citat:

---

Opis spomenika

Grad se sastoji iz dva dijela: prvi je nastao u doba srednjevjekovne Bosanske države, a drugi u doba osmanske uprave.

Srednjevjekovni grad

Prvo srednjevjekovno utvrđeno naselje je podignuto na samom vrhu stjenovitog brijega. Tu je sagrađena poligonalna, najvjerovatnije sedmerougaona donžon-kula, kasnije nazvana “Krnja” (1) i ograđeno dvorište (2). Temelji kule su bili znatno niži od dvorišta i zapadnom stranom su se naslanjali na stijenu.

Dvorište je imalo oblik nepravilnog polukruga, sa radijusom od 26 m. Na ulazu u ovaj najstariji dio grada stajala je kapija (3) dim. 2,00X2,00 m, sa polukružnim nadvratnikom od sedre. Na sjeveroistočnoj strani dvorišta sagrađena je dvanaestorougaona kula , obima 48 m, sa zidovima koji su u prizemlju bili debljine 2,72 m. Prema veličini osnove zaključuje se da je visina kule bila između 15 i 20 m i da je osim prizemlja imala tri sprata.

Prizemlje je bilo pokriveno svodom u obliku nepravilne polulopte. Ova kula je bila najvažnija odbrambena tačka grada. Zidovi su imali puškarnice od kojih su dvije sačuvane, a ostale su Osmanlije kasnije zatvorili kamenim pločama. Između ove i donžon-kule, današnje Krnje, izgrađen je u perimetralnom zidu jedan bastion (5). Zidovi su imali prsobrane sa puškarnicama. Zid koji povezuje Krnju kulu i zatvara dvorište prema jugoistoku dug je 52 m, a debeo 2.40 m, od toga prsobran je 1.50 m, a 0.90 m je korišteno za saobraćaj. Visina obimnih zidova je od 2 do10 m, a gledano spolja od 6 do15 m.

U dvorištu su nekada bile sagrađene drvene zgrade za stanovanje i jedan bunar koji je danas zatrpan. U neposrednoj blizini dvanaestostrane kule izgrađena je još jedna manja isturena sedmerougaona kula, povezana zidom sa kapijom (6). Ispred kula prokopan je jarak, koji je pred kapijom bio premošten drvenim mostom. Od manje kule vodio je zid debljine 1m, paralelan sa istočnim zidom, zatvarajući tako uski prostor koji je značio stupicu za neprijatelja. Na kraju je stajala kapijska kula ili stražara (7).

Političke okolnosti početkom 15.vijeka iziskivale su dalje pojačavanje grada, pa on sve više gubi prvobitne karakteristike srednjevjekovnog dvora i polako prerasta u tvrđavu. Sagrađeno je predvorje okruženo debelim zidovima i ostavljen otvor za kapiju (. Ovim zidom je presječen jarak koji je štitio kule, te se morao ispod njega da prokopa kanal kojim se odvodila kišnica. Konačan izgled utvrđeni grad Tešanj je dobio u kasnom srednjem vijeku. Sagrađena je još jedna, prvobitno isturena, kapijska kula (9) koja će kasnije biti važan odbrambeni čvor. Kula je sa ostalim dijelom grada povezana zidom između obora I i II. Zatim su po samom rubu uzvišenja izgrađeni zidovi kojima je zatvoren kompletan odbrambeni sistem i dobiveno ukupno četiri obora. Obori II, III i IV korišteni su za baštovanstvo. Tehnika zidanja koja je primijenjena pri gradnji tešanjskog grada zajednička je za sve srednjevjekovne bosanske gradove. Koristila se kamena oplata u koju se sipala kaša od lomljenog kamena i krečnog maltera

---

citat:

---

Grad nastao u doba osmanske uprave

Osmanlije su 1520. godine zatekle spaljen i porušen grad i takvog su ga držale sve do 17.vijeka kada su bili prinuđeni da ga poprave, prošire i obezbijede kao i većinu drugih bosanskih tvrđava. Stari srednjevjekovni Tešanj je renovisan i adaptovan za savremeniji način borbe, a novi, dograđeni dio, dao je gradu sasvim novu fizionomiju. Prvo je sagrađena 20 m visoka Krnja kula, u starom gradu (10). Donja polovina je bila puna i nabijena na stijenu. U prizemlju je bila smještena cisterna koja je sadržavala 70.000 l vode. Presvođena je nepravilnom polukupolom i drvenim podom podijeljena na dvije etaže. Zidovi su debeli 2 m. Na spratu iznad cisterne bio je prostor za djelovanje manjih topova kroz pet otvora u zidu kule. Pristup je omogućen preko debelog zida i male četvrtaste kule (11) na koju se penjalo kamenim stepeništem iz dvorišta. Pored Krnje kule, kao i na drugom kraju dvorišta, izgrađena su po dva bunkera pokrivena bačvastim svodom (12) i (13). Odozgo je pokrov od debelog sloja zemlje i rastinja. Dvanaestostrana kula je takođe prepravljena, podijeljena na dva dijela i pretvorena u tabiju. U njoj su bili kazamati za posadu, baruthana i skladišta municije. Kapija V do kule, širine 1,50 m, bila je iznova sagrađena i zasvedena polukružnim nadvratnikom. Sa strana su dva pilastra koji nose segmentni luk sa jabukom u sredini. U okviru su plastično uklesani polumjesec i nadžak (sjekirica na dugoj dršci). U blizini je sagrađena još jedna masivna tabija sa kazamatom dim. 8,00 X 2,70 m(14), koji se strmo spušta do temelja sedmerougaone kule.

U novom dijelu grada Osmanlije su prvo izgradile Dizdarevu, peterostranu kulu (15). Osim prizemlja sa hodnikom koji je povezivao dva dijela grada, kula je imala dva sprata, na prvom prostoriju za stanovanje i hodnik-kazemat, a na drugom spratu stan za dizdara. Na sjevernoj strani u zidu je ulazna kapija dim.2,20 X 2,50 m, a na južnoj, na jednom uglovnom kamenu, su uklesane dvije četverostrane piramide. Istočno od Dizdareve kule, sagrađena je tabija, u osnovi nepravilni krug, prečnika 23 m. Kroz sredinu tabije je bio prokopan tunel, a desno i lijevo od njega kazamati. Sa sjeveroistočne i istočne strane od tabije bio je veliki zaštitni zid, dug 90 m, a debeo od 2,60do2.70 m. Zid se protezao sve do tabije (16), koju su njemački vojnici u II svjetskom ratu pretvorili u bunker. U njemu su na samom kraju i na sredini dvorišta ostavljeni sporedni, tajni izlazi. Tabija je bila zaštićena još jednim zidom koji se završavao kapijom II (2.23 X 3,00 m). Tu je prokopan tunel dug 20 m, koji je vodio u predvorje. Glavni ulaz u predvorje grada je kapija I, dim.2,35 X 3,00 m. Do nje je sagrađen kameni bunker za kapijsku stražu (17). Grad leži na nadmorskoj visini od 305 m. Ukupna površina iznosi 5600 m2, a obim 390 m. Dužina je 120 m, a najveća širina 80 m.

---

Gradina (Maglaj)

citat:

---

Maglajska tvrđava spada među veće i jače utvrde u dolini rijeke Bosne, a kako se oko grada vrlo rano razvilo i naselje, koje je s vremenom preraslo u centar nahije (okruga), to je dovelo do toga da se ovaj grad-tvrđava iz srednjovjekovnog perioda održao u dosta dobrom stanju sve do danas, mijenjajući, naravno, formu i sadržaj u skladu sa promjenama u načinu ratovanja.

Grad je, prema strateškim uslovima vremena u kojem je nastao (najkasnije u XIV st.), podignut na vrletnoj i strmoj magmatskoj stijeni, koja se snažno ističe nad desnom obalom Bosne. Sadašnji izgled stari grad je dobio u tursko doba, tek u XVIII st. Mada je u svome dugom životu od najmanje šest stoljeća, proživjela brojne manje i veće promjene i prošla kroz više faza izgradnje, maglajska je utvrda u osnovi sačuvala svoje srednjovjekovno jezgro. Maglaj je u XIV i XV st. bio pravi srednjovjekovni grad. Držeći korak s vremenom, tj. prilagođujući se sve jačoj vatri topova, srednjovjekovni grad sve više se pretvarao u tvrđavu novoga doba. Ipak i dalje je služio svojoj svrsi, prvenstveno kao centar odbrane unutarnje sigurnosti nahije, dok nije konačno 1878. izgubivši svaki vojnički značaj, napušten kao vojno-odbrambena starina. Prepušten zubu vremena, napušten od ljudi i bez stalnog nadzora, grad je nakon toga sve više propadao.

---

citat:

---

Sahat-kula

U predvorju maglajskog starog grada (gradine) stoji dobro očuvana sahat-kula, koja je iskucavala sate po srednjoevropskom vremenu. Kako je ovaj objekat izgrađen na litici, to mu je prednja strana nešto viša od suprotne. U horizontalnom presjeku ta je kula kvadrat sa stranicom od 3,07 m; visina prednje strane je 17,10 m, a suprotne 14,77 m.

U 1955. godini radilo je još pet sahat-kula, i to u Sarajevu, Pruscu, Foči, Maglaju i Tešnju. Prve dvije radile su po turskom, a ostale po srednjoevropskom vremenu. Sahat-kula u Maglaju izgrađena je 17.10.1697. godine što je prikazano na graviri.

---

citat:

---

Grad je temeljitije popravljen još 1782. dok su svi kasniji zahvati bili skromni i parcijalni. Propadanje grada postalo je još intezivnije otkad su ga 1878. napustili ljudi. Konačno 1962. godine Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BiH u saradnji sa SO Maglaj osigurao je sredstva i pristupio detaljnom arheološkom ispitivanju i sanaciji grada. Ispitivanjem se nije mogao utvrditi kontinuitet od rimskih ili čak prethistorijskih vremena, kao što je slučaj sa brojnim gradovima koji su se razvili upravo na mjestima prethistorijskih gradina.

Prema tome, srednjovjekovni Maglaj, onaj iz XV st. predstavlja već razvijeniji tip grada sa branič-kulom. U grad se nije ulazilo sa sjeverne strane kao danas, nego sa zapadne, stazom koja je dolazila sa južne strane, iz Zagrađa, odakle se penjala preko visoke stijene do grada. Put, usječen u stijenu, širok 2,5 do 3 m, djelimično je uništen poslije II sv. rata radom kamenoloma. Neprijatelj koji bi pokušao da ovim putem priđe gradu imao je desnu stranu potpuno nezaklonjenu, a to je na onom strmom terenu iznad Bosne, za branitelje koji su kroz kruništa na bedemima lako mogli držati ulaz pod vatrom strijela, predstavljalo veliku prednost.

---

Jusuf-pašina "Kuršumlija" džamija

citat:

---

Ali paša Kalauz (vodič, putovođa) izašao je iz dvora kao beglerbeg. U Budimu je pašovao 1578. a u Bosni 1584. Kasnije je imenovan vezirom i pozvan u Carigrad, da uzme udovicu Sokolovića Ismihan sultaniju. Kad je ova umrla, po drugi put je imenovan u Budimu, gdje je umro 1586. U Maglaju je sagradio džamiju 1560. godine i ostavio joj lijepu zadužbinu. Njegova džamija poznata je u narodu pod imenom Kuršumlija, jer je pokrivena olovom. Nalazi se u središtu starog Maglaja, koji je do danas sačuvao svoje istočnjačko obilježje. Kako piše Ćiro Truhelka, "s njom bi se mogao ponositi svaki veliki grad".

---

"On (Bog) je vječni tvorac! Dobrotvor ove česme je hadži Mustafa, koji se nada zagovoru Allahova vjerovjesnika Mustafe (Muhameda). Godina 1237.

(Natpis sa česme ispred Kuršumlije džamije)

citat:

---

Na kamenoj ploči, veličine 55 x 70 cm, uzidanoj nad ulazom u džamiju, isklesan je ovaj natpis u prozi na arapskom jeziku. Pismo: obični nesh. "Osnivač ovog dobra je umrli i upokojeni Gazi Jusuf-paša, rodom iz Maglaja, neka ga Allah obaspe svojom milosti.Objekat je zahtijevao popravak, koji je iz carske blagajne pomogao sultan i car Abdul-Aziz han, neka mu je vladavina vječna. Obnova je počela i dovršena u kronogramu g-r-f-d ( 1284=1867/68 ), a dobra djela brišu ružna djela" .

Autor Hronograma je godinu obnove džamije izrazio samo u ebdžedu, u četiri sljedeća slova: g-1000 + r-200+ f-80+ d-4, a čija brojna vrijednost iznosi 1284. Prema tome je Kuršumlija obnovljena hidžr. 1284. godine, što odgovara 1867./68. godini

---

citat:

---

Gradačačka tvrđava

zgradnja postojećeg tvrđavskog kompleksa u ovom mjestu započeta je 1765. a dovršena do 1821. godine. Unutar široko razvedenih bedema ovog fortifikacionog sistema koji ima tri ulaza osigurana kapi-kulama, nalazi se oko 18 m visoka, od opeke sagrađena trospratna kula s tornjem na vrhu. Masivno građena četverokatna sahat-kula, kvadratne osnove, visoka 22 m, najmlađi je objekat te vrste u Bosni i Hercegovini. Podigao ju je 1824. godine Husein-kapetan Gradaščević.

---