Koristeći se ovlastima koja su Visokome predstavniku data u članku V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme skladno gorenarečenom “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koja obavljaju javne dužnosti (…) za koje Visoki predstavnik ustanovi da krše zakonske obveze preuzete prema Mirovnom ugovoru ili uvjete njegove primjene;

Vodeći računa dalje o činjenici da je potrebno da se završi mirovni proces da bi se uspostavilo stabilno političko i sigurnosno okruženje u Bosni i Hercegovini povoljno za, između ostalog, temeljitu reformu;

Svjesni potrebe da se spriječi financiranje aktivnosti kojima se opstruira, ili koje predstvljaju prijetnju da opstruiranjem procesa provedbe mira koji se odvija pod ikriljem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;

Uzimajući u obzir da je u Madridu 16. prosinca 1998. godine Vijeće za provedbu mira utvrdilo slijedeće stavove; “Vijeće izražava duboku zabrinutost zbog nastavka korupcije i utaje javnih fondova. Vijeće pozdravlja rad Visokog predstavnika na izradi sveobuhvatne anti-korupcione strategije (…) Visoki predstavnik će predvoditi koordinaciju napora međunarodne zajednice koji su usmjereni prema eliminiranju mogućnosti za korupciju, utaju poreza i preusmjeravanje javnih prihoda; osiguravanju transparentnosti u svim fazama vladinih operacija…”;  

Konstatujući da se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine daje obveza predsjednicima političkih stranaka da podnesu izvješća o tome da su aktivnosti političke stranke u skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini;

Znajući da je Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Zakonom o financiranju političkih stranaka Bosne i Hercegovine uveden koncept transparentnosti financiranja političkih stranaka s ciljem suzbijanja ukorijenjena korupcija u Bosni i Hercegovini zbog koje je ugroženo demokratsko upravljanje, rasipaju se javna sredstva i sprečava razvoj tržišnog gospodarstva;

Uzimajući u obzir Preporuku broj 1516 (2001. godina) o financiranju političkih stranaka koju je usvojio Stalni komitet, djelujući u ime Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, kojom se predviđa “da bi u slučaju kršenja zakona političke stranke trebale biti predmet značajnih sankcija, (…) te u slučaju kada se ustanovi pojedinačna odgovornost sankcije bi trebale uključivati poništenje izabranog mandata ili vremenski period u kojem je osoba diskvalificirana;

Prisjećajući se da je Nalog kojim se obustavljaju isplate svih proračunskih pozicija za stranačko financiranje Srpske demokratske stranke (u daljem tekstu: SDS) i kojim se nalaže SDS-u da podnese financijski plan za period od 1. siječnja 2003. godine do 31. ožujka 2004. godine i dalje na snazi;

Uzimajući u obzir Financijsko izvješće od 19. travnja 2004. godine koji je podnijela Srpska demokratska stranka sukladno navedenom Nalogu Visokog predstavnika te Izvješće specijalnog revizora za Republiku Srpsku o navedenom Financijskom izvješću koje je objavljeno 24. lipnja 2004. godine;

Uznemiren činjenicom da navedeni Financijsko izvješće SDS-a sadržava dokaze o zabrinjavajućim primjerima kršenja Zakona o financiranju političkih stranaka Bosne i Hercegovine;

Prisjećajući se da navedeno Financijsko izvješće pokazuje kako nisu uspostavljeni dovoljni mehanizmi za spriječavanje da se sredstva SDS-a upotrebljavaju za pomaganje osobama optuženim po članku 19. Statuta Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kao što je Radovan Karadžić, i njihovoj strukturi potpore;

Konstatujući  da postoji dokaz, uključujući i pismo Radovana Karadžića, da  je pomenuta osoba održavala redovite kontakte sa SDS-om i od SDS-a primalo pomoć;

Potvrđujući da nisu pruženi drugi dokazi koji bi SDS oslobodili odgovornosti u svezi s gore narečenim;

Konstatujući da neuspjeh Bosne i Hercegovine u ispunjavanju njenih međunarodnih obveze prema Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju sve više predstavlja prepreku integraciji Bosne i Hercegovine u Europu i da se taj neuspjeh u velikoj mjeri može pripisati neuspjesima Republike Srpske;

Konstatujući dalje, ilustracije radi, da je Komunikej sa samita u Istanbulu izdat 28. lipnja 2004. godine u kojem su šefovi država i vlada učesnica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća izrazili svoju zabrinutost zbog toga što Bosna i Hercegovina, a posebice opstruktivni elementi u Republici Srpskoj, nije ispunila svoje obveze glede ostvarivanja potpune suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, uključujući uhićenje i prijenos u nadležnost Međunarodnog suda optuženih za ratne zločine, što je osnovni uvjet da država bude primljena u Partnerstvo za mir;

Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na sastanku održanom u Sarajevu 25. lipnje 2004. godine konstatirao da Republika Srpska u periodu od devet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije uspjela pronaći ili uhititi ni jedn osobu optuženu za ratne zločine i naglasio da Republika Srpska, entitet u okviru Bosne i Hercegovine zagarantiran Dejtonskim sporazumom, ne ispunjava ključnu obvezu iz Dejtonskog sporazuma i međunarodnog prava, za što se odgovarajući pojedinci i institucije moraju smatrati odgovornim;

Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi slijedeću:

ODLUKU

Kojom se blokiraju svi bankovni računi koje posjeduje, čiji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a i kojom se od SDS-a zahtijeva da uspostavi jedan bankovni račun

I. Blokiranje bankovnih računa

Članak 1.

Svi računi koje posjeduje, čiji je imalac, odnosno koji glase na ime SDS-a, uključujući i mjesne i općinske organizacije SDS-a, blokiraju se odmah i biće do daljnjeg blokirani u svim bankama i njihovim poslovnicama koje spadaju u nadležnost Agencije za bankarstvo Republike Srpske odnosno nadležnost Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.

Radi otklanjanja svake sumnje, pod novčanim sredstvima, vrijednostima i ostalom imovinom koji se drže na računima SDS-a kako je gore rečeno smatraju se novčana sredstva, vrijednosti ili imovina koji se nalaze u sefovima ili na drukčiji način na čuvanju kod date banke.

Članak 2.

Do kraja radnog dana 2.srpnja 2003. godine, sve banke i njihove poslovnice, sa jednim ili više računa koje posjeduje, čiji je imalac odnosno koji glase na ime SDS-a, moraju podnijeti izvješće Uredu Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, te Agenciji za bankarstvo Republike Srpske i Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, o svim blokiranjima izvršenim na temelju ove odluke. Ta izvješća moraju sadržavati pojedinosti o svim ovlaštenim potpisnicima na računima koji su blokirani, saldima na računima i brojevima računa.

Članak 3.

U slučaju da ne postupe sukladno ovoj odluci, prema ravnbatelju banke, ili pojedincu koji nastupa u ime i za račun banke, ili uposleniku banke, nakon toga se postupa kao da je sudjelovao u transakcijama protivno odredbama entitetskih zakona o agencijama za bankarstvo ili odredbama entitetskih zakona o bankama, što može dovesti do eventualnog izricanja kazni – koje u slučaju kada se radi o pojedincu mogu podrazumijevati novčane kazne, dok u slučaju banke mogu dovesti do ukidanja dozvole za rad date banke.

II. Uspostavljanje jednog bankovnog računa

Članak 4.

U roku od petnaest (15) dana od dana stupanja na snagu ove odluke, SDS je dužan uspostaviti jedan bankovni račun u poslovnoj banci koja raspolaže odgovarajućom dozvolom u Bosni i Hercegovini.

U roku od dva (2) dana od uspostavljanja jednog bankovnog računa, dokaz o ovom uspostavljanju upućuje se Uredu Visokog predstavnika, Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i, u primjerenom slučaju, Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ili Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj dokaz će sadržavati naziv poslovne banke, broj računa i ovlaštene potpisnike na navedenom računu.

Bankama i njihovim poslovnicama sa blokiranim računima naređuje se da, nakon što relevantna agencija za bankarstvo primi obavijest da je uspostavljen bankovni račun iz stavka 1. ovog članka, izvrše transfer iznosa sredstava koja se nalaze na tim blokiranim računima na navedni bankovni račun i da blokirane račune zatvore nakon transfera.

Članak 5.

Nakon uspostavljanja bankovnog računa utvrđenog u članku 4. ove Odluke, sve financijske transakcije koje prelaze iznos od 150 KM od strane ili u ime SDS-a biće izvršene posredstvom navedenog računa.

Članak 6.

Ova odluka ne zahtijeva preduzimanje daljih proceduralnih radnji i ima veću pravnu snagu od svakog propisa i zakona koji eventualno budu u suprotnosti s njom.

Ovom odlukom se SDS ni na koji način ne oslobađa obveza koje ima prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ili Zakonu o stranačkom financiranju Bosne i Hercegovine. 

Članak 7.

Radi otklanjanja svake sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da su odredbe Naloga sadržanog u ovoj Odluci, svaku od njih, utvrdio Visoki predstavnik sukladno svojim međunarodnim mandatom i da ih stoga ne mogu osporavati sudovi Bosne i Hercegovine, niti sudovi njenih entiteta, niti na drugom mjestu, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne može pokrenuti postupak u svezi sa obvezama čije izvršenje iz njih proistječe.

Članak 8.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i  “Službenom glasniku Republike Srpske ”.

Broj 221/04
30. lipnja 2004. godine
Sarajevo