ZAKON O UNUTARNJOJ TRGOVINI

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

 Ovim se zakonom uređuje: obavljanje i uvjeti za obavljanje trgovine na veliko, trgovine na malo i trgovinskih usluga, osnivanje i prestanak rada trgovinske radnje, posebni oblici obavljanja trgovine, način obrazovanja cijena, zaštita potrošača i nedopušteno trgovanje, ograničenje obavljanja trgovine, nadzor nad primjenom ovoga zakona, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovine na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH).

Članak 2.

1) Pod trgovinom u smislu ovoga zakona smatraju se kupnja i prodaja robe i obavljanje trgovinskih usluga.
2) Pravne i fizičke osobe koje se bave trgovinom na temelju  registracije, odnosno rješenja kojim se odobrava obavljanje trgovine i trgovinskih usluga smatraju se trgovcem sukladno uvjetima propisanim ovim zakonom.
3) Odredbe ovoga zakona, kojima se uređuju prava, obveze i sankcije za trgovca, odgovarajuće se primjenjuju i na:
a) pravne i fizičke osobe koje se bave trgovinom mimo registracije, odnosno odobrenja za obavljanje trgovine,
b) pravne i fizičke osobe registrirane za obavljanje djelatnosti proizvodnje i obavljanja usluga, kada svoje proizvode i usluge prodaju na tržištu,
c) fizičke osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržnici na malo,
d) fizičke osobe koje na temelju ugovora s trgovcem obavljaju za trgovca trgovinu na malo izvan prodavaonice,
e) fizičke osobe - građani koji se bave trgovinom bez odobrenja za obavljanje trgovine tijela grada, odnosno općine mjerodavne za oblast trgovine (u daljnjem tekstu: mjerodavno tijelo).

Članak 3.

1) Trgovina se obavlja slobodno pod jednakim uvjetima na tržištu, za sve trgovce sukladno zakonu, dobrim poslovnim običajima, načelima lojalne konkurencije i trgovinskim pravilima, odnosno uzancama.
2) Roba koja se stavlja u promet mora biti sukladna  standardima, tehničkim normativima i kvalitativnim normama propisanim ili priznatim kao uvjet za njihovo stavljanje u promet i/ili uporabu na tržištu Bosne i Hercegovine.
3) Cijena robe koja se stavlja u promet formira se i iskazuje u domaćoj valuti u apoenima novčanica koje su u opticaju u Bosni i Hercegovini.

Članak 4.

1) Aktima tijela  Federacije, kantona, grada i općine  ne može se ograničavati nastupanje na tržištu, narušavati konkurencija, niti se mogu pojedini trgovci ili potrošači stavljati u nejednakopravan položaj na tržištu.
2) Iznimno od odredbe iz stavka 1) ovoga članka, ukoliko nastanu ili mogu nastati značajniji poremećaji na tržištu usljed elementarne nepogode, nestašice dobara prijeko potrebnih za potrebe obrane, odnosno za potrebe gospodarstva i opskrbe stanovništva, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) može propisati privremene mjere ograničavanja tržišta sukladno ovom zakonu.

II. OBAVLJANJE TRGOVINE

Članak 5.

Trgovina se obavlja kao trgovina na veliko i trgovina na malo.

1. Trgovina na veliko

Članak 6.

1) Trgovina na veliko je kupovina robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, drugim pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost  ili djelatnost odobrenu sukladno zakonu, uz obvezatno izdavanje fakture, odnosno računa.
2) Trgovina na veliko obavlja se u posebnim prodajnim prostorijama, skladištima ili drugim mjestima koja ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom i  drugim propisima.
3) Trgovina na veliko može se obavljati i kao trgovina na veliko u tranzitu kada se kupnja i prodaja robe obavlja bez prethodnog skladištenja u skladištu trgovca na veliko.
4) Za obavljanje trgovine na veliko u tranzitu nije potreban prodajni prostor (skladište).
5) Za određenu vrstu robe može se utvrditi da se trgovina na veliko ne može obavljati u tranzitu.  
6) Vlada Federacije na prijedlog federalnoga ministra trgovine (u daljnjem tekstu: ministar) utvrđuje vrstu robe kojom se ne može obavljati trgovina na veliko u tranzitu.

2. Trgovina na malo

Članak 7.

1)Trgovina na malo je prodaja robe krajnjim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih osobnih i obiteljskih potreba ili potreba kućanstva.
2) Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama ili izvan prodavaonica ako su za takav način prodaje ispunjeni uvjeti  propisani ovim zakonom i drugim propisima.
3) Ako trgovac ispunjava uvjete po posebnom propisu da u prodavaonici pored trgovinske obavlja i neku drugu djelatnost, prostor namijenjen toj djelatnosti mora biti fizički odvojen od dijela prodavaonice namijenjenog trgovinskoj djelatnosti.
4) Trgovac može u svojoj prodavaonici dodatno obrađivati hranu, uz ispunjavanje uvjeta propisanih posebnim propisom, tako da bude primjerena za uporabu.
5) Zabranjena je  konzumacija  hrane i pića u prodavaonici iz stavka 4) ovoga članka.
6) U prodavaonici su dopuštene besplatne degustacije pojedinih vrsta robe na kojima je istaknuta oznaka za tu namjenu.
7) Ministar će donijeti pravilnik o klasifikaciji prodavaonice i drugih oblika trgovine na malo.

Članak 8.

1)Trgovina na malo izvan prodavaonice je oblik trgovine na malo kada se prodaja robe i/ili usluga obavlja na neki od sljedećih načina:
a) na štandovima, stolovima  i boksovima na tržnicama na malo,
b) na štandovima i stolovima izvan tržnica na malo,
c) putem kioska,
d) pokretnom prodajom,
e) prodajom na daljinu (prodaja putem kataloga, TV prodaja, prodaja putem interneta, prodaja putem telefona),
f) izravnom prodajom putem posrednika,
g) prodaja putem automata,
h) prigodnom prodajom (sajmovi, izložbe i sl.).
2) Prodaja robe ne može se vršiti na način propisan stavkom 1) ovoga članka ako je takav način prodaje zabranjen posebnim propisima. 
3) Prodaju robe na štandovima i stolovima izvan tržnica na malo, prodaju putem kioska, prodaju putem automata i prigodnu prodaju na javnim površinama i površinama koje imaju pristup s javne prometne površine, mogu obavljati registrirani trgovci samo na mjestima koja svojom odlukom odredi mjerodavno tijelo  kantona, grada ili općine i za koja mjerodavno tijelo da odobrenje.
4) Mjerodavno tijelo može propisati vanjski izgled prodajnog objekta iz stavka 3) ovoga članka vodeći računa o lokalnom ambijentu.

Članak 9.

 Iznimno od odredbe članka 8. stavak 3), registrirani trgovci mogu sudjelovati na organiziranim prigodnim prodajama bez posebnog odobrenja mjerodavnoga tijela kantona, grada ili općine, sukladno uvjetima koje propisuje registrirani organizator tih prodaja, ukoliko organizator tih prodaja posjeduje odgovarajuće odobrenje.

Članak 10.

 1) U trgovini na malo zabranjuje se trgovcu da prodaje alkoholna pića i druga pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina. 
2) Na svim prodajnim mjestima, na kojima se prodaju alkoholna pića i pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanski proizvodi, mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje osobama mlađim od 18 godina.
3) Trgovac je dužan uskratiti prodaju robe iz stavka 1) ovoga članka kupcu ako procijeni da je mlađi od 18 godina, a kupac dragovoljno ne dokaže da je stariji od 18 godina davanjem na uvid trgovcu svoj identifikacijski dokument sa slikom.

III. UVJETI  ZA OBAVLJANJE TRGOVINE

Članak 11.

1) Trgovinu na veliko i trgovinu na malo može obavljati trgovac sa svojstvom pravne osobe koji se bavi trgovinom na temelju registracije i koji ispunjava uvjete utvrđene ovim zakonom i drugim propisima. 
2) Trgovinu na malo može obavljati i trgovac sa svojstvom fizičke osobe, ali samo u jednom prodajnom objektu odnosno na jednom prodajnom mjestu (u daljnjem tekstu: trgovinska radnja) pod uvjetima propisanim ovim zakonom i drugim propisima. 
3) Uposlenici u pravnoj osobi  iz stavka 1) ovoga članka i uposlenici u trgovinskoj radnji iz stavka 2) ovoga članka, moraju imati najmanje III. stupanj stručne spreme.
4) Trgovac može bez upisa u registar obavljati i druge poslove u manjem opsegu koji služe uspješnom obavljanju trgovine, a uobičajeno se obavljaju uz ovu djelatnost, kao što su poslovi utovara, prijevoza i istovara robe, poslovi dostavljanja robe kupcu i slično, a obavljanje tih poslova ne predstavlja redovitu  djelatnost trgovca.
5)Trgovac je dužan na svakom prodajnom objektu, kao i pri prodaji robe izvan prodavaonice istaknuti tvrtku pod kojom je upisan u registar kod mjerodavnoga registarskog suda, odnosno mjerodavnoga tijela.
6) Trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uvjetima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuke, bonifikacije i sl.) i na prikladan način učiniti kupcu dostupnim i pridržavati se tih uvjeta. 
7) Trgovac je dužan formirati i istaknuti cijenu robe, koju stavlja u promet, u domaćoj valuti u apoenima novčanica koje su u opticaju u Bosni i Hercegovini i izdati račun za prodanu robu.

Članak 12.  

1) Za obavljanje trgovine na veliko i trgovine na malo, trgovac je dužan osigurati
prodajni objekt ili drugo prodajno mjesto koje ispunjava uvjete propisane ovim zakonom i drugim propisima.
2) Prodajni objekt je prostor u kojem se obavlja trgovina i mora biti izgrađen sukladno  važećim urbanističko-građevinskim propisima kao poslovni prostor za obavljanje odgovarajuće trgovinske djelatnosti, a što utvrđuje mjerodavno tijelo rješenjem o uporabnoj dozvoli. Postojanje rješenja nije minimalno tehnički uvjet za početak rada prodajnog objekta i u njemu se može obavljati poslovanje, ali se ova činjenica provjerava zajedno s provjerom postojanja uvjeta  iz st. 3) i 4) ovoga članka.
3) Uvjete u pogledu minimalne tehničke opremljenosti poslovnih prostora, uređaja i opreme  i stočnih pijaca u kojima se obavlja trgovina na veliko i trgovina na malo, kao i uvjete  obavljanja trgovine izvan poslovnog prostora i utvrđivanje roba iz skupina i podskupina roba koje se mogu prodavati u tim poslovnim prostorijama propisat će ministar podzakonskim aktom.
4) Uvjete o sanitarno-zdravstvenoj zaštiti, zaštiti na radu, zaštiti čovjekovog okoliša, te druge uvjete koji su potrebni za obavljanje trgovinske djelatnosti propisat će mjerodavna federalna ministarstva, svako u okviru svoje mjerodavnosti.
5) Trgovac pravna osoba nije dužan  dokazivati ispunjavanje uvjeta  iz st. 2), 3) i 4) ovoga članka u trenutku početka rada prodajnog objekta, odnosno fizička osoba u trenutku podnošenja zahtjeva za otvaranje trgovinske radnje, ali su ove osobe dužne  dostaviti ovjerenu pisanu izjavu mjerodavnom tijelu kojom potvrđuju da prodajni objekt ispunjava zakonom propisane uvjete.
6) Oblik i sadržaj izjave iz stavka 5) ovoga članka propisat će ministar podzakonskim aktom.

Članak 13.

1) Trgovci koji obavljaju djelatnost u trgovačkim objektima (lancima)  namijenjenim za trgovinu  različitih robnih skupina  prehrambenih i neprehrambenih  proizvoda, površine  od 1.000 i više četvornih metara, prije otpočinjanja rada dužni su pribaviti suglasnost Ministarstva kojom  se utvrđuje  ispunjavanje uvjeta  glede  zastupljenosti domaćih prehrambenih proizvoda u objektu.
2)  Uz zahtjev za dobijanje suglasnosti stranka  je dužna da kao dokaz  o obveznoj zastupljenosti domaćih prehrambenih proizvoda u visini od najmanje 50% u asortimanu robe  podnese odgovarajuću pismenu izjavu.
3)  Rješenje kojim se  odlučuje o zahtjevu za davanje suglasnosti iz stavka 1) ovoga članka konačno je u upravnom postupku.

Članak 14.

1) Pravna osoba  registrirana za obavljanje trgovinske djelatnosti može otpočeti s radom u prodajnom objektu nakon što mjerodavnom tijelu podnese dokaz o registraciji, izjavu iz članka 12. stavak 5) ovoga zakona  i obavijest o datumu početka rada za svaki prodajni objekt, a za objekte iz članka 13. stavak 1) ovoga zakona i suglasnost Ministarstva, najkasnije u roku od pet dana prije početka rada.
2) Pravna osoba ima neograničenu odgovornost, a vlasnik odnosno suvlasnici i sve osobe ovlaštene za zastupanje koje su upisane u sudski registar na dan davanja izjave iz stavka 1) ovoga članka imaju neograničenu solidarnu odgovornost za štetu prouzrokovanu trećim osobama koja je izazvana davanjem netočne izjave o ispunjavanju uvjeta iz članka 12. ovoga zakona.
3) Ispunjenost uvjeta iz članka 12. ovoga zakona provjerava mjerodavna inspekcija, svaka u okviru svoje mjerodavnosti, u roku od 30 dana od dana prijema obavijesti i izjave iz stavka 1) ovoga članka.
4) Iznimno od stavka 1) ovoga članka trgovac koji obavlja trgovinu na veliko i poslove uvoza naftnih derivata može otpočeti s radom na temelju rješenja ministra o ispunjavanju uvjeta propisanih podzakonskim aktom.

IV. OSNIVANJE TRGOVINSKE RADNJE

Članak 15.

1) Trgovinska radnja osniva se donošenjem rješenja kojim se trgovcu sa svojstvom fizičke osobe odobrava obavljanje  trgovinske djelatnosti.
2) Rješenje iz stavka 1) ovoga članka donosi mjerodavno tijelo.

Članak 16.

1) Mjerodavno će tijelo izdati odobrenje za osnivanje trgovinske radnje osobi koja ispunjava sljedeće uvjete:
a) da je državljanin Bosne i Hercegovine,
b) da je poslovno sposoban,
c) da posjeduje najmanje III.  stupanj stručne spreme,
d) da je zdravstveno sposoban, ako je za obavljanje trgovine na malo određenim robama iz predmeta poslovanja trgovinske radnje zdravstvena sposobnost propisana kao poseban uvjet,
e) da ima u vlasništvu, posjedu ili zakupu poslovni prostor koji ispunjava opće i posebne uvjete utvrđene člankom 12. Zakona,
f) da nema zasnovan radni odnos ili da nije ostvario prava po osnovi  radnoga odnosa,
g) da nema već osnovanu trgovinsku radnju,
h) da mu pravomoćnom odlukom nije izrečena mjera zabrane obavljanja ove djelatnosti,
i) da ispunjava i druge uvjete  propisane zakonom ili drugim propisom.
2) Odobrenje za osnivanje trgovinske radnje može se izdati i osobi koja ne ispunjava uvjet iz stavka 1)  točka c) ovoga članka, ako uz zahtjev podnese dokaz da osoba koju će uposliti  ispunjava taj uvjet.
3) Osoba koja je dala netočnu izjavu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1) točka e) ovoga članka ima neograničenu odgovornost za štetu prouzrokovanu trećim osobama izazvanu davanjem netočne izjave.
4) Ispunjenost uvjeta iz stavka 1) točka e) ovoga članka provjerava mjerodavna inspekcija, svaka u okviru svoje mjerodavnosti,  u roku od 30 dana od dana dostavljanja konačnog rješenja kojim se odobrava obavljanje trgovinske djelatnosti.
5) Iznimno od stavka 1) točka a) ovoga članka trgovinsku radnju može osnovati i strani državljanin, uz primjenu načela uzajamnosti, ako ispunjava ostale uvjete propisane ovim člankom i ima radnu dozvolu.
6) Iznimno od stavka 1) točke e) ovoga članka, odobrenje za  osnivanje trgovačke radnje može se izdati osobi koja posjeduje poslovni prostor koji ispunjava opće i posebne uvjete utvrđene člankom 12. Zakona, ukoliko pruži dokaze da se kod mjerodavnoga tijela vodi postupak reguliranja imovinsko-pravnih odnosa radi upisa prava vlasništva u zemljišne knjige (legalizacija).

Članak 17.

1) Mjerodavno će tijelo u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva izdati rješenje o odobrenju za osnivanje trgovinske radnje, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. ovoga zakona, u suprotnom rješenjem  će odbiti zahtjev.
2) Protiv rješenja iz stavka 1) ovoga članka može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu trgovine.
3) Ako mjerodavno tijelo ne donese rješenje u roku iz stavka 1) ovoga članka, rad u prodajnom objektu može otpočeti. O datumu početka rada trgovac je dužan, najkasnije u roku od pet dana prije otpočinjanja rada, pisanim putem obavijestiti mjerodavno tijelo.

Članak 18.

1) Rješenje kojim se odobrava osnivanje trgovinske  radnje, po konačnosti, 
upisuje se u Registar trgovinskih radnji (u daljnjem tekstu: Registar).
2) Trgovcu počinju teći prava i obveze od dana upisa u Registar, sukladno ovom i drugim zakonskim propisima.
3) Trgovinska radnja je dužna otpočeti s radom najkasnije u roku od tri mjeseca  od dana izdavanja rješenja.
4) Rješenje o odobrenju za osnivanje trgovinske radnje ne može se prenijeti na drugu osobu.

Članak 19.

Rješenje o odobrenju za osnivanje trgovinske radnje obvezatno sadrži:
a) osobno ime i prezime, jedinstveni matični broj i adresu prebivališta podnositelja zahtjeva prema CIPS evidenciji,
b) vrstu trgovinske radnje, odnosno maloprodajnog objekta,
c) šifru djelatnosti trgovinske radnje, 
d) poslovno sjedište i
e) naziv trgovinske radnje.

Članak 20.

1) Mjerodavno tijelo koje je donijelo rješenje o odobrenju za osnivanje trgovinske radnje vodi Registar.
Ministar  propisuje sadržaj i način vođenja Registra. 

Članak 21.

1) Trgovinska  radnja može otpočeti s radom danom upisa u Registar.
2) O upisu u Registar tijelo koje vodi Registar obavijestit će mjerodavnu poreznu upravu, mjerodavno tijelo tržišne inspekcije, kantonalno tijelo mjerodavno za oblast trgovine  i druga tijela koja vrše nadzor u ovoj oblasti dostavljanjem konačnog rješenja kojim se odobrava osnivanje trgovinske radnje. 
3) Iznimno, trgovinska radnja može otpočeti s radom bez upisa u Registar sukladno   odredbi  članka 17. stavak 3) ovoga zakona.

V. PRESTANAK RADA TRGOVINSKE RADNJE


Članak 22.

1) Rješenje o odobrenju za osnivanje trgovinske radnje prestaje važiti odjavom, po sili zakona i u  drugim slučajevima određenim zakonom.
2) Trgovac je dužan odjaviti trgovinsku radnju pisanim putem mjerodavnom tijelu prije prestanka rada.  
3) Prestanak obavljanja trgovinske radnje utvrđuje se danom navedenim u zahtjevu za odjavu, s tim da se obavljanje trgovinske djelatnosti ne može odjaviti unazad.
4) Ako u odjavi nije naznačen datum prestanka rada trgovinske radnje, prestanak  se utvrđuje danom podnošenja zahtjeva za odjavu. 
5) Rješenje o odobrenju za osnivanje trgovinske radnje prestaje važiti po sili zakona danom utvrđivanja  sljedećih razloga:
a) smrću imaoca radnje,
b) ako trgovac ne počne obavljati trgovinu na malo u roku od tri mjeseca od dana  izdavanja  rješenja o odobrenju za obavljanje trgovinske  djelatnosti,
c) ako prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta  navedenih u čl. 12. i 16. ovoga  zakona,
d) ako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 12. i 16. ovoga zakona, propisima donesenim na temelju ovoga zakona i drugim propisima, a utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u zadanome roku,
e) ako se naknadno utvrdi da je rješenje o odobrenju za obavljanje  djelatnosti utemeljeno  na neistinitim podacima ili krivotvorenim dokazima.

Članak 23.

1) O prestanku važenja rješenja u smislu članka 22. ovoga zakona mjerodavno tijelo donosi rješenje.
2) Po konačnosti  rješenja trgovinska radnja se briše iz Registra.
3) O brisanju iz Registra mjerodavno će tijelo obavijestiti  mjerodavnu poreznu upravu, mjerodavno tijelo tržišne inspekcije, kantonalno tijelo mjerodavno  za oblast trgovine  i druga tijela koja vrše nadzor u ovoj oblasti dostavljanjem konačnog  rješenja.

VI. OSTALE OBVEZE U OBAVLJANJU TRGOVINE

Članak 24.

1) Radno vrijeme i raspored dnevnog i tjednog radnog vremena prodajnih objekata, radno vrijeme u dane državnih blagdana i neradnih dana u kojima je trgovac dužan poslovati, te radno vrijeme za tržnice, sajmove, izložbe i druge povremene načine obavljanja trgovine, utvrđuje mjerodavno tijelo.
2) Trgovac je dužan utvrditi radno vrijeme prodajnog objekta i drugog oblika trgovine sukladno ovom zakonu vodeći računa o broju uposlenih djelatnika i poštivanju njihovih prava uređenih Zakonom o radu, drugim radnopravnim propisima, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.
3) Trgovac je dužan na vidnom mjestu istaknuti radno vrijeme, te raspored dnevnog i tjednog radnog vremena, radno vrijeme u dane državnih blagdana i neradnih dana, radno vrijeme povremenog načina obavljanja trgovine, te se pridržavati  tog radnog vremena.

Članak 25.

1) Trgovac je dužan voditi evidencije utvrđene zakonom i drugim propisima.
2) Robu u prometu mora pratiti vjerodostojna dokumentacija iz koje se nedvosmisleno može utvrditi podrijetlo i vlasništvo nad robom. Robu u prijevozu mora pratiti prijevoznica, faktura dobavljača ili otpremnica, otkupni blok koji treba sadržiti podatke o isporučitelju i mjestu utovara, naziv primatelja i mjesto istovara, a za uvezenu robu pod carinskim nadzorom jedinstvenu carinsku ispravu sa ino fakturom koja se na zahtjev inspektora mora predočiti odmah ili najdalje u roku od 24 sata od momenta kada je nedostatak utvrđen.
3) Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslovnom prostoru držati i ažurno voditi trgovinsku knjigu na veliko. Iznimno, trgovac nije obvezan posebice voditi trgovinsku knjigu na veliko ukoliko u svome računovodstvu vodi ažurno sve podatke glede nabavke i prodaje robe i obvezne elemente kalkulacije cijene propisane podzakonskim aktom.
4) Trgovac na malo dužan je u svakom prodajnom objektu ili u svakom odjelu prodajnog objekta držati i ažurno voditi  trgovinsku knjigu na malo koja sadrži podatke o nabavci i prodaji robe koja je predmet trgovine i osigurati uvid u dokumentaciju na temelju koje se vodi evidencija.
5) Trgovac je dužan u svakom objektu u kojem se obavljaju trgovinske usluge držati i ažurno voditi trgovinsku knjigu za trgovinske usluge. 
6) Evidencija o nabavci robe vodi se kronološki na temelju računa, otpremnice, prijemnice i drugih dokumenata izdanih u propisanome obliku.
7) Evidencija o prodaji robe vodi se na temelju računa o vrsti, količini i cijeni  prodanih proizvoda, odnosno obavljenih usluga, a promet naplaćen u gotovinskim sredstvima plaćanja evidentira se preko trake registar kase koja osigurava podatke o prodanoj robi.
8) Trgovac je dužan uz oznaku cijene robe za prodaju ili pripremljene za prodaju označiti redni broj iz trgovinske knjige i godinu zaduženja na temelju koje se može istaknuta cijena povezati s prijemnim listom odnosno zapisnikom (evidencijski broj).
9) Evidencija o trgovinskim uslugama vodi se na temelju dokumenata o obavljenoj trgovinskoj usluzi.
10) Ministar podzakonskim aktom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja trgovinske knjige na veliko, trgovinske knjige na malo i trgovinske knjige za trgovinske usluge.

VII. OBAVLJANJE I UVJETI ZA OBAVLJANJE
TRGOVINSKIH   USLUGA

Članak  26.

Trgovinske su usluge djelatnosti kojima se uz naknadu potiče obavljanje razmjene robe od proizvođača do krajnjeg  potrošača.
2) Trgovinske usluge su: posredničke, zastupničke, komisione, burzanske, franšizing, uskladištenje, otpremanje i dopremanje robe (otpremništvo), kontrola kakvoće i kvantiteta robe, marketing, tržnica na veliko, tržnica na malo, trgovinski centar, stočna pijaca, vašar, sajam (usluge priređivanja sajmova i gospodarskih izložbi) i druge usluge uobičajene u trgovini.
3) Trgovac sa svojstvom pravne osobe može pružati sve trgovinske usluge iz stavka 2) ovoga članka.
4) Trgovac sa svojstvom fizičke osobe može pružati samo komisione  i posredničke usluge.

Članak  27.

Za pružanje pojedinih trgovinskih usluga trgovac je dužan osigurati minimalne
tehničke uvjete  u pogledu opremljenosti poslovnih prostora, uređaja i opreme, koje propisuje ministar podzakonskim aktom.

Članak 28.

Posredničke usluge u trgovini su poslovi posredovanja koje pruža posrednik u nakani da nalogodavcu osigura vezu s trećom osobom koja bi s nalogodavcem pregovarala o zaključivanju određenog ugovora, uz naknadu ako taj ugovor bude zaključen.

Članak  29.

Zastupničke usluge u trgovini su usluge zastupanja  koje pruža  zastupnik između
nalogodavca i trećih osoba uz naknadu, ali u ime i za račun nalogodavca.

Članak  30.

Komisione usluge su usluge koje pruža komisionar u svoje ime i za  račun komitenta kada vrši jedan ili više poslova nabave ili prodaje, koje mu povjeri komitent, uz naknadu.

Članak  31.

1) Pod burzanskim se uslugama podrazumijeva organiziranje sastanaka između gospodarskih subjekata (prodavača i kupaca) radi zaključivanja ugovora o kupovini i prodaji robe.
2) Na burzi se objavljuju podaci o količini, rokovima isporuke, kakvoći i asortimanu roba i stanju na tržištu.

Članak  32.

Franšizing je poslovni odnos gdje jedna strana (davatelj franšize) ustupa drugoj strani (primatelju franšize) pravo da u svome poslovanju koristi ime, proizvode i usluge, te proizvodno i poslovno iskustvo davatelja franšize. Davatelj franšize obvezuje se da će primatelju franšize  pružati potrebnu stručnu pomoć.

Članak  33.

 Usluge skladištenja robe su usluge koje pruža skladištar u pogledu smještaja i čuvanja određene robe, te poduzimanja  potrebne ili ugovorene radnje radi njezina čuvanja i održavanja u uvjetima propisanim za tu vrstu robe, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene  osobe, uz naknadu.

Članak  34.

Usluge otpremanja i dopremanja robe su usluge koje pruža otpremnik u svoje ime a za račun nalogodavca, zaključuje ugovor o utovaru, istovaru i prijevozu robe i druge ugovore potrebne za izvršenje otpreme i dopreme robe, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, uz naknadu.

Članak  35.

Usluge kontrole kakvoće i kvantiteta robe i usluga su usluge  koje pruža pravna osoba koja je obvezna stručno i nepristrano obaviti laboratorijsko ispitivanje kakvoće robe, kao kontrolu kakvoće  i kvantiteta robe i usluga i izdati certifikat o tome naručitelju  kontrole, uz naknadu.

Članak  36.

Marketing uslugama smatraju se usluge iz oblasti istraživanja tržišta i tržišnog
komuniciranja (ekonomska propaganda, reklama, izložba i sl.), kao i druge marketing usluge koje se pružaju u ime i za račun komitenta.

Članak  37.

1) Tržnica na veliko je posebno organizirano i uređeno mjesto na kojem se
pružaju usluge prodaje i kupnje na veliko poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda iz registrirane djelatnosti, radi daljnje prodaje i prerade.
2) Za obavljanje usluga tržnice na veliko, trgovac utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuju tržna pravila za izlaganje robe, način prodaje i druga pravila za obavljanje trgovine.
3) Na tržni red iz stavka 2) ovoga članka suglasnost daje  mjerodavno tijelo.
4) Trgovac i korisnici usluga tržnice na veliko dužni su se pridržavati utvrđenog tržnog reda iz stavka 2) ovoga članka.

Članak  38.

Uslugama tržnice na veliko smatraju se:
a) stavljanje na raspolaganje prostora za izlaganje i prodaju poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda,
b) uskladištenje poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda i korištenje sredstva za manipuliranje tim proizvodima,
c) obavljanje prijevoza, otpreme i dopreme, kao i poslovi održavanja  kakvoće i  kvantiteta uskladištenih proizvoda.

Članak  39.

1) Tržnica na malo (pijaca) je organizirano i uređeno mjesto na kojem se na uobičajen način obavlja trgovina na malo poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
2) Ostala roba ne može se prodavati na tržnici na malo ukoliko nisu ispunjeni uvjeti propisani odgovarajućim podzakonskim aktom.
3) Za pružanje usluga tržnice na malo (pijaca), trgovac utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuju tržna pravila za prodaju robe, vrstu robe, način izlaganja robe, te prodaju, održavanje prostorija i opreme, uvjete  za obavljanje trgovine u tržnici na malo i slično.
4) Na tržni red iz prethodnog stavka  suglasnost daje mjerodavno tijelo.
5) Trgovac koji pruža usluge tržnice na malo (pijace) i korisnik usluga dužni su se pridržavati utvrđenog tržnog reda iz stavka 3) ovoga članka.

Članak  40.

1) Tržnica na malo rabljenom tehničkom i ostalom rabljenom robom i rabljenim automobilima je uređeno i organizirano mjesto na kojem se obavlja trgovina na malo navedenim robama.
2)  Za pružanje usluga tržnice na malo rabljenom tehničkom i ostalom rabljenom robom i rabljenim automobilima trgovac utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuju tržna pravila za asortiman robe i uvjete za obavljanje trgovine.
3)  Na tržni red iz prethodnog stavka suglasnost daje mjerodavno tijelo.
4) Trgovac koji se bavi organiziranjem tržnice na malo robama iz stavka 1) ovoga članka odgovoran je za provođenje tržnog reda iz stavka 2) ovoga članka.

Članak 41.

1) Trgovinski centar je posebno izgrađena ili u postojećem objektu uređena prostorna cjelina koja se sastoji od više pojedinačno opremljenih poslovnih prostora u kojima se obavlja trgovina na malo i pružaju trgovinske i druge usluge.
2) Za pružanje usluga trgovinskog centra trgovac utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuje poslovanje trgovinskog centra.
3) Na tržni red iz stavka 2) ovoga članka suglasnost daje mjerodavno tijelo.
4) Trgovac koji pruža usluge trgovinskog centra i korisnik usluga dužni su pridržavati se utvrđenog tržnog reda iz stavka 2) ovoga članka.

Članak  42.

1) Stočna pijaca je posebno organizirano, uređeno i tehnički opremljeno mjesto na kojem se vrši trgovina obilježenom stokom sukladno važećim, odnosno posebnim propisima o načinu obilježavanja stoke.
2) Trgovina na stočnoj pijaci odvija se po pijačnom redu koji donosi trgovac.
3) Na pijačni red iz stavka 2) ovoga članka suglasnost daje mjerodavno tijelo.
4) Trgovac koji pruža usluge stočne pijace i korisnici usluga dužni su pridržavati se utvrđenog pijačnog reda iz stavka 2) ovoga članka.

Članak  43.

Vašar je posebno jednokratno organiziran  oblik usluge na kojem se na uobičajen način vrši prigodna prodaja poljoprivrednih i drugih proizvoda.
Trgovina na vašaru odvija se po vašarskom redu i pod uvjetima  i u terminima
koje propiše mjerodavno tijelo.

Članak  44.

1) Sajam je mjesto gdje izlagači i posjetitelji izravnim kontaktima međusobno razmjenjuju informacije o prednostima i unapređenjima proizvoda i usluga u cilju prodaje.
2) Sajam priređuje trgovac, pravna osoba koja je registrirana za obavljanje tih poslova.
3) Trgovac koji se bavi priređivanjem sajmova dužan je da se pridržava rokova
predviđenih u kalendaru sajmova, a koji se utvrđuju u dogovoru s Gospodarskom komorom Federacije BiH.

VIII. POSEBNI OBLICI  OBAVLJANJA TRGOVINE

Dražba

Članak  45.

1) Dražba, kao poseban oblik prodaje robe, organizirana  je prodaja robe najboljem kupcu na temelju javnog nadmetanja na određenom mjestu i u određeno vrijeme.
2)   Dražba može biti stalna i povremena.
3)  Vlada Federacije uredbom će na prijedlog ministra za određenu robu propisati uvjete za organiziranje dražbe, način poslovanja te postupak prodaje robe putem dražbe.
2. Prodaja od vrata do vrata

Članak 46.

1) Prodaja roba od vrata do vrata je izravna prodaja na malo izvan poslovnih prostorija trgovca putem posrednika na temelju ugovora, po prethodnom pozivu ili pristanku kupca u njegovom stanu, na radnom ili drugom mjestu, uz objašnjenja i prikazivanje uporabe proizvoda, te osobina, namjene i uporabljivosti robe, kao i drugih uvjeta koji važe za tu prodaju roba, sukladno podzakonskom aktu i drugim propisima.
2)Trgovac pravna osoba koja prodaje robu posredstvom fizičkih osoba (akvizitera) na  temelju ugovora o prodaji od vrata do vrata mora biti  registrirana za takvu djelatnost i pribaviti odobrenje mjerodavnoga tijela  na čijem se području obavlja takav vid trgovine.
3) Trgovci iz stavka 2) ovoga članka izdaju identifikacijsku karticu akviziterima u svrhu nastupa kod potrošača.

3. Prodaja na daljinu

Članak  47.

Prodaja na daljinu  je oblik prodaje na malo  kojim se ponuda roba ili pružanje usluga nudi potencijalnim potrošačima putem kataloga, TV prodaje, interneta, telefona ili drugih sredstava.
2) Ugovor o prodaji na daljinu sklapa se između trgovca i potrošača putem sredstava za komunikaciju na daljinu. Ugovor o prodaji na daljinu obvezatno sadrži i cijenu i druge uvjete prodaje.
3) Prodaju na daljinu može organizirati samo trgovac koji je registriran za tu vrstu trgovine.         
4) Uvjete o prodaji  na daljinu  na temelju ugovora putem nekog od sredstava na daljinu  propisat će ministar podzakonskim aktom sukladno posebnom propisu.

4. Otkupne postaje  ili otkupna mjesta i obiteljska poljoprivredna gazdinstva

Članak  48.

1) Otkup poljoprivrednih proizvoda, ljekovitog bilja, šumskih plodova i stoke može se obavljati slobodno pod uvjetima propisanim ovim zakonom i podzakonskim aktom.
2) Otkup poljoprivrednih proizvoda može se vršiti kupnjom od poljoprivrednika u otkupnim postajama, na otkupnim mjestima i na obiteljskim poljoprivrednim gazdinstvima.
3) Poljoprivrednikom u smislu ovoga članka smatra se fizička osoba od koje trgovac kupuje poljoprivredne proizvode proizvedene na njegovom poljoprivrednom gazdinstvu.
4) Otkupne postaje  i otkupna mjesta posebice su uređena i organizirana mjesta koja moraju ispunjavati minimalno tehničke i ostale uvjete koje će propisati ministar podzakonskim aktom.
5) Trgovac je dužan prilikom otkupa poljoprivrednih proizvoda izdati otkupni blok (potvrdu) koji sadrži poslovno ime i sjedište, odnosno ime i prebivalište trgovca, ime i adresu prodavatelja, naziv, količinu i kakvoću poljoprivrednih proizvoda, cijenu, rok plaćanja, datum kupnje, kao i potpis ovlaštene osobe i pečat trgovca te voditi knjigu izdanih blokova i istu čuvati sukladno propisima u računovodstvu.
6) Za obavljanje usluga otkupnih postaja  i otkupnih mjesta trgovac utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuju tržna pravila za obavljanje trgovine i dužni su pridržavati se njih.

           
IX. ZAŠTITA POTROŠAČA I NEDOPUŠTENO TRGOVANJE

Članak  49.

Na sva pitanja u svezi sa zaštitom potrošača i obvezama i odgovornostima trgovaca u oblasti trgovine na veliko, trgovine na malo i pružanju trgovinskih usluga, koja nisu regulirana ovim zakonom, bit će primjenjivane odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti potrošača u BiH.

Članak  50.

1) Pod nedopuštenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje kojima se radi tržišnog nadmetanja povređuju trgovinski  običaji i praksa.
2) Nedopušteno trgovanje je zabranjeno.

Članak  51.

1) Nedopuštenim trgovanjem u smislu ovoga zakona smatra se naročito:
a) reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili uporabom izraza kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca,
b) davanje podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu ugledu i poslovanju drugog trgovca,
c) prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu u pogledu izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće  ili drugih osobina robe,
d) radnje trgovaca usmjerene na prekid poslovnih odnosa, između drugih trgovaca ili koje sprječavaju ili otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca,
e) neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora s pojedinim trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima,
f) neovlaštena uporaba imena, tvrtke, pečata, marke, industrijskog dizajna ili koje druge oznake drugog trgovca,
g) davanje ili obećanje darova, imovinske ili druge koristi drugom trgovcu, njegovom djelatniku ili osobi koja radi za drugog trgovca, kako bi se davatelju omogućila pogodnost na štetu drugog trgovca ili potrošača,
h) neovlaštena uporaba usluga trgovinskog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog trgovca,
i) protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje  povjerene poslovne tajne drugog trgovca.

Članak  52.

1) Naknada štete nastala zabranjenim radnjama nedopuštenog trgovanja ostvaruje se u sudskom postupku.
2) Tužbu iz stavka 1) ovoga članka mogu podnijeti trgovac i druge pravne i fizičke osobe koje imaju pravni interes.
3) Pravo na tužbu iz stavka 1) ovoga članka zastarijeva protekom roka od jedne godine od dana kada tužitelj sazna za djelo izvršitelja, a najkasnije tri godine od dana izvršenja djela.

X. OGRANIČENJA OBAVLJANJA TRGOVINE

Članak  53.

1) Vlada Federacije može posebnim propisom privremeno ograničiti obavljanje trgovine u slučaju:
a) prirodnih i drugih nepogoda u Federaciji BiH, kada nastane ili bi mogao nastati osjetni poremećaj u trgovini, poremećaj u opskrbi stanovništva, ili poremećaj na drugim područjima koja ugrožavaju siguran i zdrav život građana,

            b) značajnih poremećaja na domaćem tržištu zbog pomanjkanja robe nužno potrebne za proizvodnju, preradu i za život građana,
c) ratnog stanja i izravne ugroženosti Federacije BiH,
d) potrebe osiguranja proizvoda, sirovina i reprodukcijskog materijala od posebnog strateškog značaja za obranu Federacije BiH.
2) Vlada Federacije će propisati ograničenja obavljanja trgovine u slučajevima iz stavka 1) ovoga članka samo ako poremećaj nije moguće otkloniti drugim mjerama ili ako potrebe nije moguće podmiriti iz robnih pričuva, uvozom ili drugim mjerama gospodarske politike.

Članak  54.

1) U slučajevima iz članka 53. stavak 1) ovoga zakona, Vlada Federacije može propisati:
a) ograničenje trgovine pojedinom robom ili posebne uvjete za trgovinu pojedinom robom,
b) zabranu trgovcu da obavlja trgovinu određenom vrstom robe,
c) obvezu trgovcu pribavljanja i  prodaje određene vrste i količine  robe, te prodaju robe određenim utvrđenim potrošačima po propisanom redoslijedu,  
d) obveze pojedinim trgovcima čuvanja određene količine i vrste robe. 
2) U slučaju poremećaja na tržištu naftnih derivata Vlada Federacije može propisati način određivanja najviše cijene pojedinih derivata nafte na prijedlog Ministarstva, a po prethodno pribavljenom mišljenju Federalnoga ministarstva energije, rudarstva i industrije. Način određivanja najviše cijene temelji se na mjerljivim tržišnim elementima, a uključuje: cijenu derivata nafte na tržištu, devizni tečaj, uvoznu carinu, troškove primarnog skladištenja i distribucije, maržu, posebne poreze i ostale utvrđene prihode proračuna.

XI. NADZOR

Članak  55.

1) Upravni nadzor nad provođenjem ovoga zakona i propisa  donesenih na temelju ovoga zakona vrši Federalno ministarstvo trgovine.
2) Inspekcijski nadzor vrši mjerodavna tržišna inspekcija i druga inspekcijska tijela,  svako u okviru svoje mjerodavnosti.

Članak  56.

1) Mjerodavni tržišni inspektor trgovcu će rješenjem  zabraniti obavljanje trgovine do otklanjanja nepravilnosti utvrđenih nalazom inspektora ako prilikom nadzora utvrdi:
a) da se djelatnost trgovine obavlja bez registracije ili bez odobrenja za obavljanje trgovinske djelatnosti izdanog  od mjerodavnoga tijela,
b) da u poslovnom prostoru odnosno drugom prodajnom mjestu ne ispunjava zakonom propisane tehničke i druge uvjete za obavljanje te djelatnosti.
2) Žalba protiv rješenja ne odlaže izvršenje rješenja.
3) Nakon što je rješenje o zabrani postalo izvršno, inspektor će utvrditi je li rješenje izvršeno te, ako nije izvršeno, bez odgađanja će pokrenuti postupak za njegovo izvršenje i donijeti zaključak o dozvoli izvršenja po službenoj dužnosti, te izvršiti pečaćenje objekta u kojem je zabranjen rad.
4) Kada pravne i fizičke osobe obavijeste inspektora da su otklonjeni nedostaci koji su bili razlog pečaćenja, inspektor koji je rješenjem odredio zabranu rada  odmah će izdati nalog, odnosno osobno izvršiti skidanje pečata.
5) Tržišni inspektor može privremeno do okončanja prekršajnog postupka oduzeti robu osobama iz stavka 1) ovoga članka.

Članak  57.

1) Ako se prilikom nadzora utvrdi: da se djelatnost trgovine obavlja mimo registracije ili mimo odobrenja za obavljanje trgovinske djelatnosti izdanog od mjerodavnoga tijela i da su  poslovni prostori, uređaji i oprema namijenjeni za obavljanje trgovine i vršenje usluga  prestali ispunjavati  propisane minimalne tehničke uvjete, kao i uvjete  tehničke opremljenosti, tržišni inspektor će  rješenjem  odrediti rok do kojeg nedostaci moraju biti otklonjeni.
2) Ako nedostaci iz stavka 1) ovoga članka ne budu otklonjeni u određenom roku, tržišni inspektor donijet će rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti, o zatvaranju prostora, odnosno o zabrani uporabe uređaja i opreme.
3) U slučaju teže povrede higijensko-sanitarnih, zdravstvenih i tehničkih uvjeta  zbog  kojih mogu nastati teže posljedice po zdravlje i život ljudi i stoke, mjerodavni inspektor će donijeti rješenje kojim će odmah zabraniti obavljanje te djelatnosti dok se utvrđeni nedostaci ne otklone.
4) Žalba protiv rješenja iz stavka   3) ovoga članka ne odlaže izvršenje rješenja.

Članak  58.

1) Kada tržišni inspektor u nadzoru nad kakvoćom proizvoda u prometu utvrdi da proizvod ne ispunjava propisane uvjete  kakvoće, rješenjem će:
a) privremeno staviti izvan prometa proizvod za koji utvrdi da se u prometu nalazi nepropisno deklariran, odnosno da je s nedostacima u deklaraciji, da stvarno stanje proizvoda ne odgovara deklariranom i naložiti otklanjanje nedostataka,
b) privremeno staviti izvan prometa proizvod za koji je laboratorijskim ispitivanjem kakvoće utvrđeno da po svom sastavu ne ispunjava propisane uvjete kakvoće, ali se može staviti u promet za daljnju uporabu pod uvjetom da se u deklaraciji otklone nedostaci i navedu podaci koji odgovaraju uvjetima kakvoće propisanim za tu vrstu proizvoda,
c) staviti izvan prometa proizvod i naložiti njegovo uništenje u slučajevima kada je laboratorijskim ispitivanjem kakvoće utvrđeno da proizvod po svom sastavu ne ispunjava propisane uvjete kakvoće i da nije za daljnju uporabu.
Žalba na rješenje ne odlaže izvršenje rješenja.

Članak  59.

Ako trgovac ne postupa sukladno članku 25. st. 1), 3), 4) i  5) ovoga zakona, tržišni će inspektor rješenjem privremeno zabraniti obavljanje trgovine dok se ne otklone utvrđeni nedostaci.
2) Ako tržišni inspektor u kontroli izvršenja rješenja utvrdi da nedostaci iz stavka 1) ovoga članka nisu otklonjeni nakon što je rješenje o zabrani postalo izvršno, donijet će zaključak o dozvoli izvršenja rješenja po službenoj dužnosti, te izvršiti pečaćenje objekta u kojem je zabranjen rad.

Članak  60.

1) Ako trgovac ne postupa sukladno članku 25. stavak  8) ovoga zakona, tržišni inspektor će rješenjem naložiti otklanjanje utvrđenih nedostataka u danom roku.
2) Ako tržišni inspektor u kontroli izvršenja rješenja  utvrdi  da nedostaci nisu otklonjeni, donijet će rješenje o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti dok se ne otklone  utvrđeni nedostaci.

Članak  61.

Ako trgovac ili fizička osoba-građanin ne postupa sukladno članku 25. stavak 2) ovoga zakona, tržišni inspektor će privremeno oduzeti robu do okončanja sudskog postupka  o čemu sačinjava zapisnik i izdaje potvrdu o privremeno oduzetoj robi.

Članak  62.

Ako tržišni inspektor  u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da trgovac čini neku radnju koja se u smislu članka 51. ovoga zakona  smatra nedopuštenim trgovanjem,  donijet će rješenje o njezinoj zabrani.

XII. KAZNENE ODREDBE

Članak  63.

1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj  trgovac pravna osoba  ako:
a) prodaje alkoholna pića i druga pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanske prerađevine osobama  mlađim od 18 godina (članak 10. stavak 1) ovoga zakona),
b)  postupi protivno odredbi članka 11. stavak  7) ovoga zakona,
c) podnese netočnu pismenu izjavu da prodajni objekt ispunjava  propisane uvjete (članak 12. stavak 5) i članak  48. stavak 4) ovoga zakona),
d) otpočne s radom u prodajnom objektu, a mjerodavnom tijelu prethodno ne podnese obavijest o datumu početka rada, dostavi izjavu iz članka 12. stavak  5) i članka 14. stavak 1).  ovoga zakona,
obavlja trgovinu bez registracije  ili bez odobrenja mjerodavnoga tijela
ili ne ispunjava minimalno tehničke uvjete (čl. 12., 16. , članak  46.  stavak 2) i članak 47. stavak 3) ovoga zakona),
za robu u prometu ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju i koju na zahtjev
inspektora ne predoči (članak  25. stavak 2) ovoga zakona),  
ne drži i ne vodi ažurno trgovinsku knjigu (članak  25. st. 3), 4) i 5) ovoga zakona),
poduzme neku od radnji koja predstavlja nedopušteno trgovanje (članak 51. ovoga zakona),
i) ne pridržava se privremenih mjera donesenih radi otklanjanja poremećaja na  tržištu Federacije Bosne i Hercegovine  (članak 54. stavak 1)  toč. c) i d) i stavak 2)  ovoga zakona),
j) prodaje robu  koja ne ispunjava propisane uvjete kakvoće (članak 58. ovoga zakona).
Za radnje iz stavka 1) ovoga članka bit će kažnjena za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi, novčanom kaznom u iznosu od 400,00 KM do 2.000,00 KM.
3) Za radnje iz stavka 1) ovoga članka bit će kažnjen trgovac fizička osoba, novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM.
4) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjena fizička osoba - građanin ako:
a) obavlja trgovinu bez odobrenja mjerodavnoga tijela (čl. 15. i 16. ovoga zakona),
b) za robu u prometu  ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju i na zahtjev inspektora ju ne predoči (članak 25. stavak 2) ovoga zakona).
5) Uz novčanu kaznu za prekršaje iz stavka 1) ovoga članka može se izreći zaštitna  mjera oduzimanja robe koja se nalazi u prodaji, odnosno robe kojom je počinjen prekršaj, a u slučaju ponovnog počinjenja prekršaja iste vrste, bit će izrečena zaštitna mjera oduzimanja robe  koja se nalazi u prodaji, odnosno robe kojom je počinjen prekršaj.
6) Uz novčanu kaznu za prekršaje iz stavka 4 ) točka b) ovoga članka bit će izrečena zaštitna mjera oduzimanja robe koja je zatečena u prometu.
7) Uz novčanu kaznu za prekršaje iz stavka 1) ovoga članka može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja trgovinske djelatnosti u razdoblju do šest mjeseci.

Članak  64.

 1) Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjen trgovac pravna osoba  ako:
obavlja trgovinu na veliko bez izdavanja fakture (članak  6. stavak  1) ovoga zakona),
vrši prodaju suprotno članku 8. st. 2) i  3) ovoga zakona,
c) na svim prodajnim mjestima ne istakne oznaku o zabrani prodaje alkoholnih pića i drugih pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanske prerađevine osobama mlađim od 18 godina (članak 10. stavak  2) ovoga zakona),
obavlja djelatnost  protivno odredbama  članka 13.  ovoga zakona,
obavlja trgovinsku djelatnost bez ispunjavanja uvjeta u pogledu stručne
spreme (članak  11. stavak 3) i  članak 16. stavak 2) ovoga zakona),
ne utvrdi pisana pravila o uvjetima  prodaje i na prikladan način ih ne učini
kupcu dostupnim ili se ne pridržava  tih uvjeta  (članak 11. stavak 6)  i članak  47. stavak 2) ovoga zakona),
g) na prodajnom objektu ne istakne i ne pridržava se utvrđenog radnog vremena
(članak 24. st.  2) i 3) ovoga zakona),
h) ako uz cijenu označenu na robi za prodaju ne istakne i evidencijski broj
(članak  25. stavak  8) ovoga zakona),
na tržnici na malo prodaje ostalu robu protivno članku 39. stavak 2) ovoga zakona.
2) Za radnje iz stavka 1) ovoga članka bit će kažnjena za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM do 1.500,00 KM.
3) Za radnje iz stavka 1) ovoga članka bit će kažnjen trgovac fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 400,00 KM do 1.200,00 KM.
4) Uz novčanu kaznu za prekršaj iz stavka 1) toč. b) i h) ovoga članka može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja robe koja je uporabljena ili namijenjena za izvršenje prekršaja ili je nastala izvršenjem prekršaja.

Članak  65.

1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 8.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj trgovac pravna osoba  ako:
a) u prodavaonici namijenjenoj trgovinskoj djelatnosti nije fizički odvojio dio za
obavljanje neke druge djelatnosti (članak  7. stavak  3) ovoga zakona),
b) u prodavaonici, gdje dodatno obrađuje hranu, omogući potrošačima konzumaciju hrane ili pića (članak  7. stavak  5) ovoga zakona),
c) ako postupi suprotno članku 7. stavak 6. ovoga zakona, 
d) na svakom prodajnom objektu, kao i pri prodaji robe izvan prodavaonice ne istakne tvrtku, pod kojom je upisan u Registar kod mjerodavnoga tijela (članak 2. stavak 3) točka e) ovoga zakona),
e) ne ustanovi tržni, pijačni ili vašarski red i ne pridržava se tog reda odnosno sajamskih rokova  (čl.  37.  stavak  4), čl. 39.  stavak  3), čl. 40. stavak 4), čl. 41. stavak 4), čl. 42. stavak 4), čl. 43. stavak 2), čl. 44. stavak 3) i čl. 48. stavak 6) ovoga zakona),
f) trgovinu na veliko u tranzitu obavlja robama čiji promet u tranzitu nije dozvoljen
(članak 6. stavak 5) ovoga zakona).
2) Za radnje iz stavka 1) ovoga članka bit će kažnjena za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi  novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 1.000,00 KM.
3) Za radnje iz stavka 1) ovoga članka bit će kažnjen trgovac fizička osoba  novčanom kaznom u iznosu  od 300,00 KM do 900,00 KM.

XIII. PRIJELAZNE  I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak  66.

1) Federalni ministar trgovine donijet će propise na temelju ovlasti iz ovoga zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona.
2) Trgovci su dužni uskladiti rad i poslovanje sukladno ovom zakonu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu propisa iz stavka 1) ovoga članka.

Članak  67.

1) Do donošenja propisa na temelju  ovlasti iz ovoga zakona bit će primjenjivani važeći propisi.
2) Trgovci koji obavljaju trgovinsku djelatnost dužni su za objekte iz članka 13. stavak 1) ovoga zakona pribaviti suglasnost Ministarstva u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Članak  68.

Svi slučajevi, odnosno postupci koji do dana stupanja na snagu ovoga zakona nisu pravomoćno okončani bit će završeni po odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme donošenja.

Članak  69.

Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o trgovini
(„Službene novine Federacije BiH“,  br. 64/04 i 12/05).

Članak  70.

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije BiH“.

PREDSJEDATELJ
ZASTUPNIČKOGA DOMA
PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Safet Softić

PREDSJEDATELJ
DOMA NARODA
PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Stjepan Krešić