POČELO POTAPANJE RUDNIKA SOLI "TUŠANJ"
Grumen soli |
Sjećate li se onog slogana "so gradi i razgrađuje"? Nastao je u vrijeme kad je tuzlanski fenomen tonjenja prevazišao mogućnosti grada i kada se nastojalo da tonjenje ne bude samo tuzlanski već i jugoslovenski problem. U prodajnu cjenu soli tada je ugrađen jedan mali procenat koji je usmjeravan na saniranje šteta izazvanih tonjenjem.
A štete su bile nemjerljive. Prvo je stotinjak godina so izgrađivala grad koji je po njoj i ime dobio, a onda je unazad nekoliko decenija počela da uzima s kamatama. Podzemne šupljine učinile su nestabilnim tlo u gradskoj urbanoj zoni i jedna za drugom počela su da nestaju zdanja po kojima se grad prepoznavao. Zato je šteta izazvana tonjenjem nemjerljiva. Cijena građevina se može lako izračunati ali kako izračunati štetu istorijskom nasljeđu ili onome što se zove "duševna bol". Stari Tuzlaci i dan danas pojedine lokacije u gradu nazivaju po građevinama kojih odavno nema pa tako zbunjuju i mlađariju i netuzlake.
U samostalnoj državi BiH, tuzlanski fenomen je opet postao samo tuzlanski, prepušten osiromašenom gradu i njegovim stanovnicima da se sa njim bore kako znaju i umiju. Zato ne treba čuditi što je Opštinsko vijeće Tuzle odlučilo da fenomen tonjenja ovog grada proglasi ekološkom katastrofom i trajnom elementarnom nepogodom.
Rezonski bi bilo da današnji dan, kad definitivno započinje potapanje Rudnika kamene soli "Tušanj", treba biti istorijski za Tuzlu jer predstavlja dan kad započinje i zaustavljanje tonjenja, ali ne djeluje nam tako. Navikli smo se nekako i na taj Rudnik i to tonjenje, pa i rastanak sa Rudnikom pomalo doživljavamo kao gubitak još jednog gradskg simbola.
Simboli grada |
O sudbini Rudnika svašta se pričalo. Rudari su navijali da nastavi sa radom, ekolozi su najavljivali tajne sporazume o skladištenju nafte i plina u njegovim ogromnim podzemnim komorama,
drugi su opet govorili da će se u tim istim komorama napraviti velike sportske dvorane ... a od 1995. godine počelo se sve glasnije pričati o potapanju koje je na kraju i prihvaćeno kao krajnje rješenje.
Put do potapanja, koje će uzgred da napomenemo trajati oko 2 godine, nije bio ni jednostavan ni brz. Ako vas zanimaju detalji, "iskopali" smo jedan tekst iz 1995. u kojem današnji kantonalni ministar energetike, a tadašnji šef ekspertnog tima koji se bavio sudbinom Rudnika, objašnjava zašto je potapanje rudnika najbolje rješenje:
EKSPERTI ZATRAZILI, VLADA NAREDILA, DIREKTOR SE OPIRE
AIM TUZLA, 1.10.95. Tuzla - grad koji je domacu i medjunarodnu pozornost u ovim godinama rata skrenuo svojom politickom opcijom toliko razlicitom od vladajucih nacionalizama na podrucju ex-Jugoslavije - do prije rata u BiH bila je poznata kao grad koji tone i nestaje. Naime, kako tvrde prvi pisani izvori o ovom gradu, sva istorija Tuzle vezana je za so i eksploataciju soli na njenom podrucju te ce i samo ime grad dobiti za vrijeme Otomaske imperije po turskoj rijeci sa "tuz" sto znaci so. No, dugogodisnjom nekontrolisanom eksploatacijom soli u tuzlanskom rudniku, dolazi do destabilizacije masiva i slijeganja zemljista na kojem Tuzla lezi, a kako svih godina prije rata ovom gradu nije adekvatno valorizirana steta nastala kao posljedica eksploatacije rudnika, Tuzla je postala grad koji se urusava i kojem prijeti polagana smrt. Nakon vec 4.000 porusenih objekata u ovom gradu, Tuzla je konacno docekala i tu odluku - zatvara se Rudnik soli "Tusanj"! No, kako su politika i stranacko prepucavanje danas u Bosni iznad svake ekonomske logike, odmah nakon objelodanjivanja odluke o zatvaranju rudnika zapocela su prepucavanja na relaciji direkcija rudnika - ekspertna grupa - sindikat, pa i Vlada. Zasto je Rudnik "Tusanj" odjednom postao top-tema tuzlanske svakodnevice i otkud politiziranje oko neceg sto je cisto rudarstvo ili ekonomija razgovaramo s doktorom rudarstva, inace predsjedavajucim ekspertnog tima za sudbinu rudnik, gospodinom Refikom Ahmedinovicem.
- Nekontrolisanom eksploatacijom rudnika soli Tusanj danasnja proizvedena steta gradu Tuzli, a nenadoknadjena od strane rudnika i potrosaca slane vode, iznosi preko 87 miliona njemackih maraka! No, taj trend se nastavlja svakodnevno. Sa izbijanjem rata na ovom podrucju doslo je do brzog prestanka proizvodnje u preradjivackim kapacitetima Hemijskog kombinata Soda-so, dakle dolazi do prestanka proizvodnje soli, do prestanka proizvodnje sode i prestanka proizvodnje u kloralkalnom kompleksu, koji su kao osnovnu sirovinu koristili slanu vodu. U takvoj situaciji trebalo je prestati i s nekontrolisanom eksploatacijom slane vode. Medjutim, kako se u neposrednoj blizini solnih bunara nalazi rudnik kamene soli Tusanj - koji ima tehnicko-tehnoloski nerjesen problem sa stabilizacijom svakog okna kao vitalnog objekata rudnika - jasno je da bi uslijed prestanka eksploatacije i dizanja nivoa podzemnih voda doslo do direktnog ugrozavanja rudnika i stalne opasnosti nekontroliranog prodora vode u rudnik kamene soli sto bi takodjer moglo izazvati nezeljene posljedice i po sami grad Tuzlu. Zbog toga se za vrijeme rata morao drzati jedan nivo eksploatacije koji se kretao otprilike oko 3,5 do 4 hiljade metara kubnih slane vode dnevno. No, kako nisu radili preradjivacki kapaciteti i primali tu slanu vodu, ona se svakodnevno bacala u rijeku Jalu koja ju je onosila dalje.
Koliko je slane vode u toku rata tako bespovratno baceno i sto to ekonomski znaci?
- Prema nasim grubim podacima za vrijeme rata je baceno oko 3,5 miliona kubnih metara slane vode, u okviru kojih je bilo moguce proizvesti oko 1.200.000 tona kamene soli. Dakle, to su bili nepovratni gubici mineralne supstance, i ovaj je grad vec prije godinu i po dana poveo odredjene aktivnosti oko prestaanka eksploatacije slane vode i realizovaanja ranije izradjenog projekta planske likvidacije, odnosno planskog potapanja rudnika kamene soli "Tusanj".
Da li to potapanje rudnika "Tusanj" znaci da bi prestala proizvodnja kamene soli po cemu je Tuzla bila jedinstvena na cjelkupnom podrucju Bosne i Hercegovine, pa i bivse Jugoslavije?
- Ne! Vidite, uoci rata trebao je biti pusten u pogon novi rudnik kamene soli "Tetima" koji je udaljen oko 10 kilometara od Tuzle. To je bila jedna od najvecih investicija na podrucju bivse Jugoslavije prije rata, i prakticki je vec krenula s probnim proizvodnjom, ali kako je "Tetima" bila na samim linijama fronte, rudnik nije radio i djelomicno je devastiran. Procjenjuje se da je za konacno aktiviranje tog rudnika potrebno oko 6 miliona njemackih maraka, no za pocetne radove, medjutim, dosta je i 1,5 milion. Dakle s aspekta potrosaca nema problema da se revitalizacijom novog rudnika prakticki proizvede slana voda i podmire njihove potrebe. S druge strane, stvorili su se idealni uvjeti da se za vrijeme rata kada potrosaci ne rade, sa sadasnje proizvodnje solnih bunara pridje planskoj likvidaciji rudnika i potopi njegov zapreminski prostor od oko 1.500 kvadratnih kilometara, a time rjesi tinjajuca opasnost kako za rudnik soli "Tusanj" tako i grad Tuzlu.
|
Oko takve odluke, ipak, nisu se mogli sloziti strucnjaci Instituta za rudarsvo i rukovodsvo rudnika "Tusanj". Jedni su bili za, a drugi protiv potapanja?
- Upravo je zbog tih nesuglasica gradonacelnik Tuzle, gospodin Beslagic, zatrazio od nadleznog ministarstva u Vladi BiH da se oformi ekspertna grupa koja bi izanalizirala postojece stanje i konacno donjela strucnu, odnosno ekspertnu i naucnu odluku o sudbini rudnika "Tusanj". Ministarstvo za energetiku i industriju je formiralo tu ekspertnu grupu na cijem sam ja celu bio, a u njoj su se nalazila cetriri doktora nauka, diplomirani ekomomista i republicki rudarski inspektor. Ta je ekspertna grupa tri mjeseca radila na ocjeni stanja a imala je zadatak da sagleda opravdanost daljeg rada rudnika soli "Tusanj" na solnom lezistu Tuzla sa tehnickog, ekonomskog, ekoloskog i drugih aspekata. Ekspertna grupa je zavrsila svoj izvjestaj i proslijedlila ga nadleznom ministarstvu. Zapravo, nakon detaljnog proucavanja navedenih materijala, brojnih strucnih i naucnih rasprava ova je grupa strucnjaka predlozila Ministarstvu energetike i industrije da rudnik soli "Tusanj" pridje odmah izradi projekta prestanka nekontrolisane eksploatacije slane vode i imobilizacije rudnika, dakle potapanja rudnika i stavljanja van upotrebe, jer je konstatovano da nema opravdanosti za njegov daljni rad i sa tehnickog, i sa ekonomskog, i sa ekoloskog, sigurnosnog i drugih aspekata. Drugo, zbog aktuelne situacije eksploatacije na tuzlanskom sonom lezistu predlozeno je da Ministarstvo obaveze rudnik soli "Tusanj" da pomenuti projekt izradi u roku tri mjeseca. Dalje, ekspertna grupa smatra da pored izrade navedenog projekta treba zapoceti aktivnosti na trazenju odgovora na ponasanju stjenskog masiva pri dizanju nivoa podzemnih voda nakon prestanka nekontrolisane eksploatacije slane vode na tuzlanskom solnom lezistu.
Da li je ekspertna grupa napomenula u svom izvjestaju Vladi i mogucnost otvaranja novog rudnika "Tetima", i kakav je uopste bio stav Vlade o ekspertnom misljenju?
- Naravno, u cilju obezbjedjivanja dugorocnog stabilnog snabdjevanja potrosaca slanom vodom, proizvodnje soli, soda, hlora i ostalih proizvoda na bazi soli, ekspertna je grupa predlozila da nadlezno ministarstvo u saradnji sa drugim subjektima iznadje sredstva za izradnju sanacionog programa obnove rudnika soli "Tetima" kod Tuzle. Ovaj je izvjestaj Vlada razmatrala i konacno donjela svoju odluku na bazi koje je napisano rjesenje kojim se nalaze Drustvenom preduzecu rudnik soli "Tusanj" da odmah pristupi u cjelosti realizaciji svih tacaka koje je ekspertna grupa predlozila Vladi! Dakle, vlada je u cijelosti prihvatila sugestije ekspertne grupe. Istovremeno u tom je rjesenju Vlada zaduzila ministarstvo financija da u suradnji s ministarstvom energetike i industrije iznadje sredstva za realizaciju sanacione obnove rudnika soli "Tetima".
|
Ako je vec izvjestaj ekspertnog tima tako jasan, ako se vjeruje strucnom misljenju, sto je sama Vlada i potvrdila, otkuda tolika povika na vas i ostale clanove tima od strane sindikalnog lidera Sulejmana Hrle ali i direktora rudnika "Tusanj"? Koliko je istine da je sukob nastao zbog vase pripadnosti gradjanskoj opozicijskoj stranci UBSD, dok su s druge strane pomenuta gospoda lojalna vladajucoj SDA?
- Cujte, ono sto je najbitnije shvatiti jeste da rudnik ne moze obezbjediti ni minimum proste reprodukcije, a kamoli iz svog poslovanja obezbjediti neka sredstva za daljnju investicionu izgradnju. Medjutim, ovaj se problem jako ispolitizirao. Ja kao predsjednik ekspertne grupe odgovorno tvrdim da se grupa bavila uglavnom strucnim i naucnim stvarima ne ulazeci u bilo kakvu politizaciju. Nije mi zato jasno zasto se u tu politizaciju upustio predsjednik Sindikata gospodin Sulejman Hrle, koji postavlja pitanje kako neko moze donositi odluke o zatvaranju rudnika jer sta ce, navodno, raditi rudari "Tusnja" ili porodice boraca koje kao ostaju bez posla!? Mi smo spremni gospodinu Hrletu predociti sve podatke jer upravo je ovaj izvjestaj ekspertnog tima borba za egzistenciju i boraca i njihovih porodica jer nema buduce normalne egzistencije sa takvim balansima i takvim neprofitabilnim, neekonomskim programima. Bez ikakve ekonomije, drzanjem balasta rudnika, cijena kilograma soli iz takvog rudnika iznosila bi preskupih 10 njemackih maraka. Ko moze sebi dopustiti takvo poslovanje? Mi cemo morati kad-tad razmisljati o ekonomiji poslova, a ne drzati firme iz politickih ili nekih dugih razloga.
Sto o svemu misli rukovodstvo rudnika?
- Naravno, direktor i ekipa na celu rudnika imaju potpuno oprecne stavove od misljenja ekspertnog tima. Ali, ponavljam: mi smo proucili materijale rudnika soli, materijale Rudarskog instituta koje je izgradio Zavod za so i usavrsenje fluida pri Rudarskom institutu, proucili smo sve dosadasnje materijale ravnopravno i zakljucili sa svih aspekata koje pominjem da prakticno nema sanse da Rudnik soli "Tusanj" dalje radi. Svako, pa i direkcija rudnika, ima naravno pravo na svoje stavove, ali je Vlada zatrazila od strucne, odnosno ekspertne grupe da je informira i posavjetuje o sudbini rudnika. Ta je grupa, dakle, ravnopravno prucila sve materijale i na koncu dinjela odluku koju smo spremni strucno braniti - rudnik se mora potopiti! Uostalom, Vlada je to i naredila direkciji, a krajnji rok za planove oko zatvaranja rudnika je zadnji dan ove godine. Ako postoje otpori u rudniku oko sprovodjenja vladine odluke, oko toga se, ipak, mora brinuti sama Vlada, a ne ekspertna grupa.
V. KOVACEVIC
|