Koristeći se ovlastima koje su mu date člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d) gorenarečenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa civilnom provedbom”;

Pozivajući se na stavak XI. 2. Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno sa točki (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
S obzirom na točku 12.1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživo gospodarstvo koje je u stanju privući i zadržati strane i domaće ulagače;

Uzimajući u obzir takođerstavak 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) pomenute Deklaracije, prema kojem uspostava pravosudnih institucija na državnoj razini, koje zadovoljavaju Ustavom utvrđenu potrebu za procesuiranjem kaznenih djela koja su počinili javni dužnosnici Bosne i Hercegovine u tijeku obavljanja službene dužnosti, kao i kod upravnih i izbornih pitanja, predstavlja preduvjet za uspostavu vladavine prava u Bosni i Hercegovini;

Pozivajući se na Deklaraciju Vijeća za provedbu mira, sa sastanka održanog u Briselu 23. i 24. svibnja 2000. godine, i njenog Aneksa, u skladu s kojim je donošenje Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine predviđeno do rujna 2000. godine;

Imajući u vidu pospješenu strategiju za provedbu reforme pravosuđa u cilju ulaganja pojačanih napora na uspostavi vladavine zakona u Bosni i Hercegovini u periodu 2002/2003. godine, koju je odobrio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. februara 2002. godine, i konstatirajući da je navedena strategija osmišljena kao odgovor na zahtjeve organa vlasti u Bosni i Hercegovini za intenzivnijim angažiranjem međunarodne zajednice u pravcu rješavanja gospodarskog kriminala, korupcije i problema prisutnih u osnovi pravosudnog sustava;

Konstatirajući da se pozitivnim zakonima o pomilovanju u Bosni i Hercegovini ne poštuje nadležnost države u kaznenim stvarima i ne osigurava transparentan postupak putem kojeg se pomilovanje može dati;
Konstatirajući također da takvo stanje može dovesti do niza slučajeva diskrecijskog davanja pomilovanja kojim se preinačuje ishod sudskog procesa, a čime se dodatno narušava povjerenje javnosti u vladavinu prava;
Vodeći stoga računa o potrebi da se osigura koherentnost, transparentnost i nužni uvid javnosti u proces davanja pomilovanja, a u kojem procesu će biti uključeni standardi koji će omogućiti da odluke izvršne vlasti ne utječu na odluke pravosudnih institucija neopravdano;

Uvjeren da je od vitalnog značaja za Bosnu i Hercegovinu da se osigura jačanje i poštivanje vladavine prava;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU
kojom se privremeno obustavlja ovlast za davanje pomilovanja za kaznenopravne sankcije

Članak 1.

Ovom Odlukom se privremeno obustavlja ovlast bilo kojeg organa izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini da, sukladno relevantnim ustavima odnosno zakonima, daje bilo koji oblik pomilovanja za kaznena djela i kaznenopravne sankcije izrečene od strane bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini ili koje se izvršavaju u Bosni i Hercegovini.

Članak 2.

Pomilovanjem iz članka 1. ove Odluke podrazumijeva se, između ostalog, potpuno ili djelomično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjena izrečene kazne blažom kaznom ili uvjetnom osudom, ukidanje ili određivanje kraćeg trajanja izrečene mjere sigurnosti, ukidanje određene pravne posljedice osude ili određivanje njenog kraćeg trajanja ili brisanje osude.

Članak 3.

Kao posljedica privremene obustave ovlasti za pomilovanje, od datuma stupanja na snagu ove Odluke ne može se dati nijedno pomilovanje za bilo koje kazneno djelo i kaznenopravnu sankciju izrečenu od strane bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini ili koja se izvršava u Bosni i Hercegovini, dok ne stupi na snagu zakon o pomilovanju na svakoj pojedinačnoj razini vlasti, kojim se dužno poštuje nadležnost Bosne i Hercegovine u kaznenim stvarima, i kojim se osigurava transparentnost, javnost i javna kontrola takvih izvanrednih akata milosti izvršne vlasti.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske”, i “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.


Sarajevo, 6. rujna 2005.

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik