Odluka VP 2003
Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku povjerene člankom V Aneksa
10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnoga
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni
autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga
dijela Mirovnoga ugovora; i posebno uzevsi u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma
prema kojemu Visoki predstavnik “pomaze, kada to ocijeni neophodnim, u rjesavanju
svih problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira odrzane
u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu mira pozdravilo
namjeru Visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u
svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora,
kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme sukladno gorenarečenim “donosenjem
obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući
i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnoga
sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na članak III. 2 (d) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem
svaki entitet moze sklapati sporazume sa drzavama i međunarodnim organizacijama
uz suglasnost Parlamentarne skupstine;
Konstatirajući da članak IV. A. 7. 20 (h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine,
kako je izmijenjen i dopunjen, regulira da je zakonodavna vlast Federacije Bosne
i Hercegovine odgovorna za “odobravanje sporazuma sa drzavama i međunarodnim
organizacijama, većinom glasova, uz prethodnu suglasnost Parlamentarne skupstine
Bosne i Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje Parlamentarna skupstina
Bosne i Hercegovine zakonom odluči da im nije potrebna takova suglasnost”;
Uzimajući u obzir kominikej Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 28.
ozujka 2003. godine u kojem Upravni odbor naglasava potrebu za reformom obrane
“u cilju rjesavanja pitanja koja su u suprotnosti sa Ustavom BiH i pripreme
BiH za integraciju u euroatlantske strukture.
Razmotrivsi i imajući na umu sva gore narečena pitanja Visoki predstavnik donosi
slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani Federacije Bosne
i Hercegovine (Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 15/96, 23/02)
Narečeni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na
dan utvrđen u članku 2. ovog zakona, na privremenom temelju, sve dok ga Parlament
Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna
i bez dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Sluzbenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine.”
Članak 1.
U članku 21. Zakona o obrani Federacije Bosne i Hercegovine točka koja glasi
“odobrava i otkazuje međunarodne ugovore i druge sporazume” se zamjenjuje riječima:
“odobrava sporazume sa drzavama i međunarodnim organizacijama sukladno odredbama
Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.”
Članak 2.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i biće odmah objavljen u Sluzbenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine
Sarajevo, 1. travnja 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
Federalni zakoniZakoni Tuzlanskog kantona
Službene novine Tuzlanskog kantona
|