cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
|
Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
Tri hiljade ljudi plakalo s Hatidžom Mehmedoviæ
Povodom 60. godišnjice donošenja Konvencije Ujedinjenih naroda o spreèavanju i kažnjavanju genocida, juèer je u u Berlinu, u organizaciji Društva za ugrožene narode, održan komemorativni skup kojem su prisustvovali brojni predstavnici žrtava iz cijelog svijeta koje su preživjele genocid.
Emotivan nastup
U Berliner domu, pred tri hiljade uèesnika iz Ruande, Iraka, Èeèenije, Bijafre, Gvatemale, predstavnika Dokumentacionog centra "Simon Vizental" iz Pariza, Jevrejske zajednice Njemaèke, u ime žrtava Srebrenice govorila je Hatidža Mehmedoviæ, predsjednica Udruženja "Srebrenièke majke".
U emotivnom nastupu koji je kod prisutnih izazvao suze, govorila je o genocidu poèinjenom nad civilima Srebrenice, ali i agoniji kroz koju prolaze majke u traženju posmrtnih ostataka svoje djece, muževa, braæe.
Upozoravajuæi da se, uprkos postojanju Konvencije, na pragu 21. stoljeæa u Srebrenici desio genocid, Mehmedoviæ je poruèila:
- Jedini cilj nas majki je da pronaðemo kosti svoje djece i dostojanstveno ih sahranimo, kako bismo im vratile pravo na dostojanstvenu smrt, ako im je veæ neko oduzeo pravo na život. Možete li zamisliti kakav je život majke koja živi za dan kada æe joj neko reæi: vaš sin je identificiran, možete ga sahraniti...
Identifikacija sinova
Kazala je da je ona jedna od majki kojoj su prošle godine identificirali sina, ali da ga još nije ukopala jer ne zna koje ime da mu stavi na nišan.
- Nema nijednog traga u identifikaciji koji bi mi kazao je li to moj mlaði ili stariji sin, a oba su ubijena u julu 1995. godine. Strašno je živjeti u svijetu smrti na koji su osuðene srebrenièke majke. Zato vas molim, dignite glas kako nijedna majka na svijetu više ne bi doživjela sudbinu Srebrenice - zavapila je Mehmedoviæ.
Tilman Cilh (Zulch), predsjednik Društva za ugrožene narode iz Getingena, govoreæi o genocidu u svijetu, posebno poglavlje posvetio je srebrenièkom i drugim zloèinima poèinjenim u BiH. Ujedno je osudio i prekjuèerašnje spaljivanje džamije u Fazlagiæa Kuli kod Gacka.
Divjaku Nagrada za ljudska prava
Povodom obilježavanja 40 godina Društva za ugrožene narode, predsjedniku organizacije "Obrazovanje gradi BiH" generalu Jovanu Divjaku juèer je u Berlinu uruèena Nagrada za ljudska prava. Ona se dodjeljuje osobama koje su dale nemjerljiv doprinos suživotu, toleranciji i razumijevanju meðu ljudima.
Autor: A. HADŽIÆ (AVAZ)
|
10-12-2008 at 16:24 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
|
Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
Kamenica
Bajram u Dolini masovnih grobnica
U rano proljeæe 1999. godine Hašim Rizviæ vratio se kuæi u Kamenicu. Nekada selo sa oko dvije hiljade stanovnika, dvadesetak kilometara od Zvornika, spaljeno je 1993. godine, kada su se Hašimovi suseljani, pod naletom srpske vojske, povukli prvo u Cersku, a zatim dalje ka Srebrenici. Doèekale su ih porušene kuæe obrasle u šiblje, zapuštene njive... Hašim je, nakon što je rašèistio zgarište na kojem je nekada stajala njegova kuæa, odluèio oèistiti i septièku jamu.
“Poèeo sam kopati i na pola metra dubine našao sam pantalone. Mislio sam da je smeæe i nastavio kopati dalje. Udario sam lopatom nekoliko puta i našao kost. Vidio sam da je noga. Izvadio sam je, a onda našao još jednu kost, pa još jednu... Stao sam jer sam znao o èemu se radi”, prièa nam Hašim.
Dok je kopao, naišla je patrola IFOR-a. Zaustavio ih je i pokušao im objasniti na šta je naišao. Mislili su da im Hašim pokazuje kako je našao mine. “Kakve mine, Bog vas stvorio, ljude sam našao, rekao sam im.”
Sat kasnije, stigla je patrola meðunarodne policije. Izvršili su uviðaj i kazali Hašimu da ništa ne dira. Taèno godinu dana poslije, iz prve masovne grobnice u Kamenici ekshumirana su 84 tijela. Tijela onih koji nisu preživjeli proboj iz Srebrenice u ljeto 1995. godine.
“BABO, VIDIO SAM LOBANJU”
Devet godina nakon što je Hašim u svojoj avliji pronašao prvu od do sada dvanaest otvorenih masovnih grobnica, u Kamenici više ne uspijevaju maline niti raste trava. Doslovce sve livade pored puta koji petnaestak kilometara vijuga kroz selo mjesta su na kojima su otkrivene ili se sumnja da se na njima nalaze masovne grobnice.
“Niko od nas nije znao da su ubijeni iz Srebrenice ovdje zakopani”, prièa Omer Hrnjiæ, jedan od prvih povratnika u Kamenicu. “Eto, recimo, livada na Jazu, gdje je otvorena do sada najveæa masovna grobnica u Bosni. Tu je naðeno 1153 tijela. Nekoliko sedmica prije nego što je otvorena, èovjek èija je to zemlja je iskrèio livadu, jer je bila sva zarasla i posijao travu. Ali trava nije htjela rasti, bila je sva žuta. Poslije su nam prièali da na mjestima gdje su tijela trava i ne može narasti.”
Ove sedmice u Kamenici je zatvorena dvanaesta po redu grobnica iz koje je, kako nam je kazala Danica Arapoviæ-Kovaèeviæ, tužiteljica Tuzlanskog kantona, ekshumirano trideset kompletnih i 851 nekompletno tijelo. Sve su to, dodaje, žrtve iz Srebrenice, èija su tijela ovdje dovezena iz grobnica u Pilici i Branjevu.
“Radili smo u iznimno teškim uslovima, tijela su bagerima vaðena iz primarne grobnice i prevožena ovdje. Dijelovi tijela su raskomadani i zaista je zahtjevan zadatak pronaæi sve što se nalazilo u grobnici.”
Baš kao da tegobe povratnièkog života, bez struje, hrane i novca, nisu bile dovoljne, pred razrušenim kuæama seljani Kamenice, koseæi travu, èisteæi bunare ili izvodeæi ovce na ispašu nalazili su dijelove ljudskih tijela, kosti, lobanje... Neki od njih, poput Galiba Hrbata, pred èijom je kuæom, nekoliko metara od ulaznih vrata, pronaðena grobnica sa 200 tijela, nikada se više nisu vratili u Kamenicu. Jednostavno, Galib nije mogao s porodicom živjeti tu, gazeæi svakodnevno preko dvorišta ispod kojeg su bili dijelovi tijela Srebrenièana, ali i njegovih komšija.
“I ja sam vidio lobanju. I ruku”, vièe trogodišnji Muhamed Hrnjiæ, najmlaði stanovnik Kamenice, dok nas njegov otac Omer vodi do dvorišta komšijske kuæe Hrbata. Ispred je skromna, betonska tabla sa datumom i brojkama. Desetak takvih razbacano je po selu, na mjestima na kojima su do sada zatrpane grobnice.
“To je najmanje što smo mi seljani mogli napraviti, skupili smo sami novac i radili da oznaèimo ta mjesta”, prièa Omer, dodajuæi kako su u selu ljudi pomalo oguglali na forenzièare poput Kanaðanke Laure ili Tuzlanke Esme, koje ovih dana dovršavaju iskop dvanaeste grobnice u Kamenici.
“Ispoèetka niko od njih nije ni mogao raditi kako treba, skupljali su se svi u selu da vide šta su nalazili”, prièa Omer. “S vremenom, ljudi su polako prestali biti znatiželjni, navikli su se da žive s time, navikli da su im kosti ljudi pred kuænim pragom.”
KOMŠIJE ZNAJU, ALI ŠUTE
Na ulazu u Kamenicu, jedva kilometar od ceste koja vodi ka Zvorniku, nalazi se srpsko selo sa dvadesetak kuæa. Povratnici u Kamenicu ovuda svakodnevno prolaze, trguju ili odlaze u servis kod lokalnog mehanièara. O grobnicama, osam godina nakon povratka, nikada nisu prièali sa svojim komšijama, iako su svjesni da oni znaju sve o tome kako su tijela zakopavana u njihovim avlijama.
“Niko od nas neæe zaboraviti šta se desilo u ratu, ali se živjeti mora. Radimo, saraðujemo, živimo jedni pored drugih i nikada, kako smo se vratili, nismo imali problema”, kažu nam u selu.
Ipak, da Kamenica ostane upamæena i onda kada budu otkrivene sve grobnice iz ovog sela, mještani su odluèili inicirati promjenu imena mjesta.
“Želimo da se Kamenica zvanièno nazove Dolinom smrti ili Dolinom grobnica”, kaže nam Rahman Nukiæ, predsjednik mjesne zajednice. Rahman je u jednoj od grobnica u Kamenici pronašao tijelo svog brata, jednog od èetvorice koliko ih je izgubio u ratu. No, iako je ratni komandant, nosilac Zlatnog ljiljana i jedan od rijetkih koji ima vlastiti posao, nije želio napustiti svoje mjesto i preseliti u Sarajevo. Sa komšijama svakodnevno pokušava obezbijediti donacije za popravku kuæa, dovesti ljekara u ambulantu koju su sami popravili ili platiti autobus za šezdesetak djece koja idu u školu u Drinjaèu ili Zvornik.
“Ovdje je teško opstati, mi nemamo problema kada je u pitanju bezbjednost, ali sve što pokušamo napraviti, stalno se opstruira. Ljudi se ovdje teško odluèuju na povratak, od 2000 prijeratnih stanovnika, danas ih u Kamenici živi jedva 300 ili 400. Okupimo se uglavnom kada je prvomajski teferiè. Posla nema, èak i kada nešto pokušamo sami napraviti. Ja sam pokrenuo firmu, zaposlio dvadesetak momaka iz sela, ali sam je morao privremeno ugasiti”, prièa Nukiæ.
Ostali preživljavaju od onoga što im pošalju roðaci, èuvajuæi ovce ili sadeæi krastavce u ljetnim mjesecima. Maline, po kojima je ovaj kraj bio poznat, više ne rastu a Kamenièani tvrde da i neæe zriti sve dok se ne zatvori posljednja grobnica u njihovom selu. Baš kao što to èeka i Hašim Rizviæ. Nakon što je pronašao prvu grobnicu 1999. godine, èeka da Esma, Laura i Murat Hurtiæ opet doðu do njegove kuæe, do livade koja dijeli njegovu i kuæu njegovog brata.
“Bila je ravna k´o tepsija kada smo otišli iz Kamenice. Nakon što smo se vratili, oèistili smo je i pokosili. Tada sam vidio da je tu nešto kopano. Nailazili smo na boce od vode, piva, a znam da toga nikada nije bilo u našem dvorištu. Zvao sam Murata Hurtiæa, on je došao jedan dan sa sondom, pregledao livadu i rekao da tu nešto ima. Sada èekamo proljeæe da se kopa pored kuæe, da se i ta tijela izvade i ljudi konaèno smire”, kaže nam Hašim.
Proljeæe i poèetak radova na još sedam grobnica, koliko se vjeruje da ih i dalje krije pitoma Kamenica, dolina smrti zasijana kostima Srebrenièana.
Murat Hurtiæ, šef ekspernog tima
Do sada smo našli tijela èetiri hiljade ubijenih
Potraga za tijelima nestalih iz srebrenièkog egzodusa na podruèju Kamenice biæe nastavljena i naredne godine, kazao nam je Murat Hurtiæ, šef tuzlanskog tima Instituta za traženje nestalih. Iako još uvijek, zbog obima posla na ovom lokalitetu, nema konaène brojke ekshumiranih tijela, Hurtiæ kaže kako se radi o oko èetiri hiljade osoba ubijenih nakon pada Srebrenice u ljeto 1995. godine.
“Primarne grobnice u kojima su ovi ljudi zakopavani nastale su u ljeto 1995. godine, nekoliko dana po padu Srebrenice. U Kamenicu su prebacivani od septembra do novembra iste godine, a radi se uglavnom o ubijenima iz Pilice i Branjeva”, tvrdi Hurtiæ, dodajuæi kako su prva saznanja o postojanju masovnih grobnica u Kamenici on i njegovi suradnici dobili još 1997. godine.
Ne želi govoriti o tome na koji naèin on i njegovi suradnici dolaze do informacija o lokacijama grobnica, kaže kako se uglavnom oslanjaju na ono što im jave povratnici, a velika, ogromna pomoæ su bile i špijunske fotografije iz zraka, na kojima se jasno mogu razaznati bageri i kamioni kojima su dovožena i zatrpavana tijela likvidiranih.
Rahman Nukiæ pojašnjava kako se znaju imena ljudi koji su radili na bagerima kojima su kopane grobnice, ali i imena vozaèa iz Zvornika koji su vozili kamione i autobuse sa tijelima pogubljenih.
“Sve se zna, i koji su bageri u pitanju i koji su registarski brojevi vozila. No, nije na nama da sudimo, nadamo se da æe naši sudovi procesuirati sve one koji su u ovome uèestvovali, jer se ovo nikada ne smije zaboraviti”, kaže Nukiæ.
Treba kazati i kako je tijelo brata Kasima, ubijenog 1993. godine, dok je kao zarobljenik kopao rovove srpske vojske oko Sarajeva, prvo tijelo koje je ekshumirao Murat Hurtiæ.
“Ovo jeste težak, neopisivo težak posao, ali ga ja moram raditi sve dok se ne pronaðe i posljednje tijelo ubijenih. Meni je Bog to dao u zadatak i ja æu dati sve od sebe da taj zadatak i obavim.”
Napisao: Nedim Hasiæ
Foto: Mario Ilièiæ
|
14-12-2008 at 17:15 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
|
Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
18.01.2009
Nikakva rezolucija ne može vratiti moju djecu
Od 11. jula 1995. godine svaki dan u životu Habibe Mašiæ iz Voljevice kod Bratunca je isti. Budi se i liježe s mislima o svojim sinovima Sademu i Sadmiru i mužu Sadiji. Sva trojica ubijena su tog krvavog jula u pokušaju da iz Srebrenice uteknu Mladiæevim krvnicima i domognu se slobodne teritorije. Sadmir je imao tek 18, a Sadem 19 godina. Habiba je prošle godine muža ukopala u Memorijalnom centru Potoèari.
Habiba Mašiæ sa slikama svojih najmilijih: Svaki dan isti
- Tijelo mu je u dijelovima pronaðeno u pet razlièitih sekundarnih masovnih grobnica! Javili su mi skoro da su našli i dio tijela jednog od mojih sinova. Još ne znaju kojeg - prièa nam nesretna srebrenièka majka.
Pokazuje njihove slike. Sadijinu je otrgnula s liène karte i uspjela saèuvati, a Sademovu i Sadmirovu dobila od rodbine kada je stigla u Tuzlu.
- Njih nema, a sve što je ostalo su ove slike, tuga i sjeæanje. Pratila sam to što se dogaðalo u Evropskom parlamentu i donošenje te rezolucije da 11. juli bude Dan sjeæanja u cijeloj Evropi. Zadovoljna sam da su konaèno shvatili šta se dogodilo u Srebrenici. To je prvi put da je i ta Evropa uèinila nešto dobro. Eh, da su takve rezolucije donošene 1995. godine, Srebrenica se ne bi ni dogodila - govori Habiba.
Svjesna je, kaže, da joj nikakva rezolucija, nikakav papir, nièije priznanje ne može vratiti djecu i muža. Ali, dodaje, to treba da bude pouka i poruka za buduænost, da se izbjegnu druge Srebrenice.
- Ako se na ovome završi, ni taj papir, ni dan žalosti ništa neæe znaèiti. Sve dok Mladiæ i Karadžiæ ne budu osuðeni, porodice neæe biti zadovoljne. Ne samo oni, nego i svi zloèinci koje moramo svakodnevno gledati po Bratuncu i Srebrenici. Zloèinaca još ima i u institucijama RS. Zašto ja moram obarati glavu pred podrugljivim osmijesima zloèincima koji su pobili moju djecu - pita se Habiba.
Gaza je druga Srebrenica
- Žalosno je da zlo nije prestalo, da se svijet nije opametio. Eto šta se dogaða u Gazi. Zar se mora pobiti toliko ljudi da bi neko reagirao? Zar ne može Amerika zaustaviti taj Izreal, zar ne može Evropa sada donijeti tu neku rezoluciju o Gazi? Ako budu kao za Srebrenicu èekali 13 godina, šta æe onda vrijediti te njihove rezolucije - kaže Habiba.
(AVAZ)
|
18-01-2009 at 19:26 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
|
Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
11.02.1009
Tuzla
U znak sjeæanja na 11. juli 1995. godine u Tuzli su održani mirni protest èlanica udruženja “Žene Srebrenice”
U znak sjeæanja na srebrenièki 11. juli 1995. godine, u Tuzli su održan mirni protest èlanica udruženja “Žene Srebrenice”. Više od trinaest godina je prošlo od tragedije koja se desila u Srebrenici kada je nakon troipogodišnje zloèinaèke opsade masakrirano više od 10.000 ljudi.
½Zloèinci su još na slobodi, no svi trebaju znati da porodice èiji su èlanovi nestali neæe nikada zaboraviti niti oprostiti½ , kazala je predsjednica udruženja ½Žene Srebrenice ½ Hajra Æatiæ. Uz poruku “Istina nama - kazna zloèincima”, u današnjem mirnom protestu, èlanicama udruženja “Žene Srebrenice” pridružile su se “Žene u crnom” iz Beograda.
Prema rijeèima koordinatorice udruženja ½Žene u crnom½ Staše Zajoviæ nevladine organizacije u Srbiji su pokrenule incijativu da se u srbijanskom parlamentu 11. juli proglasi danom žalosti u Srbiji. ½Ovo je poèetak naše kampanje i nastavak onog što kontinuirano radimo. Mi želimo da primoramo institucije u Srbiji da ispune svoje obaveze prema žrtvama genocida poèinjenog u naše ime, jer bi time država Srbija priznala organizovani zloèin koji je poèinila u sudejstvu sa snagama Republike Srpske½, rekla je koordinatorica udruženja ½Žene u crnom½ iz Beograda Staša Zajoviæ.
Svakog jedanaestog u mjesecu ½Žene u crnom½ æe u Beogradu održavati komemorativne skupove solidarnosti i suosjeæanja, a u saradnji sa srodnim organizacijama, Fondom za humanitarno pravo , organizovat æe i javne akcije ½graðanske neposlušnosti½ i nenasilnog pritiska na organe Srbije.
|
11-02-2009 at 16:45 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 10
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: adnan1980, bosanskisamac, cober52, Djeno29, elittt, fata_iz_inata, gojgoj, lala, light_ss, merfiz, posteno.ba, renesis, sloboda-dita, Toni_P, Vejsil
|
FORUM : Vjeène teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|