Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”,

Konstatirajući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora, održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;

Imajući u vidu donošenje novog Statuta Grada Mostara, dana 28. januara 2004., koji zajedno sa izmjenama i dopunama Ustava Federacije, Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine osigurava novi zakonski okvir koji učvršćuje administrativno, funkcionalno i pravno jedinstvo Grada Mostara na način na kojim se unapređuje efikasnost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;

Imajući u vidu dalje da navedeni zakoni stupaju na snagu 15. marta 2004. godine;
Potvrđujući da član 33. stav 2. gore pomenutog Statuta osigurava da usvajanje odluka, strane Gradskog vijeća, o davanju naziva ulicama, trgovima i mostovimazahtijeva dvotrećinsku većinu glasova izabranih vijećnika;

Uvjereni da je takva odredba neophodna da bi se održala ravnoteža među konstitutivnim narodima u gradu u kojem još uvijek preovladavaju suštinski suprostavljeni interesi među konstitutivnim narodima;

Konstatirajući da će uspješna realizacija reformi gradskih struktura i, naročito, reorganizacija gradskih organa vlasti u kontekstu novih nadležnosti iziskivati učešće svih konstitutivnih naroda te da će izgradnja povjerenja uveliko doprinijeti uspostavi novih institucija na bazi povjerenja;
Konstatirajući također da su vijeća pojedinih gradskih općina donijela, nakon donošenja novog Statuta Grada Mostara, odluke o davanju naziva koji mogu imati dalekosežane posljedice na uzajamno povjerenje između konstitutivnih naroda;

Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću:

ODLUKU
KOJOM SE ZABRANJUJE GRADSKIM OPĆINAMA GRADA MOSTARA DAVANJE NAZIVA ILI PROMJENA POSTOJEĆIH NAZIVA ULICA, TRGOVA, MOSTOVA I OSTALIH SLIČNIH JAVNIH MJESTA

Član 1.

Ovom Odlukom proglašava se moratorijum na donošenje odluka o davanju naziva i odluka o promjeni naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta od strane bilo koje gradske općine Grada Mostara.

Član 2.

Provedba odluka donesenih nakon 28. januara 2004. godine i davanje novih naziva ili promjena postojećih naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta ovim se suspenduju sve dok Gradsko vijeće ne usvoji navedene odluke u skladu s članom 33. stav 2, tačka g) Statuta Grada Mostara donesenog 28. januara 2004. godine.

Član 3.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom službenom glasniku Grada Mostara”.

Član 4.

Visoki predstavnik zadržava pravo da suspenduje svaku odluku ili propis koje donese bilo koji organ vlasti bilo koje od gradskih općina, ukoliko utvrdi da se navedenom odlukom ili propisom nanosi šteta reorganizaciji Grada Mostara, kako je utvrđeno u seriji odluka počevši od Odluke br. 179. do Odluke br. 186. od 28. januara 2004. godine, time što se narušava međusobno povjerenje između konstitutivnih naroda.

Broj 194/04
Sarajevo, 25. februara 2004.

Paddy Ashdown