U R E D B U

O VRSTAMA, SADRŽAJU I KAKVOĆI BIOGORIVA U GORIVIMA ZA MOTORNA VOZILA

I OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom propisuju se nazivi vrsta biogoriva, granične vrijednosti biogoriva, kakvoća i dokazivanje, udio biogoriva i monitoring, obveze dobavljača i nadzor nad provođenjem ove Uredbe.

II NAZIVI VRSTA BIOGORIVA

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovoj Uredbi imaju slijedeće značenje:

1. gorivo je tečno gorivo za pogon motornih vozila sukladno propisima koji definiraju fizičko-kemijske karakteristike tečnih goriva,
2. biogorivo je tečno ili plinovito gorivo za pogon motornih vozila proizvedeno iz biomase,
3. biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada ili ostataka iz poljoprivrede, uključujući tvari biljnog i životinjskog podrijetla, šumske industrije i s tim povezanih proizvodnih djelatnosti, kao i biorazgradivi dio industrijskog otpada i otpada sa gradskih deponija,
4. druga obnovljiva goriva su obnovljiva goriva osim biogoriva, a koja potiču iz obnovljivih izvora energije, kako je utvrđeno Direktivom 2001/77/EC i koja se koriste za potrebe prijevoza,
5. stavljanje u promet goriva na tržište znači opskrbljivanje krajnjeg korisnika gorivom, uz naknadu ili besplatno,
6. energetski sadržaj je donja ogrjevna vrijednost goriva,
7. dobavljač tečnih goriva (u daljnjem tekstu: dobavljač) je pravna ili fizička osoba koja tečna goriva proizvodi, uvozi i/ili stavlja u promet na tržište, ekstrahuje ili je sam krajnji korisnik, uvezenog, ekstrahiranog ili proizvedenog goriva,
8. fizičko-kemijske značajke goriva moraju biti takve da ne prouzrokuju kritično zagađenje okoline i da su u skladu sa važećim standardima,
9. monitoring je:
a) praćenje fizičko-kemijskih značajki tečnog goriva (u daljnjem tekstu: monitoring kvaliteta tečnih goriva) u skladu sa standardom koji ureduje fizičko-kemijske značajke tečnog goriva;
b) praćenje sadržaja biogoriva u gorivu po procedurama za određivanje sadržaja biogoriva u gorivu, koji uključuje neposredno provjeravanje tehnoloških procesa dodavanja biogoriva u gorivo, provjeru certifikata na bazi kojih proizvođači goriva garantiraju sadržaj biogoriva u gorivu, i mjerenje sadržaja biogoriva u gorivu u pojedinačnim pošiljkama goriva uzimajući u obzir provjeru dokumentacije koja prati pošiljku goriva (Izjava o sukladnosti, Izvješće o ispitivanju goriva) po postupku koji je određen u programu monitoringa sadržaja biogoriva u gorivu.

Članak 3.

U smislu ove Uredbe su slijedeća biogoriva, i to:

a) bioetanol: etanol, proizveden iz biomase ili biorazgradivoga dijela otpada, da bi se koristio kao biogorivo;
b) biodizel: metil-ester masnih kiselina (FAME) proizveden iz biljnih ili životinjskih ulja ako posjeduje kvalitet dizela, da bi se koristio kao biogorivo;
c) bioplin: plinsko gorivo koje se proizvodi od biomase i/ili biorazgradivoga dijela otpada, koje se može pročistiti do kvalitete prirodnog plina, da bi se koristio kao biogorivo ili generatorski plin;
d) biometanol: metanol, koji se proizvodi od biomase, da bi se koristio kao biogorivo;
e) biodimetiletar: dimetileter koji se proizvedi od biomase, da bi se koristio kao biogorivo;
f) bio-ETBE: etil-tercijarni-butil eter: ETBE koji se proizvodi na bazi bioetanola. Volumni postotak bio-ETBE-a koji se računa kao biogorivo je 47%;
g) bio-MTBE: metil-tercijarni-butil eter, gorivo proizvedeno na bazi biometanola. Volumni postotak bio-MTBE-a koji se računa kao biogorivo je 36%;
h) sintetička biogoriva: sintetski ugljikovodici ili mješavine ugljikovodika koji su proizvedeni od biomase;
i) biovodik: vodik koji se proizvodi od biomase i/ili biorazgradivoga dijela otpada, da bi se koristio kao biogorivo;
j) čisto biljno ulje: ulje koje se proizvodi od biljaka uljarica prešanjem, ekstrakcijom ili sličnim procesima, sirovo ili rafinirano, ali kemijski neizmjenjivo, u slučajevima kada je kompatibilno sa određenim tipovima motora i odgovarajućim uvjetima u pogledu emisije.

III GRANIČNE VRIJEDNOSTI BIOGORIVA, KAKVOĆA I DOKAZIVANJE

Članak 4.

Biogoriva koja se stavljaju u promet na domaće tržište su:

a) biodizel koji dolazi u obliku čistoga biogoriva ili u visokim koncentracijama u naftnim derivatima, ako ispunjava zahtjeve standarda BAS EN 590 za kakvoću goriva za pogon motornih vozila i standarda BAS EN 14214 za kakvoću metil estera masnih kiselina za dizel motore,
b) eurodizel koji sadrži najviše 5% v/v biodizela i koji udovoljava propisanim graničnim vrijednostima značajki kakvoće prema zahtjevima standarda BAS EN 590;
c) benzin u koji je umiješano biogorivo u malom postotku i koji udovoljava propisanim graničnim vrijednostima značajki kakvoće prema zahtjevima standarda BAS EN 228;
d) čisto biljno ulje, ako je sukladan sa zahtjevima iz članka 8. ove Uredbe,
e) bioplin, ako je sukladan sa zahtjevima iz članka 7. ove Uredbe,
f) gorivo koje se proizvodi iz biogoriva, ako je biogorivo sukladno sa člankom 3. alineje f) i g) ove Uredbe.

Članak 5.

Ako je sadržaj biogoriva koje se miješa sa naftnim derivatima viši od 5% zapremine metil estera masnih kiselina FAME ili 5% zapremine bioetanola, dobavljač, s ciljem zaštite neprilagođenih vozila, mora osigurati da krajnji kupac bude informiran o toj činjenici u vrijeme naručivanja ili isporuke goriva na način da se prodajno mjesto posebno obilježi.

Članak 6.

Granične vrijednosti značajki kakvoće eurodizela koji sadrži 5% (v/v) biodizela te metode ispitivanja tih značajki moraju udovoljavati zahtjevu norme BAS EN 590. Za utvrđivanje količine metilnog estera masnih kiselina (FAME) u gorivu primjenjuje se metoda ispitivanja BAS EN 14078.
Granične vrijednosti značajki kakvoće biodizela koji dolazi u obliku čistoga biogoriva ili je umiješan u visokom postotku u tekuće naftno gorivo te metode ispitivanja za utvrđivanje

Članak 7.

Granične vrijednosti značajki kakvoće bioplina i metode ispitivanja su:

(*vrijedi pri temperatu; ri 288,15 K i pritisku 101,325 kPa)

Članak 8.

Granične vrije ;dnosti značajki kakvoće čistog biljnog ulja i metode ispitivanja su:

Članak 9.

Biogoriva koja se stavljaju u promet na domaće tržište moraju biti popraćena Izjavom o sukladnosti sa propisanim vrijednostima značajki kakvoće biogoriva iz članka 4. ove Uredbe (u daljnjem tekstu: Izjava o sukladnosti).
Dobavljač je dužan, uz pošiljku biogoriva, priložiti Izjavu o sukladnosti iz stavka 1. ovog članka, kojom se pismeno garantira da biogorivo odgovara graničnim vrijednostima značajki kakvoće biogoriva koji su propisani ovom Uredbom. Obrazac izjave o sukladnosti nalazi se u prilogu ove Uredbe i čini njen sastavni dio.
Izjava o sukladnosti u izvorniku slijedi pošiljku, a dobavljač zadržava presliku.
Izjava o sukladnosti u izvorniku i preslik Izjave o sukladnosti moraju se čuvati godinu dana od dana njihovog izdavanja.
Kontrola biogoriva odvija se po programu koji najmanje jednom godišnje donosi Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sukladno sa Pravilnikom o načinu izvođenja monitoringa.

Članak 10.

Inspekcijsko tijelo izdaje Izjavu o sukladnosti iz članka 9. stavak 1. ove Uredbe na temelju izvješća o ispitivanju obavljenog u akreditiranom laboratoriju prema zahtjevu norme BAS EN ISO/IEC 17025.
Izjava o. sukladnosti mora sadržavati podatke o akreditovanom laboratoriju u kojem je obavljeno ispitivanje i broj i datum izvješća o ispitivanju iz stavka 1. ovog članka.
Priznavanje izvješća o ispitivanju izdanog u inozemstvu obavlja imenovano akreditovano inspekcijsko tijelo koje zadovoljava zahtjev norme BAS ISO/IEC 17020, tip A.

Članak 11.

Dobavljač mora voditi evidenciju o količini i vrsti biogoriva, čistog ili u mješavini, koje se stavlja u promet na tržište.
Podatke iz evidencije dobavljač mora dostavljati Ministarstvu najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec, razvrstano po vrsti biogoriva na obrascu iz Priloga 3, koji je sastavni dio ove Uredbe.

IV UDIO BIOGORIVA I MONITORING

Članak 12.

Prosječni godišnji sadržaj biogoriva u svim gorivima za motorna vozila koja se prometuju na tržištu Federacije kao goriva za motorna vozila, po godinama, iznosi kako slijedi:

1. 2,00% do kraja 2008. godine
2. 3,00% do kraja 2009. godine i
3. 5,75% do kraja 2010. godine

Sadržaj biogoriva iz stavka 1. ovog članka izražen je kao procent energetske vrijednosti goriva koje se prometuje kao gorivo za motorna vozila, uzimajući u obzir energetske vrijednosti biogoriva i fosilnih goriva datih u Prilogu 1, koji je sastavni dio ove Uredbe.

Članak 13.

Da bi ostvarila indikativni cilj iz članka 12. stavka 1. ove Uredbe, Vlada Federacije na prijedlog Ministarstva, koji je prethodno usaglašen sa Federalnim ministarstvom za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo i Federalnim ministarstvom okoliša i turizma, utvrđuje godišnji procenat biogoriva u ukupnom udjelu goriva na domaćem tržištu, te godišnju količinu biogoriva koje se mora staviti u promet na domaće tržište.

Članak 14.

Sukladno odluci Vlade Federacije iz članka 13. ove Uredbe Ministarstvo donosi Plan stavljanja biogoriva u promet na tržište (u daljnjem tekstu: Plan) kojim se određuje godišnja količina biogoriva koju pojedini dobavljač goriva mora staviti u promet na tržište.
Prva godina za koju se donosi Plan iz stavka 1. ovog članka je 2009. godina.
U skladu sa člankom 9. stavka 5. ove Uredbe Ministarstvo utvrđuje način izvođenja monitoringa u roku od 12 (dvanaest) mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

V OBVEZE DOBAVLJAČA

Članak 15.

Dobavljač mora osigurati da godišnji prosječni sadržaj biogoriva u svim gorivima koja se prometuju na tržištu Federacije u pojedinoj kalendarskoj godini bude najmanje ekvivalentan sadržaju koji je za tu kalendarsku godinu određen u članku 12. ove Uredbe.

Članak 16.

Dobavljač mora, najkasnije do 31. listopada tekuće godine, od Ministarstva zatražiti suglasnost za stavljanje u promet biogoriva na tržište u narednoj godini.
Uz zahtjev za stavljanje u promet biogoriva na tržište u narednoj godini dobavljač mora priložiti:

a) prijedlog godišnjeg plana za stavljanje u promet biogoriva na tržište u narednoj godini;
b) prijedlog programa praćenja sadržaja biogoriva za narednu godinu usklađen sa Pravilnikom o načinu izvođenja monitoringa;
c) preslik rješenja iz članka 18. ove Uredbe o ispunjenju godišnjeg plana za stavljanje u promet biogoriva na tržište u protekloj godini osim u slučajevima kada se zahtjev podnosi prvi put;
d) izvještaj o količini biogoriva koju je podnosilac zahtjeva stavio u promet sa procjenom količine biogoriva koja će se staviti u promet na tržište do kraja tekuće godine.

Članak 17.

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: ministar) u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva donosi rješenje o ispunjavanju uvjeta za stavljanje u promet biogoriva na tržište.

Članak 18.

Ministar izdaje rješenje kojim se potvrđuje ispunjavanje godišnjeg plana za stavljanje u promet biogoriva na tržište za prethodnu godinu, za svakog pojedinačnog dobavljača uzimajući u obzir:

a) podatke iz godišnjeg izvješća o ispunjenosti obveza iz godišnjeg plana za stavljanje biogoriva u promet, u skladu sa člankom 16. ove Uredbe;
b) podatke o praćenju sadržaja biogoriva u gorivu.

Rješenje o ispunjavanju godišnjeg plana za stavljanje u promet biogoriva na tržište za prethodnu godinu ministar donosi najkasnije do 31. lipnja tekuće godine.
Rješenje iz stavka 1. ovog članka ministar specificira godišnje količine biogoriva koje je dobavljač prenio iz prethodne u tekuću godinu, kao obvezu iz članka 20. ove Uredbe.

Članak 19.

Dobavljač mora, najkasnije do 31. siječijna tekuće godine, dostaviti Ministarstvu izvješće o ispunjavanju obveza iz Plana za prethodnu kalendarsku godinu.
Sastavni dio izvješća iz stavka 1. ovog članka je izvješće o izvođenju monitoringa, sačinjen od strane imenovanog inspekcijskog tijela angažovanog za izvođenje prograna monitoringa.
Troškove izvođenja monitoringa snosi dobavljač.
Sve aspekte izvođenja programa monitoring udjela biogoriva između sebe ureduju pisanim ugovorom, dobatjač i inspekcijsko tijelo.

Članak 20.

Ukoliko se na osnovu dostavljenog izvješća iz članka 19. stavka 1. utvrdi da dobavljač nije ispunio obvezu iz Plana za prethodnu kalendarsku godinu, Ministarstvo će donijeti rješenje kojim se dobavljač obvezuje staviti u promet ni tržište u tekućoj godini Planom utvrđenu količinu biogoriva uvećanu za razliku količine biogoriva koja nije stavljena u promet na tržište u protekloj kalendarskoj godini.

VI NADZOR

Članak 21.

Nadzor nad provođenjem ove Uredbe vršit će Federalna uprava za inspekcijske poslove.

VII KAZNENE ODREDBE

Članak 22.

Novčanom kaznom od 7.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice, ako:

a) kakvoća biogoriva nije u skladu sa važećim standardima (čl. 4., 5., 6., 7., 8. i 9.);
b) ne informira krajnjeg kupca o sadržaju biogoriva u gorivima za motorna vozila (članak 5.),
c) uz pošiljku biogoriva u gorivima za motorna vozila ne priloži izjavu o sukladnosti (članak 9.);
d) stavi u promet gorivo sa sadržajem biogoriva većim nego što je propisano ovom Uredbom (čl. 12. i 15.);
e) stavi u promet biogorivo na tržište bez rješenja o ispunjavanju uvjeta za stavljanje u promet biogoriva na tržište ili ako se ne pridržava odredbi iz rješenja o stavljanju u promet biogoriva u gordima za motorna vozila (čl. 16., 17. i 18.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1,800 KM.

VIII ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH".

V broj 358/08
7. svibnja 2008. godine
Sarajevo

Premijer
dr. Nedžad Branković, s.r.