TUZLA - TUZLARIJE NET
       
Utorak 19.3.2024       
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
    
Tuzlarije
  
Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT



Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





SVAŠTARIJE

Rasprava u kojoj sudjeluju milijuni ljudi: Ima li na svijetu više kotača ili vrata?

Ovo je tekst ukrajinske pjesme koja je danima na vrhu kladionica Eurosonga

Putinov dvojnik na mukama: "Bojim se za svoju sigurnost. Što ako me netko napadne?"

VIDEO Rus se lancima zavezao za vrata McDonald´sa i vikao: Zatvaranje je čin nasilja"Zapeo je za oko i Batmanu"

Konstrakti hakirali profile na društvenim mrežama: "Možda je tako i bolje"

Glumačke face se zamjerile gledateljima: "Ovo je orgijanje woke elite"

Ukrajinka i Rus zajedno pobjegli u Mađarsku: "Prohodali smo dva tjedna prije rata"

Samsung Galaxy S22 serija: Saznajte po čemu se ističu ovi pametni telefoni"Vi ste studentica? Sigurno ne ispuštate knjigu iz ruku""Moj prijatelj Krist"

Trebali su doći u Zagreb: Ruski bend objavio antiratnu pjesmu, pjevač im uhićen"Vrijeme leti kad se zabavljaš"

Favoriti su na Eurosongu, no vremena za vježbanje nemaju. Brane svoju zemlju u ratu

Bivši prvak Formule 1 oženio Playboyevu zečicu, pojavile se fotke sa slavlja

Warner Bros. napravio veliku rošadu svojih najvećih hitova

Jeste li skužili detalj u plesu Domenice i Alana koji je nasmijao gledatelje?

Ljubav Igora Mandića i njegove Slavice: "Bio sam podstanar kod njene mame"

Prosidba princa Charlesa nije bila romantična: "Odveo je Dianu u dječju sobu..."

Draško Stanivuković joj nije došao na rođendan pa prešla u stranku Milorada Dodika

Kontakt mail
[email protected]

Lažna uzbuna na Tuzlanskom aerodromu: Amerikanci za terorizam greškom optužili Tuzlake
Bombaški proces
U početku su mislili da je vježba. Tek kada su grubo svezani i kada su im pred očima zastale cijevi napunjenih pištolja, shvatili su u koliko su nezavidnom položaju. S druge strane cijevi, američki vojnici su vjerovali da su na pragu otkrivanja najozbiljnije terorističke akcije u Bosni i Hercegovini. Za 58 sati petorica mladih Tuzlaka ispitivani su od agenta FBI-a, prijećeno im je smrću, ucjenjivani su vizama, obavještavani kako su nasekirali direktora CIA-e, optuživani da su planirali smrt ko zna koliko vojnika SFOR-a. Istog onog SFOR-a za koji su godinama radili. Na kraju, kada je ustanovljeno kako su uhapšeni samo zato što je jedan strani vojnik povjerovao da razumije bosanski i videosnimak razgovora junaka ove priče preveo kao dijalog Bin Ladenovih sljedbenika, pušteni su iz samica. I otpušteni s posla, uz nove, blaže i, po svemu sudeći, jednako neutemeljene optužbe

rošao je prvu kapiju. Na drugoj je još jednom izvadio propusnicu i pružio je vojniku, koji ju je pogledao i klimnuo glavom. Krenuo je naprijed, ne shvatajući da to nije signal njemu, nego petorici pripadnika Vojne policije, koji su se na njega obrušili čim je prošao kontrolu. Dok ga je jedan vojnik držao na nišanu, drugi ga je pretresao prislonjenog uz automobil i snažno mu zavrnuvši ruke, vezao ih lisicama. Trenutak kasnije, grubo su ga gurnuli u auto, vezali pojasima i, osiguravajući vrata lancima, odveli u unutrašnjost baze. Amir Tabudić, tridesetogodišnji kontrolor avio-saobraćaja u američkoj bazi "Eagle" u Tuzli, uhapšen je u pola osam ujutro, 11. maja ove godine.

Pod optužbom da je zajedno s njim planirao podmetnuti bombu u bazi, uhapšen je i Amir Selimović, kolega iz zračne kontrole, samo desetak minuta kasnije. On je gledao kako su hapsili Tabudića, ali je pomislio da se radi o jednoj od čestih vježbi američkih trupa. Otrijeznilo ga je naređenje da legne i čvrst stisak dok su mu, prilijepljenom za zemlju, vezali ruke.

Jasenko Karahmet, koji je na posao stigao poslije njih dvojice, smijao se dok su ga hapsili, uvjeren da se radi o grešci. Jedan od vojnika mu je, kaže, tada tako snažno zavrnuo ruku da je počeo plakati. "Nemoj se smijati, ovo nije vježba!" Mladić koji je proteklih pet godina radio za SFOR, sproveden je, naočigled kolega i poznanika koji su pristizali na posao, u sjedište vojne obavještajne službe (Central Intelligence Department).

Istog dana pripadnici CID-a uhitili su vozača viljuškara Šabana Jukanovića, električara Samira Čičkušića, njegovog nadzornika Miguela Shiversa i još jednog od članova posade kontrole leta, Besima Hodžića. Njega su, iako je imao slobodan dan, pozvali od kuće pod izgovorom da treba zamijeniti bolesnog Jasenka i uhapsili čim je stupio na tlo baze.

Farsa duga 58 sati Agenti CID-a, koji su vodili ovaj slučaj, pomislili su da se bliže razotkrivanju najveće terorističke operacije protiv američkih trupa u ovoj zemlji. U narednih 58 sati, akcija će postati farsa, a američke snage će biti izvrgnute ruglu, najvećem nakon što su sedmoricu preživjelih Srebreničana predali srpskoj policiji u Zvorniku u ljeto 1996.

Amir Tabudić: "Dobro razmisli šta ćeš odgovoriti, jer od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u crnoj vreći ili u jednom komadu", upozorila ga je agentica Davis


Amir Selimović: Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen za postavljanje bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo je stvarno smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno nemam ništa s tim!"

Jasenko Karahmet: "Počeo sam sumnjati u sebe, kriviti se u jednom trenutku, razmišljati da nisam možda prisustvovao nekom razgovoru"

To je, međutim, slaba, ako je i ikakva utjeha Tabudiću, Selimoviću, Karahmetu i Hodžiću, koji su to vrijeme proveli zatvoreni u bazi, bez ikakvog međusobnog kontakta ili kontakta sa vanjskim svijetom, podvrgnuti zastrašujućem ispitivanju i suočeni sa jednako strašnim optužbama. "Odmori se, bolje ti je da sve priznaš", rekla je Karahmetu poručnica Davis, praveći pauzu tokom prvog, jednosatnog, ispitivanja to poslijepodne.

Optužbe su se temeljile na snimku razgovora koji su četvorica pritvorenih vodili u zajedničkoj kancelariji prethodne srijede, navodno planirajući kako da podmetnu bombu u motor aviona. "Počeo sam sumnjati u sebe, kriviti se u jednom trenutku, razmišljati da nisam možda prisustvovao nekom razgovoru", kaže Jasenko. Nakon prvog ispitivanja, koje nije dalo nikakve rezultate, ponovo je pritvoren u sjedištu Vojne policije unutar baze. Sutradan u jedanaest sati navečer premješten je u jedan od kontejnera, gdje je pod paskom stražara proveo naredni dan. "U toalet sam išao sa lisicama na rukama, vrata toaleta su uvijek bila otvorena i osjećao sam se veoma poniženim sve vrijeme", kaže on.

U međuvremenu, Tabudić je zatvoren u jedan od napuštenih kontejnera, koji je poslužio umjesto samice. "Stražar je uperio napunjen pištolj u mene i naredio da se ne mičem dok su me još jednom pretresali. Oduzeli su mi sve lične stvari, lančić, sat, obuću." Skinuli su mu lisice sa ruku i ostavili ga da sjedi u prljavom kontejneru ostatak dana, tačnije do poslijepodne, kada je i on podvrgnut ispitivanju. "Dobro razmisli šta ćeš odgovoriti, jer od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u crnoj vreći ili u jednom komadu", upozorila ga je agentica Davis, koja je, sudeći po riječima pritvorenih, prvog dana ispitivala svakog od njih. Tabudić je odgovorio da nema šta priznati. Potom je vraćen u pritvor.

U susjednom kontejneru, njegov prijatelj Selimović je cijeli taj dan, sve do ponoći, proveo sa lisicama na rukama, bez ikakvog objašnjenja. Tražio je od američkih oficira da obavijeste njegove roditelje i matičnu firmu Brown & Root, koja inače upošljava domaće radnike američkih snaga SFOR-a, ali njegovom zahtjevu nije udovoljeno. Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen za postavljanje bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo je stvarno smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno nemam ništa s tim!"

Njegova isljednica je kazala kako je situacija ozbiljna i da se ne treba smijati tome što je "mnogo američkih vojnika trebalo poginuti". Selimović kaže da je na stol stavila papir i olovku i rekla da napiše izjavu, jer njegovi drugovi su "već dosta toga napisali". U tom času nije ni znao ko je sve osim Tabudića uhapšen, ali list papira ispred njega ostao je neispisan. Vraćajući se, čuo je Karahmetov glas u susjednom kontejneru, dok je Tabudić tek tu noć, čuvši Selimovićev kašalj, shvatio da nije sam.

Istine i laž Dok su uhapšeni mladići vrijeme između dva ispitivanja provodili u nevjerici da im se to stvarno dešava, njihovi roditelji su bili sve zabrinutiji. Niko nije imao priliku da se prije hapšenja javi roditeljima, pa je kašnjenje bilo tim zagonetnije. Na koncu, Selimovićev otac i Tabudićeva sestra otišli su uvečer u bazu "Eagle" da saznaju šta se dešava s njihovim najbližim. Dežurni oficir kratko im je rekao da će svi ostati dugo jer je u pitanju "noćna misija", odnosno slijetanje aviona. Kako se to dešavalo i ranije, oboje su to objašnjenje prihvatili i dalje se pitajući zašto se niko od njih nije javio.

Tabudić je negdje oko deset ponovo vraćen u kontejner i, na hladnom podu, zamotan u vreću za spavanje, prespavao. Sutradan je cijeli dan proveo pritvoren, da bi oko jedanaest navečer ponovo otišao na ispitivanje.

"Mislio sam da će me tući tu noć", kaže on. U susjednoj sobi istovremeno je trajalo još jedno ispitivanje, po svoj prilici, četvrtog uhapšenog, Hodžića. Ovaj put sa druge strane stola sjedio je, kaže, suhonjav i ćelav muškarac koji mu se predstavio kao John i pokazao bedž FBI-a, dodajući usto da je tek doletio iz Budimpešte. "Ideš li u džamiju?", upitao je na početku. "Ne", odgovorio je Amir, "ali ću poslije ovog početi da idem!" Isljeđivanje je trajalo do pet ujutro, a federalni agent je htio znati zašto je tokom rata bio pripadnik Armije BiH, hoće li se podvrgnuti detektoru laži (na što je ovaj i pristao), prijetio, ucjenjivao "Rekao mi je kako nikad neću dobiti posao, rekao kako George Tennet, direktor CIA-e, lično čeka da čuje ishod istrage, kako nikad neću dobiti američku vizu, nikad neću otići iz Bosne" Oko četiri ujutro, pročitao mu je prepis snimljenog razgovora, na temelju kojeg su i uhapšeni, ali ovaj nije mogao prepoznati nijednu izgovorenu riječ. Tek u nedjelju oko podne, Shawn L. Toole, IPTF-ov oficir za vezu, posjetio je Tabudića i ostale zatvorene i fotografirao ih, na traženje njihovih roditelja.

Naime, roditelji četvorice u subotu popodne su posredno, zahvaljujući kolegama njihovih sinova, saznali da su oni već drugi dan pritvoreni na aerodromu. Zatražili su pomoć IPTF-a, ali od toga nije bilo koristi. "Potom smo otišli u Dubrave i oni su nas pustili u bazu. Razdvojili su nas i smjestili u posebne prostorije", kaže Senada Selimović. Po njenom svjedočenju, izvjesna Judy Mayers tada joj je kazala kako je njen sin zadržan zbog učestvovanja u organiziranom kriminalu u bazi, ne dopuštajući joj da ga posjeti ili se telefonom čuje s njim.

I glasnogovornik Task Force Eaglea, kapetan William Manley, rekao je Danima kako je tokom istrage utvrđeno da su njih četvorica "kršili druga pravila posla".

Međutim, "predmet istrage" Amir Selimović kaže kako je skoro cijelu noć sa subote na nedjelju bio podvrgnut ispitivanju o navodnoj bombi podmetnutoj na aerodromu. Ova kontradikcija je možda slučajna, ali je i jedna od indicija da je cijeli slučaj od početka bio montiran. Tim više što je Tabudić samo dvadesetak dana ranije prošao opsežnu godišnju sigurnosnu provjeru, obaveznu za sve radnike, a Karahmet trebao ići na provjeru na sam dan hapšenja.

On dobro govorila bosanski U prilog tome da Task Force Eagle ne otkriva baš sve o ovom slučaju, govori i povod hapšenja spomenute četvorice. Riječ je o prevodilačkoj grešci, koja je, po zvaničnoj verziji, rezultirala otkrićem organiziranog kriminala u tom obimu da su svi uhapšeni, osim jednog, Samira Čičkušića, potom i otpušteni. (I činjenica da je on zadržao posao se ne uklapa u ovu konstrukciju.)

Lažnu uzbunu izazvao je američki vojnik, porijeklom Rus, inače tumač CID-a, koji je preveo spomenuti razgovor. Kako su mladići razgovarali o motociklima koje dvojica od njih imaju, on je motocikl preveo kao "engine", što na engleskom znači motor. Termin "viljuška", što se na engleskom kaže "fork", preveo je kao "forklift", a to pak znači "viljuškar". Oficiri CID-a su na osnovu toga zaključili da mladići planiraju viljuškarom postaviti bombu u motor aviona.

Sve da je i tako, ovi mladići morali bi biti vrlo glupi teroristi. Američka vojska BiH još uvijek tretira kao "neprijateljsko okruženje", pa nijedan avion koji sleti na Tuzlanski aerodrom ne gasi motore. To zasigurno umnogome otežava postavljanje bilo kakve bombe u motor. Kada se ispostavilo da je istraga proizvod jezičke greške, Amerikanci su, postiđeni, svog prevoditelja poslali kući, kaže sugovornik Dana koji još uvijek radi na aerodromu.

Ali, odveć oprezni agenti su jednako slučajno otkrili vlastitu grešku. I pored toga što su svi uhapšeni insistirali da vide snimak, oni su razgovor pustili samo jednom od njih, tek drugog dana istrage. Kada im je on, zapanjen, rekao o čemu se radi, četvorica domaćih prevodilaca su, nezavisno jedan od drugog, iznova i iznova prevodili razgovor, sve dok nije eliminirana i najmanja mogućnost prevare. A tada je bilo potrebno smisliti pravi, logičan i očigledan izgovor. Kako u vojnim bazama skoro redovito ima i šverca i prostitucije, najlakše je bilo posegnuti za "organiziranim kriminalom". Manley ipak ne želi reći o čemu se ustvari radi. "To bi otkrilo našu tehniku prikupljanja podataka", kaže on.

Izlazak na slobodu i susret sa zabrinutim familijama nije bio kraj mučne priče za uhapšenu četvorku. Naprotiv. Samo dan nakon izlaska iz baze, Brown&Root im je, bez ikakvog objašnjenja, dao otkaz. Bio je to početak višemjesečne potrage za pravdom ili barem razlogom otkaza. U međuvremenu, četvorica su uz pomoć tuzlanskog advokata Nusreta Mešića uputili zahtjev za nadoknadu štete, ali još uvijek nisu dobili nikakav odgovor. Brown&Root, firma koja pruža logističku podršku američkoj vojsci u skoro svim dijelovima svijeta, inače je samo jedna od poslovnih jedinica kompanije Halliburton. Zanimljivost vezana za ovu kompaniju jeste da je do prošlogodišnjih izbora u SAD-u, predsjednik Upravnog odbora i izvršni direktor Halliburtona bio Dick Cheney, današnji potpredsjednik SAD-a.

Michael McDougald, šef tuzlanskog ureda za zapošljavanje B&R, nije htio govoriti za Dane, dok je glasnogovornica B&R Cathy Gist izjavila da su Tabudić i ostali otpušteni po direktivi Task Force Eaglea. "Ovo je tužna situacija, ali oni su otpušteni po direktivi SFOR-a. Oni su to tražili od nas i imaju pravo na to."

To je Danima potvrdio i Manley: "Mi smo kazali B&R da okonča njihove ugovore." Ali, to otpuštanje još uvijek ne čini legalnim. Naime, u njihovim ugovorima kao razlozi za otpuštanje navedeni su krađa, pronevjera, upotreba droge, spavanje ili tuča na poslu. Sve dok američki Task Force ne otkrije pravi razlog otpuštanja, ako on uopće postoji, odnosno ako je legitiman, bit će mjesta sumnjama.

S druge strane, četvorica od petorice optuženih vršili su vrlo odgovorne funkcije u kontroli leta na Tuzlanskom aerodromu. Štaviše, proteklih pet godina spustili su stotine, ako ne i hiljade vojnih aviona, pa čudi kako su ljudi poput njih uopće mogli napredovati u službi i tako dugo raditi za više nego oprezne Amerikance. Također, optužba je u nesuglasju sa mišljenjem okoline o njima. U preporuci za Amira Tabudića, njegov nadređeni, James Poljanec, napisao je: "On može uspješno obavljati sve dinamične avionske operacije, za koje je potrebno dobro prosuđivanje i donošenje odluka na licu mjesta. On je zreo profesionalac, koji će mi jako nedostajati." Riječi hvale za sve otpuštene imaju i drugi oficiri i službenici, koji su i tokom istrage bili na njihovoj strani.

Svih pet optuženih dugo su radili na aerodromu, bili pristojno plaćeni, pa je teško shvatiti zašto bi neko od njih na kraju riskirao gubitak posla zbog nekoliko kilograma kafe, boca alkohola ili par levisica. Tim prije što sada, nakon što su na ovaj način izgubili posao, teško da mogu uopće naći jednako dobar izvor prihoda. Od svih njih, samo je Karahmet u međuvremenu uspio naći novo radno mjesto u jednoj nevladinoj organizaciji, dok ostali stalno nailaze na prepreke. Konačno, oni jesu izgubili posao i izgledi za nastavak karijere na ovom polju sada su ništavni.

Ali, obraz su izgubili neki drugi ljudi.

Preuzeto iz lista DANI