 
obilju zanimljivih detalja koji prate veliku privredno-političku
aferu sa Koksno-hemijskim kombinatom "Lukavac",
najapsurdnija je činjenica da će firma "Incometal"
iz Züricha, čiji je vlasnik izvjesni Vlastimir Savić,
doći do respektabilnog bogatstva od 15-ak miliona maraka na
osnovu mizernog uloga od samo 30 hiljada švicarskih franaka!
Naime, tim iznosom je prije tri i po godine, putem stečaja
firme "Chellit AG", na konkursnoj komisiji švicarske
regije Baden, Savić otkupio prava i obaveze iz Ugovora o zakupu
koji je "Chellit" imao sa KHK-om. Ove transakcije
još čudnijim čini podatak da je većinski vlasnik "Chellita"
(60 posto) tuzlansko državno preduzeće "Rudhem",
čiji je dugogodišnji direktor Miralem Jahić u to vrijeme
bio i predsjednik Upravnog odbora KHK-a, a inače je poznat
kao prisni ratni i poratni saradnik Selima Bešlagića
i mnogih drugih kantonalnih i općinskih čelnika u TK-u.
Iza svega toga sada se
počinje raspetljavati jedna zamršena drama među čijim su akterima
kontroverzni domaći i strani biznismeni, čelnici KHK-a, prvi
ljudi izvršne vlasti i tužilaštva u TK-u, a pozvani su također
i visoki aktuelni funkcioneri države BiH.
Oblači
li se ovdje iko japanski? Da bi se dokučio smisao i
razotkrile razorne posljedice pomenute sudske odluke, koja
je podigla oblake medijske i političke prašine, neophodno
je ponajprije načiniti pregled najznačajnijih događaja u poslovanju
KHK-a u zadnjih deset godina: neposredno uoči rata, za vrijeme
direktorovanja Zejnila Đape, KHK je dobio od države
4,5 miliona dolara za kupovinu većih zaliha uglja za koksovanje
i druge najneophodnije nabavke, koje su zbog rata u Hrvatskoj
bile otežane. Za raspolaganje pomenutom tranšom ovlašten je
tuzlanski "Rudhem", preko svog inozemnog računa
u Zürichu. Prema izvorima Dana, većina tog novca
potrošena je u druge svrhe: navodno je u Zagrebu, iz ruke
u ruku, bivšem gradonačelniku Lukavca Seadu Hasanhodžiću
predato 300.000 dolara za potrebe odbrane BiH, a 100.000 dolara
je preko općine Tuzla dato preduzeću TTU - za istu potrebu.
Inače, izražava se ozbiljna sumnja u regularnost dokaza da
je zamašan iznos potrošen na kupovinu uglja, koji je netragom
nestao. Kao anegdota još uvijek se u Tuzli prepričava nabavka
značajnog kontingenta uniformi u čudnom aranžmanu općinskog
rukovodstva i "Rudhema". Naime, ispostavilo se da
se radi o nekoj falš seriji manjih uniformi za Japance, pa
su ostale neupotrijebljene.
Za to vrijeme u samom KHK-u
značajan dio prostora je bio izdat UNPROFOR-u pod zakup. Nakon
što pola godine nisu platili ništa, oni su Kombinatu odjednom
uplatili 600.000 DM. Skoro polovinu te svote direktor Đapo,
kao iz sopstvenog džepa, daje "Rudhemu" za otvaranje
robne kuće. Naši izvori dalje tvrde da je otplata duga vršena
na taj način što je "Rudhem" snabdijevao KHK-ov
restoran društvene ishrane namirnicama i to po skupljim cijenama
nego na tržištu, u čemu su radnici prepoznali pranje novca.
Po okončanju rata ulažu
se veliki napori za oživljavanje proizvodnje u pogonima ovog
kombinata. Tako Zejnil Đapo i Miralem Jahić sklapaju ugovor
kojim je "Rudhemovom" švicarskom djetetu "Chellitu",
gdje 39 procenata vlasništva ima i poznati biznismen iz Teslića
Temin Dedić, data KHK-ova Tvornica anhidrida maleinske
kiseline (AMK). S tim u vezi "Chellit" ulaže 700.000
DM, ali nezadovoljni sindikalisti utvrđuju da se elementi
isporuke fakturišu po veoma čudnim cijenama. Tako se viljuškar
zaračunava po cijeni od 100.000 DM, mada se takav na tržištu
mogao nabaviti za 60.000 DM. Na sličan način se "prepumpavaju"
i druga "Chellitova" ulaganja.
Sindikalne i boračke organizacije
izražavaju veliko nezadovoljstvo zbog ovog ugovora čija je
realizacija, zbog pomenutih mućki, pravila veliku štetu Kombinatu.
Informacija o negativnim efektima po KHK dostavljena je i
Kantonalnom tužilaštvu, ali s te strane nisu pokrenute nikakve
radnje. Među radnicima je veliko podozrenje izazvao i ugovor
o puštanju u rad Pete koksne baterije, čiji su se potpisnici
KHK, "Rudhem" i "Incometal" obavezali
da će za tu svrhu izdvojiti po dva miliona njemačkih maraka,
što je bila neozbiljna projekcija jer ovaj projekat zahtijeva
ulaganje od 15 miliona DM. Na kraju je ispalo da je KHK čak
i premašio svoj udio, a da su "Rudhem" i "Incometal"
zajedno uložili samo 1.700.000 DM. Također je ostala sporna
suma od 320.000 DM koju je KHK uplatio "Rudhemu"
na ime troškova ruskih eksperata za ove poslove, koji u Lukavcu
do dana današnjeg, dakle punih pet godina kasnije, nisu viđeni.
Dolazi
Pašaga Sve je to bilo dozlogrdilo demobilisanim borcima
i sindikalcima KHK-a, koji su svojim protestima, početkom
1998. godine, iznudili smjenu direktora Zejnila Đape, pa na
čelo KHK-a dolazi inžinjer Pašaga Muratović, koji je
do tada bio šef održavanja.
Izvori Dana tvrde
da tom prilikom nije izvršena primopredaja prema propisima,
te da novi direktor Muratović ništa nije učinio na otklanjanju
"grijeha" svog prethodnika, ali je zato lukavim
stimulacijama vrlo brzo uspio da ugasi buntovnički žar čelnih
ljudi sindikalne i boračke organizacije. Tako i famozni "Chellit"
nastavlja sa realizacijom ugovora o zakupu pomenute Tvornice
AMK, na osnovu čega njegov dug prema KHK-u početkom 1999.
godine dostiže preko jedan milion njemačkih maraka. Tada dolazi
do prekida proizvodnje koji traje sve do maja te godine. Miralem
Jahić i Temin Dedić prinuđeni su da dođu na sastanak u prostorijama
KHK-a, kada je potpisan Protokol o nastavku saradnje, ali
i precizno utvrđene obaveze partnera, uključujući i rokove
za otplatu "Chellitovog" duga. Budući da Jahić i
Dedić ponovno nisu ispoštovali obaveze i rokove, Upravni odbor,
čiji je sve to vrijeme član i Miralem Jahić, ovlašćuje direktora
Muratovića da konačno raskine ugovor sa "Chellitom"
o zakupu Tvornice AMK. Odmah zatim KHK potpisuje novi ugovor,
ovoga puta sa firmom "Kemo Komplex" iz Frankfurta
- koja je u vlasništvu Envera Moralića, jednog od najbogatijih
Bošnjaka - o proizvodnji AMK.
U međuvremenu, kako smo
već pomenuli, "Incometal", otkupivši i obaveze "Chellita"
koji je došao pod stečaj, pokreće tužbu protiv KHK-a pred
Arbitražnim sudom u Beču, koji je ugovorom bio predviđen za
rješavanje eventualnih sporova.
Premda čelnici KHK-a ovih
dana tvrde suprotno, naši izvori tvrde da je lukavički kombinat
arbitražni proces tretirao nedopustivo neozbiljno. Umjesto
da aktivno učestvuju u zasjedanjima arbitra, direktor Muratović
i njegovi saradnici su se ograničili na prepisku i to uz angažman
nestručnog lica. To je rezultiralo negativnom presudom bečkog
Arbitražnog suda.
Zanimljivo je da se povodom
ove presude, čija realizacija vodi KHK u sigurnu propast,
prva javno oglasila Vlada Tuzlanskog kantona. U njezinom saopćenju
se, između ostalog, ističe: "Simptomatično je da KHK,
kao tužena strana, uopće nije učestvovao u postupku pred Arbitražnim
sudom, niti je iskoristio zakonsko pravo žalbe, pa je tim
ova presuda postala pravosnažna. Ovaj primjer ukazuje na činjenicu
da je u tom kolektivu prisutna mnogo dublja problematika,
koja nije vezana samo za proces privatizacije već i za dosadašnje
poslovanje preduzeća. U cilju prikupljanja potrebnih izvješća
i dokumenata, vezanih za ovaj slučaj, već su poduzete određene
aktivnosti od strane Kantonalnog tužilaštva i Ministarstva
unutrašnjih poslova. Nakon toga resorno ministarstvo i Vlada
Kantona odmah će preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se u
startu otklonile sve negativne posljedice i eventualno politiziranje
čitavog ovog slučaja."
Savjetnik
Drljević Ovo saopćenje, koje je zapravo potpalilo medijski
požar oko KHK-a, očigledno je trebalo da posluži kao pokušaj
već prilično uzdrmanog čelnog dvojca u TK-u, Selima Bešlagića
i Senahida Šakovića, da se ogradi od sopstvene odgovornosti
za do sada najveću aferu u Tuzlanskom kantonu. Međutim, njihove
direktne i indirektne veze sa ključnim akterima, odnosno sve
ono što su u vezi sa KHK-om učinili ili što su propustili
da učine, ništa ne može ih amnestirati.
Selima Bešlagića sa "Rudhemom"
i njegovim direktorom Miralemom Jahićem povezuju neraskidive
niti tuzlanske ratne logistike. Dalje, Bešlagić i Šaković
nikada neće moći objasniti zašto je baš Enes Drljević,
jedan od ključnih ljudi u "Rudhemu" i dugogodišnji
zamjenik Miralema Jahića, glavni savjetnik u aktuelnoj Vladi
TK-a za ekonomiju, finansije i privredu. Imajući u vidu aktuelnu
katastrofu u KHK-u, oni nikada građanima neće moći dokazati
da za kreatora ekonomske perspektive ovog kraja nisu imenovali
čovjeka koji je štitio interese kontroverznih bjelosvjetskih
biznismena i radio u korist štete radnika KHK-a i građana
Tuzlanskog kantona. Jer, nemoguće je da savjetnik Drljević
nije znao za namjere "Rudhema", "Chellita"i
"Incometala" u vezi sa KHK-om, a nemoguće je i da
Šaković i Bešlagić nisu znali da on to zna. Prije bi se moglo
reći da je Enesu Drljeviću preporuka kod Bešlagića bilo to
što mu je šef bio Miralem Jahić, a blizak rođak - direktor
famoznog "Chellita", koji je KHK zavio u crno, Nedim
Ilijazović.
Izvori Dana Enesa
Drljevića vezuju i za štete u još nekim velikim preduzećima
u TK-u, kao što je lukavačka "Soda". Navodno je
njegovom zaslugom jedan milionski kreditni iznos namijenjen
"Sodi" završio na računu "Rudhema" i njegovih
firmi u inozemstvu.
U javnosti se sa posebnim
interesovanjem očekuje da li će razmjere štete u KHK-u uticati
na kantonalnog tužioca Izu Tankića da konačno u nekoj
tuzlanskoj aferi stvari izvede na čistac. Nepodijeljeno je
mišljenje da je on prebačenu normu u procesuiranju bivšeg
kantonalnog premijera Hazima Vikala i njegovih ministara
"kompenzirao" štiteći Bešlagića i njegove saradnike
kao zjenicu oka svog. Uostalom, valjda je i Tankiću postalo
jasno da je krajnje vrijeme da se prestane zamjerati Mirnesu
Ajanoviću, koji u uvjetima svekolike kompromitacije Alijansine
čelne garniture u ovom kantonu već duže slovi kao jedini "šalter"
za zaštitu prava građana s realnim izgledima da najesen zagospodari
nekim ključnim ministarstvima.
Stiže
nova presuda protiv KHK-a
|
Uoči zaključivanja ovog teksta jedan naš
izvor dostavio nam je novu zapanjujuću informaciju: "Incometal"
navodno ima velike šanse da dobije još jednu sličnu presudu
protiv KHK-a. Radi se o tužbi "Incometala" protiv
KHK-a pred nadležnim sudom u Baselu zbog raskida ugovora
o aktiviranju Pete koksne baterije. Iako je KHK i u ovom
slučaju strana koja je bila ispunila svoje obaveze, a
"Incometal" to nije učinio, zbog formalnih propusta
KHK-u prijeti još jedno pogubno opterećenje računa.
|
|
Pašaga
Muratović, direktor KHK-a
|
Ni
državni ministri nisu nam pomogli
|
|
 "Kad
je ˝Incometal˝ iz Züricha, putem Arbitražnog suda
u Beču, utužio KHK zbog raskida ugovora, nas je to jako
zbunilo, jer imamo ugovor sa firmom ˝Chellit˝, a u arbitražnom
postupku se odjednom pojavljuje druga firma. Molim vas,
mi u tom švicarskom ˝Chellitu˝ imamo milionske cifre.
Ima obaveza i njegove ˝kćerke˝ - ˝BH Chellita˝ - koju
smo tužili kantonalnom sudu u Tuzli zbog neizmirenih
obaveza.
Mi na taj konkurs
za stečaj ˝Chellita˝ na konkurskoj komisiji regije Baden
nismo pozvani, niti smo s tim uopće upoznati. Upravni
odbor je zauzeo stav da se preko državnih organa, preko
Ministarstva vanjskih poslova (Jadranka Prlića
i Zlatka Lagumdžije - napomena Muratovićevih
saradnika) obratimo i zatražimo objašnjenje kako je
moguće da se sve to dešava. Nažalost, nismo dobili odgovore.
Sam proces je nastavljen
i mi smo na svaki zahtjev arbitra blagovremeno dostavili
odgovor. I kada je arbitražna odluka došla, mi smo preduzeli
predviđene mjere: prigovor na pomenutu odluku Međunarodnoj
trgovačkoj komori u Parizu, od koje očekujemo odgovor
narednih dana, zatim izjašnjenje Kantonalnom sudu u
Tuzli o pomenutoj odluci, ukazujući da je ona neprimjenjiva
do okončanja sudskog procesa u Austriji, po građanskom
pravu, odnosno do završetka sudskog spora KHK - ˝BH
Chellit˝ pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
Napominjem da je
KHK, u nastojanju da pokrene proizvodnju, imala više
ugovora sa firmom ˝Rudhem Tuzla˝, koji nisu realizirani,
a dokumentacija i određeni zahtjevi KHK-a upućeni su
prema nadležnim organima TK-a kako bi se na zakonit
način rasvijetlilo i to poslovanje.
To se odnosi na 4,4
miliona dolara, za koje je KHK dao saglasnost firmi
˝Chellit˝ da ih koristi u ime KHK-a zbog ratnih dejstava,
a isto nije u potpunosti opravdano. Također su sredstva
za angažovanje ruskih stručnjaka prebačena firmi ˝Rudhem˝
za poslove nadzora Pete koksne baterije, a ni ta sredstva
nisu opravdana."
|
|
Optužbe
iz Jahićevog tabora
|
Režija
nesposobnih direktora i prljavih političara
|
|
Do Miralema Jahića,
uprkos brojnim pokušajima, nismo uspjeli doći, a zna
se da je trenutno angažiran u firmi "Telma"
u Milanu. Međutim, smatramo da je zanimljivo prenijeti
ogorčen komentar jednog od njegovih saradnika, sažet
iz snimljenog telefonskog razgovora. Medijsku kampanju
protiv "Rudhema" i Jahića on pripisuje nesposobnom
menadžmentu KHK-a i predizbornoj igri čelnika TK-a:
- Kako to da dolaskom
na mjesto direktora KHK-a Pašaga Muratović prvo raskida
sve odnose sa "Rudhemom", kao dugogodišnjim
poslovnim partnerom i jedinom firmom u okruženju koja
se ikada bavila spoljnom trgovinom? Odgovor je jednostavan:
Čovjek je cijeli radni vijek bio šef održavanja i o
biznisu bukvalno nije znao ništa, a firma je poslije
rata bila još više kadrovski nego tehnološki devastirana.
Također, poslije
pomenutog raskida s "Rudhemom" KHK nije potpisao
ugovor s nekom ozbiljnom firmom osim sa "Kemo Komplexom"
iz Frankfurta. Inače, "Kemo Komplex" je firma
koju podržava aktuelna kantonalna vlast, čiji je premijer
(Senahid Šaković, op.aut.) u rodbinskim vezama sa vlasnikom
pomenute firme Moralićem. "Kemo Komplex" se
u posljednje vrijeme pojavljuje kao kupac prvo "Polihema",
zatim "Sode", pa onda potpisuje protokol sa
KHK-om, čiji su potpisnici Vlada TK-a, KHK i gradonačelnik
Lukavca. Ima li tu možda koincidencije, ili je sve slučajno?
Dalje, nije li čudno
da u svemu ovome zdušno i na jednak način govore Sindikat
i poslovodstvo KHK-a? Nije, ako se zna da je predsjednik
organizirao štrajkove da dovede Muratovića za direktora.
Nije li ovo već viđeno u BiH bezbroj puta? Ko god se
odvaži da investira na ove prostore, doživi fijasko.
Politika se ne bavi životom, problemima, već pukim održavanjem
na vlasti.
Zbog čega je Fabrika
sode već tri godine poligon na kome političari demonstriraju
svoju nesposobnost? Nismo li svjedoci istog slučaja
u "Polihemu" i sada u KHK-u? Svakako, to se
najviše prelama preko leđa radnika, ali političarima
stalno trebaju žrtve. Zbog čega niko njih ne poziva
na odgovornost, zašto su oni pošteđeni svega? Logično
je, i to je važna pozadina ove priče, da kantonalnoj
vlasti trebaju projekti koji će donositi političke poene
za jesen, ali mora li neko, ko neće da podijeli uspjehe
s njima, da bude uništen?
Međutim, tek ćemo
vidjeti da se ovog puta možda nisu preračunali? Stajali
su na stranama gubitnika, nekoga ko je svojom odlukom
prouzročio višemilionsku štetu. Staju li to oni na stranu
onih čije su odluke prouzročile stečaj jedne od rijetkih
bh. firmi u inozemstvu? Ako tako postavljaju stvari,
onda će na političkoj sceni ostati veoma kratko. A možda
i oni bježe od sopstvene odgovornosti za podržavanje
onih koji bi morali da objasne kako su zastupali interese
KHK-a?
Pita li se iko koliki
su gubici KHK-a danas, a koliki će biti kada bude namirena
presuda arbitraže? Ko zanemaruje činjenicu da je protiv
ovog kombinata, zbog dugova, Tuzlanska banka pokrenula
stečajni postupak? Svjedoci smo šta stečaj znači na
primjerima "Polihema" i "Sode".
Iako čelnici KHK-a,
i još neki s njima, pokušavaju da javnosti prikažu navodnu
režiju desetogodišnje pljačke i ostave utisak tobožnjih
zaštitnika imovine, ipak će se ispostaviti samo da se
radi o nesposobnim i samoproglašenim privrednicima,
te političkim igrama bez granica pred izbore, ali na
račun svoje štete.
|
|