Srijeda 21.11.2018 18:1:49

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT



Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





SVAŠTARIJE

Srpskom turbofolk pjevaču iz pluća izvadili dvije litre krvi

U samo godinu dana skinula je 60 kilograma i pretvorila se u pravu ljepoticu

Evo s kim Hauser provodi dane nakon najave da uzima pauzu od 2Cellosa

Melania Trump jednim potezom u Africi razbjesnila američku javnost

Ima samo 10 godina, a za njom se već otimaju Google i Microsoft

Hurem se s egzotičnog odmora pohvalila seksi fotkom u bikiniju

Evo kako je prije 3 godine pjevao Siniša kojem je Tonči rekao da nije napredovao

Napisao ga ljubavnici: Oproštajno pismo slavnog pjesnika prodano za 234.000 eura

Vojvotkinje Meghan i Kate tijekom trudnoće nose kratke suknje, evo i zašto

Spice Girls opet nastupaju skupa, ali jedna s tim ne želi imati veze

Napravila veliku grešku s lećama: "Molila sam da mi izvade oko samo da ne boli"

Himna ljubavi: Klapa Rišpet ima predivnu ljubavnu baladu

Otkrivena tajna Nikoline Ristović: "Hodajuća reklama za robu sa sniženja"

Tajni život bogatih Zagrepčana u Jugoslaviji: Drogirali se i tulumarili goli

Kličkova bivša pijana i histerična zvala policiju, njen novi dečko uhićen

Mia Franić je bila najseksi Hrvatica, a spajali su je s hrvatskim nogometašem

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net

KHK Lukavac: Kriminal bez granica

Plati sve i ubij se sam!

Prema odluci Arbitražnog suda u Beču, lukavički Koksno-hemijski kombinat (KHK) dužan je da plati firmi "Incometal AG" iz Züricha, po osnovu duga i visokih kamata, iznos od oko 15 miliona maraka. Ukoliko Kantonalni sud u Tuzli, te Vrhovni sud Federacije pomenutu presudu priznaju - što je skoro izvjesno zbog obaveza prema odgovarajućim konvencijama, čiji je potpisnik i Bosna i Hercegovina - KHK će pod ključ, a novih hiljadu radnika u TK-u ostat će bez posla

  obilju zanimljivih detalja koji prate veliku privredno-političku aferu sa Koksno-hemijskim kombinatom "Lukavac", najapsurdnija je činjenica da će firma "Incometal" iz Züricha, čiji je vlasnik izvjesni Vlastimir Savić, doći do respektabilnog bogatstva od 15-ak miliona maraka na osnovu mizernog uloga od samo 30 hiljada švicarskih franaka! Naime, tim iznosom je prije tri i po godine, putem stečaja firme "Chellit AG", na konkursnoj komisiji švicarske regije Baden, Savić otkupio prava i obaveze iz Ugovora o zakupu koji je "Chellit" imao sa KHK-om. Ove transakcije još čudnijim čini podatak da je većinski vlasnik "Chellita" (60 posto) tuzlansko državno preduzeće "Rudhem", čiji je dugogodišnji direktor Miralem Jahić u to vrijeme bio i predsjednik Upravnog odbora KHK-a, a inače je poznat kao prisni ratni i poratni saradnik Selima Bešlagića i mnogih drugih kantonalnih i općinskih čelnika u TK-u.

Iza svega toga sada se počinje raspetljavati jedna zamršena drama među čijim su akterima kontroverzni domaći i strani biznismeni, čelnici KHK-a, prvi ljudi izvršne vlasti i tužilaštva u TK-u, a pozvani su također i visoki aktuelni funkcioneri države BiH.

Oblači li se ovdje iko japanski? Da bi se dokučio smisao i razotkrile razorne posljedice pomenute sudske odluke, koja je podigla oblake medijske i političke prašine, neophodno je ponajprije načiniti pregled najznačajnijih događaja u poslovanju KHK-a u zadnjih deset godina: neposredno uoči rata, za vrijeme direktorovanja Zejnila Đape, KHK je dobio od države 4,5 miliona dolara za kupovinu većih zaliha uglja za koksovanje i druge najneophodnije nabavke, koje su zbog rata u Hrvatskoj bile otežane. Za raspolaganje pomenutom tranšom ovlašten je tuzlanski "Rudhem", preko svog inozemnog računa u Zürichu. Prema izvorima Dana, većina tog novca potrošena je u druge svrhe: navodno je u Zagrebu, iz ruke u ruku, bivšem gradonačelniku Lukavca Seadu Hasanhodžiću predato 300.000 dolara za potrebe odbrane BiH, a 100.000 dolara je preko općine Tuzla dato preduzeću TTU - za istu potrebu. Inače, izražava se ozbiljna sumnja u regularnost dokaza da je zamašan iznos potrošen na kupovinu uglja, koji je netragom nestao. Kao anegdota još uvijek se u Tuzli prepričava nabavka značajnog kontingenta uniformi u čudnom aranžmanu općinskog rukovodstva i "Rudhema". Naime, ispostavilo se da se radi o nekoj falš seriji manjih uniformi za Japance, pa su ostale neupotrijebljene.

Za to vrijeme u samom KHK-u značajan dio prostora je bio izdat UNPROFOR-u pod zakup. Nakon što pola godine nisu platili ništa, oni su Kombinatu odjednom uplatili 600.000 DM. Skoro polovinu te svote direktor Đapo, kao iz sopstvenog džepa, daje "Rudhemu" za otvaranje robne kuće. Naši izvori dalje tvrde da je otplata duga vršena na taj način što je "Rudhem" snabdijevao KHK-ov restoran društvene ishrane namirnicama i to po skupljim cijenama nego na tržištu, u čemu su radnici prepoznali pranje novca.

Po okončanju rata ulažu se veliki napori za oživljavanje proizvodnje u pogonima ovog kombinata. Tako Zejnil Đapo i Miralem Jahić sklapaju ugovor kojim je "Rudhemovom" švicarskom djetetu "Chellitu", gdje 39 procenata vlasništva ima i poznati biznismen iz Teslića Temin Dedić, data KHK-ova Tvornica anhidrida maleinske kiseline (AMK). S tim u vezi "Chellit" ulaže 700.000 DM, ali nezadovoljni sindikalisti utvrđuju da se elementi isporuke fakturišu po veoma čudnim cijenama. Tako se viljuškar zaračunava po cijeni od 100.000 DM, mada se takav na tržištu mogao nabaviti za 60.000 DM. Na sličan način se "prepumpavaju" i druga "Chellitova" ulaganja.

Sindikalne i boračke organizacije izražavaju veliko nezadovoljstvo zbog ovog ugovora čija je realizacija, zbog pomenutih mućki, pravila veliku štetu Kombinatu. Informacija o negativnim efektima po KHK dostavljena je i Kantonalnom tužilaštvu, ali s te strane nisu pokrenute nikakve radnje. Među radnicima je veliko podozrenje izazvao i ugovor o puštanju u rad Pete koksne baterije, čiji su se potpisnici KHK, "Rudhem" i "Incometal" obavezali da će za tu svrhu izdvojiti po dva miliona njemačkih maraka, što je bila neozbiljna projekcija jer ovaj projekat zahtijeva ulaganje od 15 miliona DM. Na kraju je ispalo da je KHK čak i premašio svoj udio, a da su "Rudhem" i "Incometal" zajedno uložili samo 1.700.000 DM. Također je ostala sporna suma od 320.000 DM koju je KHK uplatio "Rudhemu" na ime troškova ruskih eksperata za ove poslove, koji u Lukavcu do dana današnjeg, dakle punih pet godina kasnije, nisu viđeni.

Dolazi Pašaga Sve je to bilo dozlogrdilo demobilisanim borcima i sindikalcima KHK-a, koji su svojim protestima, početkom 1998. godine, iznudili smjenu direktora Zejnila Đape, pa na čelo KHK-a dolazi inžinjer Pašaga Muratović, koji je do tada bio šef održavanja.

Izvori Dana tvrde da tom prilikom nije izvršena primopredaja prema propisima, te da novi direktor Muratović ništa nije učinio na otklanjanju "grijeha" svog prethodnika, ali je zato lukavim stimulacijama vrlo brzo uspio da ugasi buntovnički žar čelnih ljudi sindikalne i boračke organizacije. Tako i famozni "Chellit" nastavlja sa realizacijom ugovora o zakupu pomenute Tvornice AMK, na osnovu čega njegov dug prema KHK-u početkom 1999. godine dostiže preko jedan milion njemačkih maraka. Tada dolazi do prekida proizvodnje koji traje sve do maja te godine. Miralem Jahić i Temin Dedić prinuđeni su da dođu na sastanak u prostorijama KHK-a, kada je potpisan Protokol o nastavku saradnje, ali i precizno utvrđene obaveze partnera, uključujući i rokove za otplatu "Chellitovog" duga. Budući da Jahić i Dedić ponovno nisu ispoštovali obaveze i rokove, Upravni odbor, čiji je sve to vrijeme član i Miralem Jahić, ovlašćuje direktora Muratovića da konačno raskine ugovor sa "Chellitom" o zakupu Tvornice AMK. Odmah zatim KHK potpisuje novi ugovor, ovoga puta sa firmom "Kemo Komplex" iz Frankfurta - koja je u vlasništvu Envera Moralića, jednog od najbogatijih Bošnjaka - o proizvodnji AMK.

U međuvremenu, kako smo već pomenuli, "Incometal", otkupivši i obaveze "Chellita" koji je došao pod stečaj, pokreće tužbu protiv KHK-a pred Arbitražnim sudom u Beču, koji je ugovorom bio predviđen za rješavanje eventualnih sporova.

Premda čelnici KHK-a ovih dana tvrde suprotno, naši izvori tvrde da je lukavički kombinat arbitražni proces tretirao nedopustivo neozbiljno. Umjesto da aktivno učestvuju u zasjedanjima arbitra, direktor Muratović i njegovi saradnici su se ograničili na prepisku i to uz angažman nestručnog lica. To je rezultiralo negativnom presudom bečkog Arbitražnog suda.

Zanimljivo je da se povodom ove presude, čija realizacija vodi KHK u sigurnu propast, prva javno oglasila Vlada Tuzlanskog kantona. U njezinom saopćenju se, između ostalog, ističe: "Simptomatično je da KHK, kao tužena strana, uopće nije učestvovao u postupku pred Arbitražnim sudom, niti je iskoristio zakonsko pravo žalbe, pa je tim ova presuda postala pravosnažna. Ovaj primjer ukazuje na činjenicu da je u tom kolektivu prisutna mnogo dublja problematika, koja nije vezana samo za proces privatizacije već i za dosadašnje poslovanje preduzeća. U cilju prikupljanja potrebnih izvješća i dokumenata, vezanih za ovaj slučaj, već su poduzete određene aktivnosti od strane Kantonalnog tužilaštva i Ministarstva unutrašnjih poslova. Nakon toga resorno ministarstvo i Vlada Kantona odmah će preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se u startu otklonile sve negativne posljedice i eventualno politiziranje čitavog ovog slučaja."

Savjetnik Drljević Ovo saopćenje, koje je zapravo potpalilo medijski požar oko KHK-a, očigledno je trebalo da posluži kao pokušaj već prilično uzdrmanog čelnog dvojca u TK-u, Selima Bešlagića i Senahida Šakovića, da se ogradi od sopstvene odgovornosti za do sada najveću aferu u Tuzlanskom kantonu. Međutim, njihove direktne i indirektne veze sa ključnim akterima, odnosno sve ono što su u vezi sa KHK-om učinili ili što su propustili da učine, ništa ne može ih amnestirati.

Selima Bešlagića sa "Rudhemom" i njegovim direktorom Miralemom Jahićem povezuju neraskidive niti tuzlanske ratne logistike. Dalje, Bešlagić i Šaković nikada neće moći objasniti zašto je baš Enes Drljević, jedan od ključnih ljudi u "Rudhemu" i dugogodišnji zamjenik Miralema Jahića, glavni savjetnik u aktuelnoj Vladi TK-a za ekonomiju, finansije i privredu. Imajući u vidu aktuelnu katastrofu u KHK-u, oni nikada građanima neće moći dokazati da za kreatora ekonomske perspektive ovog kraja nisu imenovali čovjeka koji je štitio interese kontroverznih bjelosvjetskih biznismena i radio u korist štete radnika KHK-a i građana Tuzlanskog kantona. Jer, nemoguće je da savjetnik Drljević nije znao za namjere "Rudhema", "Chellita"i "Incometala" u vezi sa KHK-om, a nemoguće je i da Šaković i Bešlagić nisu znali da on to zna. Prije bi se moglo reći da je Enesu Drljeviću preporuka kod Bešlagića bilo to što mu je šef bio Miralem Jahić, a blizak rođak - direktor famoznog "Chellita", koji je KHK zavio u crno, Nedim Ilijazović.

Izvori Dana Enesa Drljevića vezuju i za štete u još nekim velikim preduzećima u TK-u, kao što je lukavačka "Soda". Navodno je njegovom zaslugom jedan milionski kreditni iznos namijenjen "Sodi" završio na računu "Rudhema" i njegovih firmi u inozemstvu.

U javnosti se sa posebnim interesovanjem očekuje da li će razmjere štete u KHK-u uticati na kantonalnog tužioca Izu Tankića da konačno u nekoj tuzlanskoj aferi stvari izvede na čistac. Nepodijeljeno je mišljenje da je on prebačenu normu u procesuiranju bivšeg kantonalnog premijera Hazima Vikala i njegovih ministara "kompenzirao" štiteći Bešlagića i njegove saradnike kao zjenicu oka svog. Uostalom, valjda je i Tankiću postalo jasno da je krajnje vrijeme da se prestane zamjerati Mirnesu Ajanoviću, koji u uvjetima svekolike kompromitacije Alijansine čelne garniture u ovom kantonu već duže slovi kao jedini "šalter" za zaštitu prava građana s realnim izgledima da najesen zagospodari nekim ključnim ministarstvima.
Stiže nova presuda protiv KHK-a
Uoči zaključivanja ovog teksta jedan naš izvor dostavio nam je novu zapanjujuću informaciju: "Incometal" navodno ima velike šanse da dobije još jednu sličnu presudu protiv KHK-a. Radi se o tužbi "Incometala" protiv KHK-a pred nadležnim sudom u Baselu zbog raskida ugovora o aktiviranju Pete koksne baterije. Iako je KHK i u ovom slučaju strana koja je bila ispunila svoje obaveze, a "Incometal" to nije učinio, zbog formalnih propusta KHK-u prijeti još jedno pogubno opterećenje računa.
Pašaga Muratović, direktor KHK-a
Ni državni ministri nisu nam pomogli

"Kad je ˝Incometal˝ iz Züricha, putem Arbitražnog suda u Beču, utužio KHK zbog raskida ugovora, nas je to jako zbunilo, jer imamo ugovor sa firmom ˝Chellit˝, a u arbitražnom postupku se odjednom pojavljuje druga firma. Molim vas, mi u tom švicarskom ˝Chellitu˝ imamo milionske cifre. Ima obaveza i njegove ˝kćerke˝ - ˝BH Chellita˝ - koju smo tužili kantonalnom sudu u Tuzli zbog neizmirenih obaveza.

Mi na taj konkurs za stečaj ˝Chellita˝ na konkurskoj komisiji regije Baden nismo pozvani, niti smo s tim uopće upoznati. Upravni odbor je zauzeo stav da se preko državnih organa, preko Ministarstva vanjskih poslova (Jadranka Prlića i Zlatka Lagumdžije - napomena Muratovićevih saradnika) obratimo i zatražimo objašnjenje kako je moguće da se sve to dešava. Nažalost, nismo dobili odgovore.

Sam proces je nastavljen i mi smo na svaki zahtjev arbitra blagovremeno dostavili odgovor. I kada je arbitražna odluka došla, mi smo preduzeli predviđene mjere: prigovor na pomenutu odluku Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu, od koje očekujemo odgovor narednih dana, zatim izjašnjenje Kantonalnom sudu u Tuzli o pomenutoj odluci, ukazujući da je ona neprimjenjiva do okončanja sudskog procesa u Austriji, po građanskom pravu, odnosno do završetka sudskog spora KHK - ˝BH Chellit˝ pred Kantonalnim sudom u Tuzli.

Napominjem da je KHK, u nastojanju da pokrene proizvodnju, imala više ugovora sa firmom ˝Rudhem Tuzla˝, koji nisu realizirani, a dokumentacija i određeni zahtjevi KHK-a upućeni su prema nadležnim organima TK-a kako bi se na zakonit način rasvijetlilo i to poslovanje.

To se odnosi na 4,4 miliona dolara, za koje je KHK dao saglasnost firmi ˝Chellit˝ da ih koristi u ime KHK-a zbog ratnih dejstava, a isto nije u potpunosti opravdano. Također su sredstva za angažovanje ruskih stručnjaka prebačena firmi ˝Rudhem˝ za poslove nadzora Pete koksne baterije, a ni ta sredstva nisu opravdana."


Optužbe iz Jahićevog tabora
Režija nesposobnih direktora i prljavih političara

Do Miralema Jahića, uprkos brojnim pokušajima, nismo uspjeli doći, a zna se da je trenutno angažiran u firmi "Telma" u Milanu. Međutim, smatramo da je zanimljivo prenijeti ogorčen komentar jednog od njegovih saradnika, sažet iz snimljenog telefonskog razgovora. Medijsku kampanju protiv "Rudhema" i Jahića on pripisuje nesposobnom menadžmentu KHK-a i predizbornoj igri čelnika TK-a:

- Kako to da dolaskom na mjesto direktora KHK-a Pašaga Muratović prvo raskida sve odnose sa "Rudhemom", kao dugogodišnjim poslovnim partnerom i jedinom firmom u okruženju koja se ikada bavila spoljnom trgovinom? Odgovor je jednostavan: Čovjek je cijeli radni vijek bio šef održavanja i o biznisu bukvalno nije znao ništa, a firma je poslije rata bila još više kadrovski nego tehnološki devastirana.

Također, poslije pomenutog raskida s "Rudhemom" KHK nije potpisao ugovor s nekom ozbiljnom firmom osim sa "Kemo Komplexom" iz Frankfurta. Inače, "Kemo Komplex" je firma koju podržava aktuelna kantonalna vlast, čiji je premijer (Senahid Šaković, op.aut.) u rodbinskim vezama sa vlasnikom pomenute firme Moralićem. "Kemo Komplex" se u posljednje vrijeme pojavljuje kao kupac prvo "Polihema", zatim "Sode", pa onda potpisuje protokol sa KHK-om, čiji su potpisnici Vlada TK-a, KHK i gradonačelnik Lukavca. Ima li tu možda koincidencije, ili je sve slučajno?

Dalje, nije li čudno da u svemu ovome zdušno i na jednak način govore Sindikat i poslovodstvo KHK-a? Nije, ako se zna da je predsjednik organizirao štrajkove da dovede Muratovića za direktora. Nije li ovo već viđeno u BiH bezbroj puta? Ko god se odvaži da investira na ove prostore, doživi fijasko. Politika se ne bavi životom, problemima, već pukim održavanjem na vlasti.

Zbog čega je Fabrika sode već tri godine poligon na kome političari demonstriraju svoju nesposobnost? Nismo li svjedoci istog slučaja u "Polihemu" i sada u KHK-u? Svakako, to se najviše prelama preko leđa radnika, ali političarima stalno trebaju žrtve. Zbog čega niko njih ne poziva na odgovornost, zašto su oni pošteđeni svega? Logično je, i to je važna pozadina ove priče, da kantonalnoj vlasti trebaju projekti koji će donositi političke poene za jesen, ali mora li neko, ko neće da podijeli uspjehe s njima, da bude uništen?

Međutim, tek ćemo vidjeti da se ovog puta možda nisu preračunali? Stajali su na stranama gubitnika, nekoga ko je svojom odlukom prouzročio višemilionsku štetu. Staju li to oni na stranu onih čije su odluke prouzročile stečaj jedne od rijetkih bh. firmi u inozemstvu? Ako tako postavljaju stvari, onda će na političkoj sceni ostati veoma kratko. A možda i oni bježe od sopstvene odgovornosti za podržavanje onih koji bi morali da objasne kako su zastupali interese KHK-a?

Pita li se iko koliki su gubici KHK-a danas, a koliki će biti kada bude namirena presuda arbitraže? Ko zanemaruje činjenicu da je protiv ovog kombinata, zbog dugova, Tuzlanska banka pokrenula stečajni postupak? Svjedoci smo šta stečaj znači na primjerima "Polihema" i "Sode".

Iako čelnici KHK-a, i još neki s njima, pokušavaju da javnosti prikažu navodnu režiju desetogodišnje pljačke i ostave utisak tobožnjih zaštitnika imovine, ipak će se ispostaviti samo da se radi o nesposobnim i samoproglašenim privrednicima, te političkim igrama bez granica pred izbore, ali na račun svoje štete.