ZAKON
O VOLONTIRANJU

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(Predmet zakona)

(1) Ovim se zakonom uređuju: pojmovi u svezi s volontiranjem u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH), uvjeti volontiranja, principi volontiranja, poticajne mjere volontiranja, izvješće, ugovor o volontiranju, prava i
obveze volontera i organizatora volontiranja, uvjeti zaključivanja ugovora o volontiranju, evidentiranje volontiranja, izvještavanje o volontiranju, uporaba volonterske knjižice, izdavanje potvrde o volontiranju, nadzor nad primjenom
ovoga zakona, te kaznene odredbe.
(2) Volontiranje se temelji na načelima poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, na poštivanju ustavnog poretka, zakona i međunarodnog prava te izgradnji demokracijskih institucija utemeljenih na političkom pluralizmu i uspostavi vladavine
prava, kao i primjeni međunarodnopravnih standarda i najbolje međunarodne prakse u pogledu volontiranja.
(3) Izrazi napisani samo u muškom rodu odnose se podjednako na muški i ženski rod, dok će se u označavanju dužnosti, zvanja i titula upotrebljavati rodno senzitivan jezik.

Članak 2.

(Značaj volontiranja)

Volontiranje je aktivnost od interesa za Federaciju BiH kojom se doprinosi poboljšanju kvalitete života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvitku humanijeg i jednakopravnijeg demokracijskog društva.

Članak 3.

(Definicije i pojmovi)

(1) Definicije i pojmovi u smislu korištenja ovoga zakona imaju sljedeće značenje:
a) volontiranje - dragovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade obavljaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH;
b) dugoročno volontiranje - obavljanje volontiranja duljeg od 240 sati u najmanje tri mjeseca bez prekida, sukladno zakonu.
c) međunarodno volontiranje - volontiranje koje je sastavni dio programa međunarodne razvojne suradnje, a obavljaju ga volonteri koji svoje prebivalište imaju
izvan Bosne i Hercegovine, kao i strani volonteri u Bosni i Hercegovini.
d) usluge i aktivnosti za opće dobro - socijalna briga, građanske aktivnosti, obrazovne, kulturne, znanstvene, sportske, zdravstvene aktivnosti, aktivnosti razvojne
suradnje, zaštite okoliša, pomoć kod elementarnih nepogoda, istraživačke aktivnosti, aktivnosti za promociju volontiranja i druge slične aktivnosti.
e) Ministarstvo pravde - mjerodavno ministarstvo za provedbu zakona je Federalno ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde).
f) Institucija za evidentiranje volontiranja – pravna osoba ovlaštena od Ministarstva pravde da prikuplja i obrađuje podatke o volontiranju.

Članak 4.

(Iznimke od volontiranja)

(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga zakona, ne smatra:
a) obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj osobi na temelju zakona ili drugih propisa;
b) izvršavanje posebitih obveza sukladno sudbenim odlukama i presudama;
c) obavljanje aktivnosti koje ne organizira organizator volontiranja, sukladno članku 6. ovog zakona;
d) obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima;
e) obavljanje usluga ili aktivnosti koje se odnose na besplatno i nepovratno davanje imovine, novca i besplatno davanje na uporabu pokretne ili nepokretne
imovine;
f) dragovoljno volontiranje koje je protivno Ustavu i drugim propisima.

Članak 5.

(Volonter i malodobni volonter)

(1) Volonter je, sukladno odredbama ovoga zakona, fizička osoba s poslovnom sposobnošću ili umanjenom poslovnom sposobnošću koja volontira u Federaciji BiH.
(2) Malodobni volonter je osoba od 15 do 18 godina na koju se primjenjuju posebna načela zaštite malodobnih volontera sukladno članku 11. ovoga zakona.

Članak 6.

(Organizator volontiranja)

(1) Volontiranje u Federaciji BiH organizira organizator volontiranja.
(2) Organizator dugoročnog volontiranja može biti isključivo:
a) Tijelo uprave, upravna organizacija, tijelo izvršne vlasti, tijelo zakonodavne vlasti, ombudsmen, tijelo sudbene vlasti, tužiteljstvo, pravobraniteljstvo, ustanova za
izvršenje kaznenih sankcija, zatvor i tijelo za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine;
b) javna ustanova;
c) pravna osoba registrirana sukladno Zakonu o udrugama i fondacijama Federacije BiH ili Zakonu o udrugama i fondacijama BiH.
(3) Organizator volontiranja mora biti akreditiran od Ministarstva pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja, sukladno članku 26. ovoga zakona.

Članak 7.

(Korisnik volontiranja)

(1) Korisnik volontiranja je fizička ili pravna osoba koja prima usluge volontera.
(2) Vrijednost usluga pruženih od volontera ne smatra se donacijom korisniku volontiranja.

II. NAČELA VOLONTIRANJA

Članak 8.

(Načelo zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja)

(1) Organizator volontiranja dužan je postupati prema volonteru sukladno načelu jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: uzrast, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili
socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili nečlanstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće ili oboljenja i druge osobne karakteristike,
te mogućnosti samog volontera ili ako nije drukčije uređeno ovim zakonom.
(2) Organizator volontiranja i volonter dužni su postupati prema korisnicima volontiranja sukladno načelu jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: uzrast, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, rod i rodno izražavanje, političko ili
drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili nečlanstvo u političkoj
stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće ili oboljenja i druge osobne karakteristike.

Članak 9.

(Načelo zaštite korisnika volontiranja)

(1) Organizatori volontiranja dužni su posvetiti naročitu pozornost u odabiru i obuci volontera koji volontira sa sljedećim skupinama korisnika volontiranja: malodobnim
osobama, osobama s invaliditetom, osobama s poteškoćama u razvitku, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene radne sposobnosti, uz posjedovanje osobnih znanja, iskustava i
sposobnosti za rad s tim skupinama korisnika volontiranja.
(2) Volontiranje kojim se pružaju usluge malodobnim osobama, osobama s invaliditetom, osobama s poteškoćama u razvitku, starim i nemoćnim, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene radne sposobnosti zabranjeno je sljedećim osobama:
a) osobi kojoj traje mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja ili obvezatnog liječenja od ovisnosti ili zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili
dužnosti koja je u svezi s djelatnošću volontiranja,
b) pravomoćno osuđenoj osobi za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv sloboda i prava građana, protiv spolnog integriteta, protiv braka i obitelji, protiv
zdravlja ljudi, te osobama kojima je izrečena prekršajno-pravna sankcija zbog nasilja u obitelji.

Članak 10.

(Načelo zabrane iskorištavanja volontera)

(1) Nije dozvoljeno volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju djelatnici zaposleni sukladno Zakonu o radu, kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršitelji poslova na temelju ugovora o djelu.
(2) Nije dozvoljeno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno.
(3) Volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno.
(4) Zabranjeno je volontera iskorištavati i zlouporabljivati u svrhu stjecanja ili povećanja profita.

Članak 11.

(Načelo zaštite malodobnih volontera)

(1) Malodobna osoba (u daljnjem tekstu: malodobni volonter) s navršenih 15 godina i starija malodobna osoba može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonskog zastupnika.
(2) Malodobni volonter može volontirati isključivo na aktivnostima sukladno svom uzrastu, tjelesnom, psihičkom i moralnom stupnju razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njegovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju
školskih obveza.
(3) Malodobni volonter ne može volontirati na naročito teškim fizičkim poslovima, na radovima koji se obavljaju pod vodom ili pod zemljom, kao i na drugim poslovima koji bi mogli predstavljati povećan rizik za njihov život, zdravlje, psihofizički razvoj, spolni integritet i izvršenje školskih obveza.
(4) Volontiranje malodobnog volontera obavlja se uz obvezni nadzor organizatora volontiranja.
(5) Osobama mlađim od 18 godina zabranjeno je volontiranje od 23.00 sata do 7.00 sati narednog dana.
(6) Organizator volontiranja mora posebnu pozornost posvetiti zaštiti dobrobiti i zdravlja malodobnih volontera.
(7) Maloljetni volonter ne smije obavljati dugoročno volontiranje.
(8) Maloljetni volonter ima sva prava volontera određena ovim zakonom.

Članak 12.

(Obrazovanje o volontiranju)

(1) Uloga i značaj volontiranja prenosi se formalnim i neformalnim obrazovanjem.
(2) Malodobna osoba mlađa od 15 godina može biti uključena u obrazovne aktivnosti usmjerene ka općem dobru i odgoju za volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji doprinosi njegovom razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je
organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz
suglasnost mjerodavnih tijela odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi.
(3) U slučaju iz stavka (2) ovoga članka organizator volontiranja obvezatno pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika malodobne osobe.
(4) Osoba iz stavka (2) ovoga članka može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti zakonskog zastupnika.

Članak 13.

(Načelo zaštite osoba djelomično i potpuno lišenih poslovne sposobnosti)

(1) Osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti može volontirati u dijelu preostale poslovne sposobnosti na aktivnostima prilagođenim njegovim mogućnostima, uz
pisanu suglasnost staratelja ili mjerodavnog centra za socijalni rad.
(2) Zabranjeno je volontiranje osobi koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti.

Članak 14.

(Načelo besplatnosti volontiranja)

(1) Volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke usluge (davanja, činjenja, propuštanja ili trpljenja) ili stjecanjem imovine, novčane naknade ili koristi.
(2) Novčanom naknadom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se sljedeće novčane naknade troškova volontiranja:
a) računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje;
b) novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i ishrane koji nastanu u svezi s volontiranjem;
c) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova ishrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u aktivnostima
volontiranja;
d) novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i cjepiva primljenih u svrhu
obavljanja volontiranja;
e) novčane naknade isplaćene za troškove obuke izvan školskog sustava potrebne za volontiranje;
f) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u svezi s izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti;
g) novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, tjelesne ozljede ili profesionalne bolesti tijekom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili treće
osobe;
h) džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne prelazi iznos od 75% dnevnice propisane za državne službenike;
i) novčana naknada isplaćena za pribavljanje dokumenata ili plaćanje administrativnih pristojbi nužnih za omogućavanje volontiranja;
j) isplaćeni novčani iznosi dobitnicima nagrade za volontiranje sukladno članku 18. ovoga zakona.

Članak 15.

(Načelo dragovoljnosti i solidarnosti volontiranja)

Volontiranje se obavlja slobodnom voljom volontera iz razloga solidarnosti, a sukladno članku 2. ovoga zakona.

Članak 16.

(Načelo priznavanja volontiranja)

(1) Dugoročno volontiranje u struci priznaje se kao radon iskustvo.
(2) Radno iskustvo stečeno dugoročnim volontiranjem dokazuje se potvrdom o volontiranju koju izdaje Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja, sukladno članku 30. stavak (4). ovoga zakona.

Članak 17.

(Načelo međunarodnog volontiranja)

(1) Osobe koje nisu državljani Bosne i Hercegovine imaju pravo volontirati na području Federacije BiH, sukladno zakonu i drugim propisima koji uređuju položaj stranaca u Bosni i Hercegovini i s preuzetim međunarodnim obvezama.
(2) Osobe iz stavka (1) ovoga članka imaju status međunarodnog volontera.
(3) Volonteru, kojeg organizator volontiranja upućuje na volontiranje u inozemstvo, priznaje se volontiranje sukladno ovom zakonu.
(4) Na volontere čije prebivalište nije na području Federacije BiH primjenjuju se odredbe ovoga zakona i međunarodni propisi iz ove oblasti.

III. POTICAJNE MJERE ZA VOLONTIRANJE

Članak 18.

(Federalna nagrada i pravilnik o dodjeli nagrade)

(1) Federalna nagrada za volontiranje (u daljnjem tekstu:
nagrada) najviše je priznanje što ga Vlada Federacije BiH dodjeljuje za volontiranje, doprinos promoviranju volontiranja i druge volonterske aktivnosti.
(2) Nagrada se dodjeljuje volonteru i organizatoru volontiranja kao godišnja nagrada.
(3) Sredstva za dodjeljivanje nagrade i promociju volontiranja osiguravaju se u Proračunu Federacije BiH na grantu Ministarstva pravde.
(4) Pravilnik o dodjeli nagrade za volontiranje donosi Ministarstvo pravde.
(5) Pravilnikom se detaljnije propisuju kriteriji, postupak za dodjelu nagrade, izgled povelje, te druga pitanja u svezi s dodjelom nagrade.
(6) Kantonalna tijela uprave i jedinice lokalne samouprave svojim podzakonskim aktima propisuju posebne oblike nagrađivanja za volontiranje.
(7) Vlada Federacija BiH će poticati uspostavu mehanizama za tehničku pomoć, programe obuke, usluge informiranja I širenja informacija o prednostima volontiranja.
(8) Volonteri će moći uživati, pod uvjetima i u mjeri koje utvrde Federacija BiH, kantoni, jedinice lokalne uprave, te javne I druge institucije, u pogodnostima i povlasticama koje mogu biti propisane odlukama, kao način promocije, priznanja i
društvenog vrednovanja volontiranja.

IV. IZVJEŠĆIVANJE O VOLONTIRANJU

Članak 19.

(Izvješće o volontiranju)

(1) Organizatori volontiranja dužni su jednom godišnje dostaviti Ministarstvu pravde izvješće o svim volonterskim aktivnostima, koje sadrži podatke o volonterima i broju sati koji su uloženi u volonterske aktivnosti, a posebice o broju malodobnih volontera i njihovim aktivnostima.
(2) Rok za dostavljanje izvješća iz stavka (1) ovoga članka je 28. veljače tekuće godine za proteklu godinu.
(3) Na zahtjev Ministarstva pravde organizator volontiranja dužan je dostaviti i dodatno izvješće o obavljenim aktivnostima i uslugama određenim ovim zakonom, pored izvješća iz stavka (1) ovoga članka.
(4) Ministarstvo pravde će jednom godišnje, i to najkasnije do 31. ožujka, u "Službenim novinama Federacije BiH", objavljivati podatke o volontiranju u Federaciji BiH.

V. UGOVOR O VOLONTIRANJU

Članak 20.

(Ugovor o volontiranju)

(1) Ugovor o volontiranju zaključuje se u pisanom obliku prije početka volontiranja.
(2) Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.
(3) Ugovor o volontiranju može imati potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.
(4) Prava na novčane naknade iz članka 14. definiraju se ugovorom o volontiranju.
(5) Novčane naknade iz članka 14. ne smatraju se dohotkom u smislu Zakona o porezu na dohodak Federacije BiH.

Članak 21.

(Sadržaj ugovora o volontiranju)

(1) Ugovor o volontiranju sadrži podatke o:
a) ugovornim stranama, te mjestu njihovog prebivališta odnosno sjedišta;
b) mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja;
c) volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati;
d) pravima i obvezama volontera;
e) pravima i obvezama organizatora volontiranja;
f) obuci za volontiranje;
g) troškovima u svezi s volontiranjem i načinu njihove nadoknade;
h) načinu osiguranja ugovorenih prava volontera;
i) obliku prestanka ugovora o volontiranju.
(2) Ugovor o volontiranju sadržavat će i podatke važne za pojedini posebni oblik volontiranja u određenom razdoblju ili na određenom mjestu.

Članak 22.

(Prestanak i raskid ugovora o volontiranju)

(1) Ugovor o volontiranju prestaje:
a) danom pravomoćnosti odluke o lišavanju radne sposobnosti za volontera u slučaju kad su u potpunosti lišeni radne sposobnosti;
b) danom pravomoćnosti odluke o djelomičnom lišavanju radne sposobnosti za volontera koji je djelomično lišen radne sposobnosti;
c) kad volontiranje prelazi opseg radne sposobnosti volontera, a na zahtjev volontera ili organizatora volontiranja;
d) kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog nasljednika;
e) istekom roka na koji je ugovor zaključen ili ispunjenjem ugovora;
f) jednostranim raskidom ugovora volontera, odnosno osoba koje ga izdržavaju ili zakonski zastupaju;
g) iz drugih razloga određenim ugovorom o volontiranju;
h) u drugim slučajevima određenim ovim zakonom;
i) sporazumnim raskidom.
(2) Organizator volontiranja može raskinuti ugovor o volontiranju:
a) kad prestane potreba za volontiranjem;
b) kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za daljnje volontiranje;
c) kad utvrdi da volonter ne ispunjava ugovorene obveze;
d) kad volonter svojim aktivnostima ugrožava korisnika volontiranja;
e) u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja;
f) kad se završe aktivnosti određene ugovorom o volontiranju.
(3) U slučaju prestanka ugovora o volontiranju nakon pravomoćne
odluke o djelomičnom lišavanju radne sposobnosti,
zaključuje se novi ugovor na preostali dio radne sposobnosti.

VI. PRAVA I OBVEZE VOLONTERA I ORGANIZATORA
VOLONTIRANJA

Članak 23.

(Prava volontera)

(1) Volonter ima pravo:
a) na pisanu potvrdu o volontiranju;
b) na volontersku knjižicu i ugovor o volontiranju, sukladno ovom zakonu;
c) na upoznavanje s etičkim normama bitnim za pojedini oblik volontiranja;
d) na odgovarajuću obuku s ciljem poboljšanja kvalitete obavljenih aktivnosti i pruženih usluga, a naročito ako to zahtijeva priroda volonterskih aktivnosti i usluga
koje se pružaju;
e) na stručnu pomoć i potporu tijekom volontiranja;
f) na upoznavanje s uvjetima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati, uslugama koje će pružati i pravima koja im pripadaju na temelju ovoga zakona i drugih
propisa kao i općih akata organizatora volontiranja;
g) na nadoknadu ugovorenih troškova nastalih u svezi s volontiranjem;
h) na odgovarajuće i sigurne uvjete rada sukladno prirodi volonterskih aktivnosti koje obavlja;
i) na zaštitnu opremu sukladno prirodi volonterskih aktivnosti koje obavlja i usluga koje pruža;
j) upoznati se s opasnostima koje su u svezi sa specifičnim oblikom volontiranja koje obavlja;
k) na odmor u ugovorenom trajanju;
l) na zaštitu privatnosti i osobnih podataka;
m) na sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima u svezi s volontiranjem sukladno mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja.
(2) Opravdano odsustvo s volontiranja ne može biti razlog za gubitak bilo kojeg prava volontera.
(3) Posebna prava volontera koja nisu određena ovim zakonom mogu se odrediti ugovorom o volontiranju.

Članak 24.

(Obveze volontera)

(1) Volonter je obvezan:
a) volontirati sukladno stručnim propisima i uputama organizatora volontiranja;
b) čuvati službenu tajnu i povjerljive i osobne podatke o organizatoru ili korisniku volontiranja;
c) odbiti volontiranje koje je protivno ovom zakonu.
(2) Obveza volontera je da izvršava upute organizatora volontiranja, osim uputa u svezi s volontiranjem koja su:
a) opasna po život i zdravlje volontera ili drugih osoba;
b) moralno neprihvatljiva za volontera;
c) protivna ugovoru o volontiranju.
(3) Ako izvršavanje uputa može prouzročiti štetu volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim osobama, volonter je dužan na to upozoriti organizatora volontiranja.
(4) Volonter ne odgovara za prouzročenu štetu ako je prethodno upozorio organizatora volontiranja na takvu mogućnost.

Članak 25.

(Obveze organizatora volontiranja)

(1) Organizator volontiranja obvezan je:
a) osigurati volonteru zaštitu tijekom obavljanja volontiranja propisanu Zakonom o radu i drugim zakonskim i podzakonskim propisima koji uređuju oblast zaštite na radu;
b) poštivati prava volontera;
c) izvršiti ugovorene obveze prema volonterima;
d) osigurati uvjete za poštivanje prava volontera;
e) dobiti od Ministarstva pravde akreditaciju za organiziranje dugoročnog volontiranja;
f) prijaviti volontera Ministarstvu pravde ili instituciji za evidentiranje volontiranja i odjaviti ga u slučaju prijevremenog raskida ugovora sukladno članku 27.
ovoga zakona;
g) izdati volonteru pisanu potvrdu o volontiranju te u nju upisati podatke sukladno članku 30. ovoga zakona;
h) izdati volonteru volontersku knjižicu u slučaju dugoročnog volontiranja;
i) osigurati materijale i sredstva za obavljanje volonterskih aktivnosti;
j) isplatiti ugovorene troškove volonteru;
k) osigurati volonteru tajnost osobnih podataka i zaštitu privatnosti;
l) osigurati druge uvjete i poštivati prava propisana ovim zakonom.
(2) Organizator volontiranja obvezan je volontera osigurati od
profesionalne bolesti i posljedica nesreće na poslu u slučaju:
a) volontiranja u uvjetima opasnim za život i zdravlje volontera,
b) da volonter nije zdravstveno osiguran po nekoj drugoj osnovi.

Članak 26.

(Akreditiranje organizatora volontiranja)

(1) Ministarstvo pravde na zahtjev organizatora volontiranja izdaje akreditaciju za organiziranje dugoročnog volontiranja.
(2) Odobrenje iz stavka (1) ovoga članka izdaje se na pet godina.
(3) Organizator volontiranja dužan je Ministarstvu pravde uz zahtjev za akreditaciju za organiziranja dugoročnog volontiranja dostaviti: podatke i dokaze o sebi kao pravnoj osobi, opis volonterskih aktivnosti i usluga koje će obavljati
volonteri, podatke o prostoru gdje se obavlja volontiranje, te opis korisnika.
(4) Ministarstvo pravde može za poslove akreditiranja organizatora volontiranja ovlastiti instituciju za evidentiranje volontiranja, sukladno zakonu.
(5) Postupak akreditiranja organizatora volontiranja Ministarstvo pravde će uredit posebnim pravilnikom.

Članak 27.

(Evidentiranje volontiranja)

(1) Organizator volontiranja prijavit će Ministarstvu pravde ili instituciji za evidentiranje volontiranja svakog volontera s kojim je sklopljen ugovor o dugoročnom volontiranju, i to u roku od deset dana od dana sklapanja ugovora.
(2) Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja vodit će i održavati bazu podataka svih prijavljenih volontiranja, te osigurati tajnost osobnih podataka i zaštitu privatnosti.
(3) Ministarstvo pravde može ovlastiti jednu pravnu osobu koja će biti mjerodavna za vođenje evidencije volontiranja i posebnim pravilnikom urediti međusobna prava i obveze.

Članak 28.

(Postupak i uvjeti za izvršenje obveza organizatora volontiranja)

Postupak i uvjeti izvršenja obveza utvrđenih čl. 19. i 25. ovoga zakona bit će propisani posebnim pravilnikom koji donosi Ministarstvo pravde.

Članak 29.

(Volonterska knjižica)

(1) Volontersku knjižicu za svakog volontera osigurava organizator volontiranja.
(2) Svaki volonter posjeduje volontersku knjižicu koja se za vrijeme trajanja dugoročnog volontiranja nalazi kod organizatora volontiranja.
(3) U volontersku knjižicu upisuju se osnovni podaci o volontiranju.
(4) Na zahtjev mjerodavnog državnog tijela organizator volontiranja dužan je predočiti volontersku knjižicu volontera.
(5) Izgled i način izdavanja volonterske knjižice bit će propisan posebnim pravilnikom koji donosi Ministarstvo pravde.

Članak 30.

(Potvrda o volontiranju)

(1) Potvrdu o volontiranju izdaje organizator volontiranja na zahtjev volontera.
(2) Potvrda o volontiranju sadrži: osobne podatke o volonteru, podatke o razdoblju volontiranja, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale specifičnosti pojedinog oblika volontiranja.
(3) Potvrda o volontiranju, osim podataka iz stavka (2) ovoga članka, sadrži potpis osobe ovlašćene za zastupanje organizatora volontiranja kojim se potvrđuje točnost
navedenih podataka.
(4) Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja, na zahtjev volontera, izdaje potvrdu o svim njegovim evidentiranim dugoročnim volontiranjima.

Članak 31.

(Naknada štete)

(1) Volonter koji za vrijeme volontiranja namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzroči štetu korisnicima volontiranja, organizatoru volontiranja ili trećim osobama dužan je
nadoknaditi štetu sukladno općim propisima obligacijskoga prava.
(2) Organizator volontiranja za štetu koju volonter prouzroči korisnicima volontiranja ili trećim osobama za vrijeme volontiranja odgovara po načelu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju
njegovu odgovornost.
(3) Organizator volontiranja koji je nadoknadio štetu korisniku volontiranja ili trećoj osobi ima pravo na regresno potraživanje od volontera ako se dokaže da je volonter štetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Članak 32.

(Nadzor)

Nadzor nad primjenom ovoga zakona i podzakonskim aktima donesenim na temelju ovoga zakona te uvjetima i načinom volontiranja vrši Ministarstvo pravde.

VII. KAZNENE ODREDBE

Članak 33.

(Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjen organizator volontiranja za prekršaj ako:
a) ne izvrši obveze iz članka 25. ili članka 19. ovoga zakona;
b) ne upiše podatke koje je obvezan upisati u potvrdu o volontiranju iz članka 30. ovoga zakona;
c) u potvrdu o volontiranju ili u volontersku knjižicu upiše neistinite podatke.
(2) Ako su prekršaji iz stavka (1) ovoga članka učinjeni prema malodobnicima ili osobama potpuno ili djelomice lišenim radne sposobnosti, iznos novčane kazne se udvostručuje i oduzima se odobrenje za organiziranje dugoročnog
volontiranja.
(3) Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM, oduzimanjem odobrenja za organiziranje dugoročnog volontiranja, te oduzimanjem ostvarenog profita bit će
kažnjena pravna osoba koja postupa protivno čl. 6., 10., 26. i 27. ovoga zakona.
(4) Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjen organizator volontiranja koji postupa protivno čl. 8. i 9. ovoga zakona.
(5) Organizator volontiranja kojem je oduzeto odobrenje za organiziranje dugoročnog volontiranja ne može podnijeti novi zahtjev u razdoblju od dvije godine od dana oduzimanja odobrenja.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

(Prilagodba organizatora volontiranja)

Organizatori volontiranja koji u trenutku stupanja na snagu ovoga zakona angažiraju volontere, moraju proces volontiranja u roku šest mjeseci uskladiti sa Zakonom.

Članak 35.

(Primjena općih propisa obligacijskoga prava)

Na odnose iz ugovora o volontiranju koji nisu uređeni ovim zakonom supsidijarno se primjenjuju opći propisi obligacijskoga prava.

Članak 36.

(Podzakonski akti)

Ministarstvo pravde će u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona donijeti podzakonske akte iz članka 18. stavak
(4), članka 26. stavak (5), članka 27. stavak (3), članka 28. i članka 29. stavak (5) ovoga zakona.

Članak 37.

(Usklađivanje drugih zakona)

U roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona, odredbe drugih zakona koji tretiraju problematiku volontera i volonterskog rada moraju biti usklađene s ovim zakonom.

Članak 38.

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH".

Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH

Radoje Vidović

Predsjedatelj
Zastupničkog doma
Parlamenta Federacije BiH

Fehim Škaljić