Zgrada Narodnog pozorišta dobila je novu, kanarinac žutu fasadu. Dobro, možda nije baš tako žuta, ali jedno je sigurno, zgradu sada ne možeš profulat ni da je nikad prije nisi vidio.

Ali, ovaj prilog nije napisan zbog boje fasade već zbog onoga što se radi na njenoj sjevernoj strani.
Tamo sam zatekao skelu i prva mi je pomisao bila da će tu uskoro osvanuti neka nova coca-cola reklama. Da se radi o nečem drugom nije mi sinulo ni kad sam na skeli prepoznao Ćazima Sarajlića, direktora Galerije, ili ti meštra od kista, i Željana Pilavdžića, meštra od košarkaške lopte. Danas su čudna i teška vremena, pa su sve kombinacije moguće.

Srećom, nisam bio u pravu. Ubrzo sam saznao da nije riječ o reklami već o muralu kojeg slika Ćazim, a Željan mu pomaže i kuraži ga. S obzirom na nedovoljan broj dasaka na skeli, posao nije nimalo bezazlen pa je osim slikarskog umijeća potrebno imati i malo alpinističkog.

Znatiželjnike, koji Željana poznaju isključivo kao bivšeg "Slobodinog" košarkaškog asa i sadašnjeg trenera (bez trenutnog angažmana) sigurno "čačka" otkud on u poslu sa muralom. Prije svega, nije u poslu, već se tu našao da pomogne prijatelju Ćazimu. Uostalom, kad se ne bavi trenerskim poslom Željan pravi odlične ramove za slike a od umjetnosti ne može pobjeći ni kad spava.
Naime, njegova supruga Enisa već dugo pripada slikarskom miljeu a uz to je i vlasnica specijalizovanog butika u kojem se mogu naći sve potrebštine koje njenim kolegama slikarima mogu pasti na pamet, a bogme, mogu tu i izložiti svoje slike da budu viđene i uz malo sreće i kupljene. Pošto ovo ispade kao mala reklama, da se vratimo muralu.

Neka ostane tajna kakav motiv će biti naslikan. Svaki dan posjetićemo ovu radionicu na otvorenom, napraviti jednu ili dvije snimke i zajedno pratiti i svjedočiti o stvaranju umjetničkog djela. Nije baš online ali, tu je to negdje.

Č.M.