Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira odrzane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donosenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na čitavome teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na Deklaraciju Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira usvojenu na razini političkih direktora na konferenciji u Brusselesu koja je odrzana 30. siječnja 2003. godine, na kojoj je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u potpunosti podrzao Strategiju provedbe Aneksa VII Općega okvirnog mirovnog sporazuma, koju su izradili UNHCR, OHR i Ministarstvo za ljudska prava, a ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine ocijenio kao dinamičan domaći okvir za daljnji napredak u oblasti povratka izbjeglica i prognanika.

Pozivajući se takođe na Odluku visokoga predstavnika od 27. travnja 2000. god. kojom je zabranio, između ostaloga, raspolaganje, dodjelu, prijenos ili prodaju imovine u drzavnome vlasnistvu, uključujući raniju imovinu u drustvenome vlasnistvu, (“Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 13/00, “Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 17/00 i “Sluzbeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/00) i čija je vaznost produzena 20. prosinca 2000. god. (“Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 34/00, “Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 56/00 i “Sluzbeni glasnik Republike Srpske”, br. 44/00) i ponovno 30. ozujka 2001. godine (“Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 11/01, “Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 15/01 i “Sluzbeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/01) te 31. srpnja 2002. godine (“Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, “Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 43/02 i “Sluzbeni glasnik Republike Srpske”, br. 49/02);

Konstatirajući dalje da na čitavome teritoriju Bosne i Hercegovine ne postoje uvjeti koji bi trebali omogućiti organima vlasti entiteta i drzave da raspolazu ili na drugi način dodjeljuju imovinu u drzavnome vlasnistvu, uključujući raniju imovinu u drustvenome vlasnistvu, na način koji nije diskriminatorski i koji je u interesu građana;

Uzimajući u obzir, imajući na umu i konstatirajući gorenarečeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU

KOJOM SE DODATNO PRODUŽAVA VAŽNOST ODLUKE
OD 31.SRPNJA 2002. GODINE DO 15. SVIBNJA 2003.GODINE

Navedena se odluka donosi kako bi se organima vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta omogućilo da najkasnije do 15. svibnja 2003. godine usvoje usuglasene zakone kojima se uređuje promet i raspolaganje imovinom u drzavnome vlasnistvu, uključujući raniju imovinu u drustvenome vlasnistvu.

Do 15. svibnja 2003. godine, gorenarečeni, organi vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta duzni su preuzeti punu odgovornost da osiguraju da se dodjela imovine u drzavnome vlasnistvu, uključujući i raniju imovinu u drustvenome vlasnistvu, vrsi na način koji nije diskriminatorski i koji je u najboljemu interesu građana Bosne i Hercegovine.

Ova Odluka, koja odmah stupa na snagu, se bez odlaganja objavljuje u “Sluzbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluzbenom glasniku Republike Srpske”.

Sarajevo, 31. ožujak 2003. godine

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik