Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u članku V Aneksa
10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik
konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore navedenog Sporazuma o implementaciji
civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d)
istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je
to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi implementacije
civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za implementaciju
mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju
mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet
u zemlji u svezi tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore
navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”,
o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere
kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju
Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, kao i nesmetano funkcioniranje zajedničkih
institucija”;
Konstatirajući da je, na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma i zaključaka,
visoki predstavnik koristio svoja ovlaštenja da smijeni dužnosnike sa javnih
funkcija u stotinu šezdeset (160) slučajeva;
Podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo
svojim rezolucijama donesenim na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih
naroda da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji u pogledu
provedbe Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje «ovlaštenje za
donošenje obvezujućih odluka kada ocijeni da je to neophodno o pitanjima koja
je Vijeće za provedbu mira razmatralo u Bonnu 9. i 10. decembra 1997. godine»
(Vidi, npr. S/ RES /1247(1999), S/ RES /1305(2000), S/ RES /1357(2001), S/
RES /1396(2002) ili S/ RES /1491(2003)), («Rezolucije»),
Uvjeren da se korištenje tih ovlaštenja pokazalo i da se i dalje pokazuje
neophodno u sprječavanju opstrukcije provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma;
Imajući na umu, međutim, da sankcija smjenjivanja sa funkcije koja je izrečena
zvaničnicima na temelju ovlaštenja koja ima visoki predstavnik predstavlja
vanrednu mjeru koja utiče na određena prava osobe koja je u pitanju, i da,
budući da je sveobuhvatnog karaktera, ovakva sankcija može biti opravdana
samo ako se: (1) smatra privremenim sredstvom, primjenjuje u jednom razdoblju
i važi za jedno razdoblje u kojem služi unapređenju legitimnih ciljeva utvrđenih
u Dejtonskom mirovnom sporazumu i zaključcima; i (2) donosi odmjereno i promišljeno,
nakon detaljnog razmatranja svih relevantnih činjenica i faktora;
Konstatirajući zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose Vijeća Europske
unije u kojem je ono «pozdravilo napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla
za deset godina od kraja rata, (...) s radošću pozdravilo činjenicu da je
napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla sada omogućio (Europskoj) Komisiji
da da preporuku za početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju»
i «ovlastilo Komisiju da započne pregovore u najkraćem roku»;
Ubijeđen da početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju
označava historijski prag koji će, kad bude pređen, omogućiti Bosni i Hercegovini
da se pridruži zajednici evropskih država, kao i pružiti nove instrumente
i mehanizme za prevazilaženje zaostalog nasljeđa rata;
Konstatirajući takođe u svezi s tim izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu
mira izdatu u lipnju 2005. godine u kojoj izražava svoju «namjeru da nastavi
proces prenosa nadležnosti na vlasti Bosne i Hercegovine (...). Krajnja točka
ovog procesa će predstavljati važan korak u razvitku Bosne i Hercegovine –
to će biti trenutak u kojem će Bosna i Hercegovina preuzeti odgovornost za
svoju sudbinu u svoje ruke i krenuti naprijed putem koji vodi ka integraciji
u Europsku uniju»;
Podsjećajući da sve odluke o smjenjivanju zvaničnika sa njihovih javnih funkcija
takođe uključuju i zabranu obavljanja javne funkcije u budućnosti;
Duboko uvjeren da je zabrana tako velikog obima bila neophodna kako bi se
odgovorilo na izazove koji su stajali pred Bosnom i Hercegovinom u njenom
nastojanju da vrati mir, izgradi institucije, objedini državni identitet,
premosti etničke podjele i djeluje u pravcu regionalne integracije, i to sve
ubrzanim tempom da bi se prevazišao retrogradni zamah prošlosti ove države,
ali podjednako uvjeren da takvu zabranu ubuduće treba izricati odmjereno budući
da Bosna i Hercegovina pokazuje sve veću političku zrelost, između ostalog,
pristupanjem pregovorima sa Europskom unijom;
Pozdravljajući činjenicu da je Bosna i Hercegovina postigla veliki napredak
u tom smislu, što dokazuje započinjanje pregovora o stabilizaciji i pridruživanju;
Priznajući da se, s obzirom na ovaj napredak, privremena vanredna mjera kojom
se smijenjenim zvaničnicima zabranjuje učešće u javnom životu mora preispitati
i revidirati kako bi se osiguralo da predstavlja kontinuirani odgovor na aktualne
okolnosti i da bude u skladu sa njima;
Izvršivši ovo preispitivanje i revidiranje i zaključivši da, uz određena ograničenja,
zabranu koja je izrečena smijenjenim zvaničnicima treba ukinuti («ukidanje
zabrane»);
Imajući na umu dato treba posmatrati kao dalji korak u liberalizaciji dosadašnjih
smjenjivanja, što je u skladu sa progresivnom normalizacijom Bosne i Hercegovine
sada kada ona ulazi u europske procese, može se smatrati testom za političare
Bosne i Hercegovine i kao takav, predstavlja proces koji se u narednom razdoblju
može ili proširiti ili vratiti na početak, prema rezultatima;
Ističući, međutim, da se ukidanje zabrane ne odnosi na zvaničnike koji su
smijenjeni sa svoje funkcije zbog onemogućavanja napora Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju («MKSJ»), naročito u slučaju optuženih za ratne
zločine Radovana Karadžića i Ratka Mladića;
Uvjeren da je ovo ograničenje ukidanja zabrane nužno kao rezultat sljedećih
faktora: (1) bezrezervna suradnja sa MKSJ-om neophodna je radi dalje obnove,
pomirenja i integracije zemlje; (2) napredak Bosne i Hercegovine u tom smislu
nije bio toliko značajan kao u drugim oblastima i (3) vraćanje tih osoba u
javni život još uvijek predstavlja prijetnju da se unazade nedavno postignuti
ograničeni pomaci;
S obzirom da je Vijeće za opće poslove i vanjske odnose Vijeća Europske unije
u svojim prethodno navedenim zaključcima ponovilo ovaj zaključak podvlačeći
potrebu za ubrzanom i intenzivnom suradnjom sa MKSJ-om kao preduvjet za brzo
i zadovoljavajuće zaključivanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju;
Uvjeren takođe da je razvitak u sigurnosnom sektoru ove zemlje još uvijek
nedovoljno stabilan da bi jamčio dalje isključivanje smijenjenih zvaničnika
iz tih osjetljivih područja vlasti;
Konstatirajući, konkretno, potrebu za daljom ključnom reformom u ovom sektoru
i izrazitu mogućnost da bi te reforme bile u ozbiljnoj opasnosti ako bi se
ponovno povjerile na upravljanje onima koji su dokazano vršili opstrukcije
reformi;
Zaključujući stoga da se ovim obimom ukidanja zabrana neće omogućiti ili dozvoliti
profesioinalni angažman smijenjenih zvaničnika u sektoru sigurnosti;
Imajući u vidu daje proces liberalizacije dosadašnjih smjenjivanja stalan
proces i da je još uvijek suviše rano dozvoliti osobama koje su smijenjene
da zauzimaju više rukovodeće položaje u državnoj službi na svim nivoima vlasti
u Bosni i Hercegovini;
I dalje svjestan potrebe da se u odgovarajućoj mjeri uspostavi ravnoteža javnog
dobra sa pravima pojedinaca i potrebe da politika ide u korak s promjenama
u političkim okolnostima;
Iz prethodno utvrđenih razloga visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:
ODLUKU KOJOM SE OGRANIČAVA OBIM ZABRANE OBAVLJANJA
JAVNE FUNKCIJE
U ODLUKAMA VISOKOG PREDSTAVNIKA O SMJENJIVANJU ZVANIČNIKA
Članak 1.
(1) Izuzetno od odredaba odluke visokog predstavnika kojom se određenoj
osobi zabranjuje obavljanje javne funkcije, ovom Odlukom se osobama na koje
se odnose takve odluke daje pravo da se prijave i, ako budu postavljene, obavljaju
dužnosti na radnim mjestima u organima državne službe na svim nivoima vlasti
u Bosni i Hercegovini, ukoliko se ovom Odlukom drugačije ne odredi.
(2) U smislu ove Odluke, pod «organima državne službe» u stavku 1. ovog članka
podrazumijevaju se:
a) Institucije Bosne i Hercegovine iz člana 1. Zakona o državnoj službi u
Institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 12/02, 19/02,
8/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05);
b) organi državne službe iz članka 1. Zakona o državnoj službi u Federaciji
Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH», br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04)
i organi iz članka 74. tog zakona;
c) organi iz članka 2. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike
Srpske («Službeni glasnik RS», br. 16/02, 62/02, 38/03, 42/04) i administrativne
službe jedinica lokalne samouprave iz Zakona o lokalnoj samoupravi Republike
Srpske («Službeni glasnik RS», br. 101/04, 42/05);
d) organi Brčko Distrikta definirani kao «organi uprave» u skladu sa člankom
2. Zakona o javnim službenicima i namještenicima («Službeni glasnik Brčko
Distrikta», br. 41/04, 20/05).
(3) U smislu ove Odluke, pod «radnim mjestom» iz stavka 1. ovog članka podrazumijevaju
se samo mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja prema važećim zakonima.
Članak 2.
Na nivou Bosne i Hercegovine, pravo utvrđeno u stavku 1. članka 1. ove odluke
ne odnosi se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine,
Ministarstvu obrane Bosne i Hercegovine, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu
Bosne i Hercegovine, Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine, Uredu
za saradnju sa Interpolom, Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine,
Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i svim ostalim agencijama, tijelima ili
jedinicama nadležnim za poslove vezane za javnu sigurnost, obranu i obavještajne
poslove;
b) sva rukovodeća radna mjesta u državnoj službi iz točke a) stavka 1. članka
7. Zakona o državnoj službi u Institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni
glasnik BiH», 12/02, 19/02, 8/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05), to jest
radno mjesto tajnika, tajnika sa posebnim zadatkom, pomoćnika ministra, pomoćnika
ravnatelja i glavnog inspektora.
Članak 3.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, što uključuje nivo Federacije, kantona,
gradova i općina, pravo utvrđeno u stavku 1. članka 1. ove odluke ne odnosi
se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u ministarstvima unutarnjih poslova u Federaciji
Bosne i Hercegovine, Ministarstvu obrane Federacije Bosne i Hercegovine i
svim ostalim agencijama, tijelima ili jedinicama nadležnim za poslove vezane
za javnu sigurnost;
b) sva rukovodeća radna mjesta iz točke a) stavka 1. članka 6. Zakona o državnoj
službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Federacije BiH”,
No. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04) to jest rukovodilac samostalne uprave i samostalne
ustanove, tajnik organa državne službe, rukovodilac uprave i ustanove koje
se nalaze u sastavu ministarstva, pomoćnik rukovodioca organa državne službe,
te glavni federalni i glavni kantonalni inspektori.
Članak 4.
Na nivou Republike Srpske, pravo utvrđeno u stavku 1. članka 1. ove Odluke
ne odnosi se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Srpske,
Ministarstvu obrane Republike Srpske i svim ostalim agencijama, tijelima ili
jedinicama nadležnim za poslove vezane za javnu sigurnost;
b) sva radna mjesta u državnoj službi iz stavka 1. članka 32. Zakona o administrativnoj
službi u upravi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br.
16/02, 62/02, 38/03, 42/04) tj. pomoćnik ministra, tajnik ministarstva, rukovodilac
upravne organizacije, zamjenik i pomoćnik rukovodioca upravne organizacije
te inspektor koji rukovodi inspektoratom ili inspektor koji rukovodi poslovima
koji se odnose na inspekciju nad provođenjem zakona i drugih propisa Republike
Srpske;
c) sva radna mjesta na nivou lokalne samouprave u Republici Srpskoj iz Zakona
o lokalnoj samoupravi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”,
br. 101/04, 42/05) tj. sekretar Skupštine jedinice lokalne samouprave, načelnik
odjeljenja i šef odsjeka.
Članak 5.
Na nivou Brčko Distrikta, pravo utvrđeno u stavku 1. članka 1. ove Odluke
ne odnosi se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u Policiji Brčko Distrikta i svim ostalim agencijama,
tijelima ili jedinicama nadležnim za poslove vezane za javnu sigurnost;
b) sva rukovodeća radna mjesta u državnoj službi u Brčko Distriktu uključujući:
i) radna mjesta iz točke 1) stavka 1. članka 8. Zakona o javnim službenicima
i namještenicima Brčko Distirkta (“Službeni glasnik Brčko Distrikta”, br.
41/04, 20/05) tj. rukovodeći javni službenici I-IV kategorije;
ii) radna mjesta ravnatelja Uprave prihoda Distrikta, ravnatelja Poreske uprave
i rukovodilaca svih ostalih jedinica i odjela u upravi Brčko Distrikta.
Članak 6.
Pravo utvrđeno u stavku 1. članka 1. ove Odluke ne odnosi se na radno mjesto
odnosno mjesta sa kojeg je osoba smijenjena Odlukom visokog predstavnika.
Članak 7.
Ova Odluka se ni na koji način i ni u kakvom vidu ne primjenjuje, bilo neposredno
ili posredno, na bilo koju osobu na koju se odnosi odluka visokog predstavnika
o zabrani obavljanja javnih funkcija iz razloga koji su neposredno ili posredno
vezani za nepostojanje suradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Članak 8.
Prilikom prijavljivanja na radno mjesto u organu državne službe na koje
ima pravo u skladu sa odrebama ove Odluke, osoba je dužna pismeno obavijestiti
organ zadužen za postavljenje i organ zadužen za izbor o činjenici da se na
nju odnosila odluka visokog predstavnika kojom joj se zabranjuje obavljanje
javne funkcije i druge funkcije obuhvaćene navedenom odlukom, i dužna je proslijediti
primjerak te odluke navedenom organu i/ili organima.
Članak 9.
Radi otklanjanja svake sumnje, ova Odluka se ni na koji način i ni u kakvom
vidu ne primjenjuje na:
a) svaki položaj u zakonodavnom organu na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini
na koji se bira neposredno ili posredno;
b) svaku izvršnu funkciju na svim nivoima vlasti uključujući članove Predsjedništva,
predsjednike, potpredsjednike, predsjedavajućeg Vijeća ministara, premijere,
ministre, zamjenike ministara, gradonačelnike i načelnike općina, zamjenike
gradonačelnika i zamjenike načelnika općina i članove vlade Brčko Distrikta;
c) savjetnike osobama na položajima i funkcijama iz točke a) ili b) ovog stavka,
osim ako se ova mjesta popunjavaju putem javnog natječaja.
Članak 10.
Radi otklanjanja svake sumnje, ova Odluka nema povratno dejstvo. Ova Odluka
samo omogućava osobama na koje se odnosi da se od dana njenog donošenja prijavljuju
i, ako budu postavljene, obavljaju dužnosti na radnim mjestima iz ove Odluke.
Ova Odluka ni izričito niti upućivanjem ne daje pravo da osobe nastave vršiti
poslove na radnim mjestima na kojima su se nalazile u suprotnosti sa bilo
kojom odlukom o smjenjivanju i pratećom zabranom.
Članak 11.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine, Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, Službenom
glasniku Republike Srpske i Službenom glasniku Brčko Distrikta.
Sarajevo, 28. novembar 2005.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
