Nedjelja 24.6.2018 14:47:3

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT



Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





SVAŠTARIJE

Instagram bi mogao dostići i Facebook, što vi preferirate?

Zgodna Iva Arapović jedna je od najljepših žena nogometaša na Svjetskom prvenstvu

Horori od kojih ćemo se u 2019. usrati od straha

Zvijezda Seksa i grada priznala: Moj sin je transrodna osoba

Drew Barrymore pokazala kako izgleda prije i poslije šminkanja, razlika je nevjerojatna

Slavna pjevačica priznala: Cijeli život sam bila u teškoj depresiji

Policajke reguliraju promet u uskim hlačicama i kratkim majicama, a sve kako bi privukle turiste

Dua Lipa izazvala bijes u Srbiji nakon sinoćnje utakmice sa Švicarskom

Pogledajte na kakve tenisice u Shoosteru je pao poznati zagrebački reper

Ovo su prijedlozi za nove dresove hrvatske reprezentacije: Koji je najbolji?

Kovačićeva supruga pokazala figuru u uskoj leopard haljini: "Brutalno si lijepa"

Umro Vinnie Paul, bubnjar i suosnivač legendarnog heavy metal benda

"Na petoj obljetnici mature se čudite tko se oženio, na desetoj vas ne čudi tko se razveo..."

Zgodna mama Luke Dončića ukrala show na NBA draftu: "Dallas je već pobijedio"

Snimka koja je razbjesnila brojne roditelje: Biste li vi vidjeli dijete koje se utapa u bazenu?

Neki su pobjedu repke proslavili ustaškim pjesmama, a pogledajte kako to rade u Puli

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net

TUZLARIJE - SLOBODA DITA

Generacija rodjenih pobjednika

Svoje prve dvije utakmice u Kupu Radivoja Koraca, "Sloboda Dita" igra u Mejdanu. Ko hoce, tu moze vidjeti kako funkcionira veliki klub, cuti koliko su glasni fanovi koji sebe zovu najboljim dvoranskim navijacima u Evropi, osjetiti kako 7.000 ljudi iz petinih zila trazi pobjedu, vidjeti razocarenje onih koji ne uspiju uci, obici klupski office i kupiti suvenir i provjeriti koliko je tacna neskromna recenica jednog od najvecih "Slobodinih" bolesnika: "Mi smo evropski klub"

 


Terrel Ray Castle je stao na liniju za slobodna bacanja cetiri sekunde prije kraja utakmice. U tom trenutku, "Slo- bodin" istanbulski domacin, ekipa "Galatasaraya", imao je prednost od sest koseva razlike (81:75). I s tim porazom Tuzlaci su mogli proci pretkolo Kupa Radivoja Koraca. No, ukoliko bi Castle promasio oba penala, Turci bi mogli prevesti loptu i... Zbog tog "i", "Slobodini" su navijaci skoro pa prestali disati. Iz tuzlanskih kafana se nije cula muzika, samo glas radioreportera iz grada na dva kontinenta. Na centralnom trgu, pred sluzbenim prostorijama Kosarkaskog kluba "Sloboda Dita", poveca grupa najnervoznijih cekala je rasplet i skoro omamljeno gledala u zvucnike izbacene na okolne prozore. Terry je dao jedan penal, pa jos jedan. Turcima je ostao ocajnicki pokusaj. Dugo dodavanje skoro preko cijelog terena i sut za tricu. Put lopti, tamo negdje kod zapisnickog stola, presijeca Jasmin Hukic i vraca je ponovo Castleu, cisto da Amerikanac proba idu li ga sutevi s centra. Nisu ga isli, no to vise nije moglo promijeniti kraj. "Sloboda Dita" je u Turskoj izgubila (77:81), ali nije ispala. Ostala je u igri zbog plus sest iz prve utakmice, odigrane u Mejdanu sedam dana prije istanbulskog meca (18.10.) i preko tima ciji igracki kadar vrijedi cetiri miliona dolara - sto je skoro pa osmogodisnji budzet Tuzlaka - izborila ucesce u Kupu Radivoja Koraca.

Povijest fanatizma 
A tog 18. oktobra, pred prvu utakmicu "Slobode" i najbogatijeg turskog kosarkaskog kluba, tesko je u Tuzli bilo, pored igraca i njihova trenera Drazena Pesica, naci jos nekoga ko je vjerovao da "Dita" moze dalje. Ipak, u pola osam, kada je pocela ova kao i sve druge "Slobodine" utakmice, u Mejdanu, dvorani sa 4.200 sjedecih mjesta, bilo je 7.000 navijaca. I jos 1.500 ispred! Oni nisu mogli uci i vidjeti kako se ekipa bez ijednog znacajnijeg rezultata u medjunarodnim takmicenjima vraca u igru sa minus 11 i na kraju pobjedjuje tim kom je bilo predvidjeno finale Kupa Koraca sa sest razlike. Kako? Cvrstom odbranom kakvu trener Pesic zahtijeva? Dobrim dijelom. Castleovom i Terzicevom brzinom? Da. Hukicevom prodornoscu? Takodjer. Skokovima Samira Lerica, Ramiza Suljanovica i Zarka Vujovica? Bez daljnjeg. No, je li to bilo dovoljno za cudo?

"Delegat Fibe je poslije utakmice rekao kako ce poslati poseban izvjestaj o atmosferi u dvorani", kaze jedan od utemeljitelja navijaca "Dite" i svih ostalih tuzlanskih klubova, covjek kojeg valjda jos samo u kuci zovu pravim imenom, dok je za sve druge Seco, fanaticni poznavalac svega sto ima veze s loptom u Tuzli i, na kraju, neko ko je vodjenje Fukara prepustio mladjima, zapravo novom lideru poznatom tek kao Suljo. Sada on, kao Seco u vrijeme dok je "Dita" pokusavala biti jugoslavenski prvoligas, dirigira hiljadama ljudi cija je zadaca dici tim, pomoci mu da dobije. A kad dobije...

"Atmosfera u gradu podsjeca na onu s kraja osamdesetih kada je 'Jedinstvo - Aida' osvajalo titulu prvaka Evrope", opisuje novu tuzlansku kosarkasku groznicu Ibrahim Kozlic, tamosnji sportski novinar i TV komentator, neskriveni fan "Sloboda Dite", najstarijeg kosarkaskog kluba u Bosni i Hercegovini, osnovanog 1946, kada je kasniji radijski reporter, tada nastavnik fizickog vaspitanja u gradskoj gimnaziji, Mirko Kamenjasevic, na jednom zidu kredom nacrtao krug i poslao djake da ga gadjaju loptom. Bilo je to 19 godina poslije prve odigrane kosarkaske utakmice u Tuzli, o kojoj se tesko moze saznati i jedan jedini podatak. Tek se da pretpostaviti kako je gledao i izvjesni Jovanovic, povratnik iz Amerike i neko ko je u grad donio prvu kosarkasku loptu.

Vec godinu dana nakon osnutka, "Sloboda" je igrala svoje prvo finale na improviziranom terenu izgradjenom u samom centru grada - na crkvenom zemljistu pored Vladikine palace, i pokrivenom sljakom koju je dovezao kosarkas Dzesi Konrad, zaposlen kao sofer u Gradskom saobracajnom preduzecu. Tuzlaci su tada izgubili od sarajevskog "Torpeda" i osvojili drugo mjesto u BiH. Deceniju i nesto kasnije, 1959. godine, "Sloboda" prvi put ulazi u prvu jugoslavensku ligu. I ispada nakon dvije godine. Trebale su opet proci decenije da se "Dita" vrati. I tada su, kao i danas, navijaci slusali prenos dramaticnog finisa velike utakmice, samo sto su tog 21. marta 1981. sjedili u kucama, a dan poslije slavili na ulici, na Trgu oslobodjenja, nekih pedesetak metara od mjesta ovogodisnjeg pracenja komentara iz Istanbula. "Sloboda Dita" je, dakle, prije 19 godina u Zadru igrala majstoricu za ulazak u Prvu A ligu i nakon produzetaka savladala ljubljanski "Slovan" 105:100. A onda je cijelu deceniju ispadala u drugu, pa se opet vracala u prvu ligu, ali sve pred popunjenom dvoranom. U to je doba jos samo zagrebacka "Cibona", predvodjena pokojnim Drazenom Petrovicem, imala vecu posjetu. I, za razliku od "Slobode", nekreativnije navijace. Oni su, naime, Arsenija Pesica, centra sa sijedim pramenom, inace "Slobodino" pojacanje iz beogradskog "Partizana", tada docekali stihovima: Crven fesic nosi Arso Pesic...

Klub - grad - pobjeda 
Nije ovogodisnje kvalificiranje u Kup Radivoja Koraca najveci uspjeh tuzlanskog kluba. I prije dvije godine "Sloboda" je igrala isti nivo istog takmicenja. Ali turisticki, ne zabiljezivsi niti jednu pobjedu. Ove bi godine, medjutim, moglo biti drugacije. Tim je uigraniji, igracki jaci, ljetos su u "Slobodu" dosli reprezentativni centar Samir Leric i bivsi "Bosnin" bek Goran Terzic. Mladi centar Ramiz Suljanovic, pokazao je to sudar s Turcima, vise ne gubi koncentraciju ukoliko jednom pogrijesi. Jasmin Hukic jos je fizicki jaci i teze gubi zivce, zbog cega je do sada cesto skupljao licne. Terrel Ray Castle je standardan, a svi skupa uspijevaju odigrati odbranu kakvu Pesic zahtijeva: agresivnu i cvrstu, u kojoj je nedostatak visine cesto nadoknadjen udvajanjem na protivnickim centrima i brzim pokrivanjem sutera.

Iako trener Pesic jos uvijek ne pokazuje optimizam tvrdeci kako "Slobodu" cekaju protivnici iz Izraela, Grcke i Turske, zemalja u kojima se igra vrhunska kosarka, njegovi igraci sada vec cvrsce vjeruju u mogucnost prolaza. Bas kao i njihovi navijaci, koji svakodnevno u klupske prostorije navrate - onako. Klub, zapravo, i funkcionira kao svojevrsna svegradska institucija. Igraci, navijaci, clanovi uprave, srecu se i kad moraju i kad ne moraju. I nijedan dan nije izuzetak. Samo je pitanje ko ce se prvi pojaviti: jedan od najomiljenijih Sarajlija u Tuzli, Goran Terzic, Amerikanac Castle, koji pod obavezno mora odgovoriti na pitanje sta ima - naravno, na bosanskom. Tek tada i njegov maternji jezik dobija svoje mjesto u komunikaciji. Istina, periodicno: jedna engleska rijec - coach, najcesce - po prostoprosirenoj recenici.

Svoje prve dvije utakmice u Kupu Radivoja Koraca, "Sloboda Dita" igra u Mejdanu. Ko hoce, tu moze vidjeti kako funkcionira veliki klub, cuti koliko su glasni fanovi koji sebe zovu najboljim dvoranskim navijacima u Evropi, osjetiti kako 7.000 ljudi iz petinih zila trazi pobjedu, vidjeti razocarenje onih koji ne uspiju uci, obici klupski office i kupiti suvenir i provjeriti koliko je tacna neskromna recenica jednog od najvecih "Slobodinih" bolesnika: "Mi smo evropski klub." Uostalom, prvi koji su sve ovo morali vidjeti jesu celnici Kosarkaskog saveza. Imali su rezervirana mjesta u prepunom Mejdanu i nisu dosli vidjeti kako pada "Galata"!? Pred generacijom rodjenih pobjednika.

 

U Grcku po pobjedu

JASMIN HUKIC (21), KAPITEN

"Nisam volio gubiti cak ni kad sam igrao klikera. I poraz je jedino sto me cini nervoznim. S druge strane, naravno, najdraze mi je pobjedjivati. Kad prvi put osjetim kako igram kosarku samo zato sto mi je to posao, a ne da bih dobio utakmicu, prestat cu se ovim baviti. Kao kapiten, sve vrijeme pred utakmicu protiv 'Galatasaraya' igracima sam 'ubacivao' pricu o tome da ih mozemo dobiti. Podsjecao sam ih na to kakve smo pripreme imali, koliko smo tegova preturili preko ledja... Nakon sest razlike u Mejdanu, svi su nas otpisali, a ispalo je bolje nego da smo ih dobili 15 razlike. Oni su usli opusteno u mec, i mi smo prosli. Izmedju ostalog i zato sto igramo jednu od najjacih odbrana u Evropi. U 'Slobodi' ima 10 igraca od kojih svaki moze zabiti po 30 koseva na utakmici, ali od toga nema koristi bez odbrane. Sto se tice grupe koja nas ceka, mogu reci da je vazno samo da nametnemo svoj ritam igre, u tom slucaju mene nece biti briga ko je s druge strane. Prve dvije igramo ovdje, u gradu koji zivi za 'Sloboda Ditu', i mi mozemo dobiti oba meca. Onda idemo na tri gostovanja, neoptereceni, i sigurno cemo nekoga klepiti. Na kraju, imamo zadnju utakmicu pred najboljim navijacima u Evropi, ovdje u Mejdanu, i sami sebi rjesavamo sudbinu. Ovo je prvi puta da mi nismo zadovoljni samo ucescem u Kupu. Nema vise razmisljanja: gostujemo u Grckoj, lijepoj zemlji, i znamo da cemo izgubiti 30 razlike. Sada cemo ici da ih uzmemo. Znas, Tuzla je mali, ali zeznut grad. Mi smo omiljeni ovdje, no postoje i oni koji nas ne vole, ali svi dolaze da nas gledaju. Zato kazem da mi je drago sto smo prosli 'Galatu' iz dva razloga: prvo zbog nas, a onda i zbog nasih navijaca i nenavijaca."

 

Koliko kosta Evropa

SEAD HUSARIC, DIREKTOR I BIVSI PRVOTIMAC KK SLOBODA DITA

"Jos dok sam ja igrao, 'Sloboda Dita' je vazila za jedan od najorganiziranijih klubova. U to vrijeme uporedjivani smo sa zagrebackom 'Cibonom'. Pred rat smo dobili svoje prostorije, a rodjena je i ideja o gradnji nase kosarkaske dvorane. No, taj je projekt jos uvijek na cekanju. U klubu trenutno radi osam stalno zaposlenih ljudi i pet volontera, tu je jos 17 igraca pod profesionalnim ugovorom i 250 polaznika skole kosarke. No, i pored svega, mi se opet nalazimo u teskoj finansijskoj situaciji, jer pitanje izdrzavanja vrhunskog sporta nije rijeseno, a privreda iz koje bi dolazili potencijalni sponzori ne postoji.

Ova generacija koju sada imamo moze postati relevantan evropski tim, ali uz kvalitetnu potporu. Ovako cemo biti u prilici da za dvije godine imamo cetiri ili pet igraca vani i opet stvaramo novi tim. Nama sada predstoji analiza predstojeceg stanja i pokusaj obezbjedjivanja najboljih uslova. Mi to ne mozemo bez pomoci! Cekaju nas tri gostovanja za koja moramo platiti 45.000 maraka samo avionskih karata. Zatim, svaka domaca utakmica nas kosta 10.000 ili 12.000 maraka, uza sve mi placamo dvoranu, 1.500 maraka po utakmici. Nas godisnji budzet je milion maraka i mi nikada do sada nismo uspjeli skupiti sve pare. Medjutim, igraci su svoje napravili i sada je na Upravi da ucini sve sa svoje strane."

 

Tim sa pet reprezentativaca

GORAN TERZIC (22), POJACANJE

"Ljetos sam zaista imao nekoliko ponuda da nastavim igrati van BiH, da bih, skoro sasvim slucajno, poceo pregovarati sa ljudima iz 'Sloboda Dite'. Vec tokom prvog susreta ostao sam prijatno iznenadjen ozbiljnoscu 'Slobodinih' predstavnika i njihovom spremnoscu da ulazu u razvoj ekipe. Istovremeno, Jasmin Hukic je odlucio ostati u Tuzli, iz Sarajeva je stigao i Samir Leric, i tako se zatvorio krug mojih i klupskih interesa i ambicija. Moram priznati da sam tek po dolasku ovdje cuo kako postoji nekakav animozitet izmedju Tuzle i Sarajeva. Ja ga, medjutim, nisam primijetio niti u jednom trenutku. Primijetio sam zato fanaticnu odanost publike. Ovdje svaki dan srecem ljude koji, bez ikakve nadoknade, brinu o tome hocemo li mi imati sokove i voce za put. O drugim stvarima, dakle, ne vrijedi ni govoriti. Jednostavno, vodi se racuna i o onim sitnicama o kojima se u drugim klubovima ne misli. Tri nasa navijaca su, nakon sto smo dobili 'Galatasaray', dosli na sarajevski aerodrom, cestitali nam, proveli deset minuta s ekipom i vratili se u Tuzlu. Niko nije ocekivao kako mi mozemo dobiti Turke i upravo u tome mi smo dobili ekstra poticaj. Otisli smo odavde sa plus sest i vjerujem da su oni ocekivali kako ce nas lako dobiti. No, prosli smo. Istina, u jaku grupu, ali 'Sloboda' je ipak tim sa pet reprezentativaca."

Objavljeno u broju 179 DANA, 03. novembar / studeni 2000.