  roz
povijest se koristila kao vojni i politički cilj, a sada je
i sredstvo kojim se ostvaruju veliki profiti. Naravno, riječ
je o pitkoj vodi, običnoj i mineralnoj. Dvadeseto stoljeće
obilježila je nafta, a dvadeset prvo, barem se tako predviđa,
označit će voda. Razlika između crnog i bezbojnog
zlata jeste što čovjek bez prvog može, a bez drugog ne. Da
li se već i u našoj zemlji vode "tihi" ratovi za
dobijanje koncesija za eksploatisanje tih "izuzetnih"
voda? Do sada je javnosti poznata afera samo sa tešanjskom
Oazom. Bez obzira na sve priče, ona se još uvijek nalazi
na stolovima federalnih zvaničnika kada se održavaju sjednice.
Nebitno da li je to "prava" Oaza, kao ona
u bocama na stolovima Bijele kuće, ili "kriva",
sa ugljendioksidom (CO2) ubačenim u vodu (H2O).
Konzorcij za koncesiju
Mineralna voda o kojoj javnost malo zna jeste tuzlanski Mag
Mg++. Njeno izvorište je pored Tuzlanskog Kiseljaka. Dugo
se ova voda nazivala samo "ljekovitom". No, nikada
ta ljekovitost nije podstakla stručnjake da urade i neka ozbiljnija
istraživanja i analize njene sadržine. U posljednjih 60 godina
ovo izvorište se pominjalo kao mjesto omiljeno za teferiče.
"Mještani su sa
bunara pili tu vodu, vođeni činjenicom da im godi, prethodno
pješačeći i po 12 kilometara do nje", kaže Milan
Vađić, direktor Pivare Tuzla d.d. Ratne 1993. godine,
u ovom preduzeću su, znajući za postojanje "ljekovitog"
bunara, odlučili da sastave konzorcij od članova Tuzlanske
regije, Rudarsko-geološkog instituta Tuzla, Hemijsko-tehnološkog
instituta i Komercijalne banke, te su započeli istraživanja.
Konzorcij je bio zasnovan
na komercijalnoj osnovi, pa su nakon početnih istraživanja
ovom tekućinom napunjene i prve pivske boce, u nedostatku
odgovarajućih. Voda je tada u Tuzli plasirana na tržište,
jer druge nije bilo ili nije bila za piće. Istraživanja u
okviru ovog, tada pilot-projekta, trajala su sve do 1996.
godine. Nakon podjele profita i izmirenja obaveza, konzorcij
se "raspao". Osim tuzlanske Pivare, nije bilo zainteresovanih
kako bi se istraživanja nastavila. "Tada smo već znali
da je ova voda nešto posebno, te da u njenoj sadržini stoji
budućnost", priča Vađić.
Naime, istraživanja su
ukazala na visok postotak magnezija (Mg++) koji sadrži voda
i odsustvo ili mali procenat sulfata poznatijih kao "gorke
soli". Sulfati se u mineralnoj vodi javljaju u većem
procentu uz magnezij, što kod tuzlanskog kiseljaka nije slučaj.
Ovo svojstvo mu daje poseban značaj i prođu na svjetskom tržištu.
Kada su započeta, istraživanja su vršena površinski, da bi
se kasnije iskopavanja vršila na dubini većoj od 60 metara,
objasnio je direktor Pivare. Međutim, Tuzlaci, manje-više
upućeni, tvrde da se crpljenje vode vrši i sa dubine od 200
do 300 metara! Ispostavilo se da je ova "žila" u
Ljubači kod Tuzle.
"Nakon što smo
stavili vodu pod kontrolu kako se ne bi izgubila, urađeni
su i elaborati. Sve je to završeno 1999. godine",
kazao je Vađić, naglašavajući da su do tada imali dozvolu
za eksploatisanje vode, koja je svake godine produžavana.
Kada su urađene završne analize, predstavnici Pivare, koji
su vlasnici zemljišta gdje se nalaze izvorišta, predali su
zahtjev za koncesiju, tj. dozvolu za korištenje nekih obnovljivih
resursa. U međuvremenu, dok su čekali da dobiju koncesiju
za eksploatisanje vode, predstavnici Pivare su izvezli na
američko tržište 12.000 litara mineralne vode pod etiketom
Mag Mg ++. "Ovim izvozom ostvaren je profit
kao da je prodata na domaćem tržištu. Nismo imali troškove
transporta, jer su Amerikanci to finansirali", kaže
Midhat Ćilimković, rukovodilac komercijale Pivare Tuzla
d.d., dodajući da je voda imala dobar prijem na američkom
tržištu, te da uskoro očekuju velike porudžbine.
Trenutno Tuzlanski kiseljak
zauzima četvrto mjesto na međunarodnoj listi mineralnih voda
koje sadrže veliki postotak magnezija. Voda sa ovim kvalitetima
ima veliku potražnju na tržištu, naravno, van granica BiH,
zbog ljekovitog dejstva koje ima. Naime, magnezij ima pozitivne
efekte na glavobolje, vrtoglavice, stres, aritmiju srca, infarkt,
dijabetes, sidu U prirodi ga ima mnogo, ali se teško dolazi
do njega. Šta je problem ako je voda tako dobra a ima i prođu
na stranom tržištu? Problem je u nedobijanju koncesije. Sve
dok tuzlanska Pivara ne bude imala koncesiju, ne može izvoziti
Mag Mg ++. Stoga, oni su na izvjestan način i prekršili
zakon izvozeći prve galone na američko tržište.
"Pitanje vode regulisano
je federalnim zakonom u okviru koga se može dati pravo na
korištenje vode ili koncesija. Ovo pravo se daje s ciljem
unapređenja vodoprivrednih sistema", objašnjava Hazima
Hadžović, pomoćnica ministra za vodoprivredu Federacije
BiH. Ona kaže da je prvi zakon o koncesijama donesen 1998.
godine, te da je to do tada bila nepoznanica u bh. zakonodavstvu.
Zakonske smetnje za dobijanje ove dozvole postoje ukoliko
se utvrdi da je taj lokalitet već rezervisan ili će izdavanjem
koncesije biti poremećeni bilansi snabdijevanja hranom, vodom
i električnom energijom.
Ovlasti za izdavanje koncesije,
po zakonu iz 1998. godine, mogu imati resorna kantonalna i
federalna ministarstva. Nadležnost nije precizirana, tako
da se koncesija može zatražiti i od jednih i od drugih. "Mi
smo do sada izdali tri koncesije, i to tešanjskoj Oazi,
ilidžanskom Dijamantu i Sarajevskom kiseljaku",
kazala je gospođa Hadžović i naglasila da je jedini uvjet
koji je tešanjska Oaza trebala ispuniti, s obzirom
na to da istraživanja ovog izvora nisu urađena precizno, bio
da ih završe u periodu od pet godina.
Tešanjski i hrvatski biznismeni
Za dobijanje koncesije ni jedna od tri navedene firme nije
imala poteškoća, a najmanje problema tipa čekanje dozvola
više od godinu. Prisjetimo se afere kada su austrijski investitori
u Oazu podnijeli krivičnu prijavu protiv Salke Bedaka,
direktora Tešanjskog kiseljaka, i Zahide Bedak, direktora
preduzeća Oaza. Podnosioci prijave tvrdili su i tvrde da na
"zemljištu za koje je izdana koncesija ne postoji nikakvo
izvorište niti eksploatacija mineralne vode". U sudskom
registru je upisano da je rješenjem Federalnog ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 1998. godine, Oazi
"data koncesija za crpljenje mineralnih voda na širem
području Crnog vrha, na rok u trajanju od 40 godina. Vrijednost
prava po predmetnoj koncesiji iznosi 3,5 miliona maraka".
Ovi podaci su kontradiktorni sa onim što nam je saopćeno u
resornom federalnom ministarstvu.
Pažnju javnosti je privuklo
i to kada se Ivica Todorić, predsjednik koncerna Agrokor
u Hrvatskoj, zainteresirao za privatizaciju Sarajevskog kiseljaka.
Tada se nagađalo šta bi mogli biti uzroci njegovog interesa,
na šta je Todorić odgovarao da ga "interesira samo biznis".
Objašnjavao je ovaj hrvatski biznismen da je Sarajevski
kiseljak po kvaliteti jedna od najboljih voda u Evropi
i naglasio da je to nacionalna voda, te da želi da tako i
ostane. Predviđanja da će firma biti "ugašena" nisu
se pokazala tačnim, već se ova voda počela izvoziti na mađarsko
tržište.
Mineralnu i "običnu"
flaširanu vodu u inozemstvo izvozi i ilidžanski Dijamant.
Međutim, kapaciteti mineralnih i "običnih" voda
za piće u BiH su nepoznati. "Resursi mineralnih voda
su prilično neispitani u BiH. Smatram da zainteresovanim strankama
treba pružiti mogućnost da ulože u istraživanja,"
kaže Hazima Hadžović, kod koje smo, u toku razgovora, bili
počašćeni mineralnom vodom Radenska. Valjda su ona
tri srca, zaštitni znak Radenske, toliko primamljiva
da se ova voda poslužuje i u Ministarstvu vodoprivrede Federacije
BiH.
Na upit zašto Radenska
a ne neka druga, domaća voda, gospođa Hadžović je objasnila:
"Jedino je ova bila u bifeu."
Činjenica da je prošle
godine na uvoz vode i drugih tekućina potrošeno 37 miliona
maraka, govori da bh. narodi, i pored mnogobrojnih domaćih
vrela, veoma cijenjenih u svijetu, više vole piti uvoznu vodu.
Još paradoksalnija je činjenica koja je nedavno obznanjena
- da je iz BiH "izvezeno" šokantnih 60 miliona maraka,
a da je za tu sumu uvezena nama "neophodna" Radenska.
Zbog toga na stolovima
kafana u Sarajevu uglavnom vidimo Radensku. U Tuzli
je izbor sličan, pa se konobari na pitanje da li imaju Tuzlanski
kiseljak "ibrete" i u nevjerici odmahuju glavom.
No, ako ne znaju Bosanci,
znaju Amerikanci cijeniti bosansku vodu, pa im stoga ne smeta
za nju platiti i prekookeanski transport. Što se izvrsno uklapa
u futurističke teorije o trećem svjetskom ratu zbog vode,
o čemu bi američki uvoznici bosanske vode već nešto trebali
znati.
Nestašica vode u 48 zemalja
|
| Milijarde ljudi na našoj planeti suočene
su sa opasnošću nestašice vode, a mnoge zemlje uskoro
će biti primorane da se oslone na desalinizovanu morsku
vodu, upozorili su eksperti na ovogodišnjoj međunarodnoj
konferenciji o vodi koja je održana u Singapuru. Pojedini
stručnjaci čak ocjenjuju da će voda, odnosno manjak te
dragocjene tečnosti, možda biti glavno ekonomsko i bezbjedonosno
pitanje u tek započetom vijeku.
Pola milijarde ljudi
u 31 zemlji svijeta nije imalo dovoljno vode u 1995.,
a do 2003. godine, procjenjuje se, nestašicom vode bit
će pogođene približno tri milijarde žitelja u 48 zemalja.
Brojka ugroženih
manjkom vode, po predviđanjima, povećat će se na četiri
milijarde pa njena nestašica može da potencira opasnost
međunarodnih sukoba.
Stručnjaci naglašavaju
da će ubrzan rast svjetske populacije i razvoj industrije
dovesti do astronomskog povećanja tražnje vode širom
svijeta u narednih nekoliko godina, a jedino praktično
rješenje ovog problema je desalinizacija - uklanjanje
soli iz morske vode. Ovaj proces je skup, tako da bi
i tržišna cijena vode za piće bila visoka.
|
|
|
|
Kontradiktornosti,
kada je bosanskohercegovačka voda u pitanju, nikad kraja.
Tako u brošuri koju je krajem 2000. godine izdao Savez
potrošača BiH kaže se, između ostalog: "Sarajlije,
činjenica je, imaju najbolju pitku vodu, ali je i skupo
plaćaju. Pogotovo oni koji žive u stambenim zgradama,
gdje svaki član domaćinstva za trideset dana mora platiti
5 KM, što za četveročlano domaćinstvo iznosi 20 KM Međutim,
kako su nam rekli u KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo
(VIK), a na osnovu istraživanja koje je uradila engleska
firma GIBB i sarajevski Energoinvest, ekonomska cijena
vode trebala bi biti veća za 85 odsto."
Međutim, nedavno
je u dnevnim novinama osvanulo upozorenje Udruženja
građana za zaštitu potrošača pod naslovom "Zdrave
vode pune štetnih materija". Oni se u svom
upozorenju pozivaju na anketu među 658 građana u Tuzli,
Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu. Naglasili su da mnogi
građani u ovim mjestima ne vjeruju da piju zdravu vodu.
Kada nadležni daju podatke, većina anketiranih smatra
da se daju "namještene" informacije.
|
|