Za čestitanje
(humoreska u pokušaju)

Već preko tri godine moj fizioterapeut Ado
koji je poslije više od deset godina dolazaka
u moj stan da pripomogne, više prijatelj, nego terapeut,
ironično kazuje kako ga svjetlo u dnevnoj sobi,
gdje se terapija odvijaa, naprosto s plafonjere
zabljesne treptanjem i prigušenim tinjanjem.
Kanim se ja tako da nekad promijenim sijalice ili
jednu makar, ali što bi moja mati govorila
ne da mi mrsko. Ako nisam pedesetak puta mislio
kako ću to obaviti sutra, manje nisam.

Šta mi bi u ovo nedjeljno novembarsko jutro, ne znam.
Prvo sam malo oslobodio špajz od pohranjenih kutija od cipela,
praznih i staklenki od meda i marmelada, praznih, te flaša od alkohola i sokova, koje čuvam, ali mjesto golemo zauzimaju.
Potom ničim izazvan donesoh kuhinjsku stolicu
rezervne sijalice, antbakterijske maramice,
popentrah se na stolici sasvim malko lelajući
i hopa, skinuh bez razbijanja plafonjeru, odvrnuo šarafčić
iz prve, očistio i dezinficirao staklene dijelove, lešine insekata svakovrsnih bacio, uspeo se natrag, promijenio sijalicu, zavrnuo vijke gdje treba i sišao sa stolice bez pada. Svjetlo kad ga uključiš pravo svijetli. Ista procedura ponovljena u sobi spavaćoj.

Potom sam obišao obližnje mezarje, vidio svoje tamo i malo porazgovorio s njijma, prošetao, do centralnog gradskog trga, unio cvijeće s balkona pa ga potrijebio, kako cvijeće, tako i balkon. (Uvažena čitateljice ne očekuj čuda od huda muška!)
Poredao cvijeće po simsu u dnevnoj sobi, kuhinji i špajzu,
odnio staklenke tamo gdje će ih neko nadam se iskoristiti,
otišao do roditeljskog stana da sačekam sestru znanstvenicu da se vrati iz Beograda s kongreska nefrologa balkanskih, dočekao i
tri sjajna poklona, nenaiskanu nagradu za vrijednoću.

Zar nije za čestitanje kad se mrskotinja savlada?! Doduše sutra predveče supervizor Ado će dati konačnu ocjenu.

N.M.River, 17.11.2024.

Možda je čudno vrijeme?

Čudno vrijeme
čudacima osjetljivim
paranoje nove
usađuju.

Zaboli u prsima
negdje duša
osjetljiva
kad odlazi.

Snove teške,
nemirne
prebroditi
jutrom valja.

Svakodnevicom broditi,
iako se svaki
dašak vjetra
uraganom čini.

Najzdravije
smijati se glupostima,
opet pokušati!

N.M.River, 2.12.2024.

Rodno reumatičan riter

Razna razdoblja
realno radeći
rubim.

Rajske rime
rokove rušeći
razbijajam.

Radosti rad
realno reumatičan
rodno.

Rakovski, riterski
raspoloženja rakijom
rastačem.

N.M. River, 7.12.2024.

Zimsko nedjeljno veče

Kad nejasan nemir
pritisne biće nezaštićeno
u kasnojesenje zagađeno
veče,

Osjećaj
kad poluti se
da li bi, ili ne bi
radio nešto,

Kad je u vrijeme,
isto potaknuto
i mrsko aktivan biti,
a već si prespavao
nedjeljeno popodne
do večeri, cijelo.

Tada ipak prošeći
mase stokilaške
dok vijuge
još šalju naredbe
nogama da hodaju.
Makar ćeš savjesti mrinije
večerati dobro!

N.M.River, 15.12.2024.

Sretna nova godina 2025!

U zdravlju i sreći dočekali još mnogo godina.
Da se naša omladina vrati u BiH, a forumaši na Tuzlarije.

LP

Sretna Nova godina! Forumaši na forum !

Plavi voz

Da sam malo manje
smotan, mišljah,
bio bih strojovođa
što vlak bez reda
voznog , možda baš onog
čuvenog, plavog,
na odredište
dovesti zna.

Malo manje
osjetljiv kad
bio bih ponekad
padalo bi na pamet
postati se moglo
mladoženja.

Preko puta
jednog tuzlanskog pasaža
koji se s pravom nosio
takvo ime
stotinjak godina
ranije i za dušu
neke igračke
vlaka na tračnicama
koje mi roditelji
nikad kupiti nisu htjeli,
a mogli su -

nije bilo vrijeme kad su djeca sultanima i princezama
s roditeljima podanicima bila,
nego se dozivala mašta,
vratih na lice osmijeh
i pojezdismo u susret prijateljstvu.
Nakon torte, jasno.

N.M.River, 6.1.2025.



[Edited by Sufler on 02-02-2025 at 10:57 GMT]

Ples koljena i pete

Čovjeku bespomoćan
da je osjećaj uporno
vrti nerve poprijeko
i organe uzduž.

Lagano korake
stare sustiže
stud ljeta
šezdesetog.

Prolaznost mozgom
odjekuje silno,
koljeno desno
Morzeovu azbuku
vježba i doziva
petu lijevu.

Sreća pa Ahilova nije.

N..M.River 11. 1. 2025.

Predpenzionerska

Još premlad ili makar
bez penzije iako skoro
dođe ljeto šezdeseto
da učestvujem u protestima
tuzlanskih penzionera,
argumente neke o starosti
ipak posjedujem:
Kako sad kažu
terapiju redovno
naveče i ujutro uzimam.
ništa posebno, '
malo da pritisak ne tlači,
srce ne lupa pretjerano,
kičma i zglobovi
da dopuste spavanje,
probiotik za blagoutrobje
i još ponešto preparata i suplemenata
da se gomila unesene hrane i pića
vari. a sve to stoji u
maloj limenoj kutiji od bajadera
unutar velike
kutije za cipele - piše
da su veganke-
kupljenoj u Beogradu,
tu su još raznovrsne
maze i gelovi, posve
lijepo popunjene, iako je
broj cipela velik.
Međutim ispadaju mi
raznovrsne polovine tableta
i neke zaboravim proždrijeti,
pa kontam da kupim
onaj organizator iliti kutiju
za lijekove sa 7 pretinaca za
sedam u nedjelji dana,
možda je vrijeme?
Možda sam ga
i naslijedio od roditelja,
treba zaroviti malo
Mislim da je rahmetli mati Samija
odustala od organizacije
mozga na osnovu kutije
i uspjela je da bez nje uzima
propisano do kraja,
a možda se i varam.
Vjerovatno bih to mogao,
na poslijetku, sve je
stvar odluke i htijenja.

N. M. River, 26.1. 2025.

Greške i padovi (utjeha)

Padovi fizički
i greške u kucanju
povećavaju mi se
direktno proporcionalno
godina broju povećanom,
sluhu i vidu oslabljenom,
rasijanosti urođenoj,
kilogramima uzgojenim,
ali ima i dobrih vijesti.
apetit mi se ne smanjuje.

N.M. River, 1.2.2025.

Poetski sat TV podcast RTV TK

https://www.youtube.com/watch?v=S0oX0uBEXcc&t=2572s