TUZLA OVIH DANA
SVEGA IMA AL' MALO DOBROG
Za razliku od prethodnih priloga koji su uvijek bili posvećeni jednoj temi, današnji prilog će biti pomalo svaštarski u namjeri da vam prenesemo šta se u Tuzli dešavalo ovih dana.
Terusi
Krenućemo od ono malo dobrog. U subotu, 24.02. u Domu mladih, stara tuzlanska rok grupa "Terusi" održala je retrospektivni koncert. "Terusi" već odavno nisu aktivni ali su se za ovu priliku ponovo okupili, vrijedno vježbali i uvjereni smo da je njihov koncert zadovoljio i muzičke kritičare, ali prije svega i one malo starije tuzlake, koji svoje večernje izlaske pamte po igrankama na kojima su "Terusi" nekada svirali.
Da podsjetimo, grupa Terusi je nastala februara 1965. godine. Oformili su je studenti Tehnološkog i Rudarskog fakulteta u Tuzli, te je i njihovo ime nastalo kao kovanica imena ova dva fakulteta. Prvu postavu grupe su činili: Zoran Paki - bas, Tomislav Dodo Križan - gitara, Aleksandar Saša Mioković - vokal, Mustafa Mufo Hadžiefendić - bubnjevi i Miodrag Bato Kostić - gitara.
Ako podsjećanje na "Teruse" u vama budi neke lijepe uspomene, ili jednostavno želite da saznate nešto više o "Terusima", preporučujemo vam da obavezno pogledate šta se krije iza ovog linka.
Nova Vlada stare mjere
Alijansa predvođena SDP-om napokon je preuzela kormilo nad Skupštinom i Vladom Tuzlanskog kantona. Novi guverner u liku dobro poznatog Selima Bešlagića i manje poznati premijer Senahid Šaković, krenuli su oštro.
Po njima, u bolji život, Kanton će stići racionalizacijom i štednjom. Ko malo bolje pamti, sjetiće se da je sa tariguz strategijom startovao i prethodni premijer Jašarević Bajazit. O efikasnosti takve strategije najbolje govori podatak da je Jašarević iza sebe ostavio budžet Tuzlanskog kantona u stanju kliničke smrti.
Nije da racionalizacija i štednja nisu potrebni, ali ako se čitava strategija svodi samo na to, jedino što možemo očekivati je da klinička smrt postane prava. Uostalom, da li je ikome poznat i jedan slučaj u kojem se sirotinja rješila siromaštva samo sa štednjom?
Ipak, prerano je pričati o novoj Vladi. Svuda u svijetu je uobičajeno da se prvih 100 dana nove vlade puste da na miru započnu posao, pa bi to trebalo omogućiti i našoj.
Novi načelnik Opštine Tuzla
Odlaskom Bešlagića na novu funkciju, započeo je rat za njegovu načelničku fotelju u opštini. Što bi se reklo, "mala bara a puno krokodila". Najjačim krokodilom pokazao se Jasmin Imamović, Selimova desna ruka tokom njegove decenije vladanja Tuzlom.
To da je Jasmin pravnik i književnik, znali smo i ranije, ali smo od lidera BOSS-a Mirnesa Ajanovića saznali da je i šizofreničar! Baš tako!
Ajanović je na Opštinskom vijeću, nakon što je ispucao sav arsenal optužbi za krimimal i do minusa rashladio dvoranu mahanjem svojom krivičnom prijavom i primjerkom "Slobodne Bosne" kao glavnim dokazom, potegao i krunski razlog protiv Imamovićevog izbora, saopštivši zgranutim vijećnicima da je novi načelnik prije rata liječen od najgoreg oblika šizofrenije.
Ipak, rezultat Ajanovićeve tirade nije izostao .... napokon je shvatio šta znači izreka "pas laje a karavan prolazi".
"Bošnjački dijalog"
Ono što se zove "Bošnjački dijalog" neki nazivaju udruženjem, neki pokretom, a jedino što pouzdano znam jeste da se pod tim nazivom i skladu sa takvim nazivom, svakog petka, održavaju javne sesije na kojima se diskutuje o različitim temama. Evo nekih: "Imaju li Bošnjaci kolektivno pamćenje", "Bošnjaci i globalizacija", "Odgoj djece i uloga porodice u formiranju Bošnjaka", "Neophodnost zajedničkog života Bošnjaka i drugih naroda na području BiH i njena opstojnost" itd.
Kao idejni začetnici "Bošnjačkog dijaloga" spominju se glumac Emir Hadžihafizbegović i Fatmir Alispahić. To je sama po sebi zanimljiva kombinacija ako se ima u vidu da je ovaj prvi deklarisani SDA-ovac, a ovaj drugi rukovodilac press centra u Opštini Tuzla, što ga kao Bešlagićevog dugogodišnjeg saradnika automatski svrstava u opcije koje naginju SDP-u. Još je zanimljivije što su se u vrijeme rata međusobno žestoko "častili" preko "Zmaja od Bosne" za kojeg je pisao Emir i "Tuzla lista" za kojeg je pisao Fatmir. To što su se našli na zajedničkom projektu zapravo je bila i dobra potvrda opravdanosti potrebe za bošnjačkim dijalogom koji će na zajedničkim životnim temama okupiti i neistomišljenike.
Ali, uvijek ima neko ali .... razvoj događaja pokazao je da se iza brda valja nešto drugo i da bivši neistomišljenici nisu i sadašnji.
Guja u njedrima
Pod ovim naslovom je lokalni list "Front slobode" objavio tekst u kojem se šef opštinske press službe, Fatmir Alispahić, proglašava krticom, iliti gujom u njedrima, koja radi za Ajanovića i druge protivnike Bešlagića i SDP-a, protiv Tuzle i svega tuzlanskog.
Sedam dana ranije, iste novine su objavile privatnu Alispahićevu prepisku koje su se navodno dokopali nekakvi hakeri "razvaljivanjem" Alispahićevog emaila.
Moram reći da objavljeni emailovi i nisu bogzna kako atraktivni, niti se u njima može naći potvrda za ključni zaključak kako Alispahić radi za Ajanovića, ali je njihovo objavljivanje bilo dovoljno da zakotrlja novu aferu, a akteri da otkriju karte.
Nema sumnje da je prljavi veš tek počeo da se pokazuje, ali nelagodu izaziva već i činjenica da književnik Alispahić, bez obzira da li mu se sviđa ili ne sviđa lik i djelo Meše Selimovića, nije imao na umu jednu njegovu misao u kojoj on kaže: "Ne upiri prstom na tuđe nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati".
Radi se o tome da Alispahić optužuje Bešlagića za nekakve mahinacije oko izdavanja knjige "Čovjek i grad", ali je problem što je to staro 3-4 godine i što, ako su optužbe tačne i ako nisu, slikovito govore o samom Alispahiću u nelijepom izdanju. Ako su tačne, što je onda kao pošten i savjestan čovjek ćutao toliko dugo, a ako nisu, još je neugodnije što se služi neistinom protiv čovjeka bez kojeg mu karijera sigurno ne bi išla istom uzlaznom putanjom.
To što je Alispahić ustao protiv svog šefa i nije neka spektakularna novost, ali se afera ipak komplikuje samim tim što je u nju, kroz Alispahićevu vezu sa "Bošnjačkim dijalogom", uvučen i taj projekat i ljudi okupljeni oko njega.
Dimenzije afere se tek naziru a tome u prilog govori i očigledno dirigirana medijska kampanja oko nje.
KAMPANJA
Kad je Mirnes Ajanović zaklanjajući se iza BOSS-a započeo najnoviju seriju napada na Selima Bešlagića, svi su bili pomalo iznenađeni žestinom i ostrašćenosti tih napada, ali i očigledno dobrom pripremom.
To da Mirnes mrzi Selima znaju i ptice na grani, a malo informisaniji znaju da ta mržnja nema veze ni sa politikom ni poštenjem, već sa stanom iz kojeg Mirnes treba da se iseli, a za što okrivljuje Selima.
Znajući pravu pozadinu i pretjeranu zloupotrebu politike za privatne stvari, ali i poštujući obaveze u pogledu informisanja, gotovo svi mediji su prenijeli Ajanovićeve napade na Bešlagića ... ali dok su jedni na tome i stali, drugi su nastavili da podgrijavaju Bešlagićevo kriminaliziranje.
Najveću upornost pokazuju sarajevski listovi "Oslobođenje" i "Walter" za koje piše i Fatmir Alispahić, a zamjetan je angažman i "Slobodne Bosne".
To cijelom slučaju daje sasvim novu dimenziju. Niti je Ajanović usamljeni jahač, niti je angažman navedenih medija slučajan, niti su mnogo jači igrači od Mirnesa čistih ruku.
Cijela priča pomalo umara, ali zadržava našu pažnju samo zbog jednog, već doživljenog iskustva. Kad je prije par godina SDA pokrenula kriminalizaciju svojih neposlušnih kadrova u ovom Kantonu, krajnju cijenu platili su gradjani kroz evidentnu stagnaciju i ekonomsko nazadovanje Tuzlanskog kantona. Nema ni jednog razloga da se priča ne ponovi i to je ono što najviše zabrinjava.
ŠIZOFRENIJA
Medije koji guraju aferu, nimalo ne interesuje što je ovih dana Opštinsko tužilaštvo odbacilo BOSS-ovu krivičnu prijavu kao neosnovanu, a Federalni tužilac Suljo Babić odbacio sve predstavke i javne optužbe BOSS-a kao neutemeljene.
Da su birači kao što nisu, Ajanović bi nakon svega osjetio posljedice (ne)odgovornosti za javnu riječ, a ovako ..... bojimo se da će bez posljedica ostati čak i otvorena "šizofrenična" uvreda upućena novom tuzlanskom načelniku Imamoviću.
Ako smo od Ajanovića to i navikli, šta reći za pisaniju Envera Čauševića, glavnog i odgovornog urednika "Waltera" koji kaže ovako: "I umjesto da odmah da nalog javnom tužiocu da odmah pokrene istragu ko je upao tuzlanskim intelektualcima u privatnu poštu, da zabrani rasparčavanje Fronta slobode koji je tu poštu prenio, da zaustavi zapjenušanog njegovog nasljednika Jasmina Imamovića u njegovim šizofreno-patološkim izjavama protiv intelektualaca i medija, guverner Bešlagić se diči što je, napokon otkrio duboko grlo u tuzlanskom Watergateu, prijeteći najžešćom odmazdom,
izbacivanjem s posla, progonom ..."
Dio koji smo boldirali nije nimalo slučajno podudaran sa Ajanovićevim napadima i retorikom, kao što nije ni slučajno ni Čauševićevo "neznanje". Zar neko sebe može svrstavati u intelektualce a ne znati da sve ono što prebacuje Bešlagiću nije ništa drugo do protivustavni i temeljno nedemokratski zahtjev za kontroliranje i nadređivanje sudskoj vlasti.
Pazite, Čaušević očekuje od guvernera da izda nalog tužiocu, da zabrani novine, da zaustavi Imamovića, i još na kraju umno zaključuje, pošto je sve to izostalo, da bi se Tuzla mogla preimenovati u Rankovićevo! Aferim, gospon intelektualac.
I na kraju nešto što se ne može prećutati .... u novinama koje uređuje takav "demokrata", kao kolumnisti pojavljuju se Muhamed Filipović i Nijaz Duraković, a ovaj posljednji osim što piše, luta Bosnom i promoviše "Walter" i njegovog glavnog urednika.
U ovoj naopakoj zemlji, baš ni jedna kombinacija više nije nemoguća, a nenormalno je jedino ono što je u normalnom svijetu normalno.
Hakeri
Za jednu od strana u aferi "krtica", hakeri su odradili dobar posao, za drugu je to kriminal.
Biće zanimljivo posmatrati kakav će stav o hakerisanju zauzeti tužilaštvo, ali je već sad problematično što tuzlanska javnost takvo hakerisanje doživljava kao potvrdu da i mi imamo "konja" za informatičku utrku. Slično se ponašala i hrvatska javnost kad je jedan tamošnji klinac navodno razvalio Pentagonovu mrežu. Mangupluk je uvijek simpatičan ali kriminal je kriminal čak i ako je mangupski.
Da se razumijemo, hakerisanje nije za budale i time se mogu baviti samo inteligentni i znanjem dobro potkovani mangupi. I za ovu vlast, i za mangupe i za sve nas, bilo bi mnogo bolje da u ovoj državi svoje znanje mogu unovčit radeći pravi internet posao.
IMC - noćna mora elektronskih medija
Ako se pitate šta je to IMC, odgovor je da je to Nezavisna komisija za medije. A zašto je IMC noćna mora? Pa zato što je ta međunarodna institucija jednom svojom odlukom praktično stavila katanac na većinu tuzlanskih TV i radio stanica.
Bez dozvole za rad ostali su Radio "Tuzla", TV "Tuzla", TV "FS3", Radio "Hajat", Radio "Sloboda" i niz drugih stanica u drugim gradovima Tuzlanskog kantona.
Glasnogovornici IMC-a se hvale transparentnim i nepristrasnim radom ali razloga za sumnju u tačnost takvih izjava ima dovoljno. Za transparentnost je više nego neozbiljno što www stranica IMC-a ne radi baš ovih dana kad sve nas zanimaju i kriteriji i metod rada komisije. Što se tiče nepristrasnosti, nju je teško prihvatiti kao takvu ako se zna da je IMC dozvolu ukinuo Radio "Tuzli", kao najstarijoj radio stanici koja emituje program već 52 godine, a dao je dozvolu nekakvoj stanici pod imenom Radio "Vesta", za koju niko nikad nije čuo, i koja izgleda nije napravila ni minutu svog programa.
Šta reći osim da se stranci na ovim našim prostorima mnogo brže balkaniziraju nego što se mi evropeiziramo. Mi smo izgleda tvrda sirovina, a oni lako kvarljiva roba.
Zima
Godišnje doba za kojeg vezujemo snijeg i niske temperature, kao da nas je ove godine profulalo. Narod ovakvu zimu naziva sirotinjskom, valjda zato jer smanjuje izdatke za grijanje, ali kod djece takve stvari ne piju vode. Ovozimsko sankanje je definitivno izostalo i tu ne može pomoći ni ovaj bljuzgavi snijeg koji od jučer pada. Moglo bi pomoći sedmodnevno ili desetodnevno skijanje na Visokim Tatrama ili nekom alpskom zimovalištu, ali toliki izdatak sebi i svojoj djeci danas mogu priuštiti samo probrani.
Kako stvari stoje, Alijansi za promjene će biti lakše namoliti nebo da nam pošalje djeci snijeg, nego stvoriti uslove da ih sami pošaljemo tamo gdje snijega ima.
|