Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokome predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir člank II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonnu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za provođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme skladno gore navedenom “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koja obavljaju javne dužnosti (…) za koje Visoki predstavnik ustanovi da krše zakonske obaveze preuzete prema Mirovnom ugovoru ili uvjete njegove primjene;

Vodeći računa dalje o činjenici da je potrebno da se završi mirovni proces da bi se uspostavilo stabilno političko i sigurnosno okruženje u Bosni i Hercegovini povoljno za, između ostalog, temeljitu reformu;

Svjesni potrebe da se spriječi finansiranje aktivnosti kojima se opstruira, ili koje predstavljaju prijetnju da opstruiranjem procesa provedbe mira koji se odvija pod okriljem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;

Uzimajući u obzir da je u Madridu 16. decembra1998. godine Vijeće za provedbu mira utvrdilo slijedeće stavove; “Vijeće izražava duboku zabrinutost zbog nastavka korupcije i utaje javnih fondova. Vijeće pozdravlja rad Visokog predstavnika na izradi sveobuhvatne anti-korupcione strategije (…) Visoki predstavnik će predvoditi koordinaciju napora međunarodne zajednice koji su usmjereni prema eliminiranju mogućnosti za korupciju, utaju poreza i preusmjeravanje javnih prihoda; osiguravanju transparentnosti u svim fazama vladinih operacija…”;  

Konstatujući da se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine daje obaveza predsjednicima političkih stranaka da podnesu izvještaje o tome da su aktivnosti političke stranke u skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini;

Znajući da je Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Zakonom o finansiranju političkih stranaka Bosne i Hercegovine uveden koncept transparentnosti finansiranja političkih stranaka sa ciljem suzbijanja ukorijenjena korupcija u Bosni i Hercegovini zbog koje je ugroženo demokratsko upravljanje, rasipaju se javna sredstva i sprečava razvoj tržišne privrede;

Uzimajući u obzir Preporuku broj 1516 (2001. godina) o finansiranju političkih stranaka koju je usvojio Stalni komitet, djelujući u ime Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, kojom se predviđa “da bi u slučaju kršenja zakona političke stranke trebale biti predmet značajnih sankcija, (…) te u slučaju kada se ustanovi pojedinačna odgovornost sankcije bi trebale uključivati poništenje izabranog mandata ili vremenski period u kojem je osoba diskvalifikovana;

Prisjećajući se da je Nalog kojim se obustavljaju isplate svih budžetskih pozicija za stranačko finansiranje Srpske demokratske stranke (u daljem tekstu: SDS) i kojim se nalaže SDS-u da podnese finansijski plan za period od 1. januara 2003. godine do 31. marta 2004. godine i dalje na snazi;

Uzimajući u obzir Finansijsko izvješće od 19. aprila 2004. godine koji je podnijela Srpska demokratska stranka u skladu sa navedenim Nalogom Visokog predstavnika te Izvještaj specijalnog revizora za Republiku Srpsku o navedenom Finansijskom izvještaju koje je objavljeno 24. juna 2004. godine;

Uznemiren činjenicom da navedeni Finansijski izvještaj SDS-a sadržava dokaze o zabrinjavajućim primjerima kršenja Zakona o finansiranju političkih stranaka Bosne i Hercegovine;

Prisjećajući se da navedeni Finansijski izvještaj pokazuje kako nisu uspostavljeni dovoljni mehanizmi za spriječavanje da se sredstva SDS-a upotrebljavaju za pomaganje osobama optuženim po članu 19. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kao što je Radovan Karadžić, i njihovoj strukturi potpore;

Konstatujući  da postoji dokaz, uključujući i pismo Radovana Karadžića, da  je pomenuto lice održavalo redovne kontakte sa SDS-om i od SDS-a primalo pomoć;

Potvrđujući da nisu pruženi drugi dokazi koji bi SDS oslobodili odgovornosti u vezi sa gore navedenim;

Konstatujući da neuspjeh Bosne i Hercegovine da ispuni svoje međunarodne obaveze prema Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju sve više predstavlja prepreku integraciji Bosne i Hercegovine u Evropu i da se taj neuspjeh u velikoj mjeri može pripisati neuspjesima Republike Srpske;

Konstatujući dalje, ilustracije radi, da je Komunike sa samita u Istanbulu izdat 28. juna 2004. godine u kojem su šefovi država i vlada učesnica na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta izrazili svoju zabrinutost zbog toga što Bosna i Hercegovina, a posebno opstruktivni elementi u Republici Srpskoj, nije ispunila svoje obaveze da u potpunosti sarađuje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, uključujući hapšenje i prenos u nadležnost Međunarodnog suda optuženih za ratne zločine, što je osnovni uslov da država bude primljena u Partnerstvo za mir;

Prisjećajući se da je Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira na sastanku održanom u Sarajevu 25. juna 2004. godine konstatovao da Republika Srpska u periodu od devet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije uspjela da pronađe ili uhapsi čak ni jedno lice optuženo za ratne zločine i naglasio da Republika Srpska, entitet u okviru Bosne i Hercegovine zagarantovan Dejtonskim sporazumom, ne ispunjava ključnu obavezu iz Dejtonskog sporazuma i međunarodnog prava, za šta se odgovarajući pojedinci i institucije moraju smatrati odgovornim;

Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi slijedeću:

ODLUKU

Kojom se blokiraju svi bankovni računi koje posjeduje, čiji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a i kojom se od SDS-a zahtijeva da uspostavi jedan bankovni račun

I. Blokiranje bankovnih računa

Član 1.

Svi računi koje posjeduje, čiji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a, uključujući i mjesne i opštinske organizacije SDS-a, blokiraju se odmah i biće do daljnjeg blokirani u svim bankama i njihovim poslovnicama koje spadaju u nadležnost Agencije za bankarstvo Republike Srpske odnosno nadležnost Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.

Radi otklanjanja svake sumnje, pod novčanim sredstvima, vrijednostima i ostalom imovinom koji se drže na računima SDS-a kako je gore rečeno smatraju se novčana sredstva, vrijednosti ili imovina koji se nalaze u sefovima ili na drukčiji način na čuvanju kod date banke.

Član 2.

Do kraja radnog dana 2. jula 2003. godine, sve banke i njihove poslovnice, sa jednim ili više računa koje posjeduje, čiji je imalac odnosno koji glase na ime SDS-a, moraju podnijeti izvještaj Kancelariji Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, te Agenciji za bankarstvo Republike Srpske i Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, o svim blokiranjima izvršenim na osnovu ove Odluke. Ti izvještaji moraju sadržavati pojedinosti o svim ovlaštenim potpisnicima na računima koji su blokirani, saldima na računima i brojevima računa.

Član 3.

U slučaju da ne postupe u skladu sa ovom Odlukom, prema direktoru banke, ili pojedincu koji nastupa u ime i za račun banke, ili zaposleniku banke, nakon toga se postupa kao da je učestvovao u transakcijama protivno odredbama entitetskih zakona o agencijama za bankarstvo ili odredbama entitetskih zakona o bankama, što može dovesti do eventualnog izricanja kazni – koje u slučaju kada se radi o pojedincu mogu podrazumijevati novčane kazne, dok u slučaju banke mogu dovesti do ukidanja dozvole za rad date banke.

II. Uspostavljanje jednog bankovnog računa

Član 4.

U roku od petnaest (15) dana od dana stupanja na snagu ove Odluke, SDS je dužan uspostaviti jedan bankovni račun u poslovnoj banci koja raspolaže odgovarajućom dozvolom u Bosni i Hercegovini.

U roku od dva (2) dana od uspostavljanja jednog bankovnog računa, dokaz o ovom uspostavljanju upućuje se Kancelariji Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i, u primjerenom slučaju, Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ili Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj dokaz će sadržavati naziv poslovne banke, broj računa i ovlaštene potpisnike na navedenom računu.

Bankama i njihovim poslovnicama sa blokiranim računima naređuje se da, nakon što relevantna agencija za bankarstvo primi obavještenje da je uspostavljen bankovni račun iz stava 1. ovog člana, izvrše transfer iznosa sredstava koja se nalaze na tim blokiranim računima na navedni bankovni račun i da blokirane račune zatvore nakon transfera.

Član 5.

Nakon uspostavljanja bankovnog računa utvrđenog u članu 4. ove Odluke, sve finansijske transakcije koje prelaze iznos od 150 KM od strane ili u ime SDS-a biće izvršene posredstvom navedenog računa.

Član 6.

Ova Odluka ne zahtijeva preduzimanje daljih proceduralnih radnji i ima veću pravnu snagu od svakog propisa i zakona koji eventualno budu u suprotnosti s njom.

Ovom Odlukom se SDS ni na koji način ne oslobađa obaveza koje ima prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ili Zakonu o stranačkom finansiranju Bosne i Hercegovine. 

Član 7.

Radi otklanjanja svake sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da su odredbe Naloga sadržanog u ovoj Odluci, svaku od njih, utvrdio Visoki predstavnik u skladu sa svojim međunarodnim mandatom i da ih stoga ne mogu osporavati sudovi Bosne i Hercegovine, niti sudovi njenih entiteta, niti na drugom mjestu, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne može pokrenuti postupak u vezi sa obavezama čije izvršenje iz njih proističe.

Član 8.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i  “Službenom glasniku Republike Srpske ”.

 Broj 221/04
30. juna 2004. godine
Sarajevo