Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema tački (c) ovog stava) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Uvjeren u  vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strane investicije;

Uz uvažavanje stava I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj konferenciji u Bonu koji potvrđuju “da je nepristrasno i nezavisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudija i tužilaca mora biti zasnovan na sposobnostima, da se mora uspostaviti institucija za edukaciju sudija i tužilaca, te da je kontrola pravosudnog sistema element od suštinskog značaja za pomenuti proces;

Rukovodeći se stavom II.2 Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira (Madrid, 16.12.1998. godine) u kojoj se “naglašava značaj intenziviranih napora u provođenju reforme pravosuđa, koje koordinira Visoki predstavnik, kako bi se pružila podrška naporima organa vlasti u Bosni i Hercegovini”, te “apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija strateški plan sveobuhvatne reforme pravosuđa, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročni prioriteti, uz konsultacije sa organima vlasti, Vijećem Evrope, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama”;

Imajući u vidu Deklaraciju Vijeća za implementaciju mira (Brisel 23. i 24. maj 2000. godine) kojom se zahtijeva uspostava istinski nezavisnog i nepristrasnog pravosuđa kako bi se osigurala vladavina prava u svim krivičnim, građanskim i privrednim stvarima, te priznajući “trajnu potrebu za međunarodnom nadzornom institucijom za reformu pravosuđa u iščekivanju da OHR dođe do rješenja u pogledu Programa reforme pravosuđa” te da Vijeće “podržava daljnje napore Visokog predstavnika da predvodi aktivnosti u reformi pravosuđa i usklađuje napore međunarodne zajednice po tom pitanju.”

Uzimajući u obzir Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (Sarajevo, 13.07.2000. godine) u kojem stoji da su se “Upravni odbor i Visoki predstavnik saglasili da je po pitanju reforme pravosuđa i unapređenja vladavine prava potreban trajan angažman međunarodne zajednice” i da će “za tu svrhu, Visoki predstavnik uspostaviti Nezavisnu pravosudnu komisiju”;

Pozivajući se na Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 28.02.2002. godine, u kojem Upravni odbor podržava pooštrenu strategiju reforme pravosuđa Nezavisne pravosudne komisije za 2002/03. godinu, kao i uvažavajući, između ostalog, značaj uspostavljanja Visokog sudskog vijeća za BiH i reorganizacije sudova, a što se dalje ponavlja u Komunikeu od 7.05.2002. godine;

Pozivajući se na odluke kojim su donijeti zakoni o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine i Uputstva od 23.05.2002. godine, kako bi se ojačala nezavisnost pravosuđa i osiguralo da ponovna imenovanja sudija i tužilaca budu u skladu sa reorganizacijom sudova i tužilaštava.

Pozivajući se dalje na Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 25. i 26. septembra 2003. godine u kojem se Upravni odbor: “saglasio da produži mandat Nezavisne pravosudne komisije, kao i prelazni period Visokih sudskih i tužilačkih vijeća do 31.03.2004. godine. Upravni odbor je čvrsto podržao uspostavu jednog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na nivou države i apelirao je na vlasti BiH da u tome odmah daju svoj doprinos.” 

Pozdravljajući postizanje sporazuma između entiteta o prenošenju određenih odgovornosti koje se odnose na pravosuđe na nivo Bosne i Hercegovine, kojim se omogućava uspostavljanje jednog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na nivou Bosne i Hercegovine;

Uočavajući činjenicuda zakon o jednom Visokom sudskom i tužilačkom vijeću na nivou Bosne i Hercegovine neće stupiti na snagu do 1.04.2004. godine i da postoji potreba da se prelazni period za tri postojeća zakona o VSTV na državnom i entitetskom nivou produži do kraja maja 2004. godine kako bi se osigurao kontinuiran rad Vijeća i njihova kasnija transformacija u jedno Visoko sudsko i tužilačko vijeće na nivou Bosne i Hercegovine, kako je predviđeno u gore navedenom sporazumu;

Pozivajući se na prethodne odluke Visokog predstavnika, odluku br. 169/02 o donošenju Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, a koja je objavljena u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, 22/02 i 41/02, odluku 30/02 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, a koja je objavljena u “Službenim novinama Federacije  Bosne i Hercegovine”, 42/02 i 19/03, odluku 165/03 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, a koja je objavljena u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, 67/03.

Ovim donosim slijedeću

ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine,

koji je priložen kao sastavni dio ove odluke.

Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, danom određenim u članu 4. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i dodatnih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

Sarajevo, 31.03.2004. godine

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik