavio da to neće učiniti;

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno i dalje tekstu utvrđeno, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:

ODLUKU

Kojom se smjenjuje gospodin Mijat Tuka sa polozaja člana Zastupničkog doma Federacije Bosne i Hercegovine i zabranjuje mu se obnasanje svake sluzbene, izborne ili imenovane javne duznosti, kandidiranje na izborima, obavljanje duznosti u političkim strankama, osim ako i sve dotle dok ga visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste zauzima ili obnasa. Svako pravo na primanje naknade ili uzivanje privilegija ili status koji proizilazi iz navedenog polozaja prestaju odmah.

Ova odluka stupa na snagu odmah i ne zahtijeva poduzimanje daljih proceduralnih mjera. Gospodin Tuka mora napustiti svoj ured odmah.

Ova odluka se odmah objavljuje u “Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE

GospodinMijatTukaobnasaojeduznostdoministranavedenogministarstva, koje sada nosi naziv Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo), od 25. rujna 2001. do 21. veljače 2003. godine. Nakon sto je ministar Sefer Halilović napustio polozaj ministra Ministarstva socijalne politike, rada, raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine, doministar, gospodinTuka, postaojev.d. ministar. Ova duznost spada u red duznosti kod kojih je nosilac duzan obnasati najvise fiducijarneduznosti u svezi s procesom povratka izbjeglih i raseljenih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine. U tom smislu, gospodinTuka nalazio se napolozaju rukovodioca ovog ministarstva, polozaj u koji podrazumijeva posebne duznosti i odgovornosti u kontekstu provedbe Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nosilac takve duznosti mora biti aktivan u dokazivanju najvise razine postenja glede svojih postupanja sa sredstvima koja se izdvajaju za povratak izbjeglih i raseljenih osoba. Povjerenje građana Federacije i Bosne i Hercegovine mora se konstatno opravdavati kako bi se osiguralo pravilno upravljanje i razvidnost.

U svojstvu obnasatelja te visoke duznosti, gospodin Tuka nije uspio ispuniti svoju obvezu u opravdavanju povjerenja javnosti, te u konkretnom slučaju nije raspolagao proračunom ministarstva na transparentan i odgovoran način.

Tijekom niza događanja koja su dovela do pokretanja procesa revizije, gospodin Tuka nije poduzeo učinkovite radnje kako bi osigurao pravilno čuvanje javnih fondova i takvim postupanjem nije zastitio reputaciju ovog ureda i vlade. Gospodin Tuka nije pokazao aktivnu i bezrezervnu potporu strategiji koju je utvrdilo Vijeće za provedbu mira u pogledu suprostavljanja ukorijenjenoj korupciji u Bosni i Hercegovini.

Ovo ministarstvo, sa gospodinom Tukom na čelu, nije vrsilo odgovarajuću kontrolu svojih glavnih operacija vezanih za povratak. U 2001. godini ministarstvo je prekoračilo svoj proračun za vise od 14 miliona KM. Unatoč utrosku ovolike svote projekti nisu bili okončani pravovremeno. Nakon okončanja svoje provjere, specijalni revizor je zaključio da je većina projekata ostala nedovrsena čak 15 mjeseci nakon sto su ugovori bili potpisani sa korisnicima.

Pored toga, specijalni revizor je dosao do saznanja da su tenderski procesi bili izmanipulirani ili, jednostavno rečeno, potpuno ignorirani. Specijalni revizor je također zapazio da su neki od prodavaca zaračunavali cijenu koja je bila priblizno 2000% visa od prosječne po kilometru za transport materijala, koji su ionako bili pristupačni na lokalnom nivou. Uvjeti iz ugovora nisu bili ispostovani, poslovi su ostali nedovrseni, a praćenje realiziranja projekta bilo je neefikasno ili je izostalo. Proces izbora korisnika i regiona za pomoć nije bio tranparentan i proces za utvrđivanje i kontroliranje dostave materijala bio je slab. Projektno računovodstvo, knjigovodstvo i evidencija te izvjestavanje bili su nepouzdani, nepotpuni i netačni.

Sredstva prikupljena na konferencijama donatora, koja ne spadaju u sustav trezora, bila su slabo kontrolirana i međusobno su se mijesala sa sredstvima iz različitih izvora. Pristup ovim sredstvima ostvarivan je izvan proračunske kontrole. S ciljem da osigura da njegova sredstva budu plasirana izvan budzetske kontrole vlade, ovo ministarstvo pridonosilo je novčanim sredstvima samo za sebe posredstvom donatorskih konferencija. Zapravo, 99% sredstava prikupljenih na donatorskim konferencijama dolazilo je iz ovog ministarstva.

U okviru ovog ministarstva gospodin Tuka nije aktivno vrsio nadzor nad svojim osobljem i nije obavljao duznosti v.d. ministra onako kako se to od njega očekivalo.

Djelujući na navedni način, gospodin Tuka nije pokazao rijesenost u opravdavanju povjerenja javnosti i očuvanju interesa građana kojima sluzi ovo ministarstvo. Principi pravilnog upravljanja i transparetnosti naruseni su ponasanjem gospodina Tuke tijekom njegovog mandata; stoga, on vise nije sposoban da obavlja duznost koja uziva povjerenje javnosti.

Imajući u vidu izabranu duznost koju je g. Tuka obnasao od trenutka kada je izabran u Zastupnički dom Federacije Bosne i Hercegovine i nadalje imajući u vidu status Parlamenta Federacije, visoki predstavnik je, na temelju pomenutih činjenica, napisao pismo predsjedniku Nove hrvatske inicijative, političke stranke kojoj g. Tuka pripada, sa primjerkom ovog pisma proslijeđenim i predsjedavajućem Zastupničkog doma. U ovom pismu visoki predstavnik je trazio od predsjednika navedene stranke da se pobrine da gospodin Tuka u roku od sedam dana podnese ostavku na navedeni polozaj. Unatoč ovome, gospodin Tuka je, nazalost, ostao na tom polozaju. Stoga, ne preostaje nijedna druga mogućnost nego da se gospodin Tuka smijeni sa polozaja na kojem se trenutačno nalazi.

Sarajevo, 28. ozujka 2003. godine

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik