ZAKON
O LIJEČENJU
NEPLODNOSTI BIOMEDICINSKI
POMOGNUTOM
OPLODNJOM
I.
OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
(Predmet)
(1)
Ovim zakonom uređuju se uvjeti i način liječenja neplodnosti postupcima biomedicinski
potpomognute oplodnje, kao i druga pitanja od značaja za primjenu postupaka biomedicinski
potpomognute oplodnje na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Federacija).
(2)
Na odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju propisi o zdravstvenoj zaštiti,
propisi o zdravstvenom osiguranju, propisi o pravima, obavezama i
odgovornostima pacijenata, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 2.
(Liječenje)
(1)
Liječenje, u smislu ovog zakona, jeste otklanjanje neplodnosti ili umanjene
plodnosti korištenjem biomedicinskih dostignuća nakon utvrđivanja da se
trudnoća ne može postići drugim načinima liječenja.
(2)
Liječenje je i uzimanje i čuvanje spolnih tkiva i spolnih ćelija muškarca i
žene u slučajevima kada, prema saznanjima i iskustvima medicinske nauke,
postoji opasnost da može doći do neplodnosti.
Član 3.
(Dostojanstvo i
privatnost osoba)
U
primjeni postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje štiti se dostojanstvo i
privatnost osoba koje učestvuju u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje.
Član 4.
(Zabrana
diskriminacije)
Zabranjuje
se svaki vid diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola, jezika,
invaliditeta, religije ili vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog
i socijalnog porijekla prilikom obavljanja radnji na osnovu ovog zakona i
propisa donesenih na osnovu ovog zakona.
Član 5.
(Jednakost izraza
koji imaju rodno značenje)
Izrazi
koji imaju rodno značenje, a koji se koriste u ovom zakonu i propisima koji se
donose na osnovu ovog zakona, obuhvataju na jednak način muški i ženski rod,
bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu.
Član 6.
(Zaštita osobnih
podataka)
(1)
Svi podaci vezani uz postupak biomedicinski potpomognute oplodnje, a posebno
osobni podaci o ženi, njenom bračnom, odnosno vanbračnom partneru, djetetu
začetom u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje predstavljaju
profesionalnu tajnu.
(2)
Sva pravna i fizička lica koja učestvuju u postupku biomedicinske oplodnje
dužna su osigurati zaštitu i sigurnost osobnih podataka u navedenim postupcima,
a saglasno propisima o zaštiti osobnih podataka.
Član 7.
(Definicije
pojedinih izraza)
Izrazi
upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1)
biomedicinski potpomognuta oplodnja je medicinski postupak kod kojeg se
primjenom savremenih naučno provjerenih biomedicinskih dostignuća omogućava
spajanje ženske i muške spolne ćelije radi postizanja trudnoće i porođaja na
način drukčiji od spolnog odnosa;
2)
bračna i vanbračna zajednica je zajednica muškarca i žene definirana u
skladu sa Porodičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene
novine Federacije BiH", br. 35/05 i 41/05);
3)
čuvanje označava upotrebu hemijskih agenasa, promjene uvjeta u okolini ili
druga sredstva tokom postupka obrade radi sprečavanja ili usporavanja biološkog
ili fizičkog propadanja tkiva ili ćelija;
4)
darivanje je darivanje spolnih tkiva i ćelija namijenjenih za primjenu u
ljudi, radi biomedicinske oplodnje;
5)
darivalac je osoba koja daruje vlastita tkiva ili spolne ćelije radi
provedbe postupka biomedicinske oplodnje;
6)
gen je najmanja funkcionalna jedinica slijeda nukleotida koja nosi određenu
informaciju;
7)
heterologna oplodnja je biomedicinska oplodnja pri kojoj se koriste
vlastite spolne ćelije jednog bračnog ili vanbračnog partnera i spolne ćelije
darivaoca - treće osobe;
8)
homologna oplodnja je biomedicinska oplodnja pri kojoj se koriste
vlastite spolne ćelije bračnih ili vanbračnih partnera;
9)
jajna ćelija je spolna ćelija žene, bez obzira na to da li je zrela ili
nije;
10)
obrada označava sve operacije uključene u pripremu, rukovanje, čuvanje i
pakovanje tkiva ili ćelija;
11)
odmrzavanje je postupak kojim se spolne ćelije, spolna tkiva ili embrioni
vraćaju u stanje podobno za biomedicinski potpomognutu oplodnju;
12)
ozbiljan štetan događaj je svaka negativna pojava vezana uz uzimanje,
testiranje, obradu, čuvanje, skladištenje i raspodjelu spolnih ćelija, koja
može dovesti do prijenosa zarazne bolesti, smrti ili stanja opasnih po život,
nemoći i/ili nesposobnosti osobe, odnosno koja bi mogla imati za posljedicu
njezino bolničko liječenje, pobol ili ih produžiti;
13)
ozbiljna štetna reakcija je neželjena reakcija, uključujući zaraznu
bolest darivaoca ili primaoca vezana uz nabavku ili primjenu spolnih ćelija,
koja izaziva smrt, predstavlja opasnost po život, te izaziva nemoć i/ili
nesposobnost, odnosno ima za posljedicu bolničko liječenje, pobol ili ih
produžava;
14)
pohranjivanje obuhvata postupke obrade, čuvanja i skladištenja spolnih
tkiva/ćelija;
15)
preimplantacijska genetička dijagnostika ćelija preimplantacijskog embriona je
detekcija
hromozomskih
i/ili genskih anomalija prije postupka vraćanja ranog embriona u matericu ili
jajovode žene;
16)
raspodjela označava prijevoz i dostavu spolnih tkiva ili ćelija namijenjenih za
postupke biomedicinske oplodnje;
17)
sjemena ćelija je spolna ćelija muškarca, bez obzira na to je li zrela
ili nije;
18)
skladištenje označava održavanje spolnih tkiva/ćelija u određenim kontroliranim
uvjetima do trenutka raspodjele;
19)
sljedivost podrazumijeva mogućnost pronalaženja i identificiranja spolne ćelije
u bilo kojoj fazi postupanja, od uzimanja, obrade, testiranja i pohranjivanja, do
primjene ili uništenja, što ujedno podrazumijeva i mogućnost identificiranja
darivaoca i ćelija, odnosno
ustanove
u kojoj je obavljeno uzimanje, obrada, pohranjivanje te mogućnost
identificiranja jednog ili više primaoca u zdravstvenoj ustanovi koja ćelije primjenjuje;
sljedivost podrazumijeva i mogućnost pronalaženja i identificiranja svih
značajnih podataka o proizvodima i materijalima koji dolaze u doticaj sa tim
ćelijama;
20)
spolna tkiva su dijelovi jajnika i testisa u kojima se nalaze spolne
ćelije;
21)
spolne ćelije su sjemena i jajna ćelija koje se namjeravaju upotrijebiti
radi biomedicinski
potpomognute
oplodnje;
22)
standardni operativni postupci (SOP) su pisana uputstva koja opisuju sve
faze nekog specifičnog postupka, uključujući potrebne materijale i metode te očekivani
krajnji proizvod;
23)
sistem kvaliteta podrazumijeva organizacijsku strukturu, definirane odgovornosti,
postupke, procese i resurse potrebne za uvođenje sistema upravljanja kvalitetom
i njegovo provođenje, a uključuje sve aktivnosti koje direktno ili indirektno
pridonose kvalitetu;
24)
upravljanje kvalitetom su usklađene aktivnosti usmjeravanja i nadzora
zdravstvene ustanove u pogledu kvaliteta;
25)
uzimanje je postupak kojim se dolazi do spolnih tkiva ili ćelija;
26)
embrion je oplođena jajna ćelija sposobna za daljnji razvoj i to od
trenutka spajanja jezgra i dalje svaka totipotentna ćelija embriona koja se u
za to neophodnim uvjetima može dalje dijeliti i razvijati do kraja embrionalne
faze razvoja – osme sedmice nakon oplodnje;
27)
zamrzavanje označava upotrebu hemijskih agenasa, promjene uvjeta u okolini ili
druga sredstva tokom postupka obrade s ciljem sprečavanja ili usporavanja biološkog
ili fizičkog propadanja spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona.
II.
SISTEM ZA PRIMJENU POSTUPAKA BIOMEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
Član 8.
(Sistem za
primjenu postupaka biomedicinski potpomognute
oplodnje)
Sistem
za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje u Federaciji obuhvata
ovlaštene zdravstvene ustanove u Federaciji koje ispunjavaju uvjete utvrđene
ovim zakonom i
propisima
donesenim na osnovu ovog zakona, te imaju dozvolu za rad izdatu od federalnog
ministra zdravstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar), kao i Komisiju za
primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje (u daljnjem tekstu: Komisija),
koju formira federalni ministar kao stručno i savjetodavno tijelo pri
Federalnom ministarstvu zdravstva (u
daljnjem
tekstu: Ministarstvo) u skladu sa ovim zakonom.
1.
Zdravstvene ustanove ovlaštene za obavljanje postupaka biomedicinski
potpomognute oplodnje
Član 9.
(Uvjeti za
zdravstvene ustanove za provedbu postupka
biomedicinski
potpomognute oplodnje)
(1)
Zdravstvene ustanove koje provode postupke biomedicinski potpomognute oplodnje moraju
ispunjavati sljedeće uvjete:
a)
posjedovati minimalnu medicinsko-tehničku opremu i prostor za provođenje svakog
pojedinačnog postupka biomedicinski potpomognute oplodnje u skladu sa savremenim
medicinskim saznanjima;
b)
primiti u radni odnos sa punim radnim vremenom najmanje jedan stručni tim u
sastavu: jedan doktor medicine specijalista ginekologije i akušerstva sa subspecijalizacijom
iz humane reprodukcije ili doktor medicine specijalista ginekologije i
akušerstva sa najmanje pet godina iskustva u reproduktivnoj medicini (u
daljnjem tekstu: specijalista ginekologije i akušerstva), jedan magistar
biologije i jedna medicinska sestra-tehničar, koji ispunjavaju uvjete za
rad
u svom stručnom zvanju u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti;
c)
imati zaključen važeći ugovor sa zdravstvenom ustanovom iste djelatnosti za
obavljanje nastavkan liječenja u slučaju nastupanja posebnih i nepredvidivih
okolnosti tokom obavljanja postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje;
d)
imati zaključen važeći ugovor sa javnom zdravstvenom ustanovom tipa bolnice sa
registriranom djelatnošću iz opće hirurgije i ginekologije i akušerstva u
slučaju nastupanja posebnih i nepredvidivih okolnosti tokom liječenja
biomedicinski potpomognutom oplodnjom.
(2)
Bliže uvjete u pogledu prostora, medicinsko-tehničke opreme i sistema kvaliteta
koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove za provedbu postupaka
biomedicinski potpomognute oplodnje, kao i postupak verifikacije posebnim
propisom uređuje federalni ministar.
Član 10.
(Ocjena ispunjenosti
uvjeta za zdravstvene ustanove za provedbu
postupka
biomedicinski potpomognute oplodnje)
(1)
Zahtjev za ocjenu ispunjenosti uvjeta iz člana 9. Ovog zakona, kao i propisa donesenih
na osnovu ovog zakona zdravstvena ustanova podnosi Ministarstvu.
(2)
Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se najmanje sljedeća dokumentacija:
a)
osobni podaci odgovorne osobe/a za obavljanje pojedinačnih postupaka
biomedicinski potpomognute oplodnje za koje se traži dozvola za rad;
b)
popis postupaka za koje se traži dozvola za rad;
c)
standardni operativni postupci za obavljanje pojedinačnih postupaka
biomedicinski potpomognute oplodnje;
d)
priručnik sistema kvaliteta;
e)
dokaz o ispunjavanju uvjeta iz člana 9. ovog zakona, kao i propisa donesenih na
osnovu ovog zakona i to za postupke za koje se traži dozvola za rad;
f)
izvještaj o usklađenosti sa propisanim uvjetima;
g)
važeći ugovor sa zdravstvenom ustanovom iz člana 9. stav (1) tač. c) i d) ovog
zakona.
Član 11.
(Nadležnosti za
izdavanje dozvole za rad zdravstvenoj ustanovi
za pojedine vrste
postupaka biomedicinski potpomognute
oplodnje)
Dozvola
za rad izdaje se pojedinačno za svaku vrstu postupka biomedicinski potpomognute
oplodnje, a shodno odredbama člana 27. ovog zakona.
Član 12.
(Postupak verifikacije
usluga i izdavanje dozvole)
(1)
Po prijemu uredno dokumentovanog zahtjeva Ministarstvo provodi postupak
verifikacije rada zdravstvene ustanove u skladu sa odredbama ovog zakona i
propisa donesenih na osnovu ovog zakona.
(2)
Nakon provedenog postupka iz stava (1) ovog člana federalni ministar donosi
rješenje kojim se utvrđuje ispunjenost uvjeta prostora, opreme i kadra za
provođenje pojedinačnih postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje i izdaje
dozvolu za rad za zdravstvenu ustanovu sa rokom važenja četiri godine
računajući od dana objave rješenja u "Službenim novinama Federacije
BiH" ili rješenje kojim se zahtjev odbija.
(3)
Rješenje iz stava (2) ovog člana objavljuje se u "Službenim novinama
Federacije BiH".
(4)
Rješenje iz stava (2) ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv tog
rješenja se može pokrenuti upravni spor u skladu sa propisima o upravnim
sporovima.
Član 13.
(Obnavljanje
dozvole za rad zdravstvenoj ustanovi)
(1)
Ovlaštena zdravstvena ustanova koja ima namjeru nastaviti i dalje obavljati
postupke biomedicinski potpomognute oplodnje za koje posjeduje važeću dozvolu
za rad dužna je
najkasnije
90 dana prije isteka roka važenja dozvole za rad iz člana 12. stav (2) ovog
zakona podnijeti Ministarstvu zahtjev za obnovu dozvole za rad.
(2)
Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se dokumentacija o ispunjavanju
uvjeta iz člana 9. ovog zakona, kao i propisa donesenih na osnovu ovog zakona i
to za pojedinačne postupke za koje se traži obnova dozvole za rad.
Član 14.
(Oduzimanje
dozvole za rad zdravstvenoj ustanovi za obavljanje
postupaka
biomedicinski potpomognute oplodnje)
(1)
Federalni ministar donosi rješenje o oduzimanju dozvole za rad iz člana 12. stav
(2) ovog zakona ako utvrdi da ovlaštena zdravstvena ustanova:
a)
više ne ispunjava uvjete iz člana 9. ovog zakona, kao i propisa donesenih na
osnovu ovog zakona,
b)
ne obnovi dozvolu za rad nakon isteka važećeg zakonskog roka u skladu sa članom
13. ovog zakona,
c)
prestane raditi po sili zakona.
(2)
Prijedlog za oduzimanje dozvole za rad iz stava (1) ovog člana federalnom
ministru može podnijeti i Komisija ako utvrdi da se ovlaštena zdravstvena
ustanova u provedbi postupka biomedicinski potpomognute oplodnje ne pridržava
odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.
(3)
Prije donošenja konačnog prijedloga iz stava (2) ovog člana Komisija mora
obavijestiti ovlaštenu zdravstvenu ustanovu o prijedlogu za oduzimanje dozvole
za rad i dati joj mogućnost da se o prijedlogu pisano izjasni i to u roku 15 dana
od dana prijema tog prijedloga.
(4)
Rješenje o oduzimanju dozvole za rad objavljuje se u "Službenim novinama
Federacije BiH".
(5)
Rješenje o oduzimanju dozvole za rad je konačno u upravnom postupku i protiv
njega se može pokrenuti upravni spor u skladu sa propisima o upravnim
sporovima.
Član 15.
(Obaveze ovlaštene
zdravstvene ustanove)
(1)
Ovlaštena zdravstvena ustanova obavezna je o svakom novom podatku koji utječe
na kvalitet i sigurnost obavljanja postupaka biomedicinski potpomognute
oplodnje u roku tri
dana
o spoznaji novog podatka obavijestiti Ministarstvo.
(2)
Ovlaštena zdravstvena ustanova dužna je obavijestiti Ministarstvo o donošenju
odluke o prestanku obavljanja postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje i
to u roku tri dana od dana donošenja te odluke.
Član 16.
(Izvještavanje
Komisije)
(1)
Ovlaštene zdravstvene ustanove obavezne su Komisiju izvještavati o broju i
vrsti obavljenih postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje, o njihovoj
uspješnosti, te o
pohranjenim
spolnim ćelijama, spolnim tkivima i embrionima.
(2)
Izvještaj iz stava (1) ovog člana ovlaštene zdravstvene ustanove podnose jednom
godišnje za prethodnu kalendarsku godinu i to najkasnije do 15. februara tekuće
godine, a na zahtjev Komisije i ranije.
(3)
Sadržaj i oblik obrasca izvještaja iz stava (1) ovog člana posebnim propisom
uređuje federalni ministar.
Član 17.
(Obaveza
obavještavanja o ozbiljnom štetnom događaju i
ozbiljnoj štetnoj
reakciji)
Ovlaštene
zdravstvene ustanove obavezne su obavijestiti Ministarstvo o svakom ozbiljnom
štetnom događaju i ozbiljnoj štetnoj reakciji primjećenim u postupcima
biomedicinski potpomognute oplodnje, a u smislu člana 57. stav (2) ovog zakona.
Član 18.
(Jedinstveni
registar ovlaštenih zdravstvenih ustanova)
(1)
Ministarstvo vodi jedinstveni registar svih ovlaštenih zdravstvenih ustanova na
teritoriji Federacije, koje imaju dozvolu za rad izdanu od federalnog ministra
u skladu sa ovim
zakonom
i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.
(2)
Sadržaj i način vođenja registra iz stava (1) ovog člana uređuju se posebnim
propisom koji donosi federalni ministar.
(3)
Podaci o ovlaštenim zdravstvenim ustanovama iz stava (1) ovog člana objavljuju
se na web stranici Ministarstva i redovno se ažuriraju.
2.
Komisija za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje
Član 19.
(Imenovanje i
mandat Komisije)
(1)
Federalni ministar, na prijedlog zdravstvenih ustanova, drugih stručnih
institucija koje se bave pitanjima iz oblasti reproduktivnog zdravlja i sektora
civilnog društva, pri Ministarstvu imenuje Komisiju iz člana 8. ovog zakona kao
stručno i savjetodavno tijelo, vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti oba
spola.
(2)
Komisiju iz stava (1) ovog člana čine:
a)
tri doktora medicine specijalisti ginekologije i akušerstva sa subspecijalizacijom
iz humane reprodukcije ili doktori medicine specijalisti ginekologije i
akušerstva sa najmanje pet godina iskustva u reproduktivnoj medicini,
b)
doktor medicine specijalista pedijatar sa subspecijalizacijom iz neonatologije
ili neuropedijatrije,
c)
doktor medicine sa subspecijalizacijom iz medicinske genetike ili doktor bioloških
nauka iz oblasti genetike ili magistar genetike,
d)
magistar biologije,
e)
doktor medicine specijalista psihijatar ili magistar psihologije,
f)
diplomirani pravnik ili magistar prava (240 ECTS bodova),
g)
predstavnik Ministarstva,
h)
predstavnik udruženja pacijenata.
(3)
Ako je član Komisije istovremeno i zaposlenik ustanove na koju se odnosi
predmet razmatranja Komisije, on ne može učestvovati u radu Komisije u smislu
rješavanja takvog
predmeta.
Princip izuzeća po ovom osnovu osigurava izbjegavanje sukoba interesa članova
Komisije u radu i odlučivanju o pitanjima koja su neposredno ili posredno povezana
sa njihovim mjestom zaposlenja i opisom posla.
Nakon
imenovanja Komisije svi članovi potpisuju posebnu izjavu kojom preuzimaju
obavezu poštivanja ove odredbe zakona.
(4)
Mandat Komisije traje četiri godine sa mogućnošću ponovnog izbora za još jedan
mandatni period.
(5)
Komisija je dužna u roku 30 dana od dana imenovanja donijeti Poslovnik o radu,
kojim se uređuje način rada, pozivanje članova, dostavljanje materijala, način
odlučivanja, način izvještavanja, kao i način čuvanja dokumentacije, kao i
druga pitanja od značaja za rad Komisije.
Saglasnost
na Poslovnik o radu Komisije daje federalni ministar.
(6)
Članovi Komisije mogu ostvariti pravo na naknadu čiju visinu posebnim rješenjem
utvrđuje federalni ministar za svaku kalendarsku godinu u skladu sa raspoloživim
sredstvima u budžetu Federacije za tekuću godinu.
Član 20.
(Zadatak Komisije)
(1)
Zadatak Komisije je:
a)
razmatrati izvještaje zdravstvenih ustanova o primjeni postupaka biomedicinski
potpomognute oplodnje i o obavljenim postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje
o čemu upoznaje federalnog ministra, te predlaže mjere za unapređenje stanja u
ovoj oblasti;
b)
dati saglasnost za dugotrajno skladištenje spolnih ćelija, spolnih tkiva i
embriona;
c)
dati saglasnost za izuzeće od zabrane korištenja
postupaka
biomedicinski potpomognute oplodnje radi odabira spola budućeg djeteta;
d)
odlučiti o opravdanosti prijenosa pohranjenih spolnih ćelija, spolnih tkiva ili
embriona na teritoriju Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine, a radi korištenja
u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje za vlastitu biomedicinski
potpomognutu oplodnju;
e)
odlučiti o opravdanosti prijenosa pohranjenih spolnih ćelija, spolnih tkiva ili
embriona izvan Bosne i Hercegovine i u Bosnu i Hercegovinu, a radi korištenja u
postupku biomedicinski potpomognute oplodnje u skladu sa članom 58. stav (2)
ovog zakona;
f)
učestvovati u izradi propisa koji se donose na osnovu ovog zakona i inicira
njihovu izmjenu u skladu sa razvojem biomedicinske nauke i prakse;
g)
dati stručne savjete zdravstvenim ustanovama, po njihovom zahtjevu;
h)
dati prethodno mišljenje za uvođenje i upotrebu novih postupaka biomedicinski
potpomognute oplodnje u Federaciji;
i)
obavljati i druge poslove od značaja za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute
oplodnje.
(2)
Komisija podnosi izvještaj o radu federalnom ministru jednom godišnje i to najkasnije
do kraja februara tekuće godine za prethodnu godinu.
III.
POSTUPCI BIOMEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
Član 21.
(Razlozi za
provedbu postupka biomedicinski
potpomognute
oplodnje)
Postupci
propisani ovim zakonom provode se radi postizanja trudnoće i porođaja na način
drukčiji od snošaja, u skladu sa zahtjevima savremene biomedicinske nauke i
iskustva, uz zaštitu zdravlja žene, umanjenja rizika liječenja i dobrobiti
potomstva.
Član 22.
(Preduvjeti za
provedbu postupka biomedicinski potpomognute
oplodnje)
(1)
Postupci biomedicinski potpomognute oplodnje provode se tek kada je dotadašnje
liječenje neplodnosti bezuspješno i bezizgledno, te kada se ovim postupcima
može spriječiti
prijenos
teške nasljedne bolesti na dijete.
(2)
Bezuspješnost i bezizglednost liječenja utvrđuje doktor medicine specijalista
ginekologije i akušerstva.
(3)
Neizbježnost prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete određuje doktor
medicine sa završenom subspecijalizacijom iz medicinske genetike ili doktor
bioloških nauka iz oblasti
genetike
sa radnim iskustvom od najmanje tri godine u ovoj oblasti, koji je utvrdio nasljednu
bolest ili bolesti kod jednog od bračnih ili vanbračnih partnera.
Član 23.
(Biomedicinski
potpomognuta oplodnja)
(1)
Biomedicinski potpomognuta oplodnja provodi se primjenom savremenih naučno
provjerenih biomedicinskih dostignuća kojima se omogućava spajanje ženske i
muške
spolne
ćelije radi postizanja trudnoće i porođaja na način drukčiji od snošaja.
(2)
U odabiru postupka biomedicinski potpomognute oplodnje odlučuju bračni, odnosno
vanbračni partneri zajedno sa specijalistom ginekologije i akušerstva.
(3)
O primjerenim metodama biomedicinski potpomognute oplodnje Komisija će izraditi
smjernice za liječenje neplodnosti na koje saglasnost daje federalni ministar i
koje se
objavljuju
na web stranici Ministarstva s ciljem osiguranja transparetnog informiranja javnosti.
(4)
Smjernice iz stava (3) ovog člana sadržavat će i obavezne postupke utvrđivanja
uzroka neplodnosti ili smanjenja plodnosti i otklanjanje tih uzroka stručnim
savjetima, lijekovima ili hirurškim zahvatima.
(5)
Smjernice iz stava (3) ovog člana novelirat će se u skladu sa zahtjevima i
razvojem struke, kao i finansijskim mogućnostima sektora zdravstva u
Federaciji.
Član 24.
(Homologna
biomedicinski potpomognuta oplodnja)
U
postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje dozvoljeno je korištenje vlastitih
spolnih ćelija bračnih i vanbračnih partnera, odnosno homologna oplodnja.
Član 25.
(Homologna
biomedicinski potpomognuta oplodnja)
(1)
U postupku homologne vantjelesne oplodnje smije se koristiti kontrolirana
stimulacija ovulacije u skladu sa smjernicama iz stava (3) član 23. ovog
zakona.
(2)
Bračni, odnosno vanbračni partneri obavezni su prije započinjanja postupka biomedicinski
potpomognute oplodnje izjasniti se u pisanom obliku žele li oplodnju do dvije
ili više jajnih ćelija.
(3)
U skladu sa medicinskim dostignućima u spolne organe žene dopušten je unos
najviše dva embriona poštujući princip sljedivosti.
(4)
Izuzetno od stava (3) ovog člana, kod žena starijih od 38 godina, žena sa
nepovoljnim testovima rezerve jajnika, ponavljanog neuspjeha u liječenju,
onkoloških bolesnika i težeg oblika muške neplodnosti, dopušten je unos tri emriona
u spolne organe žene.
(5)
Preostali embrioni i/ili jajne ćelije zamrzavaju se u skladu sa uvjetima o
pohranjivanju propisanim ovim zakonom, poštujući princip sljedivosti.
Član 26.
(Homologna
biomedicinski potpomognuta oplodnja)
(1)
Prije započinjanja nove stimulacije jajnika zbog dobijanja jajnih ćelija kod
bračnog ili vanbračnog para moraju se iskoristiti svi zamrznuti embrioni i spolne
ćelije, odnosno
spolna
tkiva koja potječu od tog para.
(2)
Izuzeci od stava (1) ovog člana utvrđuju se smjernicama iz stava (3) član 23.
ovog zakona.
Član 27.
(Vrste
biomedicinski potpomognutih postupaka)
Biomedicinski
potpomognuta oplodnja, u smislu ovog zakona, provodi se primjenom sljedećih
postupaka:
a)
intrauterina inseminacija (IUI),
b)
vantjelesna oplodnja (IVF),
c)
intracitoplazmatska mikroinjekcija spermija (ICSI),
d)
pohranjivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona,
e)
prijenos spolnih ćelija ili embriona u jajovod,
f)
preimplantacijska genetska dijagnostika.
IV.
OSTVARIVANJE PRAVA NA BIOMEDICINSKI POTPOMOGNUTU OPLODNJU
Član 28.
(Korisnici prava
na biomedicinski potpomognutu oplodnju)
(1)
Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju uz ispunjavanje uvjeta iz čl. 21.
i 22. ovog zakona imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su
u braku, odnosno u vanbračnoj zajednici i koji su u dobi koja omogućava
obavljanje roditeljskih dužnosti, podizanje, odgoj i osposobljavanje djeteta za
samostalan život.
(2)
Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju imaju bračni, odnosno vanbračni
partneri iz stava (1) ovog člana nakon što su provedeni postupci utvrđivanja
uzroka neplodnosti ili smanjenja plodnosti i otklanjanje tih uzroka stručnim
savjetima, lijekovima ili hirurškim zahvatima.
(3)
Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju uz ispunjavanje uvjeta iz čl. 21.
i 22. ovog zakona ima i osoba ograničene poslovne sposobnosti, koja može
samostalno davati izjave koje se tiču osobnih stanja, u skladu sa Porodičnim
zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 29.
(Pravo na
biomedicinski potpomognutu oplodnju na teret
sredstava
obaveznog zdravstvenog osiguranja)
(1)
Pravo na liječenje biomedicinski potpomognutom oplodnjom na teret sredstava obaveznog
zdravstvenog osiguranja, po pravilu, ima žena do navršene 42. godine, koja je u
braku, odnosno vanbračnoj zajednici i to:
a)
tri pokušaja intrauterine inseminacije,
b)
pet pokušaja vantjelesne oplodnje, uz obavezu da dva pokušaja budu u prirodnom
ciklusu.
(2)
Izuzetno od stava (1) ovog člana, na prijedlog stručnog konzilija zdravstvene
ustanove u kojoj se liječe bračni, odnosno vanbračni partneri, a iz opravdanih
zdravstvenih razloga može se dati saglasnost na biomedicinski potpomognutu
oplodnju i ženi nakon navršene 42. godine, u skladu sa smjernicama iz člana 23.
stav (3) ovog zakona.
Član 30.
(Reprodukcijske
mogućnosti žene)
(1)
Reprodukcijske mogućnosti žene utvrđuje doktor medicine specijalista
ginekologije i akušerstva na osnovu testova funkcije jajnika i drugih
reproduktivnih organa.
(2)
Ženu stariju od 42 godine ili ženu čiji su testovi funkcije jajnika nepovoljni
doktor medicine iz stava (1) ovog člana obavezan je upozoriti na slabe
rezultate liječenja, rizike
liječenja
i trudnoće, te rizike za dijete.
Član 31.
(Postojanje braka,
odnosno vanbračne zajednice)
(1)
Brak ili vanbračna zajednica mora postojati u trenutku unošenja spolnih ćelija
ili embriona u tijelo žene.
(2)
Postojanje braka bračni partneri dokazuju odgovarajućim javnim ispravama.
(3)
Postojanje vanbračne zajednice vanbračni partneri dokazuju ovjerenom notarskom
izjavom.
(4)
U smislu ovog zakona, vanbračna zajednica je zajednica muškarca i žene definirana
u skladu sa Porodičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
(5)
Prije započinjanja postupka biomedicinski potpomognute oplodnje bračni, odnosno
vanbračni partneri obavezni su zdravstvenoj ustanovi u kojoj će se provoditi
postupak
biomedicinski
potpomognute oplodnje dostaviti pisani pristanak iz člana 35. ovog zakona.
Član 32.
(Informiranje o
biomedicinski potpomognutoj oplodnji)
(1)
Bračni, odnosno vanbračni partneri imaju pravo na obavijest o mogućim oblicima
prirodnog planiranja porodice, o mogućnostima liječenja neplodnosti, te o drugim
načinima ostvarenja roditeljstva.
(2)
Prije provedbe svih postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje specijalista
ginekologije i akušerstva, magistar biologije ili drugi ovlašteni zdravstveni
radnik bračnim,
odnosno
vanbračnim partnerima obavezan je objasniti pojedinosti postupka, izglede za
uspjeh, te moguće posljedice i opasnosti postupaka za ženu, muškarca i dijete.
Član 33.
(Psihološko ili
psihoterapijsko savjetovanje prije biomedicinski
potpomognute
oplodnje)
(1)
Prije provedbe postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje bračnim, odnosno vanbračnim
partnerima omogućava se psihološko ili psihoterapijsko savjetovanje.
(2)
Psiholog ili doktor medicine specijalista psihijatrije obavezan je bračne,
odnosno vanbračne partnere upoznati sa mogućim psihičkim posljedicama u
postupcima biomedicinski
potpomognute
oplodnje.
(3)
O provedenom savjetovanju psiholog ili doktor medicine specijalist psihijatrije
izdaje pisanu potvrdu.
(4)
Zdravstvena ustanova u kojoj se provodi biomedicinski potpomognuta oplodnja
može sama osigurati provođenje psihološkog ili psihoterapijskog savjetovanja, a
ako to ne može, obavezna je uputiti bračne, odnosno vanbračne partnere u drugu
zdravstvenu ustanovu u kojoj se provode ova savjetovanja ili kod osoba
ovlaštenih za psihološko ili psihoterapijsko savjetovanje.
Član 34.
(Pravno
savjetovanje)
Prije
početka primjene postupka biomedicinski potpomognute oplodnje pravnik informira
bračne ili vanbračne partnere o pravnim posljedicama postupka biomedicinski
potpomognute
oplodnje.
Član 35.
(Pristanak na
biomedicinski potpomognutu oplodnju)
(1)
Postupci biomedicinski potpomognute oplodnje uređeni ovim zakonom mogu se
provoditi samo ako su bračni, odnosno vanbračni partneri upoznati sa
pojedinostima postupka biomedicinski potpomognute oplodnje u skladu sa ovim
zakonom, te ako su za taj postupak dali slobodan pristanak u pisanom obliku.
(2)
Pristanak iz stava (1) ovog člana daje se za svaki postupak biomedicinski
potpomognute oplodnje.
(3)
Bračni, odnosno vanbračni partneri, pojedinačno ili zajedno, mogu povući pristanak
i odustati od postupka biomedicinski potpomognute oplodnje sve dok sjemene ćelije
ili embrion nisu uneseni u tijelo žene. Postupak biomedicinski potpomognute
oplodnje obustavlja se izjavom o povlačenju pristanka jednog ili oba bračna, odnosno
vanbračna partnera.
(4)
Nakon povlačenja pristanka iz stava (3) ovog člana spolne ćelije se uništavaju,
a embrioni se isključuju iz svih postupaka.
(5)
Izjavu o povlačenju pristanka zdravstvena ustanova obavezna je evidentirati i
na zahtjev žene ili muškarca o tome izdati pisanu potvrdu.
(6)
Prije unosa sjemenih ćelija ili embriona u tijelo žene doktor medicine je obavezan
provjeriti je li pristanak iz stava (1) ovog člana povučen.
(7)
Obrazac pristanka na postupak biomedicinski potpomognute oplodnje, kao i obrazac
izjave o povlačenju pristanka posebnim propisom uređuje federalni ministar.
(8)
Obrasci iz stava (7) ovog člana čuvaju se kao medicinska dokumentacija.
Član 36.
(Porijeklo
djeteta)
(1)
Porijeklo djeteta začetog u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje utvrđuje
se u skladu sa Porodičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
(2)
Ako u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje učestvuju vanbračni partneri
prije postupka biomedicinski potpomognute oplodnje muškarac je obavezan dati ovjerenu
notarsku izjavu o priznanju očinstva djeteta koje će biti začeto u postupku
biomedicinski potpomognute oplodnje, a žena ovjerenu notarsku izjavu o
pristanku na priznanje očinstva tog djeteta.
(3)
Izjave iz stava (2) ovog člana sastavljaju se u pet primjeraka od kojih se dva
primjerka dostavljaju zdravstvenoj ustanovi u kojoj će se provesti postupak
biomedicinski potpomognute oplodnje, jedan primjerak pohranjuje se kod notara,
a po jedan primjerak pripada ženi, odnosno muškarcu.
(4)
Osporavanje majčinstva i očinstva djeteta začetog u postupku biomedicinski
potpomognute oplodnje provodi se u skladu sa Porodičnim zakonom Federacije
Bosne i
Hercegovine.
(5)
O svim pitanjima vezanim uz porijeklo djeteta začetog u postupku biomedicinski
potpomognute oplodnje bračni, odnosno vanbračni partneri se obavezno
informiraju putem
pravnog
savjetovanja u smislu člana 34. ovog zakona.
V.
DARIVANJE SPOLNIH ĆELIJA, SPOLNIH TKIVA I EMBRIONA
Član 37.
(Darivanje spolnih
ćelija, spolnih tkiva i embriona)
(1)
Zabranjeno je darivanje spolnih ćelija i spolnih tkiva, a koje nije obavljeno
između bračnih, odnosno vanbračnih partnera u smislu ovog zakona.
(2)
Zabranjeno je darivanje ljudskih embriona za primjenu postupaka biomedicinski
potpomognute oplodnje.
Član 38.
(Trgovina i
oglašavanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona)
(1)
Zabranjeno je trgovanje spolnim ćelijama, spolnim tkivima i embrionima.
(2)
Zabranjeno je oglašavanje, reklamiranje, traženje ili nuđenje spolnih ćelija,
spolnih tkiva ili embriona putem svih oblika javnog informiranja ili na bilo
koji drugi način koji ima oznaku prikrivenog oglašavanja, reklamiranja,
traženja, odnosno nuđenja spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona.
VI.
PROVEDBA POSTUPKA BIOMEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
Član 39.
(Početak postupka
biomedicinski potpomognute oplodnje)
Postupak
biomedicinski potpomognute oplodnje obavlja se na prijedlog doktora medicine
specijaliste ginekologije i akušerstva ili na prijedlog stručnjaka iz oblasti
humane genetike.
Član 40.
(Tim
biomedicinskih stručnjaka)
(1)
Postupke biomedicinski potpomognute oplodnje obavlja tim biomedicinskih
stručnjaka:
a)
doktor medicine specijalista ginekologije i akušerstva sa subspecijalizacijom
iz humane reprodukcije ili doktor medicine specijalista ginekologije i
akušerstva sa najmanje pet godina iskustva u reproduktivnoj medicini,
b)
doktor medicine specijalista urologije,
c)
magistar biologije,
d)
medicinska sestra,
e)
laboratorijski tehničar, te
f)
histolog - embriolog, po potrebi.
(2)
Timom biomedicinskih stručnjaka koordinira doktor medicine specijalista ginekologije
i akušerstva sa subspecijalizacijom iz humane reprodukcije ili doktor medicine specijalista
ginekologije i akušerstva sa najmanje pet godina iskustva u reproduktivnoj
medicini (u daljnjem tekstu: odgovorni doktor), kojeg imenuje direktor
zdravstvene ustanove.
(3)
U procesu koordinacije iz stava (2) ovog člana odgovorni doktor medicine daje
pisanu saglasnost za laboratorijske postupke biomedicinski potpomognute
oplodnje.
Član 41.
(Pravo na prigovor
savjesti)
(1)
Zdravstveni radnik, kao i druge osobe koje učestvuju u postupcima biomedicinski
potpomognute oplodnje imaju pravo odbiti učestvovanje u postupku biomedicinski
potpomognute oplodnje isticanjem svojih etičkih, moralnih ili vjerskih
uvjerenja - pozivom na prigovor savjesti.
(2)
Poziv na prigovor savjesti može se izjaviti i pisano i usmeno odgovornom
doktoru.
(3)
Osobe iz stava (1) ovog člana ne mogu snositi bilo kakve štetne posljedice ako
ulože prigovor savjesti.
Član 42.
(Osiguranje
kvaliteta)
U
postupku uzimanja, obrade, transporta i unošenja spolnih ćelija, odnosno
embriona obaveza je postupati na način koji osigurava maksimalni kvalitet
spolnih ćelija, odnosno embriona
do
momenta korištenja, kao i da se minimalizira rizik od kontaminacije u skladu sa
standardima utvrđenim posebnim propisom u skladu sa članom 9. stav (2) ovog
zakona.
Član 43.
(Preimplantacijska
genetička dijagnoza)
Preimplantacijska
genetička dijagnoza dozvoljena je u slučaju opasnosti od prijenosa nasljedne
bolesti, a na prijedlog odgovornog doktora.
Član 44.
(Odabir spola
budućeg djeteta)
(1)
Zabranjeno je korištenje postupka biomedicinski potpomognute oplodnje radi
odabira spola budućeg djeteta.
(2)
Izuzetno od stava (1) ovog člana, dopušten je odabir spola djeteta radi
izbjegavanja teške nasljedne bolesti vezane uz spol.
(3)
Saglasnost za izuzeće iz stava (2) ovog člana daje Komisija.
Član 45.
(Surogat
majčinstvo)
(1)
Zabranjeno je objavom javnog oglasa ili na bilo koji drugi način tražiti ili
nuditi uslugu rađanja djeteta za drugog (surogat majčinstvo).
(2)
Zabranjeno je ugovarati ili provoditi biomedicinski potpomognutu oplodnju radi
rađanja djeteta za druge osobe i predaje djeteta rođenog nakon biomedicinski
potpomognute oplodnje (surogat majčinstvo).
(3)
Ugovori, sporazumi ili drugi pravni poslovi o rađanju djeteta za drugog
(surogat majčinstvo) i o predaji djeteta rođenog nakon biomedicinski
potpomognute oplodnje, uz
novčanu
naknadu ili bez naknade, su ništavni.
Član 46.
(Genetičke
identičnosti)
Zabranjen
je svaki postupak namijenjen ili koji bi mogao dovesti do stvaranja ljudskog
bića ili dijela ljudskog bića genetički identičnog drugom ljudskom biću, bilo
živog bilo mrtvog.
Član 47.
(Zaštita embriona)
(1)
U postupku biomedicinski potpomognute oplodnje zabranjeno je:
a)
omogućiti vantjelesni razvoj embriona stariji od šest dana;
b)
oploditi žensku jajnu ćeliju sjemenom ćelijom bilo koje druge vrste osim
sjemene ćelije čovjeka ili životinjsku jajnu ćeliju sjemenom ćelijom čovjeka;
c)
mijenjati embrion presađivanjem drugih ljudskih ili životinjskih embriona;
d)
ljudske spolne ćelije ili ljudski embrion unijeti u životinju;
e)
životinjske spolne ćelije ili životinjski embrion unijeti u ženu.
(2)
Zabranjeno je stvaranje ljudskih embriona za naučne ili istraživačke svrhe.
(3)
Zabranjen je naučni ili istraživački rad na embrionu.
VII.
POHRANJIVANJE I PRIJENOS SPOLNIH ĆELIJA, SPOLNIH TKIVA I EMBRIONA
1. Pohranjivanje,
način i rokovi čuvanja spolnih ćelija, spolnog tkiva i embriona bračnih i
vanbračnih partnera
Član 48.
(Pohranjivanje,
način i rokovi čuvanja)
(1)
Spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni uzimaju se uz slobodan ovjereni pisani
pristanak i pohranjuju i čuvaju za postupke biomedicinski potpomognute oplodnje
za koje su ispunjene pretpostavke određene ovim zakonom u zdravstvenim ustanovama
ovlaštenim za njihovo pohranjivanje.
(2)
Pohranjene spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni čuvaju se primjenom
savremenih dostignuća medicinske nauke, po pravilu, do pet godina od dana
pohranjivanja. Uz pisani
zahtjev
osoba od kojih spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni potiču rok od pet godina
može se produžiti za još pet godina.
(3)
U slučaju smrti osobe od koje potiču spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni
koji su pohranjeni, zdravstvena ustanova obavezna je uništiti pohranjene spolne
ćelije i spolna tkiva,
a
embrione isključiti iz svakog daljnjeg postupka u roku 30 dana od dana saznanja
o smrti osobe od koje potiču spolne ćelije, spolna tkiva, odnosno embrioni.
(4)
U slučaju da je osoba od koje potiču spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni
lišena poslovne sposobnosti spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni čuvaju se u
skladu sa stavom (2) ovog člana.
(5)
Podatke iz st. (2), (3) i (4) ovog člana zdravstvena ustanova obavezna je
dostaviti Komisiji.
Član 49.
(Uništenje spolnih
ćelija, spolnih tkiva, odnosno dehidriranje
embriona)
(1)
Ako bračni, odnosno vanbračni partneri u međuvremenu opozovu datu izjavu za čuvanje,
sjemene ćelije i spolna tkiva se odbacuju, a rani embrioni se isključuju iz
svakog daljnjeg postupka.
(2)
O postupcima iz stava (1) ovog člana sačinjava se zapisnik čija se kopija uručuje
bračnim, odnosno vanbračnim partnerima.
(3)
Bračni, odnosno vanbračni partneri, na zahtjev, mogu prisustvovati postupcima
iz stava (1) ovog člana.
(4)
Obrazac zapisnika o uništenju spolnih ćelija, spolnih tkiva, odnosno
dehidriranju embriona, nakon povlačenja pristanka darivaoca, posebnim propisom
utvrđuje federalni ministar.
Član 50.
(Spor)
(1)
Ako se bračni, odnosno vanbračni partneri ne mogu sporazumjeti o vremenu
čuvanja neupotrebljenih embriona ili jedan od njih saglasnost naknadno opozove,
spor se rješava u sudskom postupku u kojem slučaju se neupotrebljeni embrioni
moraju čuvati do okončanja spora.
(2)
U slučaju iz stava (1) ovog člana bračni, odnosno vanbračni partneri solidarno
snose troškove čuvanja embriona do okončanja spora.
2. Pohranjivanje
spolnih ćelija, spolnog tkiva i embriona usljed specifičnih zdravstvenih
okolnosti, odnosno opasnosti od neplodnosti
Član 51.
(Pohranjivanje
spolnih ćelija, spolnog tkiva i embriona zbog
opasnosti od
neplodnosti)
(1)
Muškarac i žena kojima prema spoznajama medicinske nauke prijeti opasnost da će
zbog zdravstvenih razloga postati neplodni, mogu u ovlaštenoj zdravstvenoj
ustanovi, uz slobodan ovjeren pisani pristanak, pohraniti svoje spolne ćelije,
spolna tkiva i embrione za kasnije vlastito korištenje.
(2)
Pravo na pohranjivanje spolnih ćelija i spolnih tkiva ima i maloljetna osoba za
koju postoji opasnost da će zbog bolesti postati trajno neplodna. Spolne ćelije
i spolna tkiva maloljetne osobe čuvaju se do navršene 42. godine (žena), odnosno
do navršene 50. godine (muškarac).
(3)
Dugotrajno pohranjene spolne ćelije, spolna tkiva i embrioni iz stava (1) ovog člana
čuvaju se, po pravilu, do pet godina od dana pohranjivanja. Rok čuvanja može se
na zahtjev osoba, odnosno bračnih ili vanbračnih partnera od kojih spolne
ćelije, spolna tkiva i embrioni potiču produžiti za još pet godina, izuzetno i
duže u opravdanim medicinskim slučajevima.
(4)
U slučaju smrti osobe od koje potiču spolne ćelije i spolna tkiva koji su
pohranjeni, ovlaštena zdravstvena ustanova obavezna je uništiti pohranjene
spolne ćelije i spolna tkiva,
a
rane embrione dehidrirati u roku 30 dana od dana saznanja o smrti ili isteka
roka iz st. (2) i (3) ovog člana.
(5)
Pohranjivanje ćelija, tkiva i embriona iz st. (1) i (2) ovog člana može se
obavljati samo u javnoj zdravstvenoj ustanovi koja za to ima dozvolu za rad
izdatu od federalnog ministra.
(6)
Podatke iz st. (2), (3) i (4) ovog člana ovlaštena zdravstvena ustanova
obavezna je dostaviti Komisiji.
Član 52.
(Zahtjev za
pohranjivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona)
Pohranjivanje
spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona iz člana 51. ovog zakona provodi se na
pisani zahtjev muškarca ili žene, odnosno oba roditelja za maloljetnu osobu, a
ako je dijete
pod
starateljstvom pisani zahtjev podnosi staratelj.
3. Prijenos
pohranjenih spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona
Član 53.
(Prijenos
pohranjenih spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona)
(1)
Osobe od kojih potječu pohranjene spolne ćelije, spolna tkiva ili embrioni mogu
iz opravdanih razloga zatražiti njihov prijenos u drugu ovlaštenu zdravstvenu
ustanovu u
Federaciji,
odnosno Bosni i Hercegovini radi korištenja u postupku biomedicinski
potpomognute oplodnje za vlastitu biomedicinski potpomognutu oplodnju.
(2)
O opravdanosti prijenosa spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona u drugu
ovlaštenu zdravstvenu ustanovu odlučuje Komisija.
(3)
Na osnovu pisanog zahtjeva osoba iz stava (1) ovog člana, kao i na osnovu
odluke Komisije, federalni ministar donosi rješenje kojim se dozvoljava prijenos
spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona u drugu ovlaštenu zdravstvenu
ustanovu ili rješenje o odbijanju zahtjeva.
(4)
Rješenje iz stava (3) ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv njega
se može pokrenuti upravni spor u skladu sa propisima o upravnim sporovima.
VIII.
PROFESIONALNA TAJNA
Član 54.
(Profesionalna
tajna)
(1)
Sve osobe koje učestvuju u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje
obavezne su kao profesionalnu tajnu čuvati sve podatke vezane uz taj postupak,
a naročito osobne i zdravstvene podatke o ženi ili muškarcu kojima se medicinska
pomoć pruža, kao i o djetetu koje je začeto u postupku biomedicinski
potpomognute oplodnje.
(2)
Sud može u posebno opravdanim slučajevima osloboditi osobu iz stava (1) ovog
člana čuvanja profesionalne tajne u skladu sa odredbama propisa o krivičnom,
odnosno
parničnom
postupku.
(3)
Obaveza čuvanja profesionalne tajne odnosi se i na članove Komisije i to i
nakon prestanka dužnosti člana Komisije, kao i na sve druge osobe koje su u
vršenju svoje dužnosti
saznale
za podatke iz stava (1) ovog člana.
IX.
EVIDENCIJE
Član 55.
(Obavezne
evidencije)
(1)
Ovlaštene zdravstvene ustanove obavezne su o postupcima biomedicinski
potpomognute oplodnje voditi evidencije o:
a)
osobnim i zdravstvenim podacima osoba kojima se pomaže postupcima biomedicinski
potpomognute oplodnje;
b)
podacima o lijekovima i medicinskim proizvodima koji se koriste u svim postupcima
biomedicinski potpomognute oplodnje;
c)
vrsti postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje;
d)
provedenom psihološkom ili psihoterapijskom savjetovanju, kao i pravnom
savjetovanju;
e)
pisanom pristanku na određeni postupak biomedicinske oplodnje;
f)
povlačenju pisanog pristanka;
g)
podacima o toku i trajanju postupka;
h)
podacima o uništenim spolnim ćelijama i tkivima i dehidriranim ranim
embrionima;
i)
zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima koji su učestvovali u postupku
biomedicinski potpomognute oplodnje;
j)
pohranjenim spolnim ćelijama, spolnim tkivima i embrionima;
k)
podacima potrebnim za sljedivost spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona u
svim fazama.
(2)
Podatke iz evidencije ovlaštena zdravstvena ustanova obavezna je čuvati trajno.
(3)
Ovlaštene zdravstvene ustanove dužne su osigurati zaštitu i sigurnost osobnih
podataka u evidencijama iz stava (1) ovog člana u skladu sa propisima o zaštiti
osobnih podataka.
Član 56.
(Registar o
postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje)
(1)
Ovlaštena zdravstvena ustanova obavezna je voditi vlastiti registar o postupcima
biomedicinski potpomognute oplodnje.
(2)
U registar iz stava (1) ovog člana ovlaštena zdravstvena ustanova upisuje:
a)
osobne i zdravstvene podatke bračnih i vanbračnih partnera koji su u postupku
liječenja biomedicinski potpomognutom oplodnjom iz stava (1) ovog člana;
b)
podatke o vrsti postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje;
c)
datum korištenja spolnih ćelija;
d)
podatke o rođenju djeteta začetog biomedicinskom oplodnjom sa darivanim spolnim
ćelijama.
(3)
Ovlaštene zdravstvene ustanove dužne su osigurati zaštitu i sigurnost osobnih
podataka u registrima iz stava (1) ovog člana u skladu sa propisima o zaštiti
osobnih podataka.
(4)
Ovlaštena zdravstvena ustanova obavezna je Komisiji redovno dostavljati sve
podatke iz svog registra podnošenjem izvještaja o radu ili na pojedinačan
zahtjev Komisije.
(5)
Pacijenti su dužni obavijestiti zdravstvenu ustanovu u kojoj je izvršena biomedicinski
potpomognuta oplodnja o ishodu trudnoće.
X.
OZBILJNI ŠTETNI DOGAĐAJI I OZBILJNE ŠTETNE REAKCIJE
Član 57.
(Ozbiljni štetni
događaji i ozbiljne štetne reakcije)
(1)
Ovlaštene zdravstvene ustanove obavezne su uspostaviti efikasan i provjeren
sistem za praćenje i dojavu ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih
reakcija, te sistem za povlačenje iz primjene spolnih ćelija, lijekova i
medicinskih sredstava koji su izazvali ili mogu izazvati ozbiljan štetan događaj
ili ozbiljnu štetnu reakciju.
(2)
O svakom ozbiljnom štetnom događaju i ozbiljnoj štetnoj reakciji ovlaštene zdravstvene
ustanove obavezne su pisanim putem, bez odgađanja, obavijestiti Ministarstvo.
(3)
Ministarstvo vodi Jedinstveni registar ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih
reakcija na osnovu podataka iz stava (2) ovog člana.
(4)
Način izvještavanja o ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim
reakcijama, te način vođenja evidencije i rokovi izvještavanja o ozbiljnim
štetnim događajima i ozbiljnim štetnim reakcijama, kao i Jedinstveni registar bliže
se uređuju posebnim propisom koji donosi federalni ministar.
XI.
UVOZ I IZVOZ SPOLNIH ĆELIJA, SPOLNIH TKIVA I EMBRIONA
Član 58.
(Uvoz i izvoz
spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona)
(1)
Zabranjen je uvoz i izvoz spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona.
(2)
Izuzetno od stava (1) ovog člana, u opravdanim slučajevima moguće je unijeti,
odnosno iznijeti iz Bosne i Hercegovine vlastite spolne ćelije, spolna tkiva,
odnosno embrione za
vlastite
potrebe, a radi obavljanja daljnjeg liječenja u postupcima biomedicinski
potpomognute oplodnje na način predviđen u čl. od 24. do 27. ovog zakona i po
postupku
utvrđenom
u članu 53. ovog zakona.
XII.
FINANSIRANJE
Član 59.
(Finansiranje biomedicinski
potpomognute oplodnje iz sredstava
obaveznog
zdravstvenog osiguranja)
Obim
prava na biomedicinski potpomognutu oplodnju na teret sredstava obaveznog
zdravstvenog osiguranja, način formiranja cijene pojedinačnih postupaka
biomedicinski potpomognute oplodnje, na prijedlog Komisije i Zavoda
zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, a u saradnji
sa kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja, bliže se uređuju posebnim
propisom koji donosi federalni ministar.
XIII.
NADZOR
Član 60.
(Nadzor)
(1)
Nadzor nad primjenom i provedbom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu
zakona, kao i nadzor nad stručnim radom obuhvata:
a)
unutrašnji stručni nadzor koji vrši ovlaštena zdravstvena ustanova u skladu sa
propisima o zdravstvenoj zaštiti,
b)
inspekcijski nadzor koji vrše federalni zdravstveni inspektori u skladu sa
propisima iz područja inspekcija i propisima iz područja zdravstva.
(2)
Nadzor iz stava (1) tačka b) ovog člana vrši se najmanje jedanput godišnje.
XIV.
KAZNENE ODREDBE
1. Krivična
djela
Član 61.
(Nedozvoljeno
obavljanje postupaka biomedicinski
potpomognute
oplodnje)
(1)
Ko sa ili bez bilo kakve naknade da svoje spolne ćelije, spolna tkiva, odnosno
embrion, ili spolne ćelije, spolna tkiva, odnosno embrion drugih osoba radi
postupka biomedicinski potpomognute oplodnje, ili nudi svoje ili tuđe spolne
ćelije, odnosno embrion sa ili bez bilo kakve naknade radi postupka
biomedicinski potpomognute oplodnje, ili vrbuje, prevozi, prebacuje, predaje,
prodaje, kupuje, posreduje u prodaji ili posreduje na bilo koji drugi
način
u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje, ili učestvuje u postupku
biomedicinski potpomognute oplodnje sa spolnim ćelijama, spolnim tkivima,
odnosno
embrionima
koji su predmet komercijalne trgovine suprotno ovom zakonu bit će kažnjen
kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
(2)
Ako je djelo iz stava (1) ovog člana učinjeno prema maloljetnoj osobi počinilac
će biti kažnjen kaznom zatvora najmanje tri godine.
(3)
Ako je usljed djela iz st. (1) i (2) ovog člana nastupila teška tjelesna
povreda darivaoca spolnih ćelija, spolnih tkiva, odnosno embriona ili mu je
zdravlje teško narušeno, počinilac će biti kažnjen kaznom zatvora od jedne do
osam godina.
(4)
Ako je usljed djela iz st. (1) i (2) ovog člana nastupila smrt darivaoca
spolnih ćelija, spolnih tkiva, odnosno embriona počinilac će biti kažnjen
kaznom zatvora od jedne do 12
godina.
(5)
Ko se bavi vršenjem krivičnih djela iz st. (1) i (2) ovog člana ili su djelo
izvršile organizirane grupe bit će kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(6)
Počinilac djela iz st. (1) i (2) ovog člana bit će kažnjen i za pokušaj.
Član 62.
(Obavljanje
postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje bez
pisanog pristanka)
(1)
Ko obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje spolnim ćelijama, spolnim
tkivima, odnosno embrionima ili učestvuje u postupku biomedicinski potpomognute
oplodnje
osobe koja nije dala pisani pristanak za taj postupak ili za uzimanje spolnih
ćelija, spolnih tkiva, odnosno embriona, ili učestvuje u uzimanju spolnih
ćelija, spolnih tkiva, odnosno embriona od umrle osobe bit će kažnjen kaznom
zatvora do tri godine.
(2)
Ako je djelo iz stava (1) ovog člana počinjeno prema maloljetnoj osobi
počinilac će biti kažnjen kaznom zatvora najmanje tri godine.
(3)
Ako je usljed djela iz st. (1) i (2) ovog člana nastupila teška tjelesna
povreda osobe nad kojom je obavljen postupak biomedicinski potpomognute
oplodnje ili joj je zdravlje
teško
narušeno, počinilac će biti kažnjen kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(4)
Ako je usljed djela iz st. (1) i (2) ovog člana nastupila smrt osobe nad kojom
je obavljen postupak, odnosno embriona, počinilac će biti kažnjen kaznom
zatvora od jedne do 12
godina.
(5)
Ko se bavi vršenjem krivičnih djela iz st. (1) i (2) ovog člana ili su djelo
izvršile organizirane grupe bit će kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(6)
Počinilac djela iz st. (1) i (2) ovog člana bit će kažnjen i za pokušaj.
Član 63.
(Zabrana surogat
majčinstva)
(1)
Ko u postupak biomedicinski potpomognute oplodnje uključi ženu koja ima namjeru
dijete poslije rođenja ustupiti trećoj osobi sa ili bez plaćanja bilo kakve
naknade, odnosno
ostvarivanja
bilo kakve materijalne ili nematerijalne koristi ili ko nudi usluge surogat majke
od žene ili bilo koje druge osobe sa ili bez plaćanja bilo kakve naknade,
odnosno ostvarivanje materijalne ili nematerijalne koristi bit će kažnjen
kaznom zatvora od tri do 10 godina.
(2)
Ako je djelo iz stava (1) ovog člana počinjeno prema maloljetnoj osobi
počinilac će biti kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(3)
Ako je usljed djela iz st. (1) i (2) ovog člana nastupila teška tjelesna
povreda žene, odnosno maloljetne osobe koja je podvrgnuta postupcima
biomedicinski potpomognute
oplodnje
ili joj je teško narušeno zdravlje, počinilac će biti kažnjen kaznom zatvora od
pet do 12 godina.
(4)
Ako je usljed djela iz st. (1) i (2) ovog člana nastupila smrt žene, odnosno
maloljetne osobe koja je podvrgnuta postupcima biomedicinski potpomognute
oplodnje, počinilac će
biti
kažnjen kaznom zatvora najmanje 10 godina.
(5)
Ko se bavi vršenjem krivičnih djela iz st. (1) i (2) ovog člana ili su djelo
izvršile organizirane grupe bit će kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(6)
Počinilac djela iz st. (1) i (2) ovog člana bit će kažnjen i za pokušaj.
Član 64.
(Nedozvoljeno
stvaranje ljudskog bića ili dijela ljudskog bića
genetički
identičnog drugom ljudskom biću)
(1)
Ko obavi postupak namijenjen ili koji bi mogao dovesti do stvaranja ljudskog
bića ili dijela ljudskog bića genetički identičnog drugom ljudskom biću, bilo
živom ili mrtvom,
bit
će kažnjen kaznom zatvora od tri do 10 godina.
(2)
Ko se bavi vršenjem djela iz stava (1) ovog člana ili su djelo izvršile organizirane
grupe bit će kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(3)
Počinilac djela iz st. (1) i (2) ovog člana bit će kažnjen i za pokušaj.
Član 65.
(Nedozvoljeno
stvaranje embriona)
(1)
Ko u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje omogući vantjelesni razvoj embriona
koji je stariji od šest dana, ili oplodi žensku jajnu ćeliju sjemenom ćelijom
bilo
koje
druge vrste osim sjemene ćelije čovjeka ili životinjsku jajnu ćeliju sjemenom
ćelijom čovjeka, ili mijenja embrion presađivanjem drugih ljudskih ili
životinjskih embriona, ili
ljudske
spolne ćelije ili ljudski embrion unese u životinju, ili životinjske spolne
ćelije ili životinjski embrion unese u ženu, ili stvara ljudske embrione za
naučne ili istraživačke
svrhe,
ili obavlja naučni, odnosno istraživački rad na embrionu, bit će kažnjen kaznom
zatvora od tri do 10 godina.
(2)
Ko se bavi vršenjem krivičnih djela iz stava (1) ovog člana ili su djelo
izvršile organizirane grupe bit će kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(3)
Počinilac djela iz stava (1) ovog člana bit će kažnjen i za pokušaj.
Član 66.
(Zabrana uvoza i
izvoza)
(1)
Ko obavlja uvoz ili izvoz spolnih ćelija, spolnih tkiva ili embriona suprotno
odredbama ovog zakona bit će kažnjen kaznom zatvora od tri do pet godina.
(2)
Ko se bavi vršenjem krivičnog djela iz stava (1) ovog člana ili su djelo
izvršile organizirane grupe bit će kažnjen kaznom zatvora najmanje pet godina.
(3)
Počinilac djela iz stava (1) ovog člana bit će kažnjen i za pokušaj.
2. Prekršaji
Član 67.
(Kazne za prekršaj
iz čl. 11. i 22.; čl. od 24. do 27.; čl. 25., 33.,
34., 35., 37.,
38., 44. i čl. od 48. do 53. ovog zakona)
(1)
Novčanom kaznom od 20.000,00 KM do 150.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj
zdravstvena ustanova ako:
a)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje bez dozvole za obavljanje
biomedicinski potpomognute oplodnje koju je izdao nadležni ministar (član 11.
ovog zakona);
b)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje bez prethodnog dokaza da je
dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno i bezizgledno (član 22. st. (1) i
(2) ovog zakona);
c)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje bez dokaza da se ovim
postupkom može spriječiti prijenos teške nasljedne bolesti na dijete (član 22.
Stav (3) ovog zakona);
d)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje suprotno odredbama čl. od
24. do 27. ovog zakona;
e)
postupa suprotno članu 25. i članu 55. stav (1) tačka k) ovog zakona;
f)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje bez propisanog psihološkog ili
psihoterapijskog savjetovanja (član 33. ovog zakona);
g)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje bez propisanog pravnog savjetovanja
(član 34. ovog zakona);
h)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje bez propisanog pisanog pristanka
(član 35. st. (1) i (2) ovog zakona);
i)
ne zabilježi izjavu o povlačenju pristanka i/ili ne izda potvrdu o tome (član
35. st. od (3) do (6) ovog zakona);
j)
omogući darovanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona (član 37. ovog
zakona);
k)
trguje, oglašava, reklamira ili traži, odnosno nudi spolne ćelije, spolna tkiva
i embrione (član 38. ovog zakona);
l)
obavi postupak biomedicinski potpomognute oplodnje radi odabira spola budućeg
djeteta suprotno članu 44. ovog zakona;
m)
pohranjuje i postupa sa spolnim ćelijama, spolnim tkivima i embrionima suprotno
čl. od 48. do 53. ovog zakona.
(2)
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM za prekršaj iz stava (1) ovog člana
bit će kažnjena i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi.
(3)
Novčanom kaznom od 500,00 KM do 5.000,00 KM za prekršaj iz stava (1) ovog člana
bit će kažnjeno i fizičko lice.
(4)
Pored novčane kazne počiniocu prekršaja iz stava (1) ovog člana može se izreći
zabrana obavljanja djelatnosti u periodu do šest mjeseci radi sprečavanja budućeg
činjenja prekršaja.
Član 68.
(Kazne za prekršaj
iz čl. 55., 56. i 57. ovog zakona)
(1)
Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj
zdravstvena ustanova ako:
a)
ne vodi evidenciju i ne čuva podatke (član 55. ovog zakona);
b)
ne vodi vlastiti registar o korisnicima postupaka biomedicinski potpomognute
oplodnje (član 56. st. od (1) do (3) ovog zakona);
c)
ne izvještava u propisanom roku Komisiju (član 56. stav (4) ovog zakona);
d)
ne obavijesti Ministarstvo o svakom ozbiljnom štetnom događaju i ozbiljnoj
štetnoj reakciji pisanim putem i bez odgađanja (član 57. stav (2) ovog zakona).
(2)
Novčanom kaznom od 500,00 KM do 5.000,00 KM za prekršaj iz stava (1) ovog člana
bit će kažnjena i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi.
(3)
Novčanom kaznom od 250,00 KM do 2.500,00 KM za prekršaj iz stava (1) ovog člana
bit će kažnjeno i fizičko lice.
(4)
Pored novčane kazne počiniocu prekršaja iz stava (1) ovog člana može se izreći
zabrana obavljanja djelatnosti u periodu do šest mjeseci radi sprečavanja
budućeg činjenja prekršaja.
Član 69.
(Novčana kazna za
prekršaj iz člana 54. ovog zakona)
Novčanom
kaznom od 250,00 KM do 2.500,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj fizičko lice
koje povrijedi obavezu čuvanja profesionalne tajne iz člana 54. ovog zakona.
XV.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 70.
(Donošenje
podzakonskih propisa)
U
roku 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona federalni ministar
donijet će provedbene propise na osnovu ovog zakona kojima se regulira
sljedeće:
a)
bliži uvjeti u pogledu prostora, medicinsko-tehničke opreme i sistema kvaliteta
koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove za provedbu postupaka biomedicinski
potpomognute oplodnje kao i postupak verifikacije (član 9. stav (2));
b)
sadržaj i oblik obrasca izvještaja iz stava (1) član 16. ovog zakona (član 16.
stav (3));
c)
sadržaj i način vođenja registra ovlaštenih zdravstvenih ustanova (član 18.
stav (2));
d)
obrazac pristanka na postupak biomedicinski potpomognute oplodnje, kao i obrazac
izjave o povlačenju pristanka (član 35. stav (7));
e)
obrazac zapisnika o uništenju spolnih ćelija, spolnih tkiva, odnosno embriona
nakon povlačenja pristanka darivaoca (član 49. stav (4));
f)
način izvještavanja o ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim
reakcijama, te način vođenja evidencije i rokovima izvještavanja o ozbiljnim štetnim
događajima i ozbiljnim štetnim reakcijama, kao i Jedinstveni registar (član 57.
stav (4));
g)
obim prava na biomedicinski potpomognutu oplodnju na teret sredstava obaveznog
zdravstvenog osiguranja, način formiranja cijene pojedinačnih postupaka
biomedicinski
potpomognute
oplodnje na prijedlog Komisije i Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije
Bosne i Hercegovine, a u saradnji sa kantonalnim zavodima zdravstvenog
osiguranja (član 59.).
Član 71.
(Rok za formiranje
Komisije)
(1)
Komisija iz člana 19. ovog zakona formirat će se u roku tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
(2)
U roku šest mjeseci od dana formiranja Komisija će izraditi smjernice za
obavezno liječenje neplodnosti, a u smislu definiranja primjerenih metoda
biomedicinski potpomognute oplodnje (član 23. stav (3)).
Član 72.
(Obaveza
usklađivanja organizacije i poslovanja zdravstvenih
ustanova sa
odredbama ovog zakona)
Postojeće
zdravstvene ustanove koje su obavljale postupke biomedicinski potpomognute
oplodnje u skladu sa ranijim propisima dužne su uskladiti svoju organizaciju i
poslovanje sa
odredbama
ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog zakona u roku 18 mjeseci od
dana stupanja na snagu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.
Član 73.
(Postupci
biomedicinski potpomognute oplodnje provedeni prije
stupanja na snagu
ovog zakona)
Postupci
biomedicinski potpomognute oplodnje koji su provedeni do dana stupanja na snagu
ovog zakona ne ubrajaju se u ukupan broj postupaka iz člana 29. ovog zakona.
Član 74.
(Stupanje na
snagu)
Ovaj
zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim
novinama Federacije BiH".
Predsjedavajući
Predstavničkog
doma
Parlamenta
Federacije BiH
Edin Mušić
Predsjedavajuća
Doma naroda
Parlamenta
Federacije BiH
Lidija Bradara