TUZLA - TUZLARIJE NET
       
Utorak 19.3.2024       
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
    
Tuzlarije
  
Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT



Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





SVAŠTARIJE

Rasprava u kojoj sudjeluju milijuni ljudi: Ima li na svijetu više kotača ili vrata?

Ovo je tekst ukrajinske pjesme koja je danima na vrhu kladionica Eurosonga

Putinov dvojnik na mukama: "Bojim se za svoju sigurnost. Što ako me netko napadne?"

VIDEO Rus se lancima zavezao za vrata McDonald´sa i vikao: Zatvaranje je čin nasilja"Zapeo je za oko i Batmanu"

Konstrakti hakirali profile na društvenim mrežama: "Možda je tako i bolje"

Glumačke face se zamjerile gledateljima: "Ovo je orgijanje woke elite"

Ukrajinka i Rus zajedno pobjegli u Mađarsku: "Prohodali smo dva tjedna prije rata"

Samsung Galaxy S22 serija: Saznajte po čemu se ističu ovi pametni telefoni"Vi ste studentica? Sigurno ne ispuštate knjigu iz ruku""Moj prijatelj Krist"

Trebali su doći u Zagreb: Ruski bend objavio antiratnu pjesmu, pjevač im uhićen"Vrijeme leti kad se zabavljaš"

Favoriti su na Eurosongu, no vremena za vježbanje nemaju. Brane svoju zemlju u ratu

Bivši prvak Formule 1 oženio Playboyevu zečicu, pojavile se fotke sa slavlja

Warner Bros. napravio veliku rošadu svojih najvećih hitova

Jeste li skužili detalj u plesu Domenice i Alana koji je nasmijao gledatelje?

Ljubav Igora Mandića i njegove Slavice: "Bio sam podstanar kod njene mame"

Prosidba princa Charlesa nije bila romantična: "Odveo je Dianu u dječju sobu..."

Draško Stanivuković joj nije došao na rođendan pa prešla u stranku Milorada Dodika

Kontakt mail
[email protected]

Privatizacijska ofanziva
Operacija Polihem
Najveći gigant hemijske industrije u BiH, Polihem, i Termoelektrana Tuzla su prve komšije. Dijeli ih samo ograda. Međutim, od svih poznatih adeta o gajenju zdravih dobrosusjedskih odnosa, neočekivano je aktiviran jedan jedini koji ih ne afirmiše, onaj o crkavanju komšijine krave. U ovome slučaju radi se o Polihemovoj kravi, koja, sudeći po tome kako je Elektroprivreda riješila, neće do zelene trave

ekad su se Polihem i Elektroprivreda dobro pazili. Bio je to na obostrano zadovoljstvo uzorit dobrosusjedski odnos, za primjer drugima. Kao veliki potrošač energije i uredan platiša, Polihem je kod Elektrodistribucije imao status specijalnog potrošača, što podrazumijeva niže cijene isporuke električne energije. Posao je išao dobro i godišnja realizacija proizvodnje Polihema je iznosila 120 miliona DM. Blizu 1.200 zaposlenih radnika je živjelo sasvim pristojnim socijalističkim životom pa je, u skladu sa običajima iz tog berićetli vakta, 1979. godine, u saradnji sa preduzećem TTU, također prvim komšijom, u Neumu zajedničkim snagama izgrađen i hotel "Stela", da se radnik samoupravljač ima gdje odmoriti nakon prebačaja normi i ostvarenja petogodišnjeg plana. E, pošto ništa, a pogotovo ništa dobro, ne traje vječno, na red je 92. došla i agresija. Polihem je dio svoje proizvodnje prestrukturirao za namjenske potrebe Oružanih snaga BiH. Za sve vrijeme postojanja ovog preduzeća, tamo od 1975. godine, narod tuzlanskog kraja je plašio djecu hlorom. Eventualnu havariju u Polihemu, koja bi za posljedicu imala isticanje hlora, preživjeli bi, kako usmeno predanje kaže, samo oni koji bi se brzo uspjeli popeti na kakvo brdo.

Mada je u krug tvornice za vrijeme rata trehnulo nekoliko četničkih projektila, do havarije i nekih većih oštećenja preduzeća nije došlo. Pored proizvoda za namjensku industriju, Polihem se u tim teškim vremenima nesebično stavio na raspolaganje za dobrobit društva te, između ostalog, proizvodio i isporučivao kisik za bolnice, vodonik, kiselinu za akumulatore te (i što je bitno za dobrosusjedske odnose na relaciji Polihem - Elektroprivreda) kiselinu i lužinu potrebnu za nesmetan rad Termoelektrane. Jasno, da im po dobro poznatom postdejtonskom običaju, za sve što su u odbrani uradili, niko ne samo da im nije ništa platio, pa ni komšo nije rekao ni fala, a kamoli da se ko sjetio da im halali dugove nastale u to vrijeme te da ih pogura u pripremama za nemilosrdnu utrku koja će uslijediti.

Nenajavljeni komšija Prvi koji se dobrovoljno javio da im gurne štap u kotač bio je prvi komšija. Direkcija za proizvodnju Elektroprivrede BiH je poslije rata bila dužna preuzeti predratne ugovore prema kojima je Polihem plaćao nižu cijenu električne energije jer je bio specijalni potrošač, što se nije desilo, i komšo je svrstan u kategoriju sa ostalim potrošačima. I to još uvijek nije sve. U Polihemu imaju još primjedbi na ponašanje susjeda. Kad dođe da mjeri utrošak struje u Polihemu, komšo iz Elektroprivrede to radi katilski. Ako je u toku jednog dana zabilježeno petnaest minuta maksimalne potrošnje električne energije, komšo taj maksimum tretira kao da je imao kontinuitet cijeli mjesec i tako ga obračuna, što je način koji se ne prakticira više nigdje u Evropi. Tako taj račun sada iznosi 9,9 miliona maraka. Odnos Elektroprivrede prema Polihemu ilustriraju na slučaju kiseline i lužina koju je TE Tuzla kupovala od njih. "Vaša kiselina je skupa", rekli su iz Elektroprivrede.

"Mora biti skupa kad je struja koju nam isporučujete skupa", prisjećaju se šta su prije nekoliko godina odgovorili iz Polihema. Ovi iz Elektroprivrede su onda digli nos i kiselinu nastavili kupovati iz inostranstva. Taj račun za utrošenu struju radnici Polihema ne negiraju, niti sami nešto posebno insistiraju na njegovom otpisu, samo, eto, imaju primjedbi na njegov visok iznos. U slučaju da im se vrati status specijalnog potrošača električne energije kakav danas imaju Aluminij u Mostaru, čiji se poslovni uspjeh temelji na ovom specijalnom statusu, te Elektrobosna u Jajcu, u stanju su, tvrde uposleni u Polihemu, ne samo pokrenuti proizvodnju nego uredno vratiti sve dugove i za kratko vrijeme u profitu prešišati Aluminij. Za svoje tvrdnje radnici i trenutno poslovodstvo Polihema imaju sve argumente i relevantne pokazatelje koje rado pokazuju novinarima jednog tmurnog septembarskog ponedjeljka, koji je lako mogao biti sudbonosan ako se u Sarajevu dogovore da puste struju. Dočim, nije. To, uostalom, nije prvi ponedjeljak u ovoj zemlji koji je zakazao. Ukratko, Polihemu samo treba dati šansu koju do sada nije imao.

A do sada, računajući od 97. naovamo, Polihem je kretao pet puta i pet puta stajao. Nije imao sreće. Za stajanje bi uvijek postojali vanjski razlozi. Da li je to još uvijek neriješeno pitanje funkcionisanja željeznica o kojima, zbog dotoka sirovina i jeftinog transporta proizvoda, itekako ovise ili nepostojanje međudržavnih sporazuma i dobrosusjedskih relacija između BiH i SR Jugoslavije kao jednog od najvećih kupaca Polihemovih proizvoda, tek, svih ovih posljednjih pet godina je postojala razvojna kočnica. Taman dignu kredit i revitaliziraju pogone, nabave sirovine, osiguraju tržište, desi se da ili im isključe struju ili krenu bombardovati Srbiju. Ili, kad taman osiguraju sve, skoči cijena jedne od sirovina, kao što se desilo lani kada je cijena sirovine (propilena) skočila na 1.300 DM, dok je cijena proizvoda (propiola) uvijek stabilna i iznosi 2.000 DM pa se ne isplati proizvoditi. Ove godine, kada je cijena sirovine pala gotovo duplo i kad je valjalo krenuti sa proizvodnjom, nenajavljeno dođe komšija i isključi struju.

Pojest će ih hemija Polihem se inače sastoji iz dva dijela. Jedan se bavi neorganskom, drugi organskom hemijom. Prvi je veliki potrošač energije i ima manji profit, dok je drugi kao manji potrošač daleko profitabilniji i ima neslućene razvojne mogućnosti. I tek kada se pokrene ovaj organski dio, cio Polihem bude rentabilan. Međutim, da bi se pokrenuo drugi, najprije prvi mora stati na noge. Ove godine Polihem je ponovno bio na samom pragu da upali pogone profitabilne organske hemije. Boba im je falila, preciznije: jedan (1) milion DM. U svom razvojnom programu, tražeći od Vlade Tuzlanskog Kantona taj miliončić, Polihem obrazlaže svoj zahtjev u kome garantuju pokretanje proizvodnje i otplatu dugova, gdje je ukalkulisano i vraćanje duga Elektroprivredi u 36 rata. Skupština TK-a je ovaj zahtjev odbila. U Elektroprivredi kao da su se prepali takve mogućnosti. Čuj, da komšija vrati dug. Pa ako ga vrati, onda on ne bi bio dužan. Ne biti dužan, znači biti neovisan. A pošto je privatizacija u jeku sezone, to znači biti skuplji nego da si dužan. Biti neovisan, e nećeš, majčin sine.

Hemija je čudo

PIF-ovi koji su se začešljali da postanu novi vlasnici Polihema od Elektroprivrede traže da se otpišu dugovi ovog preduzeća. Elektroprivreda neće ni da čuje. Talovi uveliko počinju tuknuti u zraku. Vazduh treperi U Polihemu tvrde da je njihov partner iz Austrije nudio Elektroprivredi da plati račune za struju i da je Elektroprivreda to odbila, što je nekih 600 radnika danas uposlenih u Polihemu dodatno učvrstilo u uvjerenju da je u pitanju igranka koja se igra preko njihovih leđa. Polihem je bez struje od 18. juna, što je, evo, duže od tri mjeseca. Ukoliko se odmah (jučer) ne pusti struja ovoj firmi, ona će, zbog agresivnih materija kojima barata, biti mrtva za mjesec-dva. A proljeće definitivno neće dočekati. Pojest će je hemija. Što organska, što neorganska. I pored toga što im osam plata nije isplaćeno, što nemaju socijalno i zdravstveno osiguranje, što im radni staž ili ide ili ne ide, radnici dolaze na posao, brinu se o postrojenjima, jer im je još samo to ostalo. Imaju, doduše, i onaj dobro vrijedan hotel u Neumu, ali su im rekli da to nije isti par cipela, nego da je taj par, par Herceg-Bosne, koji, opet, ide u paru sa Aluminijem?! Dokapitalizacija i to. Kažu da po cijenu života neće dozvoliti da neko kupi Polihem bez njih. Štrajkovali su glađu. I opet će, kažu. Spremni su na sve samo da spasu Polihem. Gledaju kroz prozor u komšiju preko ograde. Iz dimnjaka mu se dimi. Kako neće kad je dobio 680 miliona DM za potrebe revitalizacije proizvodnje. I opet ne radi sa 20% kapaciteta, mada sad ima 500.000 tona uglja na deponiji koji ne troši.

Da je Polihemu samo deseti dio tog kolača koji je Elektroprivreda dobila, pa i pola od toga, gdje bi im kraj bio? Organska hemija ne poznaje kraj. Do sada su proizvodili uglavnom poluproizvode: natrijev hlorat, natrijev hidroksid, natrijev hipohlorid, HCL, hlor, azot, industrijsku so, kisik, lužine, poliole razne vrste, poliuretanske sisteme, sve vrste tvrdih i mekih pjena koje su izvozili u refuzi, a koje stranci finaliziraju (upakuju) i prodaju kao što je pjena koja se koristi u građevinarstvu. U stanju su, koliko sutra, proizvoditi crijep, sjedišta za automobile i avione, đonove za obuću, lakove, ljepila i ko zna šta još. Samo, nikakav se posao ne može uraditi ako ga se ne pokuša uraditi, kažu u Polihemu. Ali?

"Poljoprivreda, poljoprivreda, poljoprivreda", ponavlja Nikola Grabovac ove jeseni. Ko će i kada izgovoriti: hemija, hemija, hemija?

Objavljeno u broju 224 DANA, 21. septembar / rujan 2001.