ZAKON
O PENZIJSKOM I
INVALIDSKOM OSIGURANJU
DIO
PRVI-OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
(Predmet zakona)
Ovim
zakonom uređuje se obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu
međugeneracijske solidarnosti (u daljnjem tekstu: obavezno osiguranje) i dobrovoljno
penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom
zakonu (u daljnjem tekstu: dobrovoljno osiguranje), kao i prava i obaveze na
osnovu tih osiguranja.
Član 2.
(Pojmovi)
Pojedini pojmovi u
smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:
a) Penzijsko
i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti je sistem
penzijskog i invalidskog osiguranja u kojem se osiguranicima na načelima
uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj nastanka rizika starosti,
invalidnosti i fizičke onesposobljenosti, a članovima njihovih porodica prava
za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava,
b) Osiguranik
je fizičko lice koje je na osnovu radne aktivnosti (radni odnos, obavljanje
djelatnosti, dobrovoljno osiguranje i dr.) obavezno osigurano na penzijsko i
invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti,
c) Osigurano
lice je fizičko lice osigurano na penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske
solidarnosti u određenim okolnostima za rizik smrti i invalidnosti
prouzrokovane povredom na radu ili profesionalnom bolesti,
d) Penzijski
staž je grupni naziv perioda provedenih u obaveznom osiguranju (staž osiguranja)
i perioda provedenih van osiguranja koji se pod određenim uslovima priznaju u
penzijski staž (poseban staž),
e) Staž
osiguranja s uvećanim trajanjem je period proveden u obaveznom penzijskom i
invalidskom osiguranju koji se računa sa uvećanim trajanjem. Posebnim propisima
se određuju radna mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa sa
uvećanim trajanjem,
f) Penzija
(starosna, invalidska i porodična) je pravo iz penzijskog i invalidskog
osiguranja čija se materijalna vrijednost iskazuje u novčanom iznosu,
g) Najniža
penzija je najniže novčano primanje iz penzijskog i invalidskog osiguranja koje
se određuje u skladu sa odredbama ovog zakona,
h) Korisnik
penzije je osiguranik, odnosno lice kojem je priznato pravo na penziju,
i) Naknada
zbog fizičke onesposobljenosti je novčano primanje iz penzijskog i invalidskog
osiguranja zbog fizičke onesposobljenosti nastale kao posljedica povrede na
radu ili profesionalne bolesti,
j) Matična
evidencija je skup podataka o osiguranicima, obveznicima uplate doprinosa i
korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji se obavezno vode
kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu:
nosilac osiguranja),
k) Policijski
službenik, u smislu ovog zakona, je lice koje je kao takvo definisano posebnim zakonom
na osnovu kojeg prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruje kod
nosioca osiguranja.
Član 3.
(Načela)
Osiguranicima se
na načelima uzajamnosti i solidarnosti obavezno osiguravaju prava za slučaj
starosti ili invalidnosti, a članovima njihovih porodica pravo za slučaj smrti
osiguranika, odnosno korisnika penzije.
Član 4.
(Prava)
(1) Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja su:
a)
pravo na starosnu penziju,
b)
pravo na invalidsku penziju,
c)
prava osiguranika sa promijenjenom radnom
sposobnošću,
d)
pravo po osnovu fizičke onesposobljenosti,
e)
pravo na porodičnu penziju.
(2)
Prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja ostvaruju se i koriste pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(3)
Obim prava zavisi od dužine penzijskog
staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen
doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, izuzev u slučajevima propisanim
ovim zakonom.
Član 5.
(Opća načela o
pravima)
(1) Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, lična i materijalna prava i ne
mogu se prenijeti na drugog niti se mogu naslijediti.
(2) Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti.
(3) Dospjela
novčana primanja na osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja
nisu isplaćena do smrti korisnika prava mogu se nasljeđivati.
(4) Dospjela
novčana primanja iza smrti korisnika prava koji nema nasljednika pripadaju nosiocu
osiguranja.
(5) Novčana
primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu biti predmet izvršenja i
obezbjeđenja, u skladu sa zakonom.
Član 6.
(Korištenje i
prestanak prava)
(1) Korištenje
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može se ograničiti u slučajevima i
pod uslovima utvrđenim zakonom.
(2) Stečena
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu prestati u slučajevima
utvrđenim zakonom.
Član 7.
(Opće napomene o
ostvarivanju i organizaciji)
(1) Ostvarivanje
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na osnovu generacijske
solidarnosti provodi nosilac osiguranja.
(2) Organizacija,
organi upravljanja, rukovođenja, nadzor i druga pitanja značajna za rad nosioca
osiguranja uređuju se posebnim zakonom iz oblasti organizacije penzijskog i
invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Federacija).
Član 8.
(Načelo
dvostepenosti i primjene odredbi o upravnom postupku)
(1) U postupku
ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osigurava se
dvostepenost rješavanja kod nosioca osiguranja, kao i sudska zaštita prava.
(2) U postupku
rješavanja o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja primjenjuju se
odredbe Zakona o upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
DIO
DRUGI-OSIGURANICI
POGLAVLJE
I. OSIGURANIK U OBAVEZNOM OSIGURANJU
Član 9.
(Lice osigurano u
obaveznom i dobrovoljnom osiguranju)
Osiguranik
je, u skladu sa ovim zakonom, lice osigurano na obavezno penzijsko i invalidsko
osiguranje (u daljnjem tekstu: osiguranik u obaveznom osiguranju) i lice
osigurano na dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu:
osiguranik u dobrovoljnom osiguranju).
Član 10.
(Osiguranik u
obaveznom osiguranju)
(1) Osiguranik
u obaveznom osiguranju je:
a) lice
zaposleno na osnovu ugovora o radu ili drugog akta poslodavca (u daljnjem
tekstu: osiguranik zaposlenik),
b) lice
koje obavlja samostalnu djelatnost (u daljnjem tekstu: osiguranik samostalnih
djelatnosti),
c) lice
koje obavlja vjersku službu (u daljnjem tekstu: osiguranik vjerski službenik) i
d) lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost (u daljnjem
tekstu: osiguranik poljoprivrednik).
(2)
Ako lice istovremeno
ispunjava uslove za osiguranje po više osnova iz stava (1) ovog člana, osnov
osiguranja određuje se na taj način što postojanje osnova osiguranja po
prethodnoj tački isključuje osnov osiguranja iz naredne tačke.
Član 11.
(Osiguranik
zaposlenik)
Osiguranik
zaposlenik je:
a) lice
zaposleno u privrednom društvu, organu uprave, javnoj ustanovi ili drugoj
organizaciji na teritoriji Federacije,
b) lice
zaposleno u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) i Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), sa
prebivalištem na teritoriji Federacije,
c) profesionalna
vojna lica zaposlena u Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama BiH, sa
prebivalištem na teritoriji Federacije,
d) lice
zaposleno u Brčko Distriktu ili institucijama BiH sa prebivalištem u Brčko Distriktu,
ako je prijavljeno u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate
doprinosa Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Jedinstveni sistem),
e) lice
zaposleno kod osiguranika iz člana 12. tačka a) ovog zakona ili kod nosioca
poljoprivrednog gazdinstva,
f) lice
koje profesionalno obavlja javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije
ostvaruje plaću,
g) zaposleno
lice upućeno na rad u inostranstvo, pod uslovom da nije obavezno osigurano po
propisima države u koju je upućeno na rad, ako međunarodnim ugovorom nije
drugačije određeno,
h) državljanin
BiH koji je na teritoriji BiH zaposlen kod međunarodnih organizacija,
diplomatskih ili konzularnih predstavništava, stranih pravnih ili fizičkih
lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno,
i) strani
državljanin i lice bez državljanstva koji su na teritoriji BiH zaposleni kod
stranih pravnih ili fizičkih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije
određeno, kao i kod međunarodnih organizacija, diplomatskih ili konzularnih
predstavništava, ako je takvo osiguranje predviđeno međunarodnim ugovorom,
j) lice
koje u skladu sa zakonom obavlja privremene i povremene poslove u skladu sa
propisima o radu.
Član 12.
(Osiguranik
samostalnih djelatnosti)
Osiguranik
samostalnih djelatnosti je:
a) lice
koje u skladu sa zakonom obavlja obrtničku djelatnost, odnosno obavlja
privrednu djelatnost proizvodnjom, prometom i pružanjem usluga na tržištu, radi
sticanja dobiti,
b) lice
koje u skladu sa posebnim propisima, samostalno u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu
djelatnost,
c) član
privrednog društva ili druge organizacije, koji za svoj rad prima ugovorenu
naknadu (u daljnjem tekstu: ugovorena naknada),
d) član
organa upravljanja ili organa nadzora, koji za svoj rad prima ugovorenu
naknadu,
e) lice
koje obavlja poslove na osnovu ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora i
za izvršeni posao ostvaruje ugovorenu naknadu,
f) lice
izabrano ili imenovano na javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije
ostvaruje naknadu,
g) vrhunski
sportisti, ako nisu osigurani po drugom osnovu.
Član 13.
(Osiguranik
vjerski službenik)
Osiguranik vjerski
službenik je lice koja obavlja vjersku službu na osnovu postavljenja od strane
nadležne crkve i vjerske zajednice upisane u jedinstveni registar vjerskih
zajednica koji vodi nadležno ministarstvo, a koja nije osigurana po drugoj
osnovi.
Član 14.
(Osiguranik poljoprivrednik)
Osiguranik
poljoprivrednik je lice koje obavlja poljoprivrednu proizvodnju i koje je
upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava kao nosilac poljoprivrednog
gazdinstva, koje ima opću zdravstvenu sposobnost i koje nije obavezno osigurano
po drugom osnovu.
Član 15.
(Osiguranik
nezaposleno lice)
Osiguranikom
u obaveznom osiguranju smatra se i lice za koje je po propisima kojima se
regulišu prava nezaposlenih lica uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko
osiguranje (u daljnjem tekstu: doprinos).
Član 16.
(Sticanje statusa
osiguranika)
Status
osiguranika u obaveznom osiguranju stiče se podnošenjem prijave u Jedinstveni
sistem koju je podnio obaveznik uplate doprinosa, a prestaje podnošenjem
odjave.
POGLAVLJE
II. OSIGURANIK U OBAVEZNOM OSIGURANJU U ODREĐENIM OKOLNOSTIMA
Član 17.
(Lica osigurana u
određenim okolnostima)
Lice
je obavezno osigurano za slučaj invalidnosti i smrti zbog povrede na radu i
profesionalne bolesti, dok se nalazi u sljedećim okolnostima:
a) za
vrijeme učešća u akciji spašavanja ili odbrane od elementarnih nepogoda (požar,
poplava, zemljotres i druge nepogode prouzrokovane višom silom) na teritoriji Federacije
ili
u akciji preduzetoj radi spašavanja života građana ili otklanjanja materijalne
štete na imovini,
b) za
vrijeme pružanja pomoći organima vlasti po njihovom zahtjevu,
c) učenik
ili student za vrijeme praktične nastave, odnosno za vrijeme stručne prakse kod
poslodavca,
d) za
vrijeme obavljanja obaveznog rada prilikom izdržavanja kazne zatvora,
maloljetničkog zatvora i za vrijeme izvršenja vaspitne mjere u vaspitnoj
ustanovi, ustanovi za prevaspitavanje ili u posebnoj vaspitnoj ustanovi,
e) za
vrijeme prekvalifikacija ili dokvalifikacije, u skladu sa zakonom,
f) za
vrijeme rada kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad), u
skladu sa zakonom,
g) za
vrijeme obavljanja privremenih i povremenih poslova preko omladinskih zadruga
do navršenih 26 godina života ako se nalazi na redovnom školovanju,
h) za
vrijeme vršenja određenih javnih funkcija ili građanskih dužnosti po pozivu
nadležnih organa i organa jedinice lokalne samouprave,
i) lice
sa teškoćama u razvoju za vrijeme stručnog osposobljavanja, nakon završenog
osnovnog obrazovanja,
j) za
vrijeme učestvovanja
na organiziranim sportskim takmičenjima.
Član 18.
(Sticanje statusa
osiguranika u određenim okolnostima)
Radi
sticanja statusa osiguranika za lice iz člana 17. ovog zakona, obaveznik uplate
doprinosa obavezan je da u Jedinstveni sistem dostavi prijavu lica koje se
nalazi u tim okolnostima.
POGLAVLJE
III. OSIGURANIK U DOBROVOLJNOM OSIGURANJU
Član 19.
(Osiguranik u
dobrovoljnom osiguranju)
Lice koje
nije osiguranik u obaveznom osiguranju može se osigurati na dobrovoljno
osiguranje pod uslovima, u obimu i na način predviđen ovim zakonom, ako ima
prebivalište na teritoriji Federacije ili teritoriji
Brčko Distrikta, ima opću zdravstvenu sposobnost, ako je starije od 15 godina a
najkasnije do navršene 65 godine, te ako je državljanin Bosne i Hercegovine.
Član 20.
(Izuzetak za
sticanje statusa osiguranja u dobrovoljnom osiguranju)
Lice koje
se nalazi na redovnom školovanju i lice koje je ostvarilo pravo na penziju ne
može biti osiguranik u dobrovoljnom osiguranju.
Član 21.
(Momenat sticanja,
utvrđivanje, prestanak i osnovica za dobrovoljno osiguranje)
(1) Dobrovoljno
osiguranje se obezbjeđuje počev od dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje
statusa osiguranika u dobrovoljnom osiguranju.
(2) Dobrovoljno
osiguranje prestaje na zahtjev osiguranika.
(3) Dobrovoljno
osiguranje prestaje kada Porezna uprava dostavi nosiocu osiguranja
obavijest o neuplaćenim doprinosima za tri uzastopna mjeseca, i to zadnjeg dana
posljednjeg mjeseca za koji je uplaćen doprinos.
(4) Status
osiguranika u dobrovoljnom osiguranju utvrđuje nosilac osiguranja rješenjem.
(5) Osnovicu
za dobrovoljno osiguranje utvrđuje nosilac osiguranja svojom odlukom, ukoliko
drugim propisom nije drugačije riješeno.
DIO
TREĆI-PENZIJSKI STAŽ
POGLAVLJE
I. STAŽ OSIGURANJA
Član 22.
(Penzijski staž)
Penzijski
staž na osnovu kojeg se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
obuhvata staž osiguranja i poseban staž, kao i vrijeme koje se
računa u penzijski staž po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog
zakona, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 23.
(Staž osiguranja)
Pod stažom
osiguranja podrazumijeva se staž osiguranja sa efektivnim trajanjem i staž
osiguranja sa uvećanim trajanjem.
Član 24.
(Staž osiguranja
sa efektivnim trajanjem)
U staž
osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme koje je osiguranik,
poslije 15. godine života, proveo u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, za
koje je uplaćen doprinos.
Član 25.
(Računjanje staža
osiguranja sa efektivnim trajanjem)
(1) Osiguraniku
u obaveznom osiguranju u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se
vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom, u skladu sa propisima o
radu.
(2) Kao
vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom podrazumijeva se i vrijeme
koje je osiguranik proveo na radu sa nepunim radnim vremenom, ako je radno
vrijeme, u skladu sa propisima o radu, izjednačeno sa punim radnim vremenom.
Član 26.
(Posebni slučajevi
računanja staža osiguranja sa efektivnim trajanjem)
(1) Vrijeme
koje je osiguranik u obaveznom osiguranju proveo na radu sa nepunim radnim
vremenom, u skladu sa propisima o radu, računa se u staž osiguranja sa
efektivnim trajanjem srazmjerno radnom vremenu provedenom na radu u odnosu na
puno radno vrijeme.
(2) Vrijeme
provedeno na radu na sezonskim poslovima u skladu sa propisima o radu, sa
radnim vremenom dužim od punog radnog vremena, računa se u staž osiguranja sa
efektivnim trajanjem tako što se preračunava na puno radno vrijeme.
Član 27.
(Preračun
ugovorene naknade u staž osiguranja)
(1) Osiguraniku
iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona staž osiguranja računa se prema
ostvarenoj ugovorenoj naknadi za koju je uplaćen doprinos.
(2) Osiguraniku
iz stava (1) ovog člana staž osiguranja sa efektivnim trajanjem izražen u
mjesecima utvrđuje se tako što se iznos ugovorene naknade sa porezima i
doprinosima, tj. bruto iznos ugovorene naknade isplaćene u toku godine,
podijeli sa prosječnom mjesečnom bruto platom u Federaciji ostvarenom
u prethodnoj godini, pod uslovom da su porezi i doprinosi uplaćeni kao za lica
iz čl. 10. i 11. ovog zakona.
Član 28.
(Staž osiguranja
nezaposlenih lica)
U staž
osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme za koje je nezaposlenom
licu u skladu sa propisima kojima se regulišu prava nezaposlenih lica uplaćen
doprinos.
Član 29.
(Maksimalan iznos
staža osiguranja sa efektivnim trajanjem)
Staž osiguranja
sa efektivnim trajanjem ostvaren po svim osnovima utvrđenim ovim zakonom može
iznositi najviše 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.
Član 30.
(Računanje i
stepen uvećanja staža osiguranja)
(1) U staž
osiguranja sa uvećanim trajanjem računa se vrijeme u kojem je osiguranik radio
na naročito teškom, opasnom i po zdravlje štetnom radnom mjestu odnosno poslu,
kao i na radnom mjestu odnosno poslu na kojem osiguranik poslije navršenja
određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu
djelatnost i za koje je, pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim
trajanjem, plaćen doprinos srazmjerno stepenu uvećanja staža.
(2) Stepen
uvećanja staža osiguranja iz stava (1) ovog člana zavisi od težine, opasnosti i
štetnosti rada, odnosno od prirode posla, a može iznositi najviše 50%.
Član 31.
(Radna mjesta na
koja se primjenjuje staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)
(1) Kao radno
mjesto, odnosno posao na kojem je rad naročito težak, opasan i štetan po
zdravlje (radno mjesto sa naročito povećanim rizikom) može se utvrditi radno
mjesto odnosno posao na kojem postoje sljedeći uslovi:
a) da
u vezi s obavljanjem posla postoje štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu
sposobnost osiguranika, i pored toga što su primijenjene sve opće i posebne
mjere zaštite i zdravlja na radu utvrđene propisima, kao i druge preventivne
mjere koje mogu uticati na otklanjanje i smanjivanje štetnih uticaja i
b) da
se posao obavlja u uslovima štetnih uticaja u neprekidnom toku procesa rada.
(2) Kao radno
mjesto, odnosno posao na kojem osiguranik poslije određenih godina života ne
može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, može se utvrditi radno
mjesto odnosno posao u onim zanimanjima u kojima, zbog prirode i težine posla,
fiziološke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju dalje
uspješno obavljanje te profesionalne djelatnosti.
Član 32.
(Računanje staža
osiguranja sa uvećanim trajanjem)
(1) Osiguraniku
iz člana 30. ovog zakona staž osiguranja računa se sa uvećanim trajanjem samo
za vrijeme koje je radio puno radno vrijeme, tj. koje je efektivno proveo na
radu, ukoliko drugim propisom nije drugačije određeno.
(2) Kao puno
radno vrijeme računa se i nepuno radno vrijeme iz člana 25. stav (2) ovog
zakona.
(3) Kao
vrijeme efektivno provedeno na radu smatra se i vrijeme koje je osiguranik
proveo na godišnjem odmoru i plaćenom odsustvu, u skladu sa zakonom.
Član 33.
(Postupak
utvrđivanja radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim
trajanjem)
(1) Radna
mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i stepen
uvećanja staža po tom osnovu, izuzev radnih mjesta iz člana 34. ovog zakona, pravilnikom
utvrđuje Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu:
Ministarstvo), a na prijedlog nosioca osiguranja.
(2) Radna
mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem Ministarstvo
utvrđuje po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih
organizacija.
(3) Radna
mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem koja nisu
utvrđena Pravilnikom iz stava (1) ovog člana, utvrđuju se po prijedlogu
poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu analize i mišljenja o
ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja
računa sa uvećanim trajanjem.
(4) Analizu i
mišljenje o ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž
osiguranja računa sa uvećanim trajanjem daje: stručna ovlaštena organizacija
ili institucija predviđena propisima iz oblasti zaštite na radu, koja mora
ispunjavati uslove u pogledu kadra i tehničke opremljenosti i nadležni
mjerodavni inspekcijski ili drugi zakonom određeni organ koji vrši nadzor nad
općim i posebnim mjerama zaštite na radu u skladu sa propisima o zaštiti na
radu kao i drugim mjerama koje mogu uticati na otklanjanje i smanjenje štetnih
uticaja.
(5) Postupak
utvrđivanja i postupak revizije radnih mjesta na kojima se staž osiguranja
računa sa uvećanim trajanjem, vrste rizika kod kojih se može uvećavati staž,
neophodnu dokumentaciju za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž
osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, uređuje Ministarstvo, na prijedlog nosioca
osiguranja.
Član 34.
(Posebni
propisi za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)
Radna
mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i stepen
uvećanja staža po tom osnovu za određene kategorije osiguranika mogu se urediti
i drugim kantonalnim, federalnim ili državnim zakonom.
Član 35.
(Revizija radnih
mjesta za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)
(1) Radna
mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i stepen
uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji.
(2) Pod
revizijom radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim
trajanjem i revizijom stepena uvećanja staža osiguranja smatra se ponovna ocjena
postojanja uslova iz člana 30. ovog zakona.
(3) Revizija
radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i
revizija stepena uvećanja staža vrši se na način i u postupku po kojima se vrši
njihovo utvrđivanje.
(4) Radna
mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i stepen
uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji najkasnije u roku od pet godina od
dana utvrđivanja.
(5) Ukoliko
ovlašteni podnosilac zahtjeva iz člana 33. stav (3) ovog zakona ne pokrene
postupak revizije u roku iz stava (4) ovog člana, računanje staža osiguranja sa
uvećanim trajanjem prestaje istekom tog roka.
POGLAVLJE
II. POSEBAN STAŽ
Član 36.
(Poseban staž)
(1)
Licima koja su uzela učešće u pripremama
za odbranu BiH, odnosno koja su uzela učešće u odbrani BiH kao pripadnici
Armije Republike BiH, odnosno Hrvatskog vijeća obrane i organa unutrašnjih
poslova, saglasno propisima koji su se na njih odnosili prije stupanja na snagu
ovog zakona, u penzijski staž, kao poseban staž u dvostrukom trajanju, računa
se vrijeme koje su proveli u pripremama za odbranu odnosno u odbrani BiH u
periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. decembra 1995. godine, u skladu sa
propisima o kriterijima, načinu i postupku priznavanja i izdavanja uvjerenja na
osnovu kojih se ovo vrijeme priznaje u penzijski staž kao poseban staž.
(2)
U budžetu Federacije osiguravaju se
sredstva za pokriće dijela visine penzije po osnovu priznatog staža iz stava (1)
ovog člana i to za penzije ostvarene po zakonu.
Član 37.
(Odnos
posebnog staža i staža osiguranja)
Poseban
staž iz člana 36. ovog zakona, ne čini staž osiguranja, bez obzira na to da li
je unesen u matičnu evidenciju nosioca osiguranja.
Član 38.
(Uračunavanje
posebnog staža)
(1) Poseban
staž iz člana 36. stav (1) ovog zakona uračunat će se u penzijski staž samo uz
pismenu saglasnost lica na koga se taj staž odnosi.
(2) Licima iz
člana 36. stav (1) ovog zakona, koja su pravosnažnom presudom osuđena zbog
krivičnog djela ratnog zločina, poseban staž iz člana 36. stav (1) ovog
zakona ne računa se u penzijski staž.
DIO
ČETVRTI-PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
POGLAVLJE
I. STAROSNA PENZIJA
Član 39.
(Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja)
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja u skladu sa ovim zakonom
su:
a)
za slučaj starosti –
starosna penzija,
b)
za slučaj
invalidnosti – osiguranicima kod kojih je utvrđena I. kategorija invalidnosti -
gubitak radne sposobnosti osigurava se invalidska penzija, a osiguranicima kod kojih
je utvrđena II. kategorija invalidnosti - promijenjena radna sposobnost
osigurava se pravo da bude raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto,
odnosno pravo na odgovarajuće zaposlenje, prekvalifikaciju odnosno
dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajuće novčane naknade u vezi s
korištenjem tih prava,
c)
za slučaj smrti
osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije – porodična
penzija i pravo na naknadu pogrebnih troškova u skladu sa ovim zakonom,
d)
za slučaj fizičke onesposobljenosti –
naknada za fizičku onesposobljenost.
Član 40.
(Uslovi za
starosnu penziju)
Pravo na
starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15
godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada
navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života.
Član 41.
(Smanjenje
starosne granice za starosnu penziju)
Osiguraniku
koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem starosna granica za
ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 40. ovog zakona snižava se za
ukupno uvećanje staža.
Član 42.
(Uvećanje staža i
ograničenja)
(1) Uvećanje
staža je razlika između ukupno utvrđenog staža osiguranja sa
uvećanim
trajanjem i staža osiguranja u efektivnom trajanju za isti period.
(2)
Starosna granica iz člana 41. ovog zakona može se snižavati najviše do 45 godina
života.
Član 43.
(Visina starosne
penzije)
Visina
starosne penzije određuje se tako što se lični bodovi osiguranika pomnože sa
vrijednošću općeg boda na dan ostvarivanja prava.
Član 44.
(Lični bodovi
osiguranika)
(1) Ukupni lični
bodovi osiguranika utvrđuju se kao zbir ličnih bodova na osnovu staža
osiguranja i ličnih bodova na osnovu posebnog staža iz stava (5) ovog člana.
(2) Lični
bodovi na osnovu staža osiguranja dobiju se množenjem ličnog koeficijenta
osiguranika i njegovog staža osiguranja.
(3) Za
određivanje ličnih bodova osiguranika, penzijski staž može iznositi i više od
40 godina.
(4) Radi
određivanja ličnih bodova osiguranika, penzijski staž se iskazuje brojčano, a
utvrđuje se tako da se svaka godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a
svaki dan kao 0,002777.
(5)
Licima iz člana 36. ovog zakona, prilikom
izračuna penzije po ovom zakonu, lični bodovi za svaku godinu posebnog staža
iznose
0,5 bodova, za priznatu punu godinu ostvarenog posebnog staža, za svaki mjesec
iznose 0,041666 boda, a za svaki dan iznose 0,001388 boda.
(6)
Kao jedan mjesec, u skladu sa st. (3), (4)
i (5) ovog člana, računa se 30 dana.
Član 45.
(Lični koeficijent
osiguranika)
(1) Lični
koeficijent osiguranika utvrđuje se tako što se zbir godišnjih ličnih
koeficijenata podijeli sa periodom za koji su obračunati.
(2) Period za
koji su obračunati godišnji lični koeficijenti utvrđuje se u skladu sa čl. 44.
st. (4) i (5) ovog zakona.
Član 46.
(Godišnji lični
koeficijent osiguranika)
(1) Godišnji
lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica
osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine, izuzimajući godinu
ostvarivanja prava i 1992., 1993., 1994. i 1995. godinu, za svaku kalendarsku
godinu podijeli sa prosječnom godišnjom plaćom u SR BiH, odnosno u Federaciji
za
istu kalendarsku godinu.
(2) Za godinu
ostvarivanja prava ne utvrđuje se godišnji lični koeficijent, osim u slučaju
kada se pravo na penziju ostvaruje samo na osnovu tog staža osiguranja.
(3) Pod
ukupnim iznosom plaća, odnosno osnovica osiguranja podrazumijeva se ukupan
godišnji iznos plaća, osnovica osiguranja, novčanih i nenovčanih prihoda i
naknada koje je osiguranik ostvario, na koje je obračunat i uplaćen doprinos.
(4) Ako su
plaće, odnosno osnovice osiguranja unesene u matičnu evidenciju nosioca
osiguranja u neto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom neto plaćom u
SR BiH, odnosno Federaciji, a ako su unesene u bruto iznosu, onda se dijele sa
prosječnom godišnjom bruto plaćom.
(5) Godišnji lični
koeficijent može iznositi najviše pet.
(6) Podatak o
prosječnoj godišnjoj plaći u Federaciji, objavljuje Federalni zavod za
statistiku.
(7) Osiguraniku
za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja za pojedine
godine, kao godišnji lični koeficijent za te godine uzima se godišnji lični
koeficijent iz godine koja prethodi toj godini, a ako nema nijedne godine koja
prethodi toj godini, onda se uzima godišnji lični koeficijent iz godine koja
slijedi.
(8) Osiguraniku
za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja niti za jednu
godinu, godišnji lični koeficijent iznosi 0,5 za svaku punu godinu staža
osiguranja, 0,041666 za svaki mjesec staža osiguranja i 0,001388 za svaki dan
staža osiguranja.
Član 47.
(Vrijednost općeg
boda)
Vrijednost općeg boda na dan stupanja na snagu ovog zakona iznosi 14.00 KM.
POGLAVLJE
II. PRAVA NA OSNOVU INVALIDNOSTI
Član 48.
(Pojam
invalidnosti)
(1) Invalidnost
kod osiguranika u obaveznom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog
trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili
medicinskom rehabilitacijom, nastala promijenjena radna sposobnost ili gubitak
sposobnosti za rad na radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan
ocjene radne sposobnosti ili koji je obavljao prije prestanka osiguranja.
(2) Promijenjena
radna sposobnost postoji kada osiguranik u obaveznom osiguranju, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju, sa radnim naporom koji ne ugrožava njegovo
zdravstveno stanje, ne može da radi na radnom mjestu odnosno poslu iz stava (1)
ovog člana, ali može sa punim radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, da
radi na drugom radnom mjestu odnosno poslu koji odgovara njegovoj stručnoj
spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom.
(3) Gubitak
radne sposobnosti (I. kategorija invalidnosti) postoji kada se
utvrdi da osiguranik u obaveznom osiguranju trajno nije sposoban za rad na
radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti
ili koje je obavljao prije prestanka osiguranja, kao ni za drugo radno mjesto
odnosno posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti
stečenoj radom niti se prekvalifikacijom ili
dokvalifikacijom može osposobiti za druge poslove koji odgovaraju
njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom.
(4) Invalidnost
prema stavu (1) ovog člana može prouzrokovati povreda na radu, profesionalna
bolest, povreda van rada i bolest.
(5) Invalidnost
kod osiguranika poljoprivrednika postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili
medicinskom rehabilitacijom, zbog povrede van rada ili zbog bolesti, nastala
potpuna nesposobnost za obavljanje poljoprivredne djelatnosti odnosno poslova
koje redovno obavlja u svom poljoprivrednom gazdinstvu.
(6) Invalidnost
kod osiguranika u dobrovoljnom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog
trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili
medicinskom rehabilitacijom, nastala potpuna nesposobnost za privređivanje.
(7) Potpuna
nesposobnost za privređivanje postoji kada lice zbog vrste i težine fizičkog
ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti nije sposobno za
obavljanje najjednostavnijih poslova.
Član 49.
(Povreda na radu)
(1) Povredom
na radu smatra se:
a) povreda
osiguranika, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili
hemijskim djelovanjem, naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim
opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je
takva povreda uzročno vezana za obavljanje posla koji je osnov osiguranja,
b) povreda
koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno,
odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran.
(2) Povredom
na radu u smislu ovog zakona, ne smatra se povreda na radu ukoliko je
prouzrokovana:
a)
namjerno ili iz krajnje nepažnje
osiguranika koji je obavljao radne obaveze, kao i na redovnom putu od stana do
mjesta rada i obratno,
b)
pijanstvom osiguranika,
c)
isključivom odgovornosti trećeg lica,
d)
zbog više sile,
e)
zbog obavljanja aktivnosti koje nisu u
vezi s obavljanjem radnih aktivnosti,
f)
usljed namjernog nanošenja ozljede
osiguraniku od strane drugog lica izazvanog ličnim odnosom s osiguranim licem
koje se ne može dovesti u vezu sa radno-pravnom aktivnosti,
g)
usljed namjernog nekorištenja opreme
zaštite na radu i nepoštivanja propisa o zaštiti na radu.
(3)
U slučaju spora iz stava (2) ovog člana teret
dokazivanja je na poslodavcu.
Član 50.
(Profesionalna
bolest)
Profesionalne
bolesti u smislu ovog zakona su određene bolesti nastale u toku osiguranja,
prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa rada i uslova rada na radnim
mjestima odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao.
Član 51.
(Lista
profesionalnih bolesti)
Propis
o listi profesionalnih bolesti, radna mjesta i poslove na kojima se te bolesti
pojavljuju i uslove pod kojima se smatraju profesionalnim, na prijedlog Instituta
za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (u daljnjem tekstu: Institut), utvrđuje
Ministarstvo i taj propis objavljuje u „Službenim novinama Federacije BiH“.
Član 52.
(Prava osiguranika
sa promijenjenom radnom sposobnosti)
(1) Osiguranik
kod kojeg je utvrđena promijenjena radna
sposobnost ima pravo na:
a) raspoređivanje
na drugo radno mjesto,
b) prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju,
c) novčanu
naknadu u vezi sa promijenjenom radnom sposobnošću.
(2) Prava iz
stava (1) ovog člana osiguraniku obezbjeđuje poslodavac kod koga je radio u
vrijeme nastanka invalidnosti.
Član 53.
(Pravo osiguranika
na raspoređivanje na drugo radno mjesto)
(1) Osiguranik
sa promijenjenom radnom sposobnošću ima pravo na raspoređivanje na drugo radno
mjesto koje odgovara njegovoj smanjenoj radnoj sposobnosti.
(2) Pravo na
raspoređivanje na drugo radno mjesto obezbjeđuje se i osiguraniku nakon
završene prekvalifikacije ili
dokvalifikacije.
Član 54.
(Pravo osiguranika
na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju)
(1) Osiguranik
sa promijenjenom radnom sposobnošću ima pravo na prekvalifikaciju ili
dokvalifikaciju ukoliko se, s obzirom na njegovu stručnu spremu i promijenjenu radnu sposobnost, može osposobiti za rad
na drugom radnom mjestu sa punim radnim vremenom.
(2) Prekvalifikacija
ili dokvalifikacija se obezbjeđuje osiguraniku do navršenih 55 godina života.
Član 55.
(Pravo osiguranika
na naknadu plaće)
Osiguranik
kome se na osnovu promijenjene radne sposobnosti obezbjeđuje pravo na
raspoređivanje na drugo radno mjesto, odnosno pravo
na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ima pravo na:
a) naknadu
plaće od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto,
odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana
završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do rasporeda na drugo radno
mjesto (u daljnjem tekstu: naknada zbog čekanja),
b) naknadu
plaće za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije (u daljnjem tekstu:
naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije) i
c) naknadu
plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu (u daljnjem tekstu: naknada zbog
manje plaće), pod uslovom da je promijenjena radna sposobnost nastala po osnovu
povrede na radu ili profesionalne bolesti.
Član 56.
(Osnovica za
određivanje naknade plaće i valorizacija plaće)
(1) Osnovica
za određivanje naknade plaće (u daljnjem tekstu: osnovica naknade) je prosječna
neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka
invalidnosti, valorizacijom dovedena na nivo plaća za mjesec za koji se
isplaćuje naknada.
(2) Valorizacija
u skladu sa stavom (1) ovog člana vrši se tako što se prosječna neto plaća koju
je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti
usklađuje sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod poslodavca i
dovodi na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada.
(3) Naknada
plaće ne može biti manja od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom
za teritorij Federacije BiH.
Član 57.
(Isplata naknade)
(1) Naknada
zbog čekanja pripada od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo
radno mjesto, odnosno do dana upućivanja na prekvalifikaciju
ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili
dokvalifikacije do dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini
osnovice naknade.
(2) Naknada za
vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije pripada za vrijeme trajanja prekvalifikacije
ili dokvalifikacije i isplaćuje se u visini osnovice naknade.
(3) Naknada
zbog manje plaće pripada od dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se
u visini razlike između osnovice naknade i neto plaće osiguranika na drugom
radnom mjestu.
POGLAVLJE III.
INVALIDSKA PENZIJA
Član 58.
(Uslovi za
invalidsku penziju)
(1) Osiguranik,
kod koga je utvrđena I. kategorija invalidnosti stiče pravo na invalidsku
penziju:
a) ako
je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez
obzira na dužinu penzijskog staža;
b) ako
je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod uslovom da je
prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva
najmanje jednu trećinu perioda od navršenih najmanje 20 godina života do dana
nastanka invalidnosti (u daljnjem tekstu: radni vijek), računajući radni vijek
na pune godine.
(2) Osiguranik
kod koga je utvrđena I. kategorija invalidnosti do navršene 30. godine života
stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost prouzrokovana povredom van
rada ili bolešću, pod uslovom da prije nastanka invalidnosti ima navršen
penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, ali
najmanje jednu godinu staža osiguranja.
(3) Osiguraniku
iz st. (1) i (2) ovog člana koji je bio na redovnom školovanju i takvim
školovanjem stekao višu ili visoku stručnu spremu, radni vijek se računa od 22
godine života, ako je stekao višu stručnu spremu, odnosno od 25 godina, ako je
stekao visoku stručnu spremu.
Član 59.
(Odlučivanje o
pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja)
Kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i
invalidskog osiguranja potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za
privređivanje, nosilac osiguranja donosi rješenje o pravima po osnovu tih
činjenica utvrđenih na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja Instituta.
Član
60.
(Način
određivanja invalidske penzije)
Invalidska
penzija se određuje na isti način kao i starosna penzija.
Član 61.
(Najniži iznos
invalidske penzije)
Osiguraniku
koji ima manje od 15 godina staža osiguranja invalidska penzija se određuje za
staž osiguranja od 15 godina, koja ne može biti manja od iznosa najniže penzije
određene u skladu sa ovim zakonom.
Član 62.
(Invalidska
penzija u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti)
Osiguraniku
kod koga je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom
bolešću invalidska penzija se određuje za staž osiguranja od 40 godina.
Član 63.
(Određivanje
invalidske penzije uzrokovane kombinovanim uzrocima invalidnosti)
(1) Osiguraniku
koji ispunjava uslov za invalidsku penziju u pogledu penzijskog staža i kod
koga je invalidnost prouzrokovana djelimično povredom na radu ili
profesionalnom bolešću, a djelimično povredom van rada ili bolešću određuje se
jedna invalidska penzija koja se sastoji od dijela određenog na osnovu povrede
na radu ili profesionalne bolesti i dijela na osnovu povrede van rada ili
bolesti, prema njihovom uticaju na ukupnu invalidnost.
(2) Penzija
određena na način iz stava (1) ovog člana ne može iznositi više od penzije koja
bi pripadala osiguraniku za 40 godina penzijskog staža.
Član 64.
(Posebni slučajevi
utvrđivanja ličnog koeficijenta)
Osiguraniku
koji do nastanka invalidnosti ima plaće, odnosno osnovice osiguranja samo u
kalendarskoj godini u kojoj je invalidnost nastala, lični koeficijent utvrđuje se
tako što se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune
mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plaća u Federaciji
u istom periodu.
Član 65.
(Utvrđivanje
koeficijenta u slučaju kada nije ostvarena plaća)
Osiguraniku
koji do nastanka invalidnosti nije ostvario plaću ni za jedan mjesec, lični koeficijent utvrđuje se tako što se mjesečna
plaća koja bi mu pripadala za radno mjesto na kome je radio na dan nastanka
invalidnosti, podijeli sa prosječnom plaćom u Federaciji za taj mjesec.
Član 66.
(Godišnji lični
koeficijent za invalidsku penziju osiguranika u određenim okolnostima)
Licu
koje ostvaruje pravo na invalidsku penziju kao osiguranik iz člana 17. ovog
zakona godišnji lični koeficijent ne može biti manji od 0,5.
POGLAVLJE
IV. NOVČANA NAKNADA ZA FIZIČKU ONESPOSOBLJENOST
Član 67.
(Fizička onesposobljenost)
(1)
Fizička
onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu povredu
ili značajnu onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava prirodnu
aktivnost organizma i zahtjeva veći napor za zadovoljavanje životnih potreba,
bez obzira da li je na taj način prouzrokovana invalidnost ili ne.
(2)
Pravo
na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti stiče osiguranik čija je
fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede
na radu ili bolesti uzrokovane radom.
(3)
Vrste
fizičke onesposobljenosti na osnovu kojih se stiče pravo na novčanu naknadu kao
i procent takve onesposobljenosti utvrđuju se zakonom.
(4)
Osnov
za novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost je najniži iznos penzije utvrđen
u skladu sa ovim zakonom.
(5)
Novčana
naknada za fizičku onesposobljenost se utvrđuje prema procentu fizičke
onesposobljenosti i izražava se u odgovarajućem procentu od osnova te iznosi:
Za fizičku onesposobljenost od
|
Stepen
|
Novčana naknada izražena kao
procenat
od osnove
|
100%
|
1
|
60%
|
90%
|
2
|
54%
|
80%
|
3
|
48%
|
70%
|
4
|
42%
|
60%
|
5
|
36%
|
50%
|
6
|
30%
|
40%
|
7
|
24%
|
30%
|
8
|
18%
|
(6) Osiguranik
ima pravo na novčanu naknadu od momenta nastupanja fizičke onesposobljenosti
ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od tri mjeseca od dana nastupanja
fizičke onesposobljenosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka predviđenog
perioda, osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od prvog dana u mjesecu nakon
podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.
(7) Ako je
osiguranik za isti slučaj fizičke onesposobljenosti stekao pravo na novčanu
naknadu i na osnovu ovog zakona i na osnovu drugih propisa, u tom slučaju može
po sopstvenom izboru koristiti bilo koji od ova dva osnova za naknadu.
POGLAVLJE
V. PORODIČNA PENZIJA
Član 68.
(Uslovi za
porodičnu penziju)
Pravo na
porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan
smrti ispunjavao uslove za starosnu ili invalidsku penziju i članovi porodice
umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.
Član 69.
(Članovi porodice
umrlog osiguranika)
Članovima
porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se:
a) bračni
supružnik (udovica odnosno udovac),
b) razvedeni
bračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na
izdržavanje,
c) dijete,
rođeno u braku ili van braka, te usvojeno dijete,
d) pastorak
ukoliko ga je umrli osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao,
e) dijete-unuče
bez oba roditelja ukoliko ga je umrli osiguranik, odnosno korisnik penzije
izdržavao.
Član 70.
(Uslovi za
porodičnu penziju udovice)
(1) Udovica
ima pravo na porodičnu penziju:
a) ako
je na dan smrti supruga navršila 50 godina života,
b) ako
je na dan smrti supruga bila potpuno nesposobna za privređivanje, odnosno ako
je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruga,
c) ako
je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na
porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.
(2) Udovica
kojoj pravo na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom (1) tačka c) ovog
člana prestane prije navršenih 50 ali poslije navršenih 45 godina života može
ponovo ostvariti pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.
(3) Udovica
koja nije ostvarila pravo na porodičnu penziju u skladu sa stavom (1) tačka c)
ovog člana, iako je ispunjavala uslove, može ostvariti pravo na porodičnu
penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uslovima
utvrđenim ovim zakonom.
(4) Udovica
koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju, ostvarenu u skladu sa stavom
(1) tačka c) ovog člana, postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava
pravo na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost.
(5) Udovica
koja u toku korištenja prava u skladu sa stavom (1) tačka c) ovog člana navrši
50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.
(6) Udovica
koja do smrti supruga nije navršila 50 ali je imala navršenih 45 godina života
ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.
(7) Udovica
koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršila 45
godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 50 godina života,
ako postane potpuno nesposobna za privređivanje.
(8) Udovica
ima pravo na porodičnu penziju i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika
penzije rođeno 300 dana nakon njegove smrti.
(9) Izuzetno
od uslova propisanih u st. (1) do (8) ovog člana, udovica šehida, odnosno
poginulog branioca, ima pravo na porodičnu penziju kada navrši 45 godina
života.
Član 71.
(Uslovi za
porodičnu penziju udovca)
(1) Udovac ima
pravo na porodičnu penziju:
a) ako
je na dan smrti supruge navršio 60 godina života,
b) ako
je na dan smrti supruge bio potpuno nesposoban za privređivanje, odnosno ako je
takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruge,
c) ako
je poslije smrti supruge ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na
porodičnu penziju, a on obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.
(2) Udovac
kome pravo na porodičnu penziju ostvarenu prema odredbama stava (1) tačka c)
ovog člana prestane prije navršenih 60 ali poslije navršenih 55 godina života
može ponovo ostvariti pravo kad navrši 60 godina života.
(3) Udovac
koji nije ostvario pravo na porodičnu penziju u skladu sa stavom (1) tačka c)
ovog člana, iako je ispunjavao uslove, može ostvariti pravo na porodičnu
penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uslovima
utvrđenim ovim zakonom.
(4) Udovac
koji u toku korištenja prava na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom (1)
tačka c) ovog člana postane potpuno nesposoban za privređivanje zadržava pravo
na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost.
(5) Udovac
koji u toku korištenja prava u skladu sa stavom (1) tačka c) ovog člana navrši
60 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.
(6) Udovac
koji do smrti supruge nije navršio 60 ali je imao navršenih 55 godina života
ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 60 godina života.
(7) Udovac
koji je do smrti supruge ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršio 55
godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 60 godina života,
ako postane potpuno nesposoban za privređivanje.
(8) Izuzetno
od uslova propisanih u st. (1) do (7) ovog člana, udovac šehida-žene, odnosno
poginule braniteljice, ima pravo na porodičnu penziju kada navrši 60 godina
života.
Član 72.
(Uslovi za
porodičnu penziju supružnika iz razvedenog braka)
Pravo na
porodičnu penziju ima i supružnik iz razvedenog braka, ako mu je pravosnažnom
sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje, te ukoliko ispunjava uslove iz
ovog zakona.
Član 73.
(Uslovi za
porodičnu penziju djeteta)
(1) Dijete ima
pravo na porodičnu penziju do navršenih 15 godina života.
(2) Poslije
navršenih 15 godina života, dijete ima pravo na porodičnu penziju do završetka redovnog
školovanja, ali najkasnije do navršenih 26 godina života.
(3) Redovnim
školovanjem, u smislu ovog zakona, ne smatra se školovanje u školi istog ili
nižeg stepena obrazovanja od škole koju je dijete završilo.
(4) Dijete kod
koga nastupi nesposobnost za samostalan život i rad prije 15. godine života ima
pravo na porodičnu penziju dok ta nesposobnost traje.
(5) Dijete kod
koga nesposobnost za privređivanje nastupi poslije 15. godine života, a prije
smrti osiguranika odnosno korisnika penzije ima pravo na porodičnu penziju ako
ga je osiguranik odnosno korisnik penzije izdržavao do svoje smrti.
(6) Dijete kod
koga u toku korištenja prava na porodičnu penziju nastupi nesposobnost za
samostalan život i rad ili nesposobnost za privređivanje zadržava pravo na penziju
dok ta nesposobnost traje.
(7) Nesposobnost
za samostalan život i rad postoji kada se lice zbog vrste i težine fizičkog ili
mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti ne može osposobiti za
obavljanje najjednostavnijih poslova.
Član 74.
(Izdržavani član
porodice i porodično domaćinstvo)
(1) Osiguranik,
odnosno korisnik penzije izdržavao je člana porodice ako prosječni mjesečni
prihod člana porodičnog domaćinstva podnosioca zahtjeva za ostvarivanje prava
na porodičnu penziju, u godini u kojoj je nastupila smrt osiguranika odnosno
korisnika penzije, ne prelazi iznos najniže penzije u Federaciji iz prethodne
godine, određene u skladu sa ovim zakonom.
(2) Porodičnim
domaćinstvom u skladu sa stavom (1) ovog člana smatraju se supružnici i njihova
djeca (rođena u braku i van braka, usvojena, pastorci i unučad koje je
izdržavao).
Član 75.
(Način utvrđivanja
porodične penzije)
(1) Porodična
penzija poslije smrti osiguranika se određuje od invalidske penzije koja bi mu
pripadala na dan smrti, a u procentu koji se utvrđuje prema broju članova
porodice koji imaju pravo na penziju.
(2) Porodična
penzija poslije smrti korisnika starosne ili invalidske penzije određuje se od
penzije koja je pripadala korisniku na dan smrti, a u procentu koji se utvrđuje
prema broju članova porodice koji imaju pravo na penziju.
Član 76.
(Iznosi porodične
penzije)
(1) U
zavisnosti od broja članova porodice koji ostvaruju pravo, porodična penzija
iznosi:
a) za
jednog člana 70% od penzije od koje se određuje,
b) za
dva člana 80% od penzije od koje se određuje,
c) za
tri člana 90% od penzije od koje se određuje i
d) za
četiri i više članova 100% od penzije od koje se određuje.
(2) Dijete,
odnosno djeca bez oba roditelja imaju pravo na porodičnu penziju u punom iznosu
koji bi pripadao osiguraniku, odnosno korisniku penzije, ukoliko ispunjavaju
uslove propisane ovim zakonom.
Član 77.
(Dijeljenje
porodične penzije)
Ako pravo
na porodičnu penziju imaju supružnik umrlog osiguranika, odnosno korisnika
penzije i razvedeni supružnik kome je dosuđeno pravo na izdržavanje, porodična
penzija određuje se u visini koja pripada za jednog člana porodice i dijeli se
na jednake dijelove.
POGLAVLJE
VI. USKLAĐIVANJE OPĆEG BODA I PENZIJA
Član 78.
(Usklađivanje
općeg boda)
(1) Vrijednost
općeg boda iz člana 47. ovog zakona usklađuje se 15. aprila svake godine, počev
od 01.01.2019. godine, prema procentu porasta prosječne bruto plaće u Federaciji
u prethodnoj godini.
(2) U slučaju
promjene obuhvata bruto plaće u smislu Zakona o porezu na dohodak, vrijednost
općeg boda će se uskladiti prema odredbi člana 79. stav (1) ovog zakona.
(3) Usklađivanje
vrijednosti boda iz stava (2) može se provoditi najviše dvije uzastopne
kalendarske godine.
(4) Vrijednost
općeg boda iz stava (1) ovog člana, uz saglasnost Vlade Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), utvrđuje i objavljuje
nosilac osiguranja u „Službenim novinama Federacije BiH“.
Član 79.
(Usklađivanje
penzija)
(1) Penzije se
usklađuju 15. aprila svake godine na način da se usklađivanje vrši u visini
zbira 50% procenta porasta potrošačkih cijena i 50% procenta porasta realnog bruto
društvenog proizvoda u Federaciji u prethodnoj godini, a prema podacima
Federalnog zavoda za statistiku, osim penzija ostvarenih u godini u kojoj se
vrši usklađivanje, a najviše do stope rasta realnog bruto društvenog proizvoda
u prethodnoj godini.
(2) Izuzetno
od stava (1) ovog člana najviše penzije se neće usklađivati/povećavati sve dok
najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije
ostvarene po zakonu.
Član 80.
(Vanredno
usklađivanje penzija)
(1) Vlada Federacije može odlučiti da izvrši vanredno usklađivanje penzija.
(2) Vanredno usklađivanje može se provesti jednom u tekućoj godini ako je
stopa rasta realnog bruto društvenog proizvoda u prethodne dvije kalendarske
godine veća od 3% i ako nema akumuliranog deficita budžeta Federacije, a
najviše do stope rasta realnog bruto društvenog proizvoda u prethodnoj godini.
(3) Odluku iz stava (1) ovog člana Vlada Federacije, donosi do kraja
mjeseca od kojeg se vrši vanredno usklađivanje.
POGLAVLJE
VII. NAJNIŽA I ZAJAMČENA PENZIJA
Član 81.
(Najniža i
zajamčena penzija)
(1) Najniži
iznos penzije pripada korisniku starosne, porodične, odnosno invalidske penzije,
a kome je penzija određena u manjem iznosu od penzije utvrđene po odredbama stava
(2) ovog člana.
(2) Najniži
iznos penzije je iznos najniže penzije isplaćene za decembar 2016. godine u
Federaciji, usklađene za sva pripadajuća povećanja na dan ostvarivanja prava, a
dalje se usklađuje u skladu sa članom 79. stav (1) ovog zakona.
(3) Izuzetno,
ukoliko postoje finansijske mogućnosti, Vlada Federacije može posebnom odlukom
utvrditi povećanje iznosa najniže penzije u procentu većem od procenta iz stava
(2) ovog člana, a najviše do stope rasta realnog
bruto društvenog proizvoda u prethodnoj godini.
(4) Zajamčeni
iznos penzije pripada osiguraniku koji je ostvario pravo na penziju sa 40 godina
staža osiguranja, a kome je penzija određena u manjem iznosu od penzije
utvrđene po odredbama stava (5) ovog člana.
(5) Zajamčeni
iznos penzije je iznos zajamčene penzije isplaćene za decembar 2016. godine u
Federaciji, usklađene za sva pripadajuća povećanja na dan ostvarivanja prava, a
dalje se usklađuje u skladu sa članom 79. stav (1) ovog zakona.
Član 82.
(Izuzeci od
najniže penzije)
Odredbe
člana 81. st. (1), (2), (4) i (5) ovog zakona ne odnose se na osiguranike koji
su ostvarili pravo na srazmjerni dio penzije po međunarodnim ugovorima, kao ni
na korisnike koji nemaju prebivalište na teritoriji BiH, ukoliko međunarodnim
ugovorom nije drugačije uređeno.
POGLAVLJE
VIII. ZAJEDNIČKE ODREDBE
Član 83.
(Momenat
ostvarivanja prava)
Pravo na
starosnu i invalidsku penziju obezbjeđuje se nakon prestanka osiguranja.
Član 84.
(Nemogućnost
prelaska starosne u invalidsku penziju)
Promjene u
zdravstvenom stanju korisnika starosne penzije koji stekne status osiguranika,
nakon ostvarivanja prava na penziju, bez obzira na uzrok, ne mogu biti razlog
za ponovno priznavanje prava na penziju po osnovu nastale invalidnosti.
Član 85.
(Nemogućnost
ostvarivanja prava po osnovu promijenjene radne sposobnosti)
Prava na
osnovu promijenjene radne sposobnosti ne obezbjeđuju se osiguraniku koji ispuni
jedan od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju ili koji ispuni
uslove za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
Član 86.
(Posebni slučajevi
sankcija u vezi sa pravom na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju)
Pravo na
prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ne obezbjeđuje se osiguraniku koji bez
opravdanog razloga ne počne sa prekvalifikacijom
ili dokvalifikacijom u određenom roku ili koji neopravdano prekine
započetu prekvalifikaciju ili
dokvalifikaciju.
Član 87.
(Izuzeci kod ostvarivanja
prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti)
Osiguraniku
iz člana 12. tač. c), d) i e) ovog zakona ne obezbjeđuju se prava na osnovu
povrede na radu ili profesionalne bolesti u vezi sa poslovima za koje ostvaruje
ugovorenu naknadu.
Član 88.
(Dobrovoljno
osiguranje i prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti)
Osiguraniku
u dobrovoljnom osiguranju ne obezbjeđuju se prava na osnovu povrede na radu ili
profesionalne bolesti.
Član 89.
(Odnos prava na
porodičnu penziju i obaveznog osiguranja)
Pravo na
porodičnu penziju obezbjeđuje se članu porodice umrlog osiguranika, odnosno
korisnika penzije koji nije u obaveznom osiguranju.
Član 90.
(Izuzeci od
ostvarivanja prava na porodičnu penziju)
(1) Pravo na porodičnu penziju ne može ostvariti i koristiti član
porodice koji je namjerno uzrokovao smrt osiguranika ili korisnika penzije i za
takvo krivično djelo je osuđen pravosnažnom presudom na kaznu zatvora.
(2) Član porodice umrlog osiguranika ili korisnika penzije, koji se
namjerno onesposobio za rad radi ostvarivanja prava na porodičnu penziju, ne
može po tom osnovu steći pravo na porodičnu penziju.
Član 91.
(Porodična penzija
i zaključenje braka)
Ukoliko
korisnik starosne ili invalidske penzije zaključi brak sa navršenih 65 godina
života, pravo na porodičnu penziju obezbjeđuje se bračnom supružniku pod uslovom
da je brak trajao najmanje tri godine ili da imaju zajedničko dijete.
Član 92.
(Status
osiguranika po ranijim propisima)
Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja obezbjeđuju se i licu koje nema status
osiguranika po ovom zakonu, ali je taj status imalo po ranijim propisima,
ukoliko ispunjava uslove za ostvarivanje prava propisana ovim zakonom.
POGLAVLJE
IX. PRAVO NA PENZIJU POVRATNIKA U FEDERACIJU
Član 93.
(Pravo na penziju
povratnika)
(1) Povratnici
iz Republike Srpske u Federaciju koji su bili korisnici penzija ostvarenih u
Društvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine
Sarajevo i kojima je isplata penzija vršena na teritoriju današnje Federacije
do 30. aprila 1992. godine, od dana podnošenja zahtjeva imaju pravo na penziju
kod nositelja osiguranja u Federaciji.
(2) Pravo iz
stava (1) ovog člana mogu ostvariti lica koja su se vratila u Federaciju i koja
su stekla status povratnika u smislu Zakona o raseljenim licima i povratnicima
u Federaciji Bosne i Hercegovine i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", broj 15/05).
(3) Korisnici
penzija iz st. (1) i (2) ovog člana, kojima je nakon povratka iz Republike
Srpske u Federaciju, nositelj osiguranja priznao pravo na isplatu penzije,
zadržavaju pravo na isplatu penzije i u slučaju ako se kasnije odsele u
inostranstvo.
DIO
PETI-OSTVARIVANJE I KORIŠTENJE PRAVA
POGLAVLJE I.
POKRETANJE POSTUPKA
Član 94.
(Načelo
dvostepenosti i sudske zaštite)
U
postupku ostvarivanja prava iz penzijskog osiguranja osigurava se dvostupnost
rješavanja kod nosioca osiguranja, kao i sudska zaštita prava.
Član 95.
(Obaveza pružanja
stručne pomoći)
U postupku
ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i u postupku
utvrđivanja penzijskog staža, nosilac osiguranja je obavezan da osiguranicima i
korisnicima prava pruža stručnu pomoć.
Član 96.
(Pokretanje
postupka za starosnu penziju)
Postupak
za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokreće se na zahtjev osiguranika, a
nakon prestanka osiguranja.
Član 97.
(Pokretanje
postupka za invalidsku penziju)
(1) Postupak
za ostvarivanje prava na osnovu invalidnosti pokreće se na zahtjev osiguranika,
nadležnog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite ili poslodavca pod
uslovom da snosi troškove medicinskog vještačenja i da ima saglasnost sindikata.
(2) Izuzetno,
ukoliko osiguranik nije u mogućnosti da pokrene postupak za ostvarivanje prava
na osnovu invalidnosti, zahtjev u njegovo ime može pokrenuti zakonski zastupnik
ili punomoćnik.
Član 98.
(Pokretanje
postupka za porodičnu penziju)
Postupak
za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev člana porodice
umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili
invalidske penzije.
Član 99.
(Pokretanje
postupka za utvrđivanje penzijskog staža)
Postupak
za utvrđivanje penzijskog staža pokreće se na zahtjev poslodavca, osiguranika,
odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije, kao i na zahtjev člana
porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne
ili invalidske penzije.
POGLAVLJE II.
POSTUPAK RJEŠAVANJA I ZAŠTITA PRAVA
Član 100.
(Rješavanje o
pravima)
(1) O pravima
iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i o utvrđivanju penzijskog staža
rješava nosilac osiguranja.
(2) Staž
osiguranja kod nosilaca penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji i
Republici Srpskoj priznavat će se u skladu sa sporazumom zaključenim između
navedenih subjekata.
(3) Osiguranici
koji su ostvarili penzijski staž u BiH do 30. aprila 1992. godine, prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, po zakonu i primjenom međunarodnih
ugovora, ostvaruju kod nosioca osiguranja u Federaciji, ukoliko je posljednje
osiguranje bilo na teritoriji sadašnje Federacije.
(4) Nosilac
osiguranja u Federaciji je nadležan i u slučaju ako je staž osiguranja nakon
30. aprila 1992. godine ostvaren isključivo na teritoriji sadašnje Federacije,
odnosno poseban staž koji se priznaje po propisima Federacije.
(5) Ukoliko je
staž osiguranja ostvaren nakon 30. aprila 1992. godine u oba entiteta, nosilac
osiguranja u Federaciji prvi pristupa vođenju postupka ukoliko je posljednji
staž osiguranja ostvaren na teritoriji Federacije, nakon čega se primjenjuje
sporazum, drugi propis između entiteta ili propis države Bosne i Hercegovine.
(6) Za
odlučivanje o pravu na porodičnu penziju, poslije smrti korisnika penzije,
nadležan je nosilac osiguranja u Federaciji ukoliko je na dan smrti korisnika
vršio isplatu penzije.
Član 101.
(Način utvrđivanja
činjenica)
(1) U cilju
pravilnog evidentiranja podataka bitnih za ostvarivanje prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja, nosilac osiguranja vrši kontrolu tačnosti podataka u
smislu propisa o matičnoj evidenciji o osiguranicima i korisnicima prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja.
(2) O pravima
iz penzijskog i invalidskog osiguranja nosilac osiguranja rješava na osnovu
podataka unesenih u matičnu evidenciju.
(3) Činjenice
koje se ne mogu utvrditi na osnovu podataka iz matične evidencije, a koje su od
značaja za ostvarivanje prava, utvrđuju se u postupku rješavanja o tim pravima,
ili postupku iz člana 99. ovog zakona.
Član 102.
(Odredbe o
medicinskom vještačenju)
(1) Postojanje
invalidnosti osiguranika i nesposobnosti člana porodice, kao uslova za
ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, utvrđuje Institut, u
skladu sa propisima o medicinskom vještačenju zdravstvenog stanja i ovom zakonu.
(2) Institut uređuje
postupak ocjenjivanja radne sposobnosti, utvrđivanje invalidnosti osiguranika i
nesposobnosti člana porodice, obim i sadržaj medicinske dokumentacije potrebne
za vještačenje, nalaze, ocjene i mišljenja koje mogu donijeti organi
vještačenja, definicije svih nalaza, ocjena i mišljenja, sadržaj obrazaca
nalaza, ocjene i mišljenja, kao i postupak revizije i kontrole nalaza, ocjena i
mišljenja.
Član 103.
(Prvostepeni i
drugostepeni postupak)
(1) O pravima
iz penzijskog i invalidskog osiguranja i o utvrđivanju penzijskog staža u prvom
stepenu rješava nadležna služba nosioca osiguranja, na čijem području je
osiguranik bio osiguran prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava ili
utvrđivanje penzijskog staža.
(2) Izuzetno
od stava (1) ovog člana, ako je od prestanka osiguranja do podnošenja zahtjeva
za ostvarivanje prava ili utvrđivanje penzijskog staža prošlo više od 12
mjeseci, u prvom stepenu nadležna je služba nosioca osiguranja na čijem
području podnosilac zahtjeva ima prebivalište.
(3) O pravima
iz penzijskog i invalidskog osiguranja i o utvrđivanju penzijskog staža, u
drugom stepenu rješava direktor nosioca osiguranja.
Član 104.
(Žalba)
Žalba
protiv rješenja prvostepenog organa ne odlaže izvršenje rješenja.
Član 105.
(Upravni spor)
Protiv
rješenja nosioca osiguranja donesenog u drugom stepenu može se pokrenuti
upravni spor kod nadležnog suda.
POGLAVLJE III.
OSTVARIVANJE PRAVA
Član 106.
(Momenat
ostvarivanja prava na starosnu penziju)
(1) Pravo na
starosnu penziju osiguranik stiče od prvog narednog dana nakon prestanka
osiguranja, pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od
tri mjeseca od dana prestanka osiguranja.
(2) Ako je
zahtjev za ostvarivanje prava podnesen poslije isteka roka iz stava (1) ovog
člana, pravo na starosnu penziju osiguranik stiče od dana podnošenja zahtjeva i
za tri mjeseca unazad ako su na taj dan ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.
Član 107.
(Momenat
ostvarivanja prava na invalidsku penziju)
(1) Pravo na invalidsku
penziju osiguranik stiče od dana nastanka invalidnosti.
(2) Pravo na
invalidsku penziju osiguraniku se priznaje od dana utvrđivanja invalidnosti pod
uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnio u roku od tri mjeseca od
dana ispunjenja uslova za ostvarivanje prava, a ukoliko je zahtjev za
ostvarivanje prava podnio nakon isteka roka od tri mjeseca, pravo na invalidsku
penziju se priznaje od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava i za tri
mjeseca unazad.
Član 108.
(Momenat
ostvarivanja prava na porodičnu penziju)
(1) Pravo na
porodičnu penziju iza umrlog osiguranika član porodice stiče od dana kad su
ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava, pod uslovom da je zahtjev za
ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova.
(2) Pravo na
porodičnu penziju iza umrlog korisnika prava član porodice stiče od prvog dana
narednog mjeseca od dana smrti, pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava
podnesen u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova.
(3) Ako je
zahtjev za ostvarivanje prava podnesen poslije isteka roka iz st. (1) i (2)
ovog člana, pravo na porodičnu penziju član porodice ima od dana podnošenja
zahtjeva i za tri mjeseca unazad ako su na taj dan ispunjeni uslovi za
ostvarivanje prava.
Član 109.
(Porodična penzija
u slučaju kada pravo ostvaruje više članova porodice)
(1) Porodična
penzija se određuje kao jedna i kada pravo ostvaruje više članova porodice, pod
uslovom da korisnici ne zahtijevaju da se penzija isplaćuje odvojeno.
(2) Ako
korisnici zahtijevaju da se penzija isplaćuje odvojeno, dio penzije koji
pripada svakom korisniku određuje se tako što se iznos penzije iz stava (1)
ovog člana podijeli sa brojem korisnika.
Član 110.
(Ponovno
određivanje iznosa porodične penzije)
(1) Ako neko
od članova porodice podnese zahtjev za ostvarivanje prava poslije članova
porodice koji su ostvarili pravo, određuje se novi iznos porodične penzije od
dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.
(2) Ako nekom
od članova porodice prestane pravo na porodičnu penziju, za preostale korisnike
određuje se novi iznos porodične penzije od prvog narednog dana nakon prestanka
prava.
(3) Ako
ostvaruje pravo u skladu sa članom 70. stav (8) ovog zakona, ima pravo na
porodičnu penziju od dana smrti osiguranika, odnosno prvog dana narednog
mjeseca od dana smrti korisnika penzije, ukoliko je zahtjev podnijela u roku od
tri mjeseca od dana rođenja djeteta.
Član 111.
(Obaveza
korištenja samo jednog prava na penziju)
Lice
koje u skladu sa ovim zakonom ispuni uslove za ostvarivanje prava na penziju
po više osnova može, po sopstvenom izboru, koristiti samo jedno od tih prava.
POGLAVLJE IV.
ISPLATA PENZIJA
Član 112.
(Isplata penzija)
Penzija
se isplaćuje od dana ispunjenja uslova propisanih za sticanje penzije, ako je
zahtjev podnijet u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova, a ako je
zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za tri
mjeseca unazad.
Član 113.
(Utvrđivanje
penzije i dospjela novčana primanja)
(1)
Penzija se utvrđuje u mjesečnom iznosu i
isplaćuje unazad, u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
(2)
Dospjela novčana primanja proistekla iz
ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od
tri mjeseca, od dana dospjelosti.
Član 114.
(Način isplate
penzije)
(1) Nosilac
osiguranja je obavezan da penziju isplaćuje korisniku u Federaciji, putem pošte
ili putem banaka, a što će se urediti posebnim aktom nosioca osiguranja.
(2) Isplata
penzije u inostranstvo vrši se u skladu sa odredbama međunarodnih sporazuma o socijalnom
osiguranju, a u slučaju kad sporazum nije zaključen, isplata se vrši po
principu reciprociteta.
(3) Penzija se
isplaćuje državljaninu Federacije u inostranstvo, ako takva obaveza postoji po
međunarodnom ugovoru. Ako ova obaveza ne postoji po međunarodnom ugovoru,
nosilac osiguranja može odobriti isplatu, ako iz porodičnih i zdravstvenih
razloga državljanin Federacije odlazi na stalan boravak u inostranstvo.
Član 115.
(Obaveze korisnika
penzije i obustava isplate)
(1) Korisnik
penzije je obavezan da, u roku od 15 dana od nastanka, nosiocu osiguranja
prijavi svaku činjenicu koja je od uticaja na korištenje odnosno obim prava.
(2) Korisnik
penzije kome se isplata vrši van Federacije obavezan je da na kraju kalendarske
godine, nosiocu osiguranja dostavi potvrdu o životu.
(3) Korisniku
penzije koji ne postupi na način iz st. (1) i (2) ovog člana ili se ne odazove
pozivu nosioca osiguranja za činjenice za koje je vezano korištenje prava, isplata
penzije se obustavlja.
Član 116.
(Obustava isplate
u slučaju sticanja statusa osiguranika u obavezom osiguranju)
Korisniku
penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom
osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona,
isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja.
POGLAVLJE V.
PONOVNO ODREĐIVANJE PENZIJE
Član 117.
(Ponovno
određivanje penzije)
Korisniku
starosne penzije koji stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, nakon
prestanka tog osiguranja, na njegov zahtjev će se odrediti novi iznos penzije
po odredbama ovog zakona pod uslovom da je naknadno navršio
najmanje šest mjeseci staža osiguranja ili će se na njegov zahtjev
uspostaviti isplata ranije priznate penzije.
POGLAVLJE
VI. PRESTANAK PRAVA
Član 118.
(Prestanak prava)
(1) Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika.
(2) Penzija za
mjesec u kome je nastupila smrt korisnika isplaćuje se za cijeli mjesec.
Član 119.
(Momenat prestanka
prava)
(1) Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, prestaju kada u toku korištenja prestanu
da postoje uslovi za ostvarivanje tih prava.
(2) Prava u
skladu sa stavom (1) ovog člana prestaju od dana prestanka postojanja uslova za
ostvarivanje prava.
(3) Ukoliko
korisnik porodične penzije kome je pravo prestalo u skladu sa stavom (1) ovog
člana ponovo podnese zahtjev za ostvarivanje prava na penziju, uspostavit će se
isplata ranije utvrđene penzije nakon ispunjenja uslova propisanih ovim
zakonom.
Član 120.
(Posebni slučajevi
prestanka prava)
(1) Prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slučaju kad se naknadno utvrdi
da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.
(2) Postupak
za prestanak prava u skladu sa stavom (1) ovog člana pokreće se po službenoj
dužnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim
je priznato pravo.
(3) Prava u
skladu sa stavom (1) ovog člana prestaju od dana utvrđenog rješenjem nosioca
osiguranja.
Član 121.
(Prestanak isplate
na zahtjev korisnika)
(1) Pravo na
isplatu penzija i naknada prestaje na zahtjev korisnika, od dana podnošenja
zahtjeva, pod uslovom da u zahtjevu nije precizno naveden datum prestanka.
(2) Ukoliko
korisnik kome je isplata penzija i naknada prestala u skladu sa stavom (1) ovog
člana ponovo podnese zahtjev za isplatu penzije ili naknade, ista mu pripada od
dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.
Član 122.
(Prestanak prava
na porodičnu penziju udovici)
(1) Pravo na
porodičnu penziju prestaje udovici mlađoj od 50 godina života koja stupi u
brak, izuzev ako je pravo na porodičnu penziju ostvarila zbog potpune
nesposobnosti za privređivanje.
(2) Udovica
koja na osnovu smrti supruga iz novog braka ne ostvari pravo na porodičnu
penziju, ima pravo na porodičnu penziju na osnovu supruga iz prvog braka, ako
na dan smrti drugog supruga ima djece iz prvog braka koja koriste pravo na porodičnu
penziju, pod uslovom da prema toj djeci vrši roditeljske dužnosti.
Član 123.
(Prestanak prava
na porodičnu penziju udovcu)
(1) Pravo na
porodičnu penziju prestaje udovcu mlađem od 60 godina života koji stupi u brak,
izuzev ako je pravo na porodičnu penziju ostvario zbog potpune nesposobnosti za
privređivanje.
(2) Udovac
koji na osnovu smrti supruge iz novog braka ne ostvari pravo na porodičnu
penziju, ima pravo na porodičnu penziju po osnovu supruge iz prvog braka, ako
na dan smrti druge supruge ima djece iz prvog braka koja koriste pravo na
porodičnu penziju, pod uslovom da prema toj djeci vrši roditeljske dužnosti.
DIO
ŠESTI-FINANSIRANJE
POGLAVLJE
I. TEKUĆE FINANSIRANJE
Član 124.
(Finansiranje
prava)
Sredstva
za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i rad nosioca
osiguranja obezbjeđuju se iz:
a) doprinosa,
b) budžeta
Federacije,
c) budžeta
Bosne i Hercegovine,
d) izdavanja
u zakup i prodaje imovine nosioca osiguranja,
e) kamata
na novčana sredstva,
f) usluga
stručne službe nosioca osiguranja,
g) subvencija,
donacija i drugih izvora u skladu sa zakonom,
h) kreditnih
i drugih sredstava.
Član 125.
(Korištenje
sredstava)
(1) Sredstva
iz člana 124. ovog zakona koriste se za:
a) isplatu
penzija,
b) troškove
isplate penzija,
c) troškove
za rad organa i stručne službe nosioca osiguranja,
d) troškove
medicinskog vještačenja,
e) nabavku
opreme za rad stručne službe nosioca osiguranja,
f) izgradnju,
kupovinu i održavanje poslovnih objekata nosioca osiguranja,
g) ostale
troškove u skladu sa zakonom.
(2) Sredstva
iz člana 124. ovog zakona mogu se koristiti i za pomoć u rehabilitaciji
bolesnih i najugroženijih penzionera, što će se urediti aktom nosioca
osiguranja, na koji saglasnost daje Ministarstvo, te u skladu sa finansijskim
mogućnstima i za finansiranje i rad udruženja penzionera na nivou Federacije.
POGLAVLJE II.
DOPRINOSI
Član 126.
(Upućujuće norme o
doprinosima)
Doprinosi,
obveznici doprinosa, uplatioci doprinosa, osnovice i stope doprinosa, način
obračuna i rokovi plaćanja, kao i druga pitanja koja se odnose na doprinose
uređuju se posebnim zakonom.
Član 127.
(Stopa doprinosa
za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)
Stopa
doprinosa za osiguranika kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem
uvećava se aktuarski neutralno, a što će se urediti posebnim zakonom.
Član 128.
(Upućujuće norme o
obvezniku uplate doprinosa)
(1) Obveznik
uplate doprinosa je obavezan da uplati doprinos za penzijsko i invalidsko
osiguranje za sve obveznike doprinosa, u skladu sa posebnim zakonom.
(2) Ukoliko ne
postoji obveznik uplate doprinosa iz stava (1) ovog člana, utvrđene zaostale
obaveze može izmiriti i sam osiguranik ili kupac obveznika uplate doprinosa,
kao i drugi organ uprave u skladu sa posebnim propisom.
POGLAVLJE
III. SREDSTVA IZ BUDŽETA FEDERACIJE
Član 129.
(Sredstva iz
budžeta)
(1)
Federacija iz budžeta, u skladu sa
finansijskim mogućnostima, obezbjeđuje nosiocu osiguranja sredstva za pokriće
obaveza nastalih po osnovu:
a) prava
ostvarenih na osnovu posebnih propisa o povoljnijem penzionisanju i to u iznosu
propisanom svakim od posebnih propisa o povoljnijem penzionisanju,
b) prava
ostvarenih na osnovu posebnog staža iz člana 36. ovog zakona,
c) isplate
penzija vojnim
osiguranicima pripadnicima bivše JNA državljanima BiH (u daljnjem tekstu: vojni
osiguranici bivše JNA)–korisnicima penzije koji imaju prebivalište na
teritoriji Federacije, a kojima se penzija isplaćuje u visini 50% iznosa
penzije određene u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju
vojnih osiguranika koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu Zakona o
penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br.
29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12),
d) prava
ostvarenih na osnovu stava (9) člana 70. ovog zakona,
e) prava
ostvarenih na osnovu stava (8) člana 71. ovog zakona.
(2) Korisniku
penzije iz stava (1) tačka c) ovog člana penzija se isplaćuje u drugu državu u
skladu sa članom 114. ovog zakona.
Član 130.
(Uvođenje trezorskog
poslovanja nosioca osiguranja)
(1) Finansijsko
poslovanje nosioca osiguranja obavlja se preko računa budžeta Federacije.
(2) Sredstva
za obavljanje djelatnosti nosioca osiguranja osiguravaju se prema odredbama
ovoga zakona i drugih zakona.
(3) Prihodi
i sredstva za finansiranje rashoda iz člana 125. ovoga zakona i njihov raspored
utvrđuju se finansijskim planom nosioca osiguranja koji je sastavni dio budžeta
Federacije.
(4) Ukoliko
prihodi nosioca osiguranja ne pokrivaju rashode za isplatu penzija, u tekućem
mjesecu, potrebna razlika sredstava namirit će se iz budžeta Federacije,
odnosno drugih izvora koje obezbijedi Federacija.
(5) Višak
sredstava od doprinosa i drugih izvora je prihod budžeta Federacije.
Član 131.
(Dinamika
osiguravanja sredstava i podzakonski propisi)
(1) Sredstva
iz čl. 129. i 130. ovog zakona, Federacija obezbjeđuje mjesečno, najkasnije do
petog u mjesecu za prethodni mjesec.
(2) Federalno
ministarstvo finansija može donijeti propis kojim će se urediti način obračuna
i utvrđivanja visine obaveze u skladu sa stavom (1) ovog člana.
DIO
SEDMI-NAKNADA ŠTETE
Član 132.
(Naknada štete)
(1)
Naknada štete pričinjene nosiocu
osiguranja, odnosno povraćaj nezakonito i nepravilno izvršenih isplata penzija
i drugih novčanih primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja vrši se po
odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi, ako ovim zakonom nije drugačije
uređeno.
(2)
Nosilac osiguranja ima pravo da zahtijeva
naknadu pričinjene štete od poslodavca ako je tjelesno oštećenje, invalidnost
ili smrt osiguranika prouzrokovana zbog nepreduzimanja propisanih mjera zaštite
na radu ili zaštite životne sredine, a po tom osnovu je ostvareno pravo iz
penzijskog i invalidskog osiguranja.
(3)
Nosilac osiguranja ima pravo da zahtijeva
naknadu pričinjene štete od lica koje je, namjerno ili krajnjom nepažnjom,
prouzrokovalo tjelesno oštećenje, invalidnost ili smrt osiguranika, ako je, po
tom osnovu, ostvareno pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
(4)
Pri utvrđivanju visine štete ne uzimaju se
u obzir iznosi uplaćenog doprinosa za to osiguranje, niti dužina navršenog
penzijskog staža.
Član
133.
(Iznos
zahtjeva za naknadu štete)
(1)
Zahtjev za naknadu štete može obuhvatiti
ukupan iznos štete ili iznos dijela štete.
(2)
Iznos iz stava (1) ovog člana obračunava
se prema visini priznate penzije, odnosno novčane naknade za tjelesno
oštećenje, kao i prema očekivanom prosječnom vremenu korišćenja tog prava.
Član
134.
(Preplaćeni
iznos prava)
(1)
Lice kome je na teret nosioca osiguranja
izvršena isplata, na koju nije imalo pravo po zakonu, obavezno je da vrati
nosiocu osiguranja primljeni iznos.
(2)
Nosilac osiguranja u upravnom postupku po
službenoj dužnosti donosi rješenje o utvrđivanju preplaćenog iznosa penzijskog
primanja u kojem navodi visinu preplaćenog iznosa, način i rokove za povrat
istog.
(3)
Rješenje o preplati penzije je izvršna
isprava shodno propisu kojim se uređuje izvršni postupak.
(4)
Ako je dužnik korisnik penzije, nosilac
osiguranja rješenjem može odrediti da preplaćeni iznos bude nadoknađen
obustavom do trećine mjesečnog iznosa penzije sve dok se na taj način ne izmiri
preplaćeni iznos.
Član
135.
(Naknada
štete od osiguravajućeg društva)
Nosilac osiguranja ima pravo da zahtijeva naknadu
štete i neposredno od osiguravajućeg društva, u slučaju da je šteta nastala
upotrebom motornog vozila.
Član 136.
(Zastara)
(1) Pravo
nosioca osiguranja na utvrđivanje nepripadajuće isplate i pravo na povrat nepripadajuće
isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela
teći.
(2) Zastara
prava na utvrđivanje nepripadajuće isplate počinje teći nakon isteka godine u
kojoj je nosilac osiguranja saznao za nepripadajuću isplatu, odnosno za
primaoca nepripadajuće isplate.
(3) Zastara
prava na povrat nepripadajuće isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja
kojim je utvrđena nepripadajuća isplata.
(4) Ako se
radi povrata nepripadajuće isplate, kamata ili troškova naplate vodi postupak
pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, za vrijeme trajanja tog postupka
zastara ne teče.
(5) Tok
zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na povrat nepripadajuće isplate,
kamata i troškova naplate prekida se svakom službenom radnjom nosioca
osiguranja usmjerenom na utvrđivanje ili povrat nepripadajuće isplate, kamata i
troškova naplate, koja je dostavljena na znanje obavezniku povrata.
(6) Nakon
poduzetih radnji iz stava (5) ovog člana zastarni rok počinje ponovo teći.
DIO
OSMI-NADZOR I KAZNENE ODREDBE
Član 137.
(Nadzor)
(1) Nadzor nad
radom nosioca osiguranja vrši Ministarstvo, upravna inspekcija i Federalna
uprava za inspekcijske poslove, svako u okviru svoje nadležnosti.
(2) U vršenju
inspekcijskog nadzora nadležni inspektor ili drugo ovlašteno lice, za utvrđene
nepravilnosti preduzima mjere prema općim ovlaštenjima propisanim zakonom kojim
se uređuje odgovarajuća oblast inspekcija.
(3) Nadzor nad
primjenom ovog zakona i propisa donesenih za njegovo provođenje u dijelu koji
se tiče obaveze evidentiranja, kontrole i naplate doprinosa vrši Porezna uprava
Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 138.
(Novčane kazne za
poslodavca, osiguranika i odgovorno lice)
(1) Novčanom
kaznom od 2.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj:
a) poslodavac
ako postupa suprotno odredbama ovog zakona,
b) osiguranik
ako postupa suprotno odredbama ovog zakona.
(2) Za
prekršaj iz stava (1) tačka a) ovog člana, novčanom kaznom od 500 KM do 2.000
KM, kazniće se i odgovorno lice poslodavca.
Član 139.
(Novčane kazne za
nosioca osiguranja)
(1) Novčanom
kaznom od 2.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj nosilac osiguranja ako:
a) nadležnoj
inspekciji ili drugom ovlaštenom licu onemogući ostvarivanje uvida u upravno
rješavanje, ne dostavi potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja
se odnose na upravne stvari koje se rješavaju u upravnom postupku ili ne
postupi po nalozima upravne inspekcije,
b) Ministarstvima
koje vrše nadzor nad primjenom zakona, onemogući uvid u upravno rješavanje, ne
dostavi potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se rješavaju u
upravnom postupku,
c) ne
postupi u skladu sa uputom ili zahtjevom Ministarstva.
(2) Za
prekršaj iz stava (1) ovog člana, novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM kazniće
se i odgovorno lice nosioca osiguranja.
DIO
DEVETI-PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 140.
(Isplata penzija
korisnicima koji ostvaruju pravo)
(1) Korisnicima
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su prava ostvarili po
propisima koji su primjenjivani do stupanja na snagu ovog zakona, ta prava se
obezbjeđuju i dalje, u dostignutom iznosu posljednje isplaćene penzije, odnosno
penzije usklađene sa posljednjim koeficijentom prije stupanja na snagu ovog
zakona i dalje će se usklađivati po odredbama ovog zakona.
(2) Korisnicima
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su prava ostvarili do 31.07.1998.
godine, zakonski iznos penzije se povećava za 10%, te se usklađuje sa
posljednjim koeficijentom prije stupanja na snagu ovog zakona i dalje će se
usklađivati po odredbama ovog zakona.
(3) Korisnicima
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su prava ostvarili od 31.07.1998.
godine do 31.12.2007. godine, zakonski iznos penzije se povećava za 5%, te se usklađuje
sa posljednjim koeficijentom prije stupanja na snagu ovog zakona i dalje će se
usklađivati po odredbama ovog zakona.
(4) Pravo na
penziju i naknadu plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu ostvareno po
propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog zakona neće se ponovo
određivati po odredbama ovog zakona, osim u slučajevima određenim ovim zakonom.
Član 141.
(Posebni slučajevi
utvrđivanja podataka o penzijskom stažu)
Kada se ne raspolaže podacima o penzijskom stažu
registriranom u matičnoj evidenciji, odnosno u slučaju utvrđivanja podataka o
penzijskom stažu u skladu sa čl. 99. i 101. stav (3) ovog zakona, penzijski
staž utvrdit će se na osnovu slijedeće dokumentacije:
a)
radne knjižice,
b)
pravosnažnog rješenja o penzijskom stažu,
c)
rješenja o prijemu u radni odnos,
d)
rješenja o rasporedu na radno mjesto i
prestanku radnog odnosa,
e)
obavještenja o plaći i stažu osiguranja,
f)
prijepisa ličnog kartona o zdravstvenom
osiguranju,
g)
drugih odgovarajućih dokumenata.
Član 142.
(Izuzetna
prijevremena starosna penzija za muškarce)
Izuzetno
od člana 40. ovog zakona, osiguranik muškarac ima pravo na starosnu penziju kad
navrši najmanje u:
a) 2018.
godini 60 godina i šest mjeseci života i 35 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
b) 2019.
godini 61 godinu života i 36 godina staža osiguranja,
c) 2020.
godini 61 godinu i šest mjeseci života i 36 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
d) 2021.
godini 62 godine života i 37 godina staža osiguranja,
e) 2022.
godini 62 godine i šest mjeseci života i 37 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
f) 2023.
godini 63 godine života i 38 godina staža osiguranja,
g) 2024.
godini 63 godine i šest mjeseci života i 38 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
h) 2025.
godini 64 godine života i 39 godina staža osiguranja,
i) 2026.
godini 64 godine i šest mjeseci života i 39 godina i šest mjeseci staža
osiguranja.
Član 143.
(Izuzetna
prijevremena starosna penzija za žene)
Izuzetno
od člana 40. ovog zakona, osiguranik žena ima pravo na starosnu penziju kad
navrši najmanje u:
a) 2018.
godini 55 godina i šest mjeseci života i 30 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
b) 2019.
godini 56 godina života i 31 godinu staža osiguranja,
c) 2020.
godini 56 godina i šest mjeseci života i 31 godinu i šest mjeseci staža
osiguranja,
d) 2021.
godini 57 godina života i 32 godine staža osiguranja,
e) 2022.
godini 57 godina i šest mjeseci života i 32 godine i šest mjeseci staža
osiguranja,
f) 2023.
godini 58 godina života i 33 godine staža osiguranja,
g) 2024.
godini 58 godina i šest mjeseci života i 33 godine i šest mjeseci staža osiguranja,
h) 2025.
godini 59 godina života i 34 godine staža osiguranja,
i) 2026.
godini 59 godina i šest mjeseci života i 34 godine i šest mjeseci staža
osiguranja,
j) 2027.
godini 60 godina života i 35 godina staža osiguranja,
k) 2028.
godini 60 godina i šest mjeseci života i 35 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
l) 2029.
godini 61 godinu života i 36 godina staža osiguranja,
m) 2030.
godini 61 godinu i šest mjeseci života i 36 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
n) 2031.
godini 62 godine života i 37 godina staža osiguranja,
o) 2032.
godini 62 godine i šest mjeseci života i 37 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
p) 2033.
godini 63 godine života i 38 godina staža osiguranja,
q) 2034.
godini 63 godine i šest mjeseci života i 38 godina i šest mjeseci staža
osiguranja,
r) 2035.
godini 64 godine života i 39 godina staža osiguranja,
s) 2036.
godini 64 godine i šest mjeseci života i 39 godina i šest mjeseci staža
osiguranja.
Član 144.
(Izuzetna
prijevremena starosna penzija za osiguranike)
Izuzetno
od člana 40. ovog zakona, osiguranik ima pravo na starosnu penziju i kada
navrši 40 godina penzijskog staža i najmanje 62 godine života.
Član 145.
(Umanjenje
penzije)
Osiguranicima
iz čl. 142., 143. i 144. ovog zakona, za svaki mjesec ranijeg odlaska u penziju
u odnosu na propisanih 65 godina života, iznos ostvarene penzije umanjuje se za
0,333333 %.
Član 146.
(Stimulacija za kasniji odlazak u starosnu
penziju)
Osiguranicima iz člana 40. ovog
zakona, za svaki mjesec kasnijeg odlaska u
starosnu penziju u odnosu na propisanih 65 godina života, iznos ostvarene
penzije uvećava se za 0,166666 %.
Član 147.
(Posmrtnina)
(1) U slučaju smrti korisnika penzije sa prebivalištem u Federaciji ili
Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine, nasljedniku-članu uže porodice, koje
izmiri troškove sahrane pripada naknada pogrebnih troškova u visini prosječne penzije isplaćene u mjesecu prije smrti korisnika penzije.
(2) Zahtjev za naknadu troškova sahrane podnosi se u
roku od tri mjeseca od dana smrti korisnika penzije.
(3) Postupak i potrebnu dokumentaciju za ostvarivanje naknada iz stava (1)
ovog člana, urediće nosilac osiguranja svojim aktom, na koji saglasnost daje
Vlada Federacije.
Član 148.
(Rok za donošenje
podzakonskih akata)
Nosilac
osiguranja dužan je svoje opće akte uskladiti sa odredbama ovog zakona u roku
od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 149.
(Rok za donošenja
pravilnika)
Ministarstvo
će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti
Pravilnik iz člana 33. ovog zakona.
Član 150.
(Primjena
postojećih propisa i rok za uspostavu trezorskog poslovanja)
(1) Do
donošenja propisa iz čl. 148. i 149. ovog zakona, primjenjivaće se propisi koji
su bili na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti
sa ovim zakonom.
(2) Odredbe
člana 130. ovog zakona, neće se primjenjivati u periodu od najduže od dvije
godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno do sticanja finansijskih
i tehničkih uslova o čemu će odluku donijeti Vlada Federacije. U tom periodu na
finansijsko poslovanje nosioca osiguranja primjenjivati će se propisi koji su
važili do stupanja na snagu ovog zakona.
Član 151.
(Okončanje
pokrenutih postupaka)
Postupci
koji nisu okončani do stupanja na snagu ovog zakona, okončat će se po propisima
koji su važili u vrijeme podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
Član 152.
(Prestanak važenja
propisa)
Danom
stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o penzijskom
i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/98, 49/00,
32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12).
Član 153.
(Stupanje na
snagu)
Ovaj zakon stupa
na snagu osmog dana od dana objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Predsjedavajući
Predstavničkog
doma
Parlamenta
Federacije BiH
Edin
Mušić
Predsjedavajuća
Doma
naroda
Parlamenta
Federacije BiH
Lidija
Bradara