TUZLARIJE - FIZIČKI SUKOB PRAVA I PRAVIČNOSTI
FIZIČKI SUKOB PRAVA I PRAVIČNOSTI
U nekom davnom intervjuu Alija Izetbegović je govoreći o problemima povrata napuštenih stanova lijepo uočio da pravo nije uvijek na strani pravičnosti. Praktičnu potvrdu njegovih riječi u Tuzli imamo svakodnevno ali prije par dana imali smo i fizički sukob prava i pravičnosti. Naime, u Barama, jednom od prigradskih naselja, došlo je do sukoba između predstavnika vlasti koji su bili na strani prava, i naroda koji je zastupao pravičnost.
Prvi su htjeli da izvedu zakonitu deložaciju dviju porodica, a drugi su to htjeli da spriječe jer su smatrali da nije pravedno deložirati nekoga ko ne može da se vrati u svoju kuću iz koje je protjeran.
U prvom poluvremenu pravičnost u liku naroda, što kamenjem, što drugim rekvizitima, natjerala je zakon u liku sudske i obične policije da se povuče na svoju polovicu terena. Ali, u drugom poluvremenu, nakon što je trener predstavnika zakona uveo u igru policijsko pojačanje, pravičnost je popušila. Epilog .... deložacije izvršene, desetak predstavnika zakona i nepoznat broj "narodnih masa" povrijeđeno ... slijede krivične i prekršajne prijave, naravno, protiv narodnih masa.
Nije ovaj događaj nikakav izuzetak. Bilo je ovakvih sukoba i ranije, a može se očekivati da će ih još biti. Problem je što su i jedni i drugi u pravu, a takvo što u normalnim državama dešava se rijetko.
Zato se vraćam do gospodina sa početka teksta .... dobro je da ima sposobnost da uoči problem ali to nije dovoljno. Kad se uoči problem, treba ga i razriješiti. Za to je potrebna volja i znanje. Pitanje je šta nedostaje vlastima personificiranim kroz rečenog gospodina .... možda oboje.
I još nešto .... većina ljudi koje danas deložiraju su prognanici. Oni su već doživjeli da ih iz vlastite kuće tjeraju noževima i bombama. Danas ih ponovo istjeruju, istina malo nježnije i za taj postupak imaju benigniji termin - deložacija, ali ih istjeruju. Teško je i zamisliti kako se ti ljudi osjećaju jadno, prevareno i obespravljeno. Kako li njima zvuče predstavnci međunarodne zajednice kojima su usta puna ljudskih prava i sloboda... i predstavnici domaćih vlasti kojima su grudi crvene od busanja zaštitom nacionalnih prava, koji kažu da to što rade rade jer tako "stranci" hoće.
|