Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku data u članku V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojoj je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi sa civilnom provedbom”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o provedbi mira održane u Bonnu 09. I 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačan autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka , kada procijeni da je to neophodno: u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa točkom ( c ) ovog stavka ) “mjere u svrhu osiguranja provođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Imajući u vidu Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava električne energije u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 7/02, 13/02) i Zakon o električnoj energiji (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 41/02) kojim se regulira elektroenergetski sustav, elektroprivredne djelatnosti, tržište električne energije, opći uvjeti za isporuku električne energije, planiranje i razvoj, izgradnja, rekonstrukcija i održavanje elektroenergetskih objekata, nadzor nad provođenjem zakona i druga pitanja od značaja za obavljanje elektroprivredne djelatnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine;

Naglašavajući da se navedenim zakonima uspostavlja Regulatorno povjerenstvo na razini Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine;

Imajući na umu da su sljedeće stvari neke od ciljeva Regulatornog povjerenstva: prevencija monopola u elektroprivrednim djelatnostima, racionalizacija potrošnje električne energije, omogućavanje trećoj strani da ima pristup dalekovodnoj električnoj mreži (i u prijenosu i distribuciji) i stupnjevito uvođenje elektroenergetskih tržišnih pravila;

Imajući dalje u vidu da stabilna tranzicija u regulatorske uvjete za elektroenergetske djelatnosti traži klimu suradnje između elektroprivrednih društava i potrošača kako bi se omogućio postepeni razvoj elektroenergetskog tržišta;

Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim Visoki predstavnik donosi

ODLUKU
kojom se proglašava Zakon o primjeni tarifnog sustava za električnu energiju Federacije Bosne i Hercegovine,

a koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove Odluke. Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, 31.12.2003. na privremenoj osnovi sve dok Parlamentarna skupština Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ovaj zakon ostaje na snazi sve dok Regulatorna komisija Bosne i Hercegovine za električnu energiju ne donese odluku kojom se regulišu pitanja primjene tarifnog sistema za električnu energiju.

Zakon o primjeni tarifnog sistema za električnu energiju

Članak 1

U slučaju da industrijskoj kompaniji na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: domaća industrijska kompanija) treba da bude isporučena električna energija od strane bilo kojeg elektroprivrednog društva (kao što je to definirano u Zakonu o električnoj energiji) za potrebe proizvodnje te industrijske kompanije, elektroprivredno društvo je dužno ponuditi, a domaća industrijska kompanija prihvatiti, tarifu utvrđenu važećim zakonom i podzakonskim aktima.

Članak 2

Odredbe članka 1. se ne primjenjuju u slučaju da domaća industrijska kompanija i elektroprivredno društvo zaključe ili su zaključili pismeni sporazum o modificiranoj tarifi za isporuku električne energije.

Članak 3

U slučaju da elektroprivredno društvo iz člana 1. nema dovoljno tehničkih kapaciteta da zadovolji zahtjevu za isporukom električne energije domaćoj industrijskoj kompaniji, elektroprivredno društvo će zatražiti od drugog elektroprivrednog društva da isporuči taj manjak. Takvo elektroprivredno društvo je obavezno da isporuči taj manjak energije ako posjeduje tehničke kapacitete koji mogu proizvesti višak energije, bilo direktno domaćoj industrijskoj kompaniji ili elektroprivrednom društvu iz članka 1. Isporuka manjka elekrične energije domaćoj industrijskoj kompaniji, ukoliko takav manjak postoji, se odvija pod istim uslovima kao u članu 1.

Članak 4

Svako elektroprivredno društvo je obavezno da obavijesti Federalno Ministarstvo energije, rudarstva i industrije o mjesečnom višku električne energije. Ta obavijest se šalje napismeno svakog 8. u mjesecu.

Članak 5

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 31.12.2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik