MEMORIJALNI KOMPLEX SREBRENICA-POTOČARI - mjesto vječnog počivališta žrtava genocida u Srebrenici 11.juli 1995.godine

"Ti ces zivjeti i kad ti se oci sklope
Zivjet ces u tvojoj djeci
U tvojoj djeci i djeci njihove djece
Zivjet ces
Zivjeti...
Znace se da smo bili trenuci trajanja
Zrnce u pijesku na sprudu
Varnica u ognju
Vlat u travi
Vjecnosti"


[Edited by cupo on 19-06-2005 at 00:22 GMT]

"Kako si njezan i krhak
A treba da zivis
Treba da zivis medju ljudima a rijeci nemas
treba da zivis medju vucima a zuba nemas
A kako ces tek razlikovati covjeka i vuka
Vuka i covjeka...
Ruke su tvoje plavi dozivi zore
A njima valja da se hvatas u kostac
Da dijelis bojeve na razmirjima
Sa zmijskim cudima u kojima zivi azdahaka
Zato nek rastu brzo
Nek rastu i jacaju brze"


[Edited by cupo on 19-06-2005 at 01:37 GMT]

Ako te ko upita...Ako te ko upita, đe je livada što se zeleni od zelena kafeza, u Bosni, u Potočarima – ti mu reci...

Ako te ko upita...Šta je ispod kafeza zelena. Tabut do tabuta, Bošnjak do Bošnjaka, Šehid do Šehida, ti mu reci...

Ako te ko upita za imena njihova, SREBRENICA im ime, a ISTINA prezime....ti mu reci

Srebrenica
Šum u srcu čemernom huči...
Ucviljena duša se trga
Jecaji se lome
i samo da je očuvati razum...
Bože Milosni...Ti razumiješ ove zvuke zloslutne...
To krv šehida protiče koritom istim kojim mu je mlijeko majčino teklo...To vapaj nemoćna gariba odzvanja sablasnim hodnicima sjećanja...To krik istine ne da da padne u zaborav...To majka, očiju svehlih,traži na obzorju sjenku dječaka...Uzdahom bolnim k nebu šalje vapaj za pravdu za samilost,jer rane bole...Ah, Bože, Ti koji znaš te grudi čemerne...Ti koji vidiš te suze olovne...Ti koji čuješ molitve ropske uslišaj jednu, uslišaj jednu s usana suhih...Sačuvaj grudi bosanske Bože od tuge koja sama sebe zaljeva od oka koje samo sa sobom plače, od uzdaha koji sam sebe razdire, od sudbine čiji kraj je krik, od sudbine pred kojom razum ustukne, od sudbine koju je teško razumjeti,o Bože...Sačuvaj nam razum dok joj zaliječimo rane...


[Edited by cupo on 20-06-2005 at 23:35 GMT]

Oživimo uspomenu na Srebrenicu tako što ćemo pričati o njoj. Liječimo njene rane tako što ćemo pomoći da ne padne u zaborav. A ne damo joj da padne u zaborav dok kalemi u našim rukama imaju tinte i dok srca u našim grudima imaju imana.


[Edited by cupo on 19-06-2005 at 01:29 GMT]

Ja joj ne dam da ostane sama, kao 11. 07. 1995. Ja joj ne dam zajedno sa onima koji padoše za njeno kamenje, zajedno sa onima koji ponesoše ahdnamu na svojim grudima, jer nikada se ne zna gdje i kada duše zlotvorske snuju plan "srebrenička sudbe" za ovu šaku jada našeg naroda koji osta u pameti poslije zlodjela koje nas skobi. Ja joj ne dam da sama pušta krike. Ja šaljem krik ove pjesme onima kojima je svejedno i onima koji ne znaju. Neka im ne bude svejedno i neka znaju. Tiče nas se itekako. A, ko ne želi da zna - taj i nije od nas.

"I tako cijeli rat smo zivjeli
Od razmjene do razmjene
Za sve si mrtav
Al babo nisi za mene
Kod svake organizacije
Trazio sam informacije
Makar bilo sta
Al nitko ovdje ne zna nista
Molim Boga da lazu
Kad kazu da si mrtav"

Sada je kraj pjesme
Sada je moje slovo cijelo
Paji...baji
Nikada se necemo rastati mili
Nikada tijelu mog tijela
Nikada duso moje duse
Nikada
Jer treba zivot da produzis
Zivot na zemlji valja
Da produzis

(Mak Dizdar)