06.05.2001.
100 DANA ALIJANSE
Koja matematika? Od novembarskih izbora prošlo je 180 dana, a od ustoličenja Alijanse tek 100. Pa i to što nazvasmo ustoličenjem treba uzeti sa rezervom. Ministri u Vladi TK polozili su zakletvu 27. januara, a postavljanje pomoćnika ministara i sekretara u ministarstvima okončano je tek početkom maja.
Cijela tri mjeseca trajalo je nadmudrivanje, svađanje, pa čak i ucjenjivanje u borbi pojedinih stranaka da svojim kadrovima obezbjede pomoćnička i sekretarska mjesta. O tome se u javnosti gotovo uopšte nije pričalo, ali ono što je izašlo iz stranačkih kuloara govori da je najtvrđi stav imala Stranka za BiH, tačnije, njen kantonalni predsjednik i ujedno predsjednik Skupštine TK, gospodin Izet Žigić.
Sve je zapelo oko Žigićevog čovjeka, izvjesnog H.N. koji je za prethodne Vlade bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova TK, a Žigić je po svaku cijenu nastojao i da ga zadrži na toj poziciji. S druge strane, Žigićev izbor se nije sviđao pregovaračima iz SDP-a, pa se priča da je Žigić u jednom trenutku zaprijetio i raspadom Alijanse ako njegov čovjek ne "prođe". Tako su u "demokratskom nadmudrivanju" prošla 3 mjeseca, a "jarci na brvnu" ipak su umjesto pada izabrali kompromis. Uz postojeća dva jednostavno su dodali i treće pomoćničko mjesto u MUP-u TK.
Izmišljanje radnih mjesta radi zadovoljenja stranačkih apetita izgleda da postaje Alijansin recept za održavanje mira u kući. Naime, par sedmica ranije, Alijansini kadrovski kuhari nehotice su odali veliko priznanje dosadašnjem načelniku PU Tuzla, Zlatanović Jasminu, postavivši dvojicu umjesto njega jednog. Ovog puta izmislili su mjesto zamjenika načelnika PU.
Zajedničko za sva ova postavljenja, uključujuči i samog ministra MUP-a TK je to, što se radi o osobama sa dugogodišnjim stažom u policiji. Znači, unutar Alijanse svađali su se oko svojih ljudi koje su već imali u policijskom aparatu. Nakon svega pitamo se koji li samo kreten može sebi dozvoliti priču o depolitiziranoj policiji?
Na primjeru MUP-a može se još što šta zaključiti o Alijansi. Recimo, zakonitost nije nešto što ih previše opterećuje. To što izmišljaju rukovodeća mjesta je jedno, ali to što se nisu potrudili da sprovedu zakonsku proceduru, to je nešto sasvim drugo.
Sistematizaciju MUP-a mora potvrditi Vlada TK, a pošto takvu tačku dnevnog reda Alijansina Vlada nije imala, lako je zaključiti da je na snazi stara Sistematizacija u kojoj nema ni zamjenika PU Tuzla, ni trećeg pomoćnika ministra. Za vrijeme izgubljeno u svađi oko postavljenja mogao se napisati ili barem prepisati "Kapital" a kamoli izmjeniti par račenica u Sistematizaciji. Očigledno, to su za novu vlast tantavice na koje ne treba gubiti već izgubljeno vrijeme i niko pametan i dobronamjeran ne bi im zamjerio na tome da su dogovor oko postavljenja završili za tri sata ili tri dana, umjesto tri mjeseca.
Ovako, ta sitnica, ta tantavica, pokazuje da nova vlast nema otklona prema stilu vladanja balkanskih vlastodržaca "može kako mi hoćemo".
Muhamed Čaušević
Ministar MUP-a TK
|
Na primjeru izmišljenih rukovodećih mjesta može se doći i do zaključka da novim vlastima principijelnost nije jača strana. Da podsjetimo, i guverneru Bešlagiću, i premijeru Šakoviću, pa i ministru Čauševiću, štednja i racionalizacija su neizostavni elementi njihovog djelovanja u proteklih 100 dana. Ministar Čaušević je između ostalog, prijedlog za ukidanje policijskih uprava u Teočaku, Sapni, Doboj istoku i Čeliću, obrazlagao racionalizacijom koja se u krajnjem rezultatu svodila na ukidanje mjesta načelnika PU i još nekih par mjesta!? Koja je to matematika koja će sad objasniti uvođenje novih rukovodećih pozicija?
ZA ŠTA SMO GLASALI?
Za promjene, naravno, da ne bi zakasnili. Podsjetimo, takav je bio izborni slogan pobjedničke stranke SDP. I pored najbolje volje, teško mi je dosjetiti se i jedne vidljive promjene vrijedne pažnje. Naglašavam, vidljive, jer ne isključujem mogućnost postojanja nekih pozadinskih poteza čiji rezultati tek treba da se pokažu. Ostaje nam jedino da analiziramo ono o čemu su glavni akteri u novoj vlasti najglasnije pričali prije izbora i o onome o čemu sad pričaju.
Prije svega, lideri SDP-a su govorili kako nude "projekt za PROMJENE I RAZVOJ, u kojem SDP ima ulogu inicijalizatora, katalizatora i koordinatora razvoja, putem neophodnih, društvenih, ekonomskih i socijalnih reformi". Kako "ne žele vlast radi vlasti već žele da preuzmu liderstvo u razvojnim procesima."
Govorili su još kako će "uspjeh njihovog programa zavisiti od sposobnosti da probudi uspavane kreativne i intelektualne ljudske potencijale u BiH i TK" a najjače, gotovo gromoglasno, poručivali su kako je "krajnji čas da se konačno kaže: NE siromaštvu i socijalnoj bijedi, NE nezaposlenosti, NE korupciji, NE uzurpaciji volje građana BiH, NE autoritavnom modelu vlasti u oba entiteta".
Umalo da zaboravim na još jednu važnu predizbornu poruku, da se "značajna pomoć očekuje od evropskih partija članica socijalističke internacionale i od njihovih lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlada".
ŠTA SMO DOBILI?
Dobili smo što smo tražili, rekao bi neki šeret, ali ovaj put ne bi bio u pravu. Na kantonalnom nivou, za 100 dana vladavine, ništa iz paketa obećanja nije realizovano, niti ima naznake da će se realizovati.
Kad to konstatujemo, ne mislimo na makro promjene u smislu društvenih, ekonomskih i socijalnih reformi koje prevazilaze okvire Kantona, već samo na ono što jeste do Kantona.
Imam dobru volju ali ne mogu da se sjetim ničega što bi potvrdilo da nove vlasti zaista nisu uzele vlast radi vlasti, već zbog preuzimanja liderstva u razvojnim procesima. Naprotiv, razvojnih procesa nema ni u tragovima, ali borbe za vlast i fotelje ima na pretek. Pa ni takva borba ne bi bila problem, čak bi se mogla i pozdraviti da je rezultirala "buđenjem uspavanih kreativnih i intelektualnih ljudskih potencijala", ali nije. To je bila borba za pozicije svojih ljudi na pravim mjestima a takvo što služi jedino autoritativnom modelu vlasti, onom kojem je obećavano gromoglasno NE.
NE je obećavano i siromaštvu i socijalnoj bijedi. Za sada možemo reći da nam je nova vlast jedino iskreno rekla koliko smo zaista siromašni. Tako je na vidjelo izašao podatak da oko 2000 tuzlanskih porodica (oko 8000 duša), nema sredstava ni za JEDAN OBROK DNEVNO. Nije rečeno koliko ima onih koji si mogu priuštiti samo jedan obrok, a možda je i bolje što nisu, jer i od onog prvog hvata užas. Užas od saznanja da statistički gledano, svaki dvadeseti prolaznik kojeg sretnemo u šetnji gradom, nema šta da jede.
Šta na tom planu rade nove vlasti? Donose mjere koje imaju za cilj povećanje broja obroka koji se kuhaju u takozvanim narodnim kuhinjama. To treba pozdraviti, ali treba i primjetiti u vatrogasnom žargonu da su to mjere gašenja požara. Nedostaju preventivne koje imaju za cilj smanjenje broja abonenata narodnih kazana.
NE socijalnoj bijedi neodvojivo je od onog NE nezaposlenosti. Objektivno, pomaci na tom planu su najteži jer se tiču makro ekonomije i trebaju najviše vremena. To što u prvih 100 dana nema naznaka za porast zaposlenosti ne zabrinjava. Zabrinjava što nema analiza ni inicijativa iz TK koje bi doprinjele reformi makro ekonomije, a pogotovo što nema pomaka na mikro ekonomskom planu.
Svima nam je već poznata očajna situacija sa punjenjem kantonalnog i opštinskih budžeta.
Senahid Šaković
Premijer
|
Još je poznatija namjera premijera Šakovića da radikalnom štednjom i racionalizacijom kod budžetskih korisnika uštedi koju markicu ali treba biti otvoren, nastojanja pozdraviti i podržati, ali i reći da to nije mjera koja doprinosi punjenju budžeta. Domaćinsko ponašanje u sferi potrošnje se podrazumijeva, ali za punjenje budžeta treba mnogo, mnogo više od domaćinskog ponašanja. Uostalom, da pretjerano bavljenje štednjom i racionalizacijom može biti kontraproduktivno pokazao je već prethodni premijer Jašarević na početku svog mandata. Njegovu strategiju novinar "Dana" nazvao je tariguz strategijom, što se kasnije pokazalo posve tačnim. Jašarević iza sebe nije ostavio rupu već budžetski krater. Šta će ostaviti Šaković tek treba da vidimo, ali razloga za optimizam nema puno.
Što se tiče obećane "značajne pomoći od evropskih partija članica socijalističke internacionale i od njihovih lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlada" biće da je riječ o onoj "obećanje, ludom radovanje". Niti je ima, niti se nagovještava, osim ako neko pod tim ne podrazumjeva povremene priče o stranim investitorima koji bi "pojeftino", 1350 KM po kvadratu, gradili stanove.
Selim Bešlagić
Guverner
|
Šta je sa onim NE korupciji? Ništa, tačnije, veliko ništa. Svakodnevne i vrlo bučne optužbe Mirnesa Ajanovića protiv Bešlagića i saradnika za kriminal tipa korupcija, još glasnije ćutanje i očigledna nesposobnost SDP-a da se takvim optužbama suprostavi, kao da je od borbe protiv korupcije napravio tabu temu za aktuelne vlasti.
Istina, zabilježili smo i jedan zanimljiv slučaj u kojem se kao borac protiv korupcije eksponirao predsjednik Skupštine TK, gospodin Žigić. Naime, navedeni je na jednom od skupštinskih zasjedanja pročitao NEPROVJERENU ANONIMNU predstavku u kojoj se pojedine inspekcije i inspektori optužuju za kriminal i uzimanje reketa.
Da belaj bude veći, anonimku je dao novinaru lokalnog lista "Fronta slobode" koji je bez ikakvih moralnih dilema objavio imena dvoje inspektora za koje se u predstavci tvrdi da su "poharali 5 opština". Bez ijednog jedinog dokaza dvoje ljudi je istaknuto na stub srama, s njima i svi ostali inspektori, po sistemu krivi ste jer je tako rekao Žigić, sad se branite. Briga Žigića, novinara Divkovića, ministra Čauševića, pa i sve poslanike u Skupštini koji su odćutali Žigićevu demonstraciju gaženja ljudskih prava, važno je da se priča kako se eto preduzimaju mjere protiv korupcije.
To što je zakonom propisano da niko nije kriv dok mu se krivica ne dokaže, za dom kantonalne zakonodavne vlasti sigurno nije nepoznato, ali to što je odćutao demonstraciju nepoštivanja tog zakona slikovito govori o njemu samom. Boriti se protiv korupcije znači boriti se protiv bezakonja zakonitim sredstvima. A ako se pri tome koriste nezakonita sredstva, kao u Žigićevom primjeru, put može voditi samo u još veće bezakonje.
IMA LI ŠTA DOBROG?
Ima .... evo prije sat vremena čujem da je Skupština TK odlučila da 6 miliona KM usmjeri za rješavanje stambenih problema invalida i šehidskih porodica.
Ima li još šta? ....... Pa eto, ona štednja i racionalizacija ......
Č.M
|
|
Pozivamo Vas da glasate i da svoje mišljenje o ovoj temi iznesete na našem forumu |